Ovo je post koji će potrajati. Stoga, ako me čitate, a ovoga časa za to nemate vremena,
Beograd
odložite čitanje za kasnije, uz vašu omiljenu šalicu čaja i kolačić ili kavu i cigaretu, čašu piva ili vina.
Ne sjećam se kad su mi posljednji put u životu pripreme za put bile tako Ispunjene svim mogućim razmišljanjima i emocijama.
Ovdje sam prije odlaska imala buran blogerski tjedan, potaknut mojim postovima, tamo me čekao u “polutajnosti” planiran susret sa virtualnim poznanicima i prijateljima, grad u kojem je prije 20 i više godina zauvijek ostao pohranjen komadić mog srca, a sve zamotano u neskrivenu želju da moje dijete, zemlju i grad u koji idemo, ugodno doživi.
Jer ne tako davno, bili smo jedna zemlja.
Beograd
Kažu da ako izađeš iz kuće i kreneš, pa se iz nekog razloga vratiš, to nosi nesreću. Moji baksuzluci već ulaze u legendu, naravno da ni ovaj put nije moglo proći bez toga. Osim što su se posljednje pripreme pred put razvukle na gotovo dva neplanirana sata duže, negdje na ulasku na obilaznicu i izlazak iz Zagreba, shvatim da je moj muž prerevno vadeći višak stvari iz mog auta, izvadio i paket za Maslinku, nagradu koju je dobila na natječaju Ordinacije.hr , a koji već gotovo pola godine čeka da ga dopremim u Beograd.
Okretanje, povratak po paket i konačno smo ipak krenule. 🙂
I nije nam donijelo nesreću, osim činjenice da Maslinku, iako smo se nadale, nismo uspjele upoznati ovaj put.
Beograd kad dolazite iz pravca Zagreba i dalje dočekuje svojom zapadnom kapijom, uz vizuru novog mosta u izgradnji.
Beograd
Ovo je bio moj prvi samostalan dolazak osobnim automobilom u Beograd. Uvijek sam prije dolazila vlakom, nešto rijeđe avionom, ali sasvim sigurno pri svim tim dolascima nisam bila fokusirana na sam grad. Za najmanje milijun stanovnika napučeniji nego što ga pamtim, Beograd je izronio pred mojim očima, puno veći nego od Beograda iz mog sjećanja i pomalo zastrašujući.
Google map je rekao, pratite izlaz na Vojvode Putnika ……. ???!! Da, baš! Nemam jasnu predodžbu ni gdje sam ja, a kamoli gdje je Vojvoda! A nemam ni GPS.Prometna poslijepodnevna špica u koju smo uletjele, nije nam išla u prilog, Da me od količine automobila i neprepoznavanja ičega nije uhvatila lagana panika i da sam pokušala smireno u glavi pratiti kartu koju sam prije puta konzultirala, sjetila bih se da za doći do hotela moram prijeći most iz Novog u Stari dio Beograda.
Ne kažem da bi dalje traženje bilo lakše, ali možda bih pogodila barem izlaz.
Ali Beograd je imao rješenje i za to!
Iskoristila sam joker zovi upomoć, izašla na prvi slijedeći izlaz, dočepala se stambenih zgrada, pred kojima su kraj automobila stajali neki ljudi, pitala za pomoć, odgovor je glasio: “Vozite za mnom!”.
I dopratio nas je čovjek do hotela.
Hotel je smješten prilično van centra Beograda, koliko sam uspjela shvatiti dio grada koji se zove Vidikovac, a pripada Rakovici, ali nije ipak tako daleko i tako teško za snaći se, kao što je prvi čas djelovalo.
Svejedno mi nije padalo na pamet tu večer krenuti u grad autom i odlučile smo se za gradski prijevoz.
Grad nas je dočekao svojim širokim bulevarima, vrevom, svjetlima, ljudima koji su iz nepoznatog razloga plesali u uličici koja izlazi na Knez Mihajlovu,
Beograd
šarenilom, veselim kravicama ;), (nisam uspjela shvatiti što su krave radile u Beogradu, ali bilo ih je od Trga Republike, Knez Mihajlove, Terazija, ispred Hotela Moskva, ni sama ne znam gdje sve ne, mi smo si odabrale ovu. 🙂
kravica
i kupolom zgrade bivše Savezne skupštine, koja mijenja boje 🙂
kupola zgrade bivše Savezne skupštine
E tu nisam znala bih li se smijala ili plakala, asociralo me na Keruma. 🙂
Istu večer smo krajnje neoprezno, u hotelu naručile dva jela za večeru, koja iako čitav dan nismo ništa jele, nismo uspjele savladati i vratile smo više od pola dok nam se srce paralo. 🙂
Osoblje kuhinje je na to odgovorilo s dvije porcije torte na račun kuće, za koje niti sad nisam sigurna kako su mislili da ćemo pojesti kad smo i meso vratile. 🙂
Kalemegdan
Drugi je dan započeo, doduše podne već bijaše, ali zanemarite taj podatak :), obilaskom Kalemegdana, s kojeg vam ne nosim baš ne znam kako lijepe fotografije, jer je sunce kako god sam se postavila, tuklo u objektiv, a nas doslovce žmikalo, pa priznajem da nisam bila u punoj formi za fotkanje.
Kalemegdan
Za samo prohodati čitav, uz audio vodič koji je ponuđen treba i vremena i kondicije, ako ste se za obilazak odlučili na +30° C 🙂 .
Kalemegdan
Svejedno, dale smo maksimum od sebe, zavirile u gotovo svaki kutak 🙂
Kalemegdan
Nije mi ovaj put uspjelo uloviti kukce i leptire, iako ih je bilo, ali u skladu sa vrućinom tog dana, izašli su na sunčanje svi kalemegdanski gugiji 🙂 ,
gugiji
a mi pronašle Barbie fotelju u hladu, za odmoriti. 🙂
Barbie fotelja – Kalemegdan
Popodne i večer su bili rezervirani za Dadeta i Maju.
Naravno da smo gotovo zakasnile. U pokušaju da pronađemo Skadarliju, pronašle smo razne druge stvarčice, koje su odvlačile pažnju, (kud će suza neg’ na oko 🙂
dućančić
Slijedilo je vrlo ugodno i doslovno slatko popodne s Dadetom (još jednom hvala na svemu) i večera s Majom, u Maderi na Tašmajdanu. S Majom je tako ugodno. Kao da se godinama znamo i sad smo se eto slučajno srele u gradu, pa nastavljamo razgovor. 🙂 Dogovorile smo se naći na autobusnoj stanici u centru i stajala je okrenuta leđima, ali sam je prepoznala sa slika. I u jednoj majušnoj sekundi sam prije nego li sam je uhvatila za ramena, pomislila, Bože, što ako si pogriješila i to nije Maja, pa grabiš nepoznatu ženu ?
Ali nisam pogriješila! 🙂
Madera
Papale smo Karađorđevu, teleći odrezak na srpski način i mućkalicu, fotografiju koje, jer sam sve morala fotkati s fleshom i iz nezgodnih kutova, a nije mi se baš dalo hopsati ukrug k’o Indijanac u restoranu, nisam uspjela spasiti ni toliko da vam je pokažem.
Timna je pojela čokoladni topli kolač aka lava cake, Maja pogađate, što bi drugo nego cheesecake ;), ja sam se odlučila za još jednu času vina. 🙂
Žao mi je da nije postojao netko sa strane da nas slika, jer smo čitavo vrijeme sve tri naravno, brbljale, premetale hranu ukrug, da sve probamo, dodavale ljutu papričicu u baby mućkalicu, mislim da je bio veseo prizor! :)I sve što želim je da Maja što prije dođe u Zagreb, da joj se barem nekako odužim za sve što je Timni i meni pružila za našeg boravka u Beogradu.Ali trebalo je na spavanje, jer lako Timni i meni, ali Maju su ujutro čekale još i kiflice! 🙂 prije polaska na Adu i blogersko okupljanje.
ADA – grupna
Priznajem da sam se kao malo dijete veselila iznenađenju, jer smo Maja i ja, naš dolazak malo tajile 🙂
A susret je opravdao svo moje uzbuđenje i veselje. Jer bio je doživljaj upoznati ih!
ADA – Sanja i Maja
Prekratko za sve što smo htjele reći i o čemu smo željele pričati. I ispričavam se što nisam stigla probati sve što ste spremile, a niti poslikati.
Idući put ću, obećajem, biti pribranija! 🙂
Pozdrav najmlađim učesnicima, ovdje je, koliko se sjećam, nastupio sitan problem sa lizalicama različitih boja. 🙂
Problem s lizalicom
I zahvaljujem i pozdravljam i vaše odrasle dječake, koji su mi pravili društvo,
ADA – veliki dječaci
dok ste vi vrijedno fotografirale i pripremale hranu 🙂
ADA – radna fotka 🙂
A nema čega nije bilo ……….od Miličinog likera,
Milin liker
do svih mogućih drugih zalogajčića, slanih, sve u izvedbi Ane, Maje, Jelene, Tanje, Sanje, Marije, Nataše, Milice, druge Maje …..
ADA – hrana
od kojih mislim da mi je žličica najčešće bila u teglici s Naletovim seckanim paprikama
Nale – seckane paprike
slatkiša ( Majine reform kocke )
Reform kocke – Maja
i slatkih poklončića ( Jelenine ušećerene jabuke )
Ušećerene jabuke – Jelena
da mi je više od pola toga promaklo i nepcu i objektivu. 🙁
Tanjine urmašice su sretno stigle, ali nisu dočekale biti poslikane niti u Zagrebu, Majine kiflice i Jelenin perec koje smo pokupili prije odlaska s Ade, spasili su nas od gladi 😉
Naime poslije nedjeljnog obilaska pijace, Maja je ponudila da prije puta odemo na ručak. Ne, naravno, doručkovale smo u hotelu, nismo gladne, što i nismo bile.
Hehhh, ali, dok smo mi još napunile rezervoar, ima i nešto vožnje do granice, pa granica, pa malo poslije granice, zaključimo mi da smo ipak gladne.
Stale smo kraj puta i raskapale po kajmaku i duvan čvarcima, srećom bijahu tu i posljednje dvije Majine kiflice i Jelenin perec, koji su spasili stvar, ali nažalost iz istog razloga nisu poslikani. 🙂
Ali je Majin karamel sretno stigao u ruke moje mame! 🙂
karamel – Maja
Koliko smo mi njima bile iznenađenje, toliko su beogradske blogerice bile sve ono što smo očekivale. Divne, vesele, gostoljubive, talentirane, lijepe mlade žene i doći ćemo vam ponovo sigurno! 🙂 Hvala vam na prekrasno provedenom danu i na potvrdi da virtualna poznanstva i prijateljstva imaju i svoju realnu vrijednost.
Beograd
Kako sam ja za drugo jutro imala s Majom zakazan spoj na Slaviji i Kalenića pijaci, trebalo je odgonetnuti kako do nje autom. Nakon dana i pol vožnje gradskim prijevozom i dana šlepanja autom za drugima, zaključila sam da Beograd jest velik, ali da nisam ni ja tako mala, a da je subota navečer zbog smanjenog prometa zapravo odličan termin za generalnu probu. 🙂 I tako smo se uputile autom do centra i uspjele u tome, ovaj put bez korištenja jokera. 🙂
Parkirale smo negdje iza Beograđanke, a zatim krenule pješice do Skadarlije . I ta zadnja večer koju smo moja djevojčica i ja, provele same u Beogradu, bila je posebno lijepa. U još uvijek toploj ljetnoj noći upijale smo grad.
Skadarlija
A on nam se smiješio, pjevao nam …….
Skadarlija
Po povratku u Zagreb, slijedilo je neizbježno pitanje: “ Kako vam je bilo? “
Beograd je moja mladenačka ljubav. I kad se zaljubite sa 15, pa makar i u grad, ta ljubav zauvijek ostane negdje duboko u vama.
A s godinama ću vjerojatno postajati sve sentimentalnija kad su mladenačke ljubavi u pitanju 🙂
Ali Beograd neosporivo ima veliko srce. I ako mu otvorenog srca i vi dođete, on to višestruko vraća. I gotovo je nemoguće da se ne dogodi ljubav.
Ja vjerujem da nitko od vas koji u njemu živite nije u stanju doživjeti ga na način “turista”. A mi smo ipak bile turisti, iz Hrvatske, sa prepoznatljivim zagrebačkim naglaskom.
I teško mi je zapravo pronaći prave riječi, a ne zvučati patetično, za opisati do koje mjere smo, od hotela, dućana, restorana, do običnih ljudi na ulici doživjele lijepe geste i ugodno se osjećale.
Prošlo je više od 20 godina od našeg posljednjeg viđenja i ja ostarila, a on narastao, i razdvojile su nas granice, ali Beograd je još uvijek moj. 🙂
Kad se trebalo odlučiti za recept koji će pratiti ovaj post, u uži izbor su ušle Karađorđeva šnicla i mućkalica. Budući je mućkalica ipak leskovačka, koliko god sam ja zbog povrća i ljutine navijala za nju, ipak će pričekati posjet Leskovcu :), a moji su izglasali Karađorđevu.
Karađorđeva šnicla
Otpozdrav , svakako ćemo se čitati. Moji blogovi nisu kulinarski, ali na onom Negoslava’s imam par recepata i mogu ti reći da su medju vodećim postovima po posećenosti. A pozvana si da svratiš i na Negoslavlje, iako nema recepata.
Hvala ti Jelena sa velikim zakašnjenjem! 🙂
Negoslava, hvala i tebi kako na komentaru, biti će mi drago ako nastaviš pratiti, tako i na pozivu. Rado prihvaćam, čim se ukaže prilika! 🙂
Tek sam otkrila ovaj blog. I oduševila se. prelepo Prelepo pišeš, recepti su ti posebni, znam da ću te redovno pratiti.
I da, sledeći put produži, ne baš do Leskovca, ali možeš do Niša. Poziv je otvoren.
Slucajno sam naisla na tvoj blog,trazeci recept za strukle:))
Hvala na ovako lepom i blagonaklonom postu,udarile su me emocije iako u Beogradu zivim:D
Sve je OK. djevojke! 🙂
Hvala na brizi i hvala na posjeti. Vraćamo se uskoro!
Gdje si nestala, dugo te nema, nadam se da si dobro?:)
Kiss i pozdrav:)
Devojke, kako ste mi, gde ste? Šta vam je zaokupilo pažnju pa vas nema na blogu? Želela sam samo kratko pozdraviti vas i pitati šta je sa vama.
Kontakt nikako neće pa neće, sto puta klik-klik i ništa, ni na profilu ni ovde, i onda sam se tek zapitala šta li je s’ vama? Nadam se da je sve ok i da su vam lepe sitnice odvratile pažnju sa ovih strana:) Do vidjenja, drage moje…Pozdrav
Gratulacje Tadeja, Your Karadordeva recipe has been selected by Knapkins to be featured in a Recipe Guessing Game. Please share the following link with your friends and fans. To play, go here: http://knapkins.com/guess_games/374?source=blog Congrats again!! 🙂
Draga moja, koji divan susret prožet s puno emocija! Točno znam kako ti je bilo… od samih priprema, do sjedanja u auto dok ti srce tuče i ne čuješ ništa osim njegova zvuka, izgubljenost u novom gradu, traženje, ona ruka na ramenu hvala bogu poznate žene… a onda priče, divna hrana i onaj osjećaj kao da tu pripadaš, kao da se znate, kao da ste se jučer vidili i samo nastavili priču… Nešto predivno, za takve stvari vrijedi proputovati i pola svijeta…
To je ono što sam na jednom prethodnom postu komentirala, da smo osim recepata koje pišemo stvorile jedan osjećaj pripadnosti, razvile prijateljstvo u našoj maloj blog zajednici i to me posebno veseli 🙂
Mada Beograd nije na kraj svijeta, ja nisam osobno nikada bila u Beogradu, ali moja mama je često putovala sa svojim ocem, i čula sam svakakvih lijepih priča… Beograd se sada puno promijenio, izrastao, napunio stanovništvom, ali svejedno je predivan 🙂 Slike su me očarale i navukle da ga i ja jednom posjetim, mada se ne bi usudila ići autom, prije bi avion došao u obzir 🙂
I napokon da se osvrnem na tvoj buran tjedan prije polaska, ma svaka čast ženo! Članak sam pročitala, kao i mailove, s malim zakašnjenjem, iako ne namjerno 🙂 To možeš samo ti napraviti, a budući te poznajem preko postova, nisam ni sumnjala da si prava osoba za to 🙂
I na kraju, karađorđevu šniclu sam jela prvi puta prije dobrih 14 godina u hotelu u Zagrebu na maturalcu. Okus mi je ostao poznat samo po sjećanju, ali znamd a sam je zavoljela odmah čim sam je probala 🙂
Prekrasna priča, prekrasan post, i fotografije hrane kojih se ne mogu nagledati, toliko su lijepe! Karađorđevu šniclu već godinama nisam jela, i nos ne mogu da odvojim od monitora 🙂
Hvala puno Tadeja na virtualnoj šetnji Beogradom. Uživala sam! Pozdrav!
Milo mi je da ste se upoznali svi!
A, za Beograd………hvala
Karađorđevu šniclu uvjek izbjegavam iz dva razloga, prvi je što ni u snu ne mogu pojesti ni pola porcije, drugi je što je ona toliko ukusna da ne mogu da stanem sa jelom..tako da je rezultat toga užasno prejedanje, koje me bukvalno baci u krevet naredna 3 sata:)
Šta reći o bijelom gradu:) Ja ne poznajem nijednog Crnogorca ili Crnogorku koji ne obažavaju Beograd…čak i oni koji ga nikada nisu doživjeli i vidjeli osjećaju neku prirodno bliskost prema njemu.I uvjek sam smatrala da je tolika naklonost prema tom gradu jedan od crnogorskih fenomena.
I ja spadam u tvoje virtuelne koleginice koje su očekivale da će pored tebe vidjeti djevojčicu:) Timna me je iznenadila i očarala, divno vas je vidjeti zajedno.
Djevojke, hvala vam, puno!:)
@Lilly, zadovoljstvo posjećivanja, čitanja i virtualnog druženja je obostrano, hvala ti puno na napisanom, doista je veliki kompliment. Nadam se da ćemo jednom uspjeti i nas dvije vidjeti se uživo! 🙂
@Sweet Corner, Timna uzvraća pozdrav! 🙂
Sto da ti kazem osim da volim tvoje postove, ali uvijek moram odvojiti vremena i mira i tisine da ih progutam:) Pozdrav Timni:)
Odličan post! Zato volim doći kod tebe,jer uvijek odem gladna (apetit i ja smo stalno u nekom ratu), mami pokupim fine recepte, nasmijem se i nagledam predivnih fotografija! U biti ono što sam htjela reć je da od svih blogerica s kuhačom u ruci tako iskrene i jednostavne koja zna znanje nema (nek se nitko ne uvrijedi na moje skromno mišljenje). A blogerska druženja… ma ona su to što daje smisao ovom našem malom hobiju,i bila tuđa ili moja vlastita uvijek me obraduju! Pusa, draga moja! Sad idem papati! 😀
Prvo, draga tadeja bas mi je drago da je Beograd ostavio tako lep utisak na tebe.
Moram ti priznati da tvoja fotografija snicle pogubno utice na apetit.Sada sam jela, ali onaj sir i sama snicla…nesto neverovatno zrači iz nje!
Drage devojke, post sam videla jos prvog dana, prelistala ga i resila da kad imam vremena da u miru sve potanko procitam to i ucinim, a i na pocetku je lepo navedeno “uputstvo”.
Još jednom, hvala vam na poseti i dodjite nam kada god poželite, biće nam zadovoljstvo da se družimo sa takvim slatkicama:) Tadeja, kao što ti rekoh, vrlo si draga i zračiš te me je to i navelo da te nekako zdušno (od srca) prihvatim. HVALA za divnu odu mom/našem gradu. Beograđani ga nekad i ne vide kako treba, pa ga zanemare, ali tu su utisci vas, posetilaca, kojima nas podsetite da Beograd ima “posebnu žicu”:)
Devojački sanak ti je “ki upisan”, a sad, što ga zovu tako, pretpostavite:)))
Ljubim vas obe i šaljem veeelikiki pozdrav sa željom i nadom da se opet sastanemo:)
Hvala vam svima na komentarima. Drago mi je da sam uspjele prenijeti Timnine i svoje emocije i doživljaj grada i ljudi.
Što se nas i naše dobre volje i želje tiče, sasvim sigurno se vidimo ponovo!
Hvala vam i na čestitkama za Timnin rođendan!
@Majo, tebi još jednom puno hvala na gostoprimstvu.
Nadam se da ćeš nam što skorije dati priliku da uzvratimo! 🙂
Jako mi je drago da vam se Beograd toliko dopao… Stvarno sam uzivala citajuci post… I jos uvek zalim sto nisam mogla doci na okupljanje, pa da i vas upoznam…
Pročitala sam post čim si objavila, iako nisam ispunjavala uslove (mir, tišina…), i dobro je da jesam, jer sam sad, kad sam ga čitala natenane, uspela da ne plačem sve vreme, samo sporadično :)))
Tadeja, imala sam prilično jasnu predstavu o tebi na osnovu bloga i mejlova, ali upozavanje uživo ipak upotpuni celu stvar. Ti si osoba koja je zaista posebna na razne načine, ali neću ti ja pričati o tebi, ti sebe poznaješ dobro 🙂
Mene je Timna impresionirala. Ona je sa takvom pažnjom upijala grad i detalje, ali i sa neverovatnom lakoćom učestvovala u razgovorima o hrani, pravi je gurman već sa 13, ne znam kad sam srela nekoga da u tom uzrastu jasno oseća i razlikuje ukuse, ja mislim da tada nisam znala još da razlikujem crni i beli mladi luk 🙂 Gledala sam sa kakvim guštom isprobava svaki kajmak kod koga samo se zaustavili, i uopšte kako doživljava hranu. Možda i nije čudo, obzirom da je tvoje dete :)))) ali svejedno me je oduševila. I da, čestitam joj rođendan sa malim zakašnjenjem!
Moram priznati, da sam se malo plašila za vaš dolazak. Pre svega iz razloga što dolazite sa ZG tablama, i upravo je jedna budala dovoljna da sve pođe naopako, a drugi je razlog, što sam ja verovatno najlošiji vodič koga ste mogle imati, niti sam vozač, niti se snalazim po meni nepoznatim delovima grada. Odrasla sam i živim u Beogradu, beskrajno ga volim, ali nemam onaj utisak da ga imam u malom prstu, a po prirodi sam malo smotana za “navigaciju”, tako da, dobro ste vi i prošle sa mnom 🙂
Moram priznati da sam i sama bila dirnuta nekim gestovima Beograđana koje sam uz vas doživela, i baš sam ponosna na grad.
Ja ga gledam iz drugog ugla, onog svakodnevnog, i sad sam posebno uživala u slikama, i uopšte načinu na koji si objedinila utiske o gradu.
Hvala vam, još jednom, što ste došle u Beograd i na Adu, i dale nam priliku da vas upoznamo. Paški sam gricnula na Adi, a flašica sa uljem sa aromom tartufa je završila kod mene, i čuvam je za neku posebnu priliku.
Inače, nisam još nikada bila u Zagrebu, i nadam se da ćemo se i tamo sresti jednom prilikom.
Veeeliki poztrav Timni i tebi.
I po poljubac :* :*
Prekrasan nastavak priče sa druženja iz Beograda, divno!
Hvala ti na lijepom komentaru, pusa velika:)
Toliko divnoh emocija! Beograd je yaista poseban, ja ga nisam volela sve do onog momenta kada sam pocela da yivim u njemu, to je trajalo nayalost samo dve godine, ali ljubav ostaje!
Bilo mi je drago da se upoznamo i nadam se da cemo se ponovo videti!
p.s. te krave su pre bile u Novom Sadu i imam jednu fotku sa kravom koja se pravi da je zebra, mnogo je volim!
Evo mene opet 🙂
Cestitaj tvojoj devojcici rodjendan i pozeli joj sve najlepse!
Včeraj sem odprla tvoj blog in v začetku prebrala, da če nimam časa, naj raje branje odložimo in tako sem ga odložila do danes 🙂 Splačalo se je tole prebrati, saj sem kar potovala s teboj po Beogradu. Ja, tudi sama se ne počutim kot turist v deželah bivše Jugoslavije, zame je tudi to še vedno domača dežela. Me veseli, da sta se imeli tako lepo. Šnicl pa zgleda tako sočn in dober, da bi ga z veseljem enega pohrustala 🙂 Lep dan ti želim.
Mene je tvoja prica ganula do suza. Iscmizdrila sam se ispred ovog monitora i nisam mogla odmah da ostavim komentar, moralo je malo da legne. Zahvalna sam do neba sto nisi naisla ni na jednu budalu i sto apsolutno nista nije pokvarilo tvoj dolazak u Srbiju. Toliko topline ima u ovom postu, fotke su divne, vas dve ste izuzetne …
Nisam neko ko ume lako da prenese emocije u pisanu formu, ali dok ovo kucam evo opet suzica koje govore umesto mene. 🙂
“Devojacki san” ti je ispao super i koliko ja znam, taj recept je nekako evoluirao tako da nema greske, cak je bolje sto si koristila svinjski file. Mislim da se izvorno snicla pravila od bifteka samo sa kajmakom, ali je svinjetina jeftinija, a taj otkosteni kare ovde zovu “pecenica”. File je svakako finije meso od njega i jestivije kada ostane malo nedopeceno.
Saljem obema puno poljubaca!
I ja sam mu se vratila ovog leta, prvi put posle 5 godina, i delim tvoje misljenje da kad se u mladosti zaljubis, pa makar i u grad, ta ljubav ostaje zauvek. Na povratku iz Beograda, iako sam u njemu zivela punih 7 godina, potpuno sam promasila izlaz i onda smo se sat vremena vrteli u krug bez ikakvih sansi da se izvucemo iz one vreve tako da mogu zamisliti kako je izgledalo tvoje snalazenje nakon punih 20 godina.
Post je predivan, toliko protkan emocijama i toliko me dodirnuo da ce mi trebati koji sat da se saberem i vratim u stvarnost.
A sta reci za sniclaju, ja sam uvek za 🙂
Posto sam imala srecu da upoznam i tebe i Timnu,jasno mi je odakle toliko emocija.Ti si jedna divna,emotivna ,jako pazljiva,ljupka…osoba,tj.obe.Svako bi trebao da vas upozna.Pa kakav drugaciji da ti bude post?ostavila si me bez reci!!Pozdrav za obe:))
Odličan post ! Sada sam ga drugi put pročitala i u mnogome našla sebe i moje dojmove nakon prvog posjeta Beogradu preko granice. Jako mi je drago što ste se obje tako lijepo provele, doživjele grad, ljude, susrele se sa curama na Adi. A i gastronomski užitak nije zanemariv :). Odlično sve skupa izgleda, super si prenjela dojmove i sada sam i ja dobila želju ponovno otići.
Karađorđeva šnicla koju si napravila izgleda predobro i baš moćno, odlična !
Otišla sam iz Beograda pre godinu dana i uvek ću samo za taj grad govoriti da je moj grad. To je grad koji razume, koji diše zajedno sa mnom, grad koji me nikad nije ostavio na cedilu. Naredila sam sebi da nikada neću patiti za njim, ali ova jesen ovakva, ovaaj miris vazduha, boje neba i zvuk svega jesenjeg me uvek nepogrešivo vrate u jednu gusti drvored kestena na Vračaru. I sa tom setom se ja i jutros probudim… Aj, ta seta je jača od svake nostalgije koju ću u životu osetiti… I počnem da listam blogove i naiđem na tvoj post… Pročitam ja to sve uredno, lepo si ti to sve napisala, opisala, doživea, prenela na “papir”… I kao ravnodušna sam. I jesam bila, čitavih 10 minuta. E a onda sam posle 10 minuta počela da se spremam i odlepršala u moj Beograd, da mu kažem “Dobro veče” jer odavno nisam 🙂 Hoću da kažem da mi je tvoj post bio okidač da za sebe uradim jako lepu stvar i drago mi je što si ga ponovo doživela i što si iz njega otišla sa lepim utiscima. Njemu se čovek uvek vrati 🙂 Oprostićeš na patetičnosti, ali cijeli mi je dan takav nekako u jesenjoj emociji 🙂 🙂 A od danas se stvarno nadam da ću sledeći put imati prilike da te stvarno upoznam 🙂
procitala sam post rano ujutro oko 7.30. sentis me lupao do 17. drago mi je jako, jako da ste se lijepo provele i upoznale.
kako je to lijepo kad virtualni svijet postane stvaran 🙂 i ja sam isto dosta ljudi upoznala na taj način… 🙂 a ovaj recept, mmm, predivno izgleda! 🙂 pratim te! 🙂
Divan post Tadeja, uživala sam čitajući svaku rečenicu. Žao mi je što vas ni ovog puta nisam mogla upoznati ali iskreno se nadam da će biti još puno prilika 🙂
Videla sam post još jutros ali kad reče da treba malo vremena i mira sačekala sam taj trenutak…
Toliko emocija izvire iz svake reči da sam se na trenutke ježila, na trenutke trudila da suze ne krenu a sve vreme proklinjala što nisam mogla biti na Adi i upoznati te. kada sam videla prvu sliku sa Ade ko da me neko maljem lupio po glavi 😉 ali nadam se da ćemo se ipak i lično upoznati jer si ti jedna zaista posebna osoba.
I zaboga zašto si se zbog mene vraćala…Grrrr… Ko da je bitno kada će i da li će paketić ikada stići do mene (danas sam se čula sa Majom pa ćemo se od nedelje videti i to “rešiti”)…Joj bre Tadeja… Napunila si me emocijama do maksimuma da i ja sama malo drugačije pogledam u grad koji mi je tu na dlanu a kome ja sve više samo vidim mane…
kakav divan predivan post! uzivala sam i mislim da cu ga ponovno pregledavati i procitati. i ja volim beograd ‘od prije’ i slicno sam se osjecala kad sam ga posjetila prije 8 godina. zadnji mi je boravak bio upravo u proljece 1991, prije tocno 20 godina kao i tebi!
sto se snicle tice, odlican odabir (iako kad sam vidjela fotke sa skadarlije odmah sam se zazelila cevapa s kajmakom :D. neznam otkud ta asocijacija :)))) i vrlo lijepa prezentacija cijelog recepta. jos bih te nahvalila ali morat cu drugi put jer sam sad uzasno ogladnila od ove tvoje snicle pa moram jesti :))))
Joj, ljubomorna sam sad, ja bi isto u Beograd… Bila sam prvi (i jedini) put tamo prije nekoliko godina, u posjet teti i ujcu. Ujac je u međuvremenu umro, a teta se doselila kod nas, pa sad više nemam kod koga ići (s ostatkom familije nismo baš bliski), a tako bih se htjela vratiti jednom jer je prekrasan grad, a ja nisam vidjela nego djelić njega. Došla sam samo na par dana, i to zbog sajma knjiga, tako da sam cijeli jedan dan provela na sajmu, drugi dan u posjetama rodbini, a ostatak vremena šta sam vidila vidila sam. A toga je definitivno bilo premalo.
Tadeja, nije mi čudo da je Timna odabrala lavu, ako su “autentični” bili tako obični. Nadam se da će se u Sarajevu počastiti hurmašicom ili tufahijama (kako se u boljim bosanskim slastičarnicama spremaju sa maslom, mislim da su bitno drukčije od onih koje ste imale priliku probati). SRETAN JOJ ROĐENDAN, a i tebi.
Beograđani jesu jedinstveni, dragi, duhoviti u što ste se imale priliku upoznati. Koliko sam ja imala priliku upoznati Zagrebčane, i inače Hrvate, nemam zamjerki. Vas četiri ste bile predivne. Dok nisam Zagreb upoznala toliko da se mogu sama snaći uvijek bi lako našla nekoga ko će mi pomoći. Mislim da su u Hrvatskoj najgori Dubrovčani, tako su otužno ljuti na sve i svakog i krajnje neljubazni. Pa nismo im mi krivi što im stranci pokupovaše najljepše u gradu. Ali Dubrovčani su oduvijek bili takvi, i mnogo prije rata imali smo vrlo neugodna iskustva sa njima.
Inače, što se tiče greške javlja samo poruku “error on page”.
Volim što ti sve tako realno uprizoriš, i svakom slikom dovedeš me bliže gradu u kojem nikad nisam bila, a svake godine planiram.
Snalaženje autom po drugom gradu je najteže, makar to bio najmanji grad na svijetu, jer nemaš mjesta za velike greške, nije lako okrenuti se i vratiti se odakle si počeo, kao što bi pješke.
Provela si baš divnih par dana i osjećam se kao da sam i ja preko tvojih slika i riječi upoznala blogerice. Neke sam prepoznala, neke nisam (trebala si strelicama povezati hahaha)…hrana savršena. Karađorđevu nisam probala, a u ovoj izvedbi i neću, zbog svinjetine, ali mnogo me podsjeća na Cordon Bleu, čini mi se da je ista stvar samo je Cordon suhlji zbog piletine.
uopće nije bio dugačak pst, baš sam uživalau svakoj riječi i slici. Drago mi je da ste se lijepo provele u družile s blogericama.
šnicla je predivna!!
Hvala vam na komentarima! 🙂
Drago mi je da sam onima daleko, a vezanima za Beograd izvukla suze, jer iako su suze, ovdje su dobrodošle, puno je toga u njima, a i govore da ste osjetile ono što sam vam htjela prenijeti.
Oni pak koji nikad nisu posjetili Beograd, neka to svakako učine, uživati će u svakom trenutku i koraku svog posjeta.
Istinskim kavopijama napominjem, a zaboravila sam u postu, što me oduševilo, jer ne volim esspreso kavu, na puno mjesta još uvijek kuhaju tursku kavu i gdje god sam je popila bila je bez zamjerke.
@sve Ada djevojke, svakako ćemo ponoviti i onda se najavljujemo 🙂 I da, nadam se da ću dovući i svoju polovicu 🙂
Ali se još više nadam i voljela bih da bilo grupno, bilo pojedinačno uzvratite posjet!
@Selma, znala sam da ćeš me špotati zbog lava cake-a, ali imam Maju kao svjedoka. Ono što je bilo uvjetno rečeno srpsko i beogradsko od kolača, koliko se sjećam bile su orasnice, možda još poneki izuzetno slatki kolač, jednostavno nam nakon večere i čitavog dana hodanja po suncu i vožnje Beogradom, nije odgovaralo. Maja je pola kolača ostavila, a Timni je kad želi slatko jedino što je može doista zadovoljiti čokolada.
Što se tiče prijema i kontakata sa “običnim” ljudima u Beogradu, dakle ne onima kojima posao nalaže da s turistima budu ljubazni i uslužni, nažalost, uvjerena sam da Zagreb ne može pružiti isto.
Isto tako znam da je za loš doživljaj dovoljna samo jedna budala, ja sam zahvalna da je mi tijekom sveg boravka nismo niti nsalutile, a kamoli pronašle.
Puno toga nije stalo u ovaj post, a još više toga što smo željele vidjeti i napraviti nismo, u nepuna tri dana koliko smo imale, stigle.
Nije nam čak ni činjenica da smo bile smještene van centra uzela toliko vremena, toliko je divan pogled sa terase hotela na taj dio grada i Avalu i osoblje više nego ljubazno i uslužno i kavica ujutro na terasi je isto tako imala svoje zasluge za potpuni doživljaj. 🙂
Usput, kako sam ja smještaj u hotelu “kupila” preko Kolektive.hr, znam da je taj dan u roku od par sati ponuda doslovno planula, a bio je solidan broj kupona ponuđen, mislim najmanje 50-tak.
I bilo je zgodno vidjeti pred hotelom pošlihtane k’o sardine aute ZG registracija i jedan Šibenik 🙂
Nisam se dotakle ovdje ni Kuće cvijeća i “Titovog kuvara”, on će dobiti svoj post.
@Dunja, slobodno napravi dan ranije, meni je ostalo, pa smo drugi dan rezali na šnite, vrlo je dekorativno kad se sir i kajmak ponovo stisnu i može čak i poslužiti kao hladno jelo, za buffet.
@Jubi, Novi Sad sam kad smo se spremale na put razmišljala uvrstiti, ali bilo bi prenaporno i ne bismo ni od jednog ni od drugog grada imale ništa. Znam da ga treba vidjeti, ja sam bila 🙂 između ostalog i na ORA Novi Sad, krčila Petrovaradinsku tvrđavu., tako da imam u planu odvesti i Timnu, nadam se što skorije.
A voljela bih ponovo i do Sarajeva, Skopja i Ohrida, pa i do @Mignonne – Leskovca 🙂
@Nataša hvala ti za Moju Timnu :), danas puni 13 godina i svjesna sam da je već, pogotovo likom, djevojka, višlja je od mene, ali tako mi je prebrzo prošlo vrijeme a ona nije više moja beba. Ali barem, dok mi ne utekne sa svojim društvom, koristim ovo vrijeme da zajedno skićemo. 🙂
@Maxivida, silno bih voljela da se jednom upoznamo i uživo. 🙂
@Selma? javlja grešku ili malware? To sam ja ovaj tjedan primjetila na dva bloga i obavijestila cure, jer nisam mogla otvoriti blogove, moguće da sam ga i ja pobrala 🙁
Molim da mi javite što vam javlja kad otvorite stranicu.
Drage moje, bas ste nas sve dirnule ovim postom, mislim da niko ne moze ostati ravnodusan, i zaista je bilo kao da citamo uzbudljivi putopisni roman… radujem se zajedno sa vama sto ste imale priliku da ponovo posetite BG, makar i ovako na kratko, a da znate da su vam vrata uvek otvorena ako nekada budete zeleli da skoknete malo juznije, recimo sve do Le… ma, morate jednom ovde doci i zbog autenticnog recepta za leskovacku muckalicu.;)))Saljem vam veliki pozdrav!
Prekrasan post. Nisam nikada bila u Beogradu a baš bih ga željela vidjeti. Nakon ovog tvog posta još više želim ići.
Za Beograd me ne vezuju sentiš uspomene kao tebe, ali su i moje lijepe. Mene je u dobi od 17, grad fascinirao svojom veličinom, ali prije svega velikim rijekama i zelenilom, svim onim što Sarajevu nedostaje (kao što sam još uvijek očarana Zrinjevcem, Sarajevu jednostavno fali lijep park u centru). Ljude sa strane, koji imaju priliku neko vrijeme živjeti tamo, najviše oduševe Beograđani. Moj dajdža, beogradski student, obožava taj grad, zbog Beograđana i njihove srdačnosti i duhovitosti. Nikada i niotkoga, koje imao priliku živjeti u Beogradu neko duže vrijeme nisam čula ništa loše, sve same pohvale.
To što si doživjela da imaš osobnog vodiča do hotela možeš doživjeti samo tamo. Da, mogla bi i u Sarajevu, ali čisto sumnjam da bi nekome trebala takva pomoć u gradu sa dvije longitudinale i petnaestak transverzala.
Da me danas baciš tamo i ograničiš boraval na vikend, vjerovatno bi kao i vas dvije sa vašim domaćinima, obišla ta ista mjesta. Skadarliju, svakako, sa 17 sam bila premlada za takvu vrstu provoda.
Sa slika se vidi da je bilo lijepo, i druženje na Adi o kojem sam čitala i na drugim blogovima i vaš izlazak u grad. Znam da Timna voli i bira čokoladne kolače, ali zašto baš Lava cake? Nije bilo nešto više beogradsko? I što se tiče ekstra porcije torte za vas dvije, nakon što ste vratile pola mesa… A joj! Svejedno što je to veoma ljubazno, ne znam šta bih uradila na vašem mjestu. Siguran sam da kolač ne bi mogla pojesti, ako bi se već zasitila ukusnim glavnim jelom. Biće da su pomislili da ste „rezervisale“ mjesto za desert.
Što se tiče gastro suvenira i ja bi probala te duvan čvarke, a znam jako dobro kakav je srpski kajmak. (znala sam da ćeš si ponijeti zdjelicu). Voljela bih da ti probaš naš bosanski i hercegovački, svaki od njih u biti je sličan, ali i sasvim poseban.
Karađorđeva ti je ispala predivno, tako uredno.
Za Beograd me ne vezuju sentiš uspomene kao tebe, ali su i moje lijepe. Mene je u dobi od 17, grad fascinirao svojom veličinom, ali prije svega velikim rijekama i zelenilom, svim onim što Sarajevu nedostaje (kao što sam još uvijek očarana Zrinjevcem, Sarajevu jednostavno fali lijep park u centru). Ljude sa strane, koji imaju priliku neko vrijeme živjeti tamo, najviše oduševe Beograđani. Moj dajdža, beogradski student, obožava taj grad, zbog Beograđana i njihove srdačnosti i duhovitosti. Nikada i niotkoga, koje imao priliku živjeti u Beogradu neko duže vrijeme nisam čula ništa loše, sve same pohvale.
To što si doživjela da imaš osobnog vodiča do hotela možeš doživjeti samo tamo. Da, mogla bi i u Sarajevu, ali čisto sumnjam da bi nekome trebala takva pomoć u gradu sa dvije longitudinale i petnaestak transverzala.
Da me danas baciš tamo i ograničiš boraval na vikend, vjerovatno bi kao i vas dvije sa vašim domaćinima, obišla ta ista mjesta. Skadarliju, svakako, sa 17 sam bila premlada za takvu vrstu provoda.
Sa slika se vidi da je bilo lijepo, i druženje na Adi o kojem sam čitala i na drugim blogovima i vaš izlazak u grad. Znam da Timna voli i bira čokoladne kolače, ali zašto baš Lava cake? Nije bilo nešto više beogradsko? I što se tiče ekstra porcije torte za vas dvije, nakon što ste vratile pola mesa… A joj! Svejedno što je to veoma ljubazno, ne znam šta bih uradila na vašem mjestu. Siguran sam da kolač ne bi mogla pojesti, ako bi se već zasitila ukusnim glavnim jelom. Biće da su pomislili da ste „rezervisale“ mjesto za desert.
Što se tiče gastro suvenira i ja bi probala te duvan čvarke, a znam jako dobro kakav je srpski kajmak. (znala sam da ćeš si ponijeti zdjelicu). Voljela bih da ti, ovdje kod mene u Sarajevu, probaš naš bosanski i hercegovački, svaki od njih u biti je sličan, ali i sasvim poseban.
Karađorđeva ti je ispala predivno, tako uredno.
Jedva sam čekala tvoj izvještaj, koji sam sa uživanjem pročitala.
P.S. Skupština im je ruglo i čisti šou u Kerumovu stilu i nadam se da će to poskidati. Takvo što nigdje nisam vidjela.
Izvini ako je ovo treći komentar koji dodajem, tvoj blog mi se otvara sa porukom greške.
Divan post Tadeja! Volim sve što izađe iz tvog “blogerskog pera”. Imaš nevjerovatnu vještinu pripovjedanja, da čovjeku gotovo opipljivo doloviš svoje emocije i razmišljanja.
Često sam u Beogradu, jer me, osim sajam knjiga 😀 vežu i neka divna prijateljstva i naši vjenčani kumovi. A kum jel`de nije dugme! 🙂
Grad ima dušu, pulsira i živi u nevjerovatnoj fuziji starog i novog, tradicije i modernizma.
I što je najbitnije, grad u kojem žive divne cure sa zlatnim rukama. 🙂
Neću više, jer vidim, ponijelo me je, pa odoh u nepovrat 🙂
A Karađorđeva alias Djevojački… Pffff s tim se snom valja izboriti. Treba se zvati Junačka šnicla – samo za hrabre ili jako gladne 🙂
A duhan čvarke ne spominjati. Nikako! 🙂
I zamalo da zaboravim! Ja sam tvoju Timnu zamišljala kao manju curicu (ne znam zbog čega). I ni u snu mi nije palo na pamet da je ona lijepa djevojka na fotkama, ustvari Tvoja Timna! Pa ženo draga, ti imaš pravu krasoticu! 🙂
Uh, drage T&T, koliko samo emocija u ovom postu i koliko emocija ste u meni probudili svojim dolaskom!
Drago mi je da vam je Bg pruzio ono najbolje i sto nije izneverio vasa ocekivanja. Iako sam ja strogi kriticar, moram priznati da sam malo podigla glavu dok sam citala vas dozivljaj Beograda:)
A Karadjordjeva je SAVRSENA!
Puno pozdrava od mene i jace polovine :*
Draga Tadeja, hvala ti na ovom divnom ljubavnom pismu mom rodnom gradu. Veoma mi je drago što ste se ti i Timna lepo provele i što Beograd nije izneverio očekivanja. Propustile smo se za par dana, ja sam otišla 13-og, blogerski piknik je bio četiri dana kasnije, ali valjda ćemo se jednog dana sresti.
Baš sam guštala u ovom postu, volim te putopisne priče, krasno si ju spojila s gastro doživljajima 🙂 Jako mi je drago što ste vas dvije išle tamo kao iznenađenje, a ja se nadam da ću i ja napokon posjetiti Beograd,možda iduće godine 🙂
Tadeja, divan post. I hvala na “uputama za korištenje”, nisam ga brzinski preletjela već sam prvo skuhala nesicu i onda guštala u svakom slovu, svakoj fotki…
Imam otvoren poziv svog prijatelja valjda već 20 godina da dođem kako on kaže moja drugarice pa kad ćeš i valjda mi je ovo neki mig da krenem i da uživam kao i ti.Divan post.
sa zadovoljstvom sam pročitala 🙂
Uživala sam čitati izvještaj s puta. Mislila sam da će čak biti i duži, s obzirom na najavu s počekta, tako da kad sam došla do recepta, bilo mi je žao što je priča već završila.
A tek recept i fotke na kojima se iz zarolane šnicle cijedi sir – mljac!
Odličan post. Jednom ću i ja otići do Beograda. Kažu mi da treba vidjeti i Novi Sad…
Joj, već sam počela pisati, a onda mi je puklo. No evo iz početka. Bakina sestra udala se u Beograd, i mene su slali svako ljeto k njoj. Divne uspomene. Nakon toga s mužem, koncerti, gostovanja, prijateljstva,,, divna srčana publika kao nigdje drugdje, uspomene i suze izlaze na površinu.
Baš mi je drago da si uspjela u naumu da si priuštiš taj posjet, po fotkama i tvom tekstu, kao da sam ja bila tamo.
Hrana je druga priča, obilno, pre fino, a šnicla mrak. Moje cure idu u nedjelju na izlet i to im napravim za put. Super. Hvala na ovom divnom postu.
stvarno sam uživala u ovom tvom postu, lijepo je i na ovaj način upoznati Beograd, jer nisam nikad bila.. a voljela bih ga posjetit svakako.. fotografije su stvarno lijepe, putopisne, a ova šnicla skroz mami… :))
Osjećaj…kao kad pogledaš odličan film i ostaneš neko vrijeme razmišljati o njemu ponovo vrteći najdraže prizore.Ne znam kako je Vama bilo,ali meni je bilo odlično!
upijala sam tvoje dojmove čitajući ovaj putopisni nostalgični post…nisam ni očekivala da ćeš biti išta manje oduševljena i emotivna…predivno!
Draga Tadeja i Timna, hvala vam od srca što ste ono malo vrmena koje steimali za posetu gradu u kome niste bile tako dugo odvojile za viđenje sa nama. Drago mi je i da vam je poseta ugodno prošla. Samo mi je žao što nismo znale da dolazite, jer kao što sam rekla, sigurna sam da bi svaka od nas imala po neki autentiči srpski proizvod da vam daruje. Obradovale ste nas beskrajno, i hvala vam do neba! Sad ste deo ekipe i očekujemo vas, kao i druge blogerie na narednom okupljanju.
Skupština koja svetli kao kineska igračka je i za mene bila šok! Strašno! Light-show novogodišnji na Skupštini. Mi, stanovnici ovoga grada se o tome nismo ništa pitali. A kravice, e njih sam videla još neke 98 godine u Cirihu i one se šetaju svetom, samo su sada završile kod nas. Verovatno će stići i do Zagreba. Svaku kravicu je neka druga javna ličnost ukrasila.
Za koju godinu pa nam možeš Timnu samu poslati u Beograd.
Izbor recepta je odličan za ovaj post. Sledeći put da se smestite u centru grada pa da vam putešestvije nije toliko dugo. Pozdrav za Timnu i tatu koga sledeći put morate dovesti u Bgd. sa vama!
Karadjordjeva snicla – devojacki san:)
Meni je direktna asocijacija matursko vece, izgleda da su je uvek sluzili za skolski rastanak.
Meni je strasno drago da se tamo okupljate, druzite i zabavljate, a ja to stalno pokusavam da objasnim mojim depresivnim drugaricama odande, nijese bas sve u novcu… Veoma mi je milo da ti se dopao moj rodni grad, ima jos tamo svasta da vidis.
Hvala ti za ovaj post.Mada skoro sam se rasplakala sto stvarno samo znaci da sam se uzelela svog rodnog grada.Tajko divno si sve opisala..mislim d abih i ja slicno psoetila;)) Nije mi niko izmakla ni Kradjordjeva snicala..ali to cu lako ;izleciti;;.Ovo drugo..malo teze…