Ne znam kako vi stojite s vremenskim bipolarnim poremećajem (čas nas euforično zagrije, čas nas depresivno rashladi), ali ja priznajem da na mene utječe i to prilično.

Caribbean blue layer cake
U kombinaciji s još nekim prirodnim periodičkim ženskim fenomenima i pojavama, zadnjih dana sam, eufemistički rečeno, namćorasta. Za puni doživljaj ovdje bi bilo potrebno upotrijebiti jedan puno “narodskiji” pridjev, koji bi bolje opisao moje trenutno stanje, ali ću se suzdržati. Zaključak je da bih vjerojatno i sebe i druge otrovala da ih nekim slučajem štipnem ili gricnem.
Ne živim život s ružičastim naočalama na nosu i vrlo sam svjesna i tako se uglavnom u životu i postavljam, da se on proživljava u amplitudama dobrih i loših dana i perioda, uvjetovano našim pogrešnim ili ispravnim djelovanjima, ali počesto i sasvim van mogućnosti našeg upliva. Ni jedno, ni drugo stanje ne traju vječno i po zakonu vjerojatnosti, prije ili poslije će se, i jako dobro i jako loše promijeniti i okrenuti na svoju suprotnost.
Nestašno, još jedno tepanje :), vrijeme, je u mom slučaju samo čokoladni preljev na kolač koji mi u bogatim slojevima život u zadnje vrijeme slaže. I plivam ja, ali ako se uskoro nešto ne počne mijenjati, moglo bi se dogoditi da u narednim mjesecima počnem koristiti slamku k’o dihalicu i samo pućkati balončeke na površinu. Neću vas zamarati niti imam potrebu s vama dijeliti sadržaj glavnog bljutavog sloja kolača koji trenutno kusam, ali bi vam se mogli svidjeti detalji sa vrha torte.
Elem, da samu sebe malo razveselim i počastim, a nigdje u Zagrebu ne pronalazim četvrtasti stalak za torte, dok su istovremeno gotovi svi moji kalupi za torte četvrtasti, nakon što sam na internetu ugledala jednostavne stalke Marthe Stewart, upravo veličina koje mi trebaju, a cijenom, zbog trenutnog sniženja, prihvatljive, ja ih naručim. I Lidija to meni sve lijepo spakira i pošalje, odvojeno, veći i manji.
Veći stigne, zamotan u dva nepregledna sloja papira ( na radost moje mace koja se odmah u njih uvalila), bez problema. Nakon par dana stiže meni obavijest da podignem ponovo nešto na pošti, za što sam da uopće ustanovim što je, morala prvo platiti 10,00 kn, kojih vjerovali ili ne, nisam imala u novčaniku, pa sam hodočastila do bankomata, pa natrag. Uglavnom, pošiljka je bila obavijest o nekakvom zapisniku sa carine da paket dođem podići na Glavnu poštu?!
Kog mi vraga imaju cariniti na $15? Pritom rade od ponedjeljka do petka od 8-14h, na tri mjesta navode da subotom ne rade, što u prijevodu znači uzeti godišnji odmor za podići robu. Ja radim i živim doslovce na dva suprotna kraja grada. Glavna pošta je taman po sredini, u Centru, ali s ovakvim radnim vremenom ne zahvaćaju ni početak niti kraj mog radnog vremena, pa da eventualno krenem ranije i zakasnim na posao ili s posla odem “malo” ranije.
Nije mi preostalo drugo nego doista uzeti day off i iskoristiti ga za još niz obilazaka mjesta i ustanova u kojima imam nešto za obaviti, a radno vrijeme im je jednako nepraktično za sve one koji ih trebaju, osim za njih same i odem usput vidjeti što Carina hoće od mene.
Štiklece s obilaska ovih drugih mjesta vam neću ovaj put opisivati, ograničiti ću se na posjet Pošti-Carini.
“Imate zapisnik.”, kaže meni gospođa kad sam joj pružila papir.
“Zapisnik?”, gledam ja u čudu, jer ako zanemarimo rijetke odlaske u shopping preko granice, ovo mi je prvi susret s Carinom. Pritom sam sva u, s početka posta navedenom stanju i raspoloženju, uključivo i izgledom poput lude babe koja je utekla iz psihijatrijske ustanove (o tome ćemo par redova kasnije)i samo čekam priliku da grunem.
“Da, zapisnik.”, ljupko će ona, “Pošiljka je došla oštećena.”
Znate prizor kad lav riče sa špice filmova MGM-a? – “Teško mi je povjerovati da je pošiljka stigla oštećena!”, riknem ja, “Znam kako je bila upakirana, mora da ste je vi oštetili.”
“Želite je vratiti pošiljaocu?”, nastavlja ljupka poštarica, kao da je potpuno prečula što sam joj maloprije vrlo glasno rekla.
Sad ja nju gledam k’o luđakinju.
“Što ću pobogu vraćati? Potrgani tanjur u Ameriku? Jesi li ti ženo normalna?” , došlo mi je da pitam.
“Želite li vidjeti tanjur?”- još ljubaznije mi ponudi. Čovjek bi pomislio da mi ga pokušava prodati, a ne da mi objašnjava da su ga uništili.
“Ne, ne želim, daj mi ga opiši!”- izgovarala sam u sebi, a osjetno glasnije je iz mene izašlo: “NARAVNO DA ŽELIM VIDJETI TANJUR!”
Nakon višeminutnog petljanja, (ne bi željela nešto oštetiti, kaže poštarica) otvara ona konačno paket i ja ugledam …

okrhnuti stalak za tortu
“Ovo nije oštećeno u transportu, ovo je nekom pri otvaranju na Carini palo ili je udareno i okrhnulo se.”, najmirnijim glasom koji sam uspjela izvući, konstatiram.
“Ne znate vi,” nato će ona, “kako to izgleda kad se pošiljke pretovaruju na frankfurtskom aerodromu.”
“Ne, ne znam, mogu samo pretpostaviti,” rekoh ja, “ali izgled oštećenja ne navodi na to da je tanjur oštećen u transportu ili prilikom baratanja paketom.”
“Ali,” ponavlja opet ona, “ne znate vi kad pošiljke stignu na frankfurtski aerodrom kako oni njih bacaju i što rade.”
Navedeni aerodrom i rukovanje transportnih radnika pošiljkama je u razgovoru koji je uslijedio spomenula najmanje još jedno 5 puta, a ja sam stekla dojam da je to leglo najokorjelijih zlotvora svijeta transporta i da su se svi tamo zaposlili samo da se mogu na sve moguće načine iživljavati nad pošiljkama iz cijelog svijeta, doživljavajući pritom zadovoljstva svih oblika.
Taman da su viljuškarima igrali polo s paketima, tanjur nije pritom mogao biti oštećen na ovaj način.
“Da je riječ o pritisku težine na paket ili udarcu, tanjur bi pukao kod spoja stalka i tanjura ili bi pukao po dužini, ne bi mu se okrhnuo ćošak.,” nisam odustajala iako sam znala da bjesnim u prazno i da baš ništa ne mogu postići.
Preuzela sam svoj tanjur i kod kuće ustanovila da polomljeni komadić kojeg mi je pokazala da su ga zalijepili na dno kutije dimenzijama ne odgovara krhotini, što znači da nisu sve pokupili kad su razbili, jer da je tanjur pukao u transportu, svi dijelovi bi ostali u kutiji.
K’o pesu mi je žao što spajanje nisam pokušala još u Pošti i ustanovila da dio nedostaje i ipak tražila razgovor sa carinikom, ali opet, mislim, koje sam ja sreće, objesili bi mi ime na crnu listu na zidu carine, pa bi me da ne kažem što, pri svakoj eventualnoj mojoj idućoj narudžbi robe iz inozemstva i carinjenju paketa.
Jedina svjetla točka u ovoj priči s okrhnutim tanjurom za tortu jest činjenica da je on treći u nizu u posljednja tri mjeseca. Prvog sam, sjećate se, razbila ja, nakon kasnonoćnog foto sessiona sa danish pastryem, na drugog mi je, jer je isto bilo gluho doba noći kad su gosti otišli, pa mi se nije dalo spremati u ormar i ostavila sam ga do jutra na komodi, skočio s vitrine mačak i okrhnuo ga, trećeg su mi satrali carinici. Po onoj narodnoj da sranja dolaze u paketu po tri (platiš jedan, dobiješ tri), ovo bi trebalo zadovoljiti sve statističke norme i zaustaviti navedeni trend okrhavanja i razbijanja tanjura, barem kad su oni za tortu i kolače u pitanju, na neko vrijeme.

Caribbean blue layer cake
Ali nije to za taj dan bilo sve. Imate LI još malo strpljenja pa nastavite čitati, saznat ćete da sam odgađala odlazak frizeru malo predugo i već podsjećala na likove koje obično u narodnim pričama zovemo Baba Jagama, a izlaze iz nekih strašnih šuma i močvara, duge, sijede, raščupane kose. Ja sam naime počela sijediti u ranim dvadesetima i ne mogu si dopustiti da to egzaktno provjerim, ali sudeći po izrastu koji je ovaj put bio popriličan, ja sam zapravo potpuno bijela.
Pritom sam žena koja ne voli bojanje kose. Tu i tamo kakva piturica na licu i intenzivno crveni dugi nokti, to da, ali bojanje kose iznimno ne volim, a osuđena sam na njega, gotovo svaka tri tjedna posljednjih nekoliko godina, odkad mi je kosa potpuno posijedila.
Kad bih imala ravnu kosu, možda bih se i odlučila za kakvu kratku frizuru i pokušala je ostaviti sijedom i spašavati stvari s preljevima, iako sam tamne puti i ne stoji mi ni plavuša, ni platina look, ali ja imam prirodno kovrčavu kosu, koja ne podnaša kratke frizure.
Kad svijetom hodaš raščupan s dvadeset godina, to i nije neki bad, kažu čak i da je muškarcima kovrčava kosa sexy :P, ali sa četrdeset i sitno, to prestaje biti pretjerano privlačan prizor. Ja odgovorno tvrdim da nikad u životu nisam imala frizuru. Pokušala sam, dala silne novce na izvlačenje, ravnanje, koješta, onda bih došla kući i bilo je dovoljno da se umijem ili istuširam i isti čas povratim Kizzy look, pa sam nakraju odustala. S takvom kosom ni kratke frizure niti ostavljanje sijedih ne dolaze u obzir. Sijeda kosa je još dodatno suha, kao da suhoća kovrčave kose nije dovoljna, a ni učestalo bojanje baš pretjerano ne pomaže, tako da mi kosa veći dio vremena ponajviše strši na sve strane, ako je ne začeprkam nečim na vrh glave.
I konačno, nakon naporne bitke na Carini, potpuno deprimirana, odlučim otići frizerki, osim iz prijeke potrebe i u nadi da će mi to barem malo popraviti raspoloženje. Boju uglavnom kupujem u trgovini, frizerka mi je samo nanese, ošiša ako je dospjelo vrijeme za šišanje i u najvećem broju slučajeva samo difuzorom posuši kosu, jer zapravo nema smisla plaćati nešto što će nakon što se navečer otuširam i ujutro umijem, nestati kao da nikad nije niti postojalo. I ne, nemojte me pitati zašto se ne bojam sama kod kuće. Zato što bi to bio svinjac većih razmjera, koji si osim u krajnjem slučaju nužde ne želim, niti sam si dosad ikad priuštila.

Caribbean blue layer cake
Predam ja frizerki kutiju s bojom, izvadim iz nje regenerator koji pak moja Timna, jer ima dugu kosu doslovce do tura, koristi na galone, a frizerka ionako stavlja svoj i sjednem da me oboji.
“Uzeli ste zabunom boju iz kutije.”, kaže mi frizerka.
“Ne, nisam uzela boju, uzela sam regenerator, kao i uvijek dosad” , odgovaram.
“Ali, nema boje”, nastavi ona i vadi sve redom iz kutije.
I doista, sve je unutra, rukavice, zaštita za vrhove, hidrogen, regenerator sam ja uzela, ali boje nema. Netko je očito u dućanu, maznuo boju iz kutije, a ja zbog svega ostalog, uključujući i debelu plahtu od uputstva za uporabu na jedno 12 evropskih i svjetskih jezika, nisam niti po težini kutije uspjela primjetiti da u njoj nešto nedostaje, a nije da svaki put otvaram i radim inventuru sadržaja.
Sad sam već bila na rubu suza, mislim da sam se počela histerično smijati, rekla joj neka nađe kod sebe boju najsličniju onoj koju ja koristim, a koristim samo jednu, jer bilo kakvo odstupanje prema svjetlije smeđim nijansama ili pak prema crnoj, umjesto jako tamno kesten smeđe, koja je moja prirodna boja i koju pokušavam imitirati, kod mene uslijed nekog pigmenta rezultira preljevanjem od narančaste do zelene. Neka pazi da baš ne ispadnem zelena ili plava, ali da je ne idem van dok me ne poboja, da ne idem kupovati novu boju i da sam sad već na rubu snaga za taj dan, a i šire.
I pobojala me, ali me taj sport, umjesto uobičajenog iznosa kunića, ovaj put stajao 50% skuplje.
Pa da ne padneš u potpuni i neodgodivi blues.

Caribbean blue layer cake
I onda uzmeš mikser i kuhinjsku špahtlu i po sistemu klin se klinom, umjesto životnih slojeva bluesa, napraviš, a u sklopu “Ajme koliko nas je ……”, idejne začetnice i pokretačice, Monsoon-Dalmacija down under, ovaj mjesec domaćice Branke-Home made by B., s temom ananasa, Caribbean blue layer cake.
Pokušala sam naziv dati na hrvatskom, ali uz svu ljubav prema svom očinjem jeziku, Karipsko plavi slojeviti kolač, nema istu pjevnost i ljepotu u nazivu, kao Caribbean blue layer cake. Mogao je istina biti i Adriatic blue layer cake, ali uprkos vremenskim ludovanjima i klimatskim promjenama, spomenutima na početku posta, kod nas još uvijek ne rastu ni kokos niti ananas, iako mi se čini da je i to samo pitanje vremena. I to ne baš puno vremena.

Caribbean blue layer cake
Torta je s ovom tirkiznom bojom i meni malo prežestoka, jer baš nisam sklona hrani tih boja, ali jednostavno nisam odoljela pokušati, a osim toga bilo je vrijeme da nakon gotovo dvadeset godina koliko liker stoji, tu i tamo nešto s njim i napravim, a bojom mi se odlično uklopio.
Bez obzira na tu boju koja doista može odbiti, kolač je vrlo ukusan i naravno, možete ga napraviti i na način da izbacite plavi sloj ili ga napravite u boji i sa sastojkom vašem oku i nepcu ugodnijem.

Caribbean blue layer cake

Caribbean blue layer cake
Ingredients
Biskvit:
- kalup 16x16cm
- 75 g tamne čokolade
- 100 g maslaca
- 50 g šećera
- 25 g brašna
- 2 jaja
Vanilija krema:
- 2 jaja
- 40 g šećera
- 1 vanili šećer
- 100 g maslaca
- žlica arome vanilije
- 100 g ananasa narezanog na kockice svježeg ili iz konzerve
Kokos-Curacao mousse:
- 500 ml vrhnja za šlag
- 1 vrećica želatine u prahu
- 50 g kokosovog brašna
- 50 g šećera u prahu
- 200 ml milerama
- 50 ml Curacao likera ili narančinog soka kojem ste dodali plavu prehrambenu boju
Čokoladni ganache:
- 300 g tamne čokolade
- 200 ml vrhnja za šlag
Instructions
Biskvit:
- Istucite jaja sa šećerom.
- Čokoladu otopite na pari pa dodajte maslac.
- Lagano ohlađenu smjesu polako ulijte u smjesu jaja.
- Dodajte brašno, dobro izmiješajte i ulijte u kalup za pečenje.
- Pecite 20-ak minuta na 200° C.
Vanilija krema:
- U posudi u kojoj ćete kuhati kremu istucite lagano jaja sa šećerom (desetak sekundi), a onda kuhajte 15-ak minuta na laganoj vatri dok se krema ne stisne poput pudinga.
- U ohlađenu umiješajte maslac pa tucite dok krema ne postane pjenasta.
- Na kraju dodajte žlicu arome vanilije.
- Najbolje i napraktičnije bi bilo da biskvit i vanilija kremu napravite dan ranije.
Kokos-Curacao mousse:
- Želatinu namočite prema uputstvu na vrećici.
- Ugrijte 50 ml vrhnja za šlag na laganoj vatri.
- Istucite čvrsti šlag od vrhnja za šlag pa mu dodajte po 25 g šećera u prahu i kokosovog brašna. Polovicu želatine otopite u ugrijanom vrhnju i umiješajte u šlag.
- Dodajte 100 ml milerama i podijelite smjesu na pola. U polovicu umiješajte 25 ml Curacao likera ili sok naranče kojem ste dodali plavu prehrambenu boju.
- Obrežite biskvit i poravnajte mu površinu ako je potrebno pa ga vratite u kalup za tortu.
- Ulijte bijeli kokos mousse, pričekajte da se malo stisne pa ulijte i Curacao mousse.
- Zatim stavite vanilija kremu i u nju utisnite kockice ananasa.
- Ostavite neko vrijeme u hladnjaku da se sve dobro stisne, a vi za to vrijeme napravite čokoladni ganache
Čokoladni ganache:
- Otopite na pari čokoladu u vrhnju neprestano miješajući dok ne dobijete jednoličnu glatku smjesu. Ostavite da se ohladi.
Slaganje torte:
- Kad se torta dobro ohladila, nastavite slagati slojeve na način da ponovite s drugom polovicom sastojaka izradu kokos-curacao mousse, ali sad prvo stavite curacao sloj, pa onda kokos. Opet pričekajte da se sve dobro ohladi, pa premažite čokoladnim ganachom.
- Ukrasite prema želji.
- Ja sam imala kokos rafaelo kuglice, pa sam dodala likera i malo žute boje za dobiti kuglice na vrhu torte.
dok još nisam pisala blog,čitala sam o nesretnom događaju s tvojim tanjurima, jako mi je žao, nadam, se da si ih do sada preboljela. Sad sam došla još jednom škicnuti ovu tortu i reći ti je planiram napraviti vrlo skoro!
Hvala djevojke! 🙂
S kosom je kako je, još idućih 20 budemo izdržali, ako Bog da, a onda valjda mogu i bijela! :))
Tanjuru nema pomoći isto tako, osim skrivati mu falši ćošak na fotkama, za posluživanje nije.
@Andrea, baš tako, na ovom svijetu stalna samo mijena jest! 🙂
A što se kolača tiče mislim da ću i ja navedenog ponovo jesti samo ako mi ga netko drugi ispeče! 😀
Ne znam što bi ti rekla na ove sve događaje, a i sad sam se malo emocionalno istrošila na gornjem postu. Žao mi je zbog svih ovih nedaća koje su te snašle ali ufaj se u onu svoju teoriju o promjenama jer je mi se čini da je to jedina konstanta u životu.
Torta izgleda fantastično, i rado bi je probala samo da mi je netko drugi napravi. 😀 😀
Ovo s carinom ne bi komentirala, jer je puno toga već rečeno, jedino i je žao što svi skupa nemamo više snage suprostaviti im se, a i novaca, jer jedan dobar pravnik bi ih stjero nekamo.
Torta mi se jako dopada, taj liker mi je poznat, koristim ga za koktele. Nemam ništa protiv boja u kolačima, i bilo gdje. Ne bojim se štetnosti boja, bilo kakvih, strah me onga što se ne vidi, recimo tko mi može garantirati da je paadajz ili blitva rasla bez tretiranja tko zna čim, a to puno više koristimo od nekog likera.
Uglavnom tortu ću probat napravit, možda u obliku kolača.
Tadeja..žao mi je jako zbog stalka i znam kako bi se tek ja osjećala da mi se ovako nešto dogodi..ali ti si jedna, ako smijem zaključiti izuzetno duhovita i produhovljena žena koja nas u isto vrijeme može i razžalostiti i jako nasmijati, draga si mi jako u svakom slučaju i volim čitati tvoje postove..Torta mi izgleda predobroukusno i baš kremasto, ova prva lebdeća je fenomenalna…
Uh, što te krenulo. Neka na tome i ostane, stvarno je i previše.
Ja sam na e-bay-u milion puta kupovala figurice i nikad nisu došle oštećene, a tvoju su ziher slomili na carinskom pregledu i još si im za taj stručni pregled i pažljivo rukovanje platila. Da pukneš od muke.
Budžet treba napuniti pa se carini sve. Ja sam nedavno preko Amazon Uk nabavila tri knjige i po prvi put u deset godina platila carinu. I to carinu na USLUGU. Naime račun za knjige je bio manji od 30funti, ali su troškovi slanja bili 42 i oni su mi obračunali carinu i PDV na ukupnu fakturu iako po zakonu nema PDV-a na usluge izvršene vani, pa su barem taj dio mogli umanjiti, a carinu za usluge u životu nisam srela. Prema carinskoj tarifi koju sam detaljno proučila carinska stopa za knjige edukativnog tipa (kao što su ove, u izvjesnom smislu) je nula, ali maksimalno je pet posto, a oni su je obračunali po stopi od deset posto i onda na ukupni iznos sa carinom obračunali PDV po stopi 17%. Plus sam platila još 8 maraka za carinski pregled, pa me je sve skupa došlo 3 puta skuplje. Službenik iz UPS me je pitao da li ću da vratim pošiljku u Englesku, što bi mi došlo jednako skupo, a još bi ostala bez knjiga. A knjigama se stvarno veselim, odlične su.
Ja ne volim boje u kolačima nikako, pa ni djeci ne kupujem šarene torte za rođendane. One su se pomirile da za rođendan neće imati ni Barbiku, ni Jagodicu Bobicu, ni princeze, zmajeve i dvorce.
Bojenje kose – nemam previše sjedih i trebam se dobro zagledati u ogledalo na jakoj svjetlosti da ih pronađem, pa nemam potrebu da kosu bojim redovno. Prvi put sam kosu bojala sa 28 ili 30godina, a sada je farbam tek svakih 2-3 mjeseca da mi izgleda življe.
Četvrtasti stalak za torte je teško pronaći, ali ja sam ga prošle godine vidjela u Coincasa prodavnici. Ja nemam četvrtasti kalup za torte, jednom sam vidjela jedan paket sa četvrtastim kalupima u tri veličine, ali je bio kineski i ja ga nisam uzela jer nikako ne volim njihovu robu koristiti u kuhinji. Kasnije sam se predomislila, ali kalupa više nije bilo.
Uh, zbilja dan za pamćenje, dogodi se moram priznati kada jednostavno ide jedno za drugim u ovakvom pravcu i pitaš se samo da li je ovo konačno zadnje. Sa carinom i carinicima na pošti imala sam i ja iskustva.Stigao je Božićni paket iz Beča i između ostaloga i medenjaci , i carinik lijepo ispred mene otvori medenjake i jedan zagrize, “dobar je” kaže, udari žig i ja mogu preuzeti paket. Smijati se ili plakati, …., smijala sam se :):). Tvoj stalak unatoč oštećenju dobro izgleda, zalijepi to što se da, za ono što nedostaje nema pomoći, i biti će dobar.
Dan kakav je bio na kraju je rezultirao ovom prekrasnom Caribian poslasticom. Super si je napravila i iako niti ja nisam ljubitelj boja u hrani ova plava ovdje se odlično uklapa. Slike su prekrasne, posebice mi se sviđa prva “leteća” 🙂
I hvala ti za još jedno sudjelovanje u ovom krugu igrice !
@Hvala vam :). Nekako sam preboljela. Nažalost tanjur će poslužiti samo za fotkanje, tako da mu razbijeni ćošak sakrijem, za posluživanje nažalost neće biti, ali ionako je nezgodan za držati ga u hladnjaku, pa ….., ma tješim se!
Za boju sam odmah rekla da mi nije draga, a i moji su jeli žmirećki 🙂
Najbolji je bio pogledd mog muža kad sam u jednom trenutku izjavila da imam problem jer dobijam tirkizno zelenu, umjesto tirkizno plave.
Mislim da je muškarcima već tirkizno jako apstraktni i teško shvatljiv pojam, tražiti da još razlikuju i nijanse, potpuna je utopija 😉
Pogled mu je bio k’o iz onog maila što je svojedobno kolao, što od muškaraca ne treba nikad očekivati da shvate, učine itd., …… između ostalog i pojam kao što je boja marelice……… marelica je voćka, marelica nije boja, narančasto je boja 😀
Ovdje priznajem da sam se igrala, a da to baš ne radim sa plastelinom, igrala sam se s jestivim sastojcima 😉
Ali je tortica uprkos tirkizu, fakat fina!
@Roman Tales, nisam niti ja baš pretjerano luda za voćem općenito, a kamoli u kolačima, ali ne mogu samo ni po čokoladi mlatiti 🙂
@Jubi, ja sam oba četvrtasta kalupa kupila u Mulleru, ovaj manji 16×16 je bio skuplji od većeg, ne znam kojom su logikom vođeni, ali mislim da sam ih viđala i po web shopovima, samo se ne sjećam gdje. 🙁
Što se tiče prehrambenih boja, moralo bi ih biti u svakom boljem dućanu, mogu biti tekuće ili u prahu, na odjelima sa drugim potrepštinama za pečenje kolača.
Dosada sam naručivala samo knjige izvana pa mi je bilo svejedno, ali ako bih se odlučila naručiti nešto “fragile” jako bi mi bilo žao da mi se desi kao i tebi… Nego, odakle ti kalup 16x16cm? I gdje se kupi plava boja za kolače? Nisam luda za bojama, ali kada klinka dođe u priliku birati tortu za rođendan tko zna 🙂
Meni se sviđa boja torte i zaista ti je odlično ispala nakon dana D ali to nam se svakoj i itekako događalo ali sam se i nasmijala čitajući post jer prepoznala i sebe u njemu..
Joj, joj i opet joj! Već ono na carini je dovoljno da te ubije u pojam za sljedećih tjedan dana (kako mrzim kad od mene na šalteru prave bedaka, a zahvaljujući instituciji poznatoj pod imenom Poste Italiane, lutrija mi je svaki put naručiti nešto izvana, a i u okviru države), ali ovo s bojanjem kose je za histerični napadaj! Na stranu što znam kako je to kad rano počneš sijediti (i moj slučaj na žalost) i još ti kosa brzo raste kao meni, ali da smo došli do toga da moramo kutije provjeravati prije kupovine, to je jednostavno previše! I na tako neugodne događaje, zmrdano vrijeme i menstruaciju, ja te moram dodatno ubiti u pojam da nikako ne volim jesti nešto u tirkiznoj boji! Općenito ne volim ništa obojano jesti, čak i kada se radi o najprirodnijim namirnicama, mislim da je jedini izuzetak obojana tjestenina, ona sa špinatom… a baš da ti pravo velim, koliko god volim voće, ananas posebno, nekako ne volim kolače s voćem, pogotovo sirovim voćem, još kad je voće spečeno zajedno s kolačem, recimo u vidu pita ili štrudli, to mi je ok, ali kolače sa sirovim voćem, ne znam zašto, ne volim … vjerojatno zato što ne volim sjeckano voće, u životu nisam pojela voćnu salatu, toliko mi je odbojno sjeckano voće … znam, znam, moje fiks ideje ;-))
Papci iz poštanske carine, naravno da neće priznati da je njihova krivica, najlakše je svaliti je na nekog drugog.
Poznavala sam djevojku u Zagrebu koja je radila ondje. Svaki dan je svom nećaku donosila čokolade i bombone koje je vadila iz paketa (a možeš misliti ’92 koliko je paketa s hranom stizalo). Jedanput je tako donijela cijelu čokoladu i u njoj našla 100 DM, kako je ona bila “poštena” uplašila se i odnijela natrag i uručila šefici. Trebali bismo naravno vjerovati da je šefica tražila vlasnika (kad se ova nije sjećala ni odakle je izvadila čokoladu), i da nije novce stavila sebi u džep?
Boja torta je naravno u skladu s imenom, ali priznajem da je malo odbojna. Iako ne sumnjam da je okus fantastičan. Lijepo ukrašena, stalak je prelijep.