A stalak je prepre! Svaka čast!

Posjedujem knjigu COOKBOK-CIA, posjedujem knjigu The fundamental techniques-French culinary institute. I dok potonja sadrži i jedne i druge mjerne jedinice, ona prva ne. Stvarno smo Evropljani bolno netrpeljivi.
Ponavljam, koristim recepte koji sadrže šalice, preračunavam i kuham po njima, neću ih zbog toga zaobići ako mi se svide, ali neću niti razviti sklonost ili ljubav prema šalicama kao mjerama

Ne, srećo, nisi jedina koja se služi kuharicama, stranim ili domaćim, nisi uhvatila Boga za bradu i nije tvoj pupak centar svemira.
A ako obratiš pažnju na moje komentare, onda ćeš vidjeti da posjedujem i rabim različite izvore, preračunavam i kuham, ali mi to ne mora biti praktično, što i nije.

I doista ne vidim što te vrijeđa, osim očite želje da iz nekog razloga budeš žrtva nečijeg vrijeđanja.

Ja ti se ponovo, zbog mira u kući, ispričavam za proizvoljno, netočno i potpuno oprečno od njegovog stvarnog značenja, interpretiranje “all the professional kitchens I have worked in have used grams” iz Cannelle et Vanille citata, ako je o tome riječ, ali doista ne razumijem o čemu govoriš 🙁
Zbog lopate sam se već ispričala.

Ne razumijem gdje, kad i kako sam uvrijedila tebe osobno i dotakla se tebe kao osobe i upotrijebila ijedan argument protiv tebe kao osobe, osim u zadnjem komentaru u kojem navodim da je očito da si nečim uvrijeđena, a ja ne razumijem čime, da bi sad na kraju po prvi put ispalo da je riječ o mom pogrešnom prijevodu i interperetaciji Cannnelle et Vannille, pa ti se eto i zbog mog nedovoljno poznavanja engleskog jezika, kojim sam potpuno promašila smisao i značenje njenih riječi ispričavam.

Ali , ti se jesi služila argumentom protiv mene kao osobe, prozivajući me netolerantnom i manipulatoricom.

I ne, nemoj se više paliti, molim te, prelazimo u neukus.

Peace i subject close!

Why do you always use grams?

I’m European and that is what I am accustomed to and also, all the professional kitchens I have worked in have used grams. If you would like to convert grams to ounces, all you have to do is divide the grams by 28.375 and that will give you he ounces you need.

Ja sam rekla CITIRAM

Tadeja kaže…

Nedavno sam, sad ću slagati, ne sjećam se više točno kod koje, ali ili kod Tartelette ili kod Cannelle et Vanilla nešto gledala i zalutala na FAQ i jedno od pitanja koje joj Ameri stalno postavljaju je zašto koristi grame, na što im je žena uredno odgovorila, da je ona evropljanka, pa time koristi i naučila se na metrički sustav, a drugo upravo ovo što si ti rekla, da su kolači i jela koja Evropa kuha, uključiv i sve one koji se doista kuharima misle nazivati, neizvedivi bez vage i da se baš ne može ozbiljno kuhati i peći mjereći sastojke metodom šalica. Ja bih bila još bezobraznija, pa rekla maltene lopatom.

Sweet Green kaže…

Na zalost cak i kad se radi o evropskoj ili recimo o francuskoj kuhinji, moj francuski nije dovoljno napredan da bih razumjela recepte na francuskom. Stoga cu se vjerovanto posluziti receptima od Julie Child, Cannelle et Vanille ili mozda Davida Lebovitza, dakle opet u salicama 🙂

Tadeja kaže…

Služim se samo hrvatskim i engleskim jezikom, slovenski razumijem, ali nemam hrabrosti govoriti.
Podatak o tome da Cannelle et Vanille koristi šalice ne drži vodu . ( link na Cannelle et Vanille)
Knjigu Julie Child posjedujem, ali nemoj zaboraviti da je ona pokušala natjerati Amerikanke da skuhaju nešto što nije iz konzerve, zar doista misliš da bi to uspjela da ih je primoravala da mjere u gramima, morala je francusku kuhinju i grame prevesti u šalice i žlice.
David Lebovitz je Amerikanac u Parizu, naravno da koristi šalice i prodaje Amerikancima evropsku kuhinju.

Sweet Green kaže…

Imas pravo kod Canette i Vanille u predgovoru pise da koristi grame ali kasnije ces u receptima vidjeti da su mnogi u salicama. Barem svi oni koje sam ja isprobala…
Sve sto govoris za Juliu Child je istina, ali s obzirom na to kakav je izbor francuskih kuharica prevedenih na hrvatski jezik, mislim da nisam jedina koja se sluzi njezinom kuharicom (i salicama) da bih se upozala s francuskom kuhinjom 🙂
A da ne spominjem recepte iz svih japanskih, vijetnamskih, meksickih i indijskih kuharica koje bi mi bili nedostupni da nema americkog izdavastva i njihovih salica 🙂 svidjalo se to nama ili ne.

Oprosti, ja bih prelaskom na šalice kao mjerne jedinice, trebala iskazati zahvalnost Americi što je štampala recepte iz drugih kuhinja, bez obzira o kojima se radilo i u kojim mjernim jedinicama?
To su oni iz altruizma ili profita radi?
Pa, hvala im!
I ja im zbog toga doista jesam zahvalna, ali i dalje ne vidim razloga da zbog toga počnem mjeriti u šalicama!

Znas kad sam se pocela osjecati uvrijedjeno, da ne kazem ljuto? Kad sam procitala sto je ZAISTA napisala Canelle et Vanille o mjerama.
Izvrtanje tudjih rijeci kako bi se poduprle i opravdale vlastite neskolnosti je za mene najobicnija manipulacija.

Da se sad palim i odgovaram na svaku tvoju provokaciju i maliciozne primjedbe na moj blog? Necu.
Uzivaj!

Što se tiče ove paštete jasno mi je koji je problem bio kod većine, a to je želatina. Da sam se odlučila raditi ovo postupila vjerojatno kao ti i radila s njom onako kako znam da je najbolje. 🙂

Super ti je ispala ta pašteta, baš izgleda pahuljasto čokoladno. 🙂

I kad smo već kod tvoje tolerancije širokog spektra,

CITIRAM Sweet Green kaže… Vise puta sam naglasila da uvazavam oboje te da da cu na svom blogu uskoro dodati i grame.

Pa što onda kad je tvoja tolerancije na netoleranciju zero kao što se izjašnjavaš, što već dosad nisi?
Uostalom pišeš dva bloga, jedan za englesko i jedan za hrvatsko govorno područje. Bilo bi tolerantnije ovaj hrvatski u startu prilagoditi gramima, nego nas “tolerantno” pokušavati preobratiti na šalice.

A kad bih baš željela biti krajnje maliciozna ………………….

CITIRAM: Sweet Green kaže… Osobno sam jedna od onih koja izuzetno puno paznje poklanja upravo tome na koji nacin cu nekome prenijeti recept i koliko ce nekome drugome moje upute biti korisne i tocne. Zbog toga me izuzetno vrijeda kad si netko dopusta na ovaj nacin umanjivati moju vrijednost, kao i vrijednost svih onih predanih kuhara i blogera koji na ovaj nacin izrazavaju mjere.

TI poklanjaš pažnju, TI si predana, TEBI je važno prenijeti recept, a da su upute korisne i točne.

Mi koji to ovdje doma radimo u gramima, nismo takvi. Mi ti to isprdnemo i “piš’ ga vrit”, ravno nam do Dunava ‘ko će se poslije s receptom bakćat’! i kako!

Ja tebe pod milim Bogom više ništa ne razumijem, osim što imam osjećaj da ti iz nekog razloga želiš biti uvrijeđena i tako se osjećati, ali to doista nema veze niti samnom, niti mojim blogom i postom i ne mogu ti pomoći!

Da si svoju “neskonost” prema salicama izrazila na argumentirani nacin i napisala suvislo razmisljanje o tome zasto je metricko mjerenje bolje, ne bi mi palo na pamet da se raspravljam. Medjutim ti si svoje misljenje izrazila na meni neprihvatljiv nacin.

Znam da vrhunski kuhari najcesce mjere gramima i sigurno im se dize kosa na glavi od nepreciznosti cupsa. Takvi kuhari zlice i zlicice takodjer mjere u gramima i njihovi su recepti besprijekorni. Nama, koji se na blogovima uglavnom bavimo kucnim kuhanjem, salice su sasvim prihvatljive, kao sto su uostalom prihvatljive i odokativne zlice i zlicice. Osobno sam jedna od onih koja izuzetno puno paznje poklanja upravo tome na koji nacin cu nekome prenijeti recept i koliko ce nekome drugome moje upute biti korisne i tocne. Zbog toga me izuzetno vrijeda kad si netko dopusta na ovaj nacin umanjivati moju vrijednost, kao i vrijednost svih onih predanih kuhara i blogera koji na ovaj nacin izrazavaju mjere.

@Sweet Green, ovo možemo nastaviti do unedogled, očito bez uspjeha u smislu da se ja prebacim na šalice, a ti na grame.
Isto tako je očito da si odlučila uprkos svemu iz mog posta, komentara i stava isčitati baš netrpeljivost i odabrala baš tu riječ, iako nosi daleko teže konotacije, nego recimo nesklonost, o kojoj se ovdje radi.

Čitava američka industrija i potrošači i za recepte koji izvorno ne dolaze u američkom mjernom sustavu, odbijaju prihvatiti metrički sustav, za njih se to prevodi i to je u redu, tu nema tvrdoglavosti i netrpeljivosti, ali ja sam mali bezobrazni netrpeljivi evropski pikzibner koji si je dopustio reći da mu šalice i žlice kao mjerne jedinice nisu simpatične, napravio od toga umjerenu sprdnju ( za lopatu se, jer može biti shvaćena kao neumjesna i neuspjela šala, ispričavam, ali za netrpeljivost ne, jer je nema) i sad sam maltene politički nekorektna.

Posjedujem knjigu COOKBOK-CIA, posjedujem knjigu The fundamental techniques-French culinary institute. I dok potonja sadrži i jedne i druge mjerne jedinice, ona prva ne. Stvarno smo Evropljani bolno netrpeljivi.
Ponavljam, koristim recepte koji sadrže šalice, preračunavam i kuham po njima, neću ih zbog toga zaobići ako mi se svide, ali neću niti razviti sklonost ili ljubav prema šalicama kao mjerama.

Kolači koji su uglavnom zaštitni znak američkog podneblja, valjda opet neću reći nešto nekorektno, su ipak muffini, cupcake i kojekakve pite koji ne zahtijevaju precizno mjerenje.
Evropski kolači to traže, a tu me ne možeš uvjeriti da je šalica i žlica preciznija od vage.
Budući se u Evropi stoljećima peče na taj način, onda i pakiranja dodataka koji dolaze u kolače, poput praška za pecivo, želatine i sl. dolaze u količinama koje odgovaraju uobičajenoj masi za određeni kolač.
Nemamo navadu kupovati ih po kg, da se sad opet ne spotaknem na lopatu.

Ti si doista u dodatku o mjerama na svom blogu, stvari uvjetno pojednostavnila, za onoga kome je to tako jednostavnije, meni i dalje nije. Meni je moja vaga, koja stoji na polici iznad radne plohe, (skinem, izvažem, operem, vratim) i dalje daleko jednostavnija. Menzure koristim za tekuće sastojke, vagu za suhe i vjerojatno ću s tom strašnom navikom i umrijeti.

I sama si na kraju dodatka o preračunavanju navela da se kuhati može prema osjećaju, ali ne i peći.

Pretpostavljam da su u tom smislu svi moji recepti za pečenje kolača, većini mojih čitatelja a i šire sasvim neshvatljivi i neupotrebljivi, jer sadrže grame.

Tadeja, sretan rođendan!

Dunja, ne znam odgovor na tvoje pitanje ali kompletic za mjerenje nije neophodan. Na mom blogu pod “O mjerama” ima opisano kako se posluziti bilo kojom kuhinjskom mjericom u tu svrhu. Kad se mjeri veca kolicina, ionako se koristi obicna prozirna mjerica koja ima oznacene mjere (dovoljno je da ima dcl). Najveca mjerica iz kompletica je ionako samo 1/2 salice, pa je ponekad jednostavnije koristiti veliku kuhinjsku mjericu od recimo 1/2 l, koju isto tako mozes koristiti i za sve ostalo.

Baba, u ovome sto sam prethodno napisala je odgovor i na tvoje dvojbe oko mjerica.
I ja cijenim blogerice koje navode obje mjere, iz tog razloha su i svi moji recepti izrazeni u u salicama i u ml, a imati i grame je sigurno najbolji izbor za svaki blog koji cilja na internacionalnu publiku.

Nisam nigdje rekla da se recepti na engleskom jeziku ne mogu naci u gramima. BBC je britanski, a cijela Britanija mjeri u gramima. Njihovi izvori su, slazem se, neiscrpni – imas BBC – Food, Nigellu Lawson, Jamie Olivera itd. itd… S druge strane imas famozan americki casopis Gourmet, Eating Well, Food & Wine, Marthu Stewart, Epicurious, vecinu Tastespotting-a, od novijih caspopisa predivan Sweet Paul, i to sve na netu, dostupno iz svih dijelova svijeta i osim toga besplatno! Svih ovih izvora ce se morati odreci oni koji su netrpeljivi prema salicama.

Mislim da su svi na ovoj raspravi svjesni kolicine recepata koji su izrazeni u salicama. Moja poanta je u ovome: mnogo je jednostavnije sjesti za kompjutor, malo istraziti i usvojiti i ovaj nacin mjerenja, nego biti frustriran i ljutiti se na nesto, samo zato sto je drugacije od onoga na sto ste navikle. Takodjer je to vrlo brzo za shvatiti i nauciti i mnogo je jednostavnije nego takve recepte prevoditi u grame.

Baba, glede nacina na koji se mjeri brasno: nedavno sam vodila djecu na jednu kuharsku akademiju gdje ih je profesionalna kuharica ucila praviti dizano tijesto. Ona nam je pokazala ovaj postupak lupkanja te poravnavanja nozem, dakle to je ono kako ih ovdje uce u kuharskoj skoli. Ono sto si vidjela kod Deb je takodjer ispravno, moras imati na umu da se mjerenje salicama radi i malim mjericama kojima se brasno vadi ali i vecim kuhinjskim mjericama kojima se brasno ne vadi, nego se u njih sipa, a poravnavanje brasna i nije moguce. Medjutim oba nacina daju istu gramazu brasna, smisao je u tome da ako grabis brasno, moguce je da ce se brasno mjestimicno previse nabiti, dok ce istovremeno ostati prostori zraka unutar, zato se brasno ili sipa kako je opisala Deb ili vadi pa lupka i ravna nozem.

Tadeja, pitas me gdje i zasto iscitavam netoleranciju? Da se vratimo na pocetak: “da su kolači i jela koja Evropa kuha, uključiv i sve one koji se doista kuharima misle nazivati, neizvedivi bez vage i da se baš ne može ozbiljno kuhati i peći mjereći sastojke metodom šalica. Ja bih bila još bezobraznija, pa rekla maltene lopatom.” Meni je ova recenica puna netolerancije da ne velim podcjenjivanja i bezobrazluka (pa i sama si rekla).

Κάθαρσις, slazem se s tobom u vezi zlicica. Profesionalni kuhari koji koriste grame itekako dobro znaju koliko mililitara ili grama sadrzi zlicica i zlica (kao primjerice Cannelle et Vanille kad smo je vec spomenuli). Dakle dopustam da mi soli pamet jedino netko tko je toliko precizan. Nepreciznost izracunavanja mjera u salicama je u krajnjem rezultatu puno neznatnija od nepreciznosti odokativnih zlica i zlicica. Sol, korica limuna, prasak za pecivo, razni zacini i arome, kvasac, manje kolicine masnoca su sastojci koji se najcesce mjere zlicama i trebaju se mjeriti precizno jer njihova kolicina u receptima ne samo da je vazna – nego je i presudna. Tadeja, ne radi se o tome da li si ti zeznula neko jelo jer si mjerila zlice odokativno, nego se radi o tome koliko su tvoji recepti tocni i nekome drugome izvedivi.

Tadeja, srecan ti rodjendan!

Stalak mi je jako svidja, svaka cast!

@Sweet Green: vaganje za većinu recepata me užasava. Slažem se s tobom.
Isto tako me užasava naša posprdnost prema svemu američkom – te ne znaju kuhati,vagati…… Činjenica je da oni cijene vrijeme i sve mora prvenstveno biti praktično. Mi imamo vremena na pretek za kojekakve gluposti, kao da nas nakon smrti čekaju još najmanje dva života. Drugo ako netko nešto preferira, ali 1/4 čajne žlice je jako mala količina nemjerljiva našim vagama, a točna je mjera za neki začin kojeg treba upravo toliko (a ne odokativno) da bi kombinacija bila prva. Uostalom, kulinarstvo i jest u detaljima.

Uopce ne pljujem po gramima, pa odrasla sam na tome i cijeli zivot sam mjerila u gramima! Stovise uskoro planiram na blogu izrazavati obje mjere po uzoru na neke strane blogove.
Medjutim smatram da netko tko se bavi kuhanjem moze itekako profitirati ako tolerira oba sustava mjerenja.

Imas pravo kod Canette i Vanille u predgovoru pise da koristi grame ali kasnije ces u receptima vidjeti da su mnogi u salicama. Barem svi oni koje sam ja isprobala…

Sve sto govoris za Juliu Child je istina, ali s obzirom na to kakav je izbor francuskih kuharica prevedenih na hrvatski jezik, mislim da nisam jedina koja se sluzi njezinom kuharicom (i salicama) da bih se upozala s francuskom kuhinjom 🙂 A da ne spominjem recepte iz svih japanskih, vijetnamskih, meksickih i indijskih kuharica koje bi mi bili nedostupni da nema americkog izdavastva i njihovih salica 🙂 svidjalo se to nama ili ne.

Sto se tice americkih blogova, muffina… – ne znam o cemu govoris. Vidim samo gomilu strasno zanimljivih ljudi iz cijeloga svijeta koji doprinose ovom nevjerovatno bogatom trzistu svega i svacega, a ponajvise postivanja razlicitosti. U tome vidim veliko bogatstvo i neiscrpnu inspiraciju i nikakve salice niti grami me ne bi sprijecili u istrazivanju i koristenju svega toga.

O tome da se amerikanci ne mogu mjeriti s nasom kuhinjom – moram reci da je o ovome stvarno tesko raspravljati. Dobar dio Amerike cine ljudi iz cijeloga svijeta, cija je kuhinja ovdje jako zastupljena, kako u restoranskoj ponudi, tako i u kuhanju kod kuce. Mozda su 60-ih amerikanci jeli samo hamburgere i BBQ ali danas je stvarno puno drugacije, i s njihovom ponudom i sirinom se jako tesko u bilo cemu mjeriti, pa tako i u hrani. Predrasude je tesko razbiti i nemam se namjeru baviti time, ali reci cu ti ovo: koliko su Schwarchvald torta ili baklava “nase”, toliko su maccarons i Enchiladas americke.

Uz duzno postovanje nacionalnoj kuhinji koju kad god je moguce zastupam na svom blogu (kao i na engleskom blogu – mlincima sam zarazila vec pola svijeta). Jednostavna dalmatinska kuhinja, s domacim sastojcima i bazicnim nacinom pripreme, mi je gotovo najdraza od svih. Takodjer, razina znanja nasih zena o kuhanju je na zavidnom nivou sto pokazuje i mnostvo prekrasnih blogova na nasem jeziku.

Baba, sto se tice ribanog povrca ne gura se i ne natiskuje, nego ovako kako si prvo opisala. Ponekad ces u receptima vidjeti da pise “packed” sto znaci da je natiskano. Ali vec vidim primjedbe…”aha, nije dovoljno sto se mora poravnavati nozem, nego jos i to…” pa se osjecam kao da sam pobogu ja izmislila salice. I zato necu vise nis reci 🙂

Imam zero tolerancije na netoleranciju, to je.

Nemam ništa protiv želatina, naprotiv 🙂 Slatkiš super izgleda (ma kako ga zvali), a tacna je… Respect! 🙂

Vadjenje salicama nimalo ne slici vadjenju “lopatom”, vec postoje vrlo jasna pravila na koji nacin se recimo brasno vadi, kako se lupka spatulom u oba smjera da bi se izbacio zrak, te zatim mjerica poravna nozem. Bez obzira na ovaj postupak, mjerenje salicama je brze, mislim da ce se s tim sloziti svi koji su isprobali (pa i sama si rekla ako je sistem americki – mora da je brzi i jednostavniji).

Sto se tice americke kuhinje, lako to sto su oni zagrabili u evropsku kuhinju, ali oni su zagrabili u svjetsku kuhinju, a bez salica nema svjetske kuhinje osim ako ne govoris mnoge jezike 🙂

Na zalost cak i kad se radi o evropskoj ili recimo o francuskoj kuhinji, moj francuski nije dovoljno napredan da bih razumjela recepte na francuskom. Stoga cu se vjerovanto posluziti receptima od Julie Child, Cannelle et Vanille ili mozda Davida Lebovitza, dakle opet u salicama 🙂

Trenutacno proucavam zanimljivu francusku kuharicu o cokoladi “Francais au chocolat” koja sadrzi recepte iz vrhunskih francuskih cokolaterija – pogadjas, svi recepti su u salicama. Jedva cekam da isprobam neke recepte te ih objavim na blogu, i da, bit ce u salicama jer sam ja jedna od onih koja nema vagu…

Smisao onoga sto govorim nije da podcjenjujem grame u odnosu na salice, niti obrnuto, nego da su salice neminovnost. Ne znam koji su tvoji uzori i kakvim se izvorima i jezicima sluzis, ali moja kuhinja bi u svakom slucaju bila jako osiromasena kad bih odbijala salice.

Upao mi je u oko tvoj komentar u vezi upotrebe salica vs. grama. Osobno sam godinama mjerila vagom, a sad vec godinama mjerim salicama i moram priznati da mi je kao nekome tko dnevno kuha nekoliko jela, sustav sa salicama mnogo jednostavniji i brzi (prelazak na salice me toliko ubrzao u kuhinji da imam cak i posebno poglavlje o tome na mom blogu).
U sustavu salica se osim toga tocno zna koliko je zlicica, 1/4 zlicice ili jusna zlica i meni se pak cini nevjerovatno da netko to moze mjerit “odokativno”.

Premda uvazavam preciznost grama, moram ti reci da se metodom salica moze itekako uspjesno i “ozbiljno” kuhati, a svojom primjedbom si obezvrijedila ogromnu kolicinu vrhunske kulinarske literature i kuhara. Zao mi je da tako mislis.

Meni licno ne smetaju ove mere u soljama i kasikama, mozda zato sto sam od prijatelja iz Amerike dobila merice i set kasika:) A tu je i net sa brojnim kalkulatorima. Mada razumem da se nema strpljenja, a i vremena za bavljenje preracunima…
Ipak postoje recepti koje nikada ne bih pravila sa merama u soljama, kao npr. macarons, gde je svaki gram bitan, a Ameri su i to prebacili u solje.

No, pasteta ti je predivno ispala. Vidi se da si strucnjak za zelatin.
“A što je tu chaud-froid iliti ga toplo-hladno”
to se i ja pitam 🙂

Pozdrav!

Setila sam se zašto im još šoljice odgovaraju. Pa niko tamo ne kupuje po 100g nečega kao ja što vagam bademe i lešnike na pijaci. Sve mora da se uklopi u budžet. Tamo sve ide na velike kese, pa nije bitno šolja gore-dole. I uvek ima hrane u špajzu kod njih.

Mogao bi jedan post od Timne sa keksima chocolate chip, ali baš od nje, da nam ona piše, pošto je tako lepo pratimo kroz tvoje priče.

Vidim, sve ste radile po istom receptu, a ipak se razlikuju u nijansama. Nemam puno iskustva sa želatinom, ali kada sam ga koristila nije bilo nikakvih problema i nakon podgrevanja. Jedino što znam je da neće da stegne ako se koristi sa kivijem i još nekim tropskim voćem, što i piše na uputstvu.

Slažem se, i mene nerviraju šoljice kao mere. Verovatno i njih nerviraju naši grami, pošto znam da amerikanci barataju sa gramima kao ja sa tibetanskim receptima. Doduše, kada mi nešto baš zapadne za oko, trudim se i preračunam. Problem nastaje jer se na ovim prostorima rade prilično zahtevne poslastice, pa se one ne mogu tako ofrlje meriti.

Enivejz, moje frustracije s mjerama na stranu, super ti izgleda ova “pašteta,” znojenju pod svjetlom unatoč. Baš sočno izgleda, mmm. A i stalak ti je jako lijepo ispao, svaka čast 🙂

To je moj iskreni komentar,pusa i lijep pozdrav:)