Probudila si puno osjećaja u meni s ovim postom. Nisam roditelj i to ne planiram biti ali duboko osjećam sa svima koji se bore za dijete s našim suludim zakonodavstvom. Čini mi se da u mojoj okolini sve više ljudi nailazi na poteškoće sa začećem i kao da to nije dovoljno onda još nailaze na tvrd i ne fleksibilan sustav.

Drago mi je da je tvoja priča ima sretan kraj, kraj koji je zapravo tek početak jedne nove lijepe priče. Hvala ti što si je podijelila sa nama jer znam da to nije bilo lako. Ipak nakon svakog ovakvog posta imam osjećaj da te poznajem malo bolje.
Šaljem vam objema puno zagrljaja i pusa.
Do čitanja. 🙂

Eh umalo zaboravih,torta i kutija prekrasne. 🙂

Tortica izgleda bozanstveno.

Srecan rodjendan Timni, sa malim zakasnjenjem….

Hvala i za komplimente za torticu, a posebno za kutijicu.
Tipke su rađene decoupage tehnikom, note na poklopcu su kao i one na tortici nanesene uz pomoć šablone, kod kutijice je riječ o nanosu strukturne paste. Monogram na unutrašnjoj strani poklopca sam složila u photoshopu i isprintala na salvetu, pa i njega nanijela decoupage tehnikom. Za finish i old look zaslužan je bitumen.

I hvala vam svima na osvrte na mene samu, ali ne smatram se jakom ženom. Život mi je podijelio određene karte. Odigrala sam poteze kako sam koje karte dobijala ili izvlačila, kako sam najbolje znala. Dobar dio pogrešno. Bilo je trenutaka kad sam pucala i opet se sastavljala. Ja moram priznati da se ne slažem i ne polažem previše u izreku i frazu da te ono što te ne ubije ojača. Ne ojača te. Idući put samo jako dobro znaš već unaprijed koliko će boljeti. Ali ne boli manje. Jedino ako tu ojačanost ne poistovjetimo sa tupošću. Gubljenjem sposobnosti osjeta.

Mislim da je kod većine vas više riječ o fascinaciji činjenicom da netko relativno “olako” iznosi svoju intimu. Vjerojatno bi dobar dio onih koji nisu ostavili komentar nazvao to i egzibicionizmom, jer niti sam “spisateljica” pa da svoj život i događaje koristim kao predložak, niti poznata i javna osoba, da bi nekoga moj život i mišljenje zanimali.

Isto tako veliki broj ljudi blogere drži skribomanima i ljudima koji na taj način privlače pažnju.Jedan postotak to vjerojatno i čini.
Čime kod se blog bavio, kojom god tematikom, on je odraz autora. Njegovo djelo. U svakom segmentu. Od samog izgleda, do sadržaja. Netko će se ograničiti samo na šturi sadržaj, bez osobnih detalja, netko će u svoje djelo unijeti mnogo više, dio sebe.
Mislim da je većina blogova prilično dobra preslika nas samih. Načina na koji kročimo kroz život. Moguće je vrlo pažljivo graditi blogom sliku o sebi, pazeći da u svijet izađe samo ono kako bismo željeli da nas percipiraju. Ili činiti to na način na koji mi sami jesmo. Pa netko sitnim odmjerenim koracima, a drugi jurišem.

Maja je rekla da se osim na torticu u postu ninašta drugo neće osvrtati. I to je u redu, Poštujem. Nigdje nikome nije zadano da se na išta osvrće.
Rekla je da se čovjek bolje sjeća lijepih stvari, a ja se neću složiti. I pozvati ću se ponovo na Balaševića.
Bez crne bela ne bi vredela.
I na kašičicu šećera i prstohvat soli koja je negdje na sidebaru imala jedno vrijeme napisano nešto što i ja gotovo uvijek i po pravilu činim.
Slanom jelu dodam šećera, slatkišima sol.
Da bi se osjetio pravi okus.
Da ne ostane tupo ili nejestivo u svojoj slatkoći, slanoći ili gorčini.
I prilično je isto i u životu. Dodajemo šećer i sol da bismo osjetili. Samo jedno ili samo drugo može rezultirati prilično tupim i gluhim tekom.
A tako je i sa sjećanjima. Mislim. Da bismo se sjećali, da ne bi nestala u zaboravu, moraju sadržavati i šećer i sol.

Vi ste zapravo ovim postom ostale uskraćene za najsočnije detalje i najveću bol. To nisam s vama podijelila. To sam ostavila sebi.

Da mi netko ponudi mogućnost brisanja događaja iz mog života koji su me najviše povrijedili, odbila bih.
Jer sam uprkos svemu zahvalna za sposobnost i mogućnost koja mi je time dana, intenzivno osjećati. I sreću i ugodu i bol i olakšanje kad popusti.

P.S. Majo, mislim da znam na koje bebe misliš, ali ne mogu provjeriti, jer link ne vodi nikuda 🙁

Inace naletela sam na nesto potpuno carobno, bebe – minijature od gline! Pogledaj sta zena radi, ja se jezim vec 20 minuta koliko gledam one slicice 🙂

Pozdravljam T&T duet 🙂

Torta jako lijepo izgleda, mislim da ću i ja isprobati taj recept, a i kutiju za nakit si joj krasno ukrasila … no više od svega, svom djetetu poklanjaš uspomene, nikada neće zaboraviti ono što si svojim rukama za nju napravila – znam da ja pamtim svaku maminu sitnicu za mene napravljenu.

Tmini sretan 12. rodjendan – lijepa je to brojka. nekako sva okrugla i njezna 🙂

Kad sada pogledaš unazad, i kad vidiš nju, vjerujem da je vrijedilo. Moglo je, kako da ne, biti lakše, ali ipak…

Timna, sretan ti rođendan od srca!

Tortica prekrasna, u prvi tren sam mislila da je to Paganini kad sam vidjela note. Ovo s aplikacijama ti je super ideja, to si radila s kistom?

Za Timnu stotinu poljubaca, sve naj bolje i sretan rođendan!

Sretan rođendan i uživajte :))