Ne razumijem i nije mi jasno homofobično ponašanje i iskreno se nadam da će se pronaći zakonska formula za istospolne parove da negdje i na bilo koji način registriraju svoje partnerske zajednice. Kako će se te zajednice zvati, stvarno je sporedno. KOme nije jasno zašto su te zajednice sa zakonskog aspekta bitne, teško da će ovdje doći po tumačenje, tako da ne želim gubiti vrijeme na primjere.

Što se bračnih zajednica tiče, priznajem da sam tradicionalist, da ne bude zabune, sada govorim o vezi muškarca i žene, pa ne razumijem zašto netko tko se voli i odluči zajedno živjeti, odbija i potpisati taj ugovor o braku, pod izlikama da za njihovu ljubav ne treba papir. To mi je nekakvo romantičarsko i djetinjasto razmišljanje koje se nerijetko obije o nos kada se dođe do problema. Pada mi na pamet nevjenčana supruga Stiega Larsona, koja je cijeli život provela s njim nevjenčana i to u Švedskoj, ne u Hrvatskoj, da bi na kraju ostala bez nasljedstva koje se broji u milijunima eura.
Istu takvu sudbinu dijele i nevjenčani homo parovi, priličan broj traumatičnih priča znam koje su više nego tužne.

Moja prijateljica živi sa svojom partnericom u Milanu … ne znam zašto bih se trebala osjećati ugrožena mogućnošću da njih dvije ozakone svoju vezu? Da imaju pravo na beneficije koje imamo moj zakoniti i ja?

Ono što me najviše boli je taj nekakvi neo konzervatizam u Hrvatskoj i meni je mučno čitati rezultate ankete u Dalmaciji gdje maloljetnice smatraju da je šamar kojeg prime od svog dečka znak njegove ljubavi!? U trenucima velikih ekonomskih kriza državi je lakše da se narod zabavlja zdravstvenim odgojem i semantičkim definicijama braka, sakupljanjem potpisa za definiranje braka, nego strahovati od iste te mase nezadovoljnih, osramoćenih, nezaposlenih i pokradenih …

Toliko si istine rekla i toliko dobrih tema dotakla, zaista se ponosim što si moja istomišljenica i blog-kolegica 🙂
U ovome svijetu prepunom tuge i nedostatka ljubavi, mi se bavimo time kako da i taj ostatak ljubavi uništimo, slomimo, izbrišemo i posramimo. A zašto? Jer se još uvijek smatra da su neki ljudi “ispravniji” od drugih, baš kao što si napisala. Osjećam toliki sram i nevjericu, jednostavno mi je nepojmljivo uopće razmišljati o tome. Izjednačavanje homoseksualnosti s bolešću, s pedofilijom, s nečim nakaradnim… E to je tek bolest! Pa tko smo mi da osuđujemo ljubav? Tko smo mi da ju uništavamo, sustavno i pod krinkom “većeg dobra”???
Sram, jad, bijeda, suze… to je trenutno naše društvo.

Eh kad bi bilo više ljudi poput tebe… 🙂

P.S. što se tiče zdravstvenog odgoja, protivnicima bih samo preporučila da pročitaju kurikulum tog predmeta i tek će tada vidjeti da rade dramu bez razloga. Naglasak je na zdravlju (zato se odgoj tako i zove), spolni odgoj čini najmanji dio i ne dotiče ga se u osnovnoj školi.

Za post, moj naklon do poda!