Kad se moji postovi prorijede, to, pretpostavljam da ste već uočile, ne znači da vas ne pratim, a još manje da sam besposlena.
mobilni sanduci -kutije
Osim što sam kampanjac po svim pitanjima, pa tako prvo kuham danima, pa onda farbam danima, pa sređujem fotke i pišem danima, pa zalegnem od umora i ne mrdam danima, konačno izbauljam i komentiram vaše postove danima da bih nakon toga opet nestala, prilično se slično ponašam i kad je pospremanje u pitanju.
Nije da preskačem mrtve ljude po kući, ali, koliko god puta odlučila da ću u relativno malom i skučenom prostoru, koji smo nažalost, jer smo svi skloni sakupljanju, dodatno smanjili, stvari odmah vraćati na za njih određeno mjesto, to se u pravilu događa neko vrijeme, a nakon toga se stvari vrate u normalu i sistem, gdje god nađeš zgodno mjesto, ti nešto uturi, zaživi iznova.Usprkos tome što svaka stvar ima svoje mjesto, ako što novo uđe ili se nešto staro izvadi, a lijena sam baš svaki put, vaditi i vući kutije i gomilu drugih predmeta ponovno iz ormara van, da bih onaj koji sam koristila, vratila na mjesto na dnu ormara koje mu je rasporedom određeno, tutnem ga gdje ugledam slobodnog prostora.I shvatili ste. Nakon izvjesnog vremena, ni sve tri forenzične ekipe CSI-a, naherenih glava i zabrinutih pogleda, ne mogu otkriti gdje se stvar, za koju pouzdano znam da je posjedujem, nalazi.
No, ja i dalje neumorno, kampanjski doduše, ali svejedno vrlo ustrajno, radim red i vraćam stvari u normalu, iznova.
U tu svrhu sam kroz sve ove godine izvodila štošta i nabavljala kojekakva pomagala, a naročito zbog potrebe da se barem sezonske stvari izmještaju svako toliko u podrum i plastične kutije s poklopcem, koje osim što omogućavaju relativno jednostavno nošenje i skladištenje, jer sjedaju jedna na drugu, uključuju i lako održavanje, isperu se pod tušem od prašine i prebrišu. Dijelom ih, one bez poklopaca, a za lakše dolaženje do stvari držim i po ormarima, kutije su podijeljenje po sadržaju, posebno one koje se odnose na moje zalihe alata i materijala, a da ne vadim stotine predmeta pojedinačno svaki put, vadim određenu kutiju, pa kopam po njoj.
TT atelier pribor
Dugo mi je trebalo i da napravim nešto što biste očekivali da se podrazumijeva. Da na kutiju napišem koji se vrag u njoj nalazi. Jer donedavno sam uspijevala pamtiti, odnedavno taj proces malo šteka. Bila sam u stanju prizvati u svijest trenutak kad sam određeni predmet zadnji put imala u rukama, proći u glavi put do mjesta na koje sam ga pospremila i on je uvijek bio tamo.
To više ne pali, Da me na galge stavite, ja se ne mogu sjetiti gdje je što i vrtim se k’o piškur u loncu u pokušaju pronalaženja. Stoga sam morala početi i to pisati.
Ali, to ne da je olakšalo traženje, olakšalo je, vidi čuda i vraćanje na mjesto, jer sad lijepo piše u koju kutiju što moram tutnuti.
A kad su me nedavno kontaktirali s OmnisArta, stranice za prodaju handmade uradaka, s prijedlogom da naprave sa mnom intervju, čime su me ugodno iznenadili i polaskali mi, zbog činjenice da smatraju da imam i što pokazati i reći, pitanja su, ali i fotografije uz intervju, uključivale i radni prostor, alate koje koristim, tehnike i sl.
Pa kad sam već time ponukana ponovo uspostavljala u međuvremenu narušen red po kutijama i ormarima i neke od tajni svojeg ateliera podijelila s korisnicima Omnis Art portala, podijeliti ću ih i sa vama, ali vas sve prije toga pozivam da, pročitate intervju, ali i virtualno prošećete samim portalom i uvjerite se što sve vrijedne ruke naših kreativki mogu napraviti i rade i možda ponešto odaberete i za sebe.
Intervju je objavljen pred gotovo dva tjedna i moja je namjera bila uputiti vas na njega osjetno ranije, ali, a u kontekstu popisa svih mojih baksuzluka kojima vas redovito bombardiram i svih savjeta koje mi udjeljujete, a ja vas uredno ignoriram, ne znam zapravo bih li vam uopće rekla glavni razlog odgode i kako bih to sročila.
Jer, svo to ponovno premetanje kutija, podizanje, pa spuštanje, pa fotografiranje, pa ponavljanje, pa stavljanje i vađenje iz ormara po tko zna koliko puta, pri rađenju novog rasporeda, iako sam doista pazila i sve dizala iz polučučnja ipak je u konačnici urodilo time da je mene ukočilo u križima. Ni sjediti, ni stajati, ni ležati. Vožnja auta kao da me netko pika u mali mozak, jer svako stiskanje pedale probada. Uglavnom, nakon nekoliko injekcija, pronalaženja položaja u kojem su se križa ipak uspjela oporaviti i par vježbica, konačno sam se vratila starom ritmu, iako, ali nemojte me odati, ja sam i u onom stanju radila dalje. I službeno, jer su godišnji odmori i od 3 koliko nas je inače na broju, ostala sam ja, ali i kod kuće.
I kad već toliko kasnim ( što doduše sa križoboljom i bez nje i nije neka novost ), imam za vas i poneko iznenađenje. 🙂
Ali prije toga vas vodim korak po korak u svoja spremišta, kutije i među sakupljeno blago. 🙂
Sve ili većinu onoga što radim, radim na kuhinjskom stolu, dimenzija 120 x 90 cm. Složiti ćete se da se baš i i ne bahatim s radnim prostorom. Iole veći komad nečega na čemu radim + kanta boje kraj njega i mi curimo sa stola. 🙂
Prošle sam godine, kad sam vas upoznavala sa svojom Polka dots kolekcijom, spomenula i mobilni ormarić u nastajanju, ali nikako ga i pokazati svo ovo vrijeme, no evo ga, napokon moj “ormarić za radne kerefeke” ili “mobile craft tools and suplies storage cabinet” 🙂 (što bismo bez engleskog) koji izgleda ovako:
mobilni ormarić
Riječ je o gotovim drvenim kutijama koje sam obojala i prelakirala i odmah im dala istrošeni izgled, koji bi prije ili poslije i same postigle 🙂 s natpisom koji ne ostavlja sumnje u njegovu namjenu, a koji sam aplicirala transferom.
Najdonja ima ojačanje u obliku po mjeri izrezane iverice učvršćene na dno, na koju su opet pričvršćeni prilično izdržljivi kotačići. Osim što mi to omogućuje da ne prenašam kutiju po kutiju s jednog kraja stana u drugi, nego ih sve zajedno odvozam, kako se lako skidaju jer sjedaju jedna u drugu, praktične su i kad nešto poželim ponijeti sa sobom na drugu lokaciju, poput vikendice ili sl. Uglavnom služe za alat koji je gotovo redovito u upotrebi, poput kistova i valjaka, boje i lakove s kojima trenutno radim, kao i poludovršene projekte i plastični stolnjak kojim pokrivam stol dok radim, a sve ubacim u neku od kutija i time si barem donekle olakšavam pospremanje i raspremanje, jer kod mene ništa, uz dvije mačke i manjak prostora, ne može ostati nepospremljeno “do sutra”.
pospremanje
Dalje je trebalo riješiti i pitanje držanja kistova i valjaka. Za silu posluži stara staklenka, ali bilo ih je na sve strane i uvijek sam trebala baš onog kojeg nikako naći. Sad su konačno na jednom mjestu, jer sam u međuvremenu napravila i stalke za kistove, spužve i valjke koji su dugo bili u planu, a napravljeni su od iskorištenih konzervi i stare metalne kutije keksa.
kistovi
U plavoj su boji samo zato jer sam željela da se slažu s plavim plastičnim kutijama, koje mi stvarno nije padalo na pamet bojati i mijenjati ih, u recimo polka dots kutije ?
kistovi i spužve
Zajedničko mjesto su konačno dobile i kojekakve trake za ljepljenje i pik trake.
stalak za trake
U međuvremenu je došao na red i šivaći odjel, pa su stare kutije od cipela u kojima sam držala kojekakve potrepštine koje koristim ili sam kroz godine skupila, odjevene u skladu s ostalim, a isto tako i manje kutijice za konce i gumbeke.
Pribor za šivanje
I tu sam se pokušavala što sam duže mogla držati plave kad sam s plavom već krenula, ali ne zadugo. Odnijelo me opet u ruže i točkice. ?
Polka dots kutije
No, konačno i ti uspjela! Sjećam se da si cendrala jer su u nekkavu emisiju pozvali neke blogere koje si ti popljuvala (jer naravno, trebali su pozvati tebe, a ne njih). Onda si se ipak uspejla uvaliti u neke novine koje su s tobom napravile intervju. Pa si sudjelovala u nečem vezanom uz gastro-blogove, pa bilo je još nešto, pa sad ovo… Svaka čast, valjda ćeš uskoro imati i vlastitu emisiju. Para ionako imaš, jer vidim da si cijelo bogatstvo potrošila na te sve potrepštien, ja toliko novaca ne potrošim ni na hranu.
@Luzzy, sorry I missed you somehow :(, thank you very much!
@Nevena, puno hvala!
@Lidija, hvala ti puno na praćenju sve ovo vrijeme, nadam se da ćemo se još družiti. 🙂
@Fashion Dubrovnik, hvala!
@Alenka, hvala na javljanju, odsad i ja pratim tebe, koliko sam pogledala imam i što. I posebno mi je drago kad mi komentar ostave slovenske blogerke, osim moje Vladuške, koja je redovita, druge to rijetko učine. Hvala ti! 🙂
@Taci, hvala puno, nisam te zaboravila i ušla si u bubanj, po dvije osnove. 🙂
Ostalo je još nekih petnaestak minuta, ali tko je jamio, jamio ;), zatvaramo! 😀
Vidimo se iza ponoći!
Procitala sam odmah post, podelila darivanje na fb-u kod mene ali nikako da se upisem da upadnem u bubanj. :)))
Ovo je sve genijalno, svaka ti cast. Najvise bih volela da nam prikazes kako da od kutije za cipele napravimo lepu kutijicu za odlaganje stvarcica. Posto i sama zivim u vrlo malom stanu, kutije su mi preko potrebne.
Nadam se da je zdravlje malo bolje ovih dana.
kiss
Javljam se prvič. Tvoj blog pa že dolgo prebiram in občudujem tvoje umetnine. Kuharske in ostale. Tvoji nasveti so fantastični, zelo uporabni in enostavni. Po tvojih navodilih sem tiskala na blago, Super je uspelo!Hvala!
Darilce mi zelo zelo diši!!!!Čudovito cvetlični vzorec v kombinaciji pikic. To obožujem in tudi sama veliko uporabljam tako blago.
Komaj čakam nedeljo!!!! :):):)
Prelijepo je sve. Baš volim kreativne ljude 🙂
Prekrasno, uvijek me odusevis, pratim te jos od posta sa struklama kojem se rado vracam. Puno te pozdravljam.
Odusevljena sam! Jarke boje, cvetne dezene obozavam! Ma kad bih mogla ja bi sve presvukla u tackice i cvece:)
Svaka cast!
Puno vam svima hvala! 🙂
@WFD, da samo vrpci, hrčak je amater u usporedbi samnom! 🙂 A maca je ….. hehhh gospođa s karakterom 🙂
@Eda, puno hvala, kad dolazi od tebe ima dodatnu težinu!
@Shacky 🙂 sad je ionako prekasno za promijene! 🙂
@Opasna, zadovoljstvo je moje, biti će mi drago vidjeti i tvoje uradke!
@Jele moja :), to kako ti mene uvijek nahvališ …… :*
ma ima dana, valjda ćemo se još koji put vidjeti :), a mladi ili mlađi i novi, moraju i ponešto sami otkriti! 😉
Bilo bi savršeno da imam mogućnost zasebnog prostora, ali tu smo gdje smo, a mače nije mače, gospođa je mačka u najboljim godinama i dvoje ih je :), imam i gospodina u najboljim godinama, koji je pred par godina izvolio iskušati skok s petog kata na beton i preživio! Ali sam zato ja polugola izletjela u panici na ulicu! 🙂
@Majo hvala, naljepnice sam i jedne i druge radila sama u photoshopu uz pomoć free photoshop brusheva koji se daju skinuti s interneta.
@Sandra P., nadam se da je štrajk prošao! hvala :*
@Tamara, hvala, kutije su iz Bauhausa.
@Marija, kaj hoćeš reći da imam nered u glavi? 😉
@Sandra Z. hvala! 🙂
@Majo, hvala!
@Vladuška hvala :), tvoje komentare baš posebno volim i puno mi znače!
@Angie hvala i dobrodošla! 🙂
@Nely, kad od tebe dolazi, doista je pohvala, hvala ti!
@Mirjana, hvala puno!:)
@Miki hvala, budeš, i ovako već puno napraviš! Strpljen, spašen! 🙂
@cookand play hvala!
@Tatjana LOL! 🙂 A nek’ sam ja tebe nasmijala, to ti ionako vrijedi daleko više od bilo čega. A Božić? Pa u svakom slučaju jedan od nadolazećih, još nisam izmislila vremenski stroj za vratiti se unatrag! 🙂
@lepamara, puno hvala! Biti Će, ja se uvijek nadam uskoro, ali dogodi se, nerijetko, i da proklizim ;), pitaj Tatjanu! 😀
Fascinirana sam!!!!! Iz prve sam se zaljubila u konzerve sa cvetićima i tufnicama. I ja koristim konzerve za držanje svačega, onako ružne i sive, i zato se nadam da će jedan tutorijal biti posvećen ukrašavanju konzervi.
Svaka čast!!! Pozdrav.
Ahahahahahha…ovo na kraju je raspršilo svu moju volju da ostavim komentar na preslatke točko-ružice. Imam jedno pitanje,napomena čak…A DO KOJEG BOŽIĆA SI MISLILA???? Ahahahahaha!
Za slike kojima nam pokazuješ svoje divne radove jedino što mogu izraziti je oduševljenje i pohvale za tvoje umijeće i trud. Svaka čast!
Uh, uzivala sam gledajuci i citajuci… Svaka cast!
Ti si bese bik u horoskopu, zar ne? nesto ne verujem u horoskop, ali ti me jako podsecas na mene. I ja sam tako haoticna i zelim da radim brdo stavri i kad krenem da radim jedno, drugo stoji neko vreme… Ma sve me podsetilo na mene. Samo sto ti puno toga vise uradis, ali tesim se da cu i ja to postizati kad mi dete bude vece…
Veliki pozdrav!
Tadeja,komentar ostavljam samo radi mog odusevljenja tvojim radom…zaista si neprevazidena,nista ti nije strano i nepoznato,za sve si sposobna i to se sve tako lijepo vidi iz predivnih slicica koje me svaki puta ostavljaju bez daha…nebih mogla nista izdvojiti i reci ,e to mi se najvise svida,lagala bih jer zaista sve je pedantno uradeno….zelim ti jos puno divnih uradaka !!!!!
Joj Tadeja ne znam što prvo pohvaliti,čemu se više nadiviti..ma sve,sve je perfektno što si pokazala,zaista si maherica za sve,zaista uživam u svakom tvom postu,i daj ih samo što više u ovom radnom tonu:)
Aaaaaaaa…. baš mi je drago da sam prvi put na tvom blogu baš na ovom postu. Koliko uloženog truda u uređenje radno-životnog prostora!!!! Da je meni volje za samo jednu sličicu iz ovog posta, di bi mi kraj bio. Svaka čast, baš sam se nauživala čitajući i gledajući ovaj post, idem dalje vidjeti čim se baviš……
Belle le scatole porta nastri. Complimenti
Vsa čast za vse kar znaš zmoreš in narediš. Polna si res odličnih idej in znaš jih tudi fenomenalno realizirat. Kapo dol!
Tadeja,imas zlatne ruke,odusevila si me!!Toliko je sve lepo,da se ne moze nista posebno po meni izdvojiti!!Saljem Vama dvema puno poljubaca!!!
Ajmeeeee, kako je kod tebe sve lijepo posloženo, sve je na svojem mjestu, organizirano. Divota jedna. Svaka ti čast. Sve ću još nekoliko puta da pregledam, nadam se da ću nešto od prijedloga moći i usvojiti. Mada, kod moje prilično prljave radionice teško da će sve ovako lijepo izgledati, ali se barem mogu truditi :))
Odoh sada skočiti do Omnisa :))
Lijep pozdrav :))
Nigdje mi neće pasati poklon, ali ja ga ipak bi 😀
Kreativno pospremanje…prvo uma, onda d’ruma…
biti ću kratka i samo jednostavno konstatirati da imaš savršenu izliku za duže izbivanje!!!
a ovaj mobilni ormarić bi i meni bio savršen, gdje si nabavila ove krasne kutije?!
Posle čitanja i gledanja(oči si mi se zalepile za ekran,čini mi se),znam samo jedno:DANAS NEĆU NIŠTA KREATIVNO RADITI! To mi je praksa i kad pročitam dobru knjigu,ne krećem istog dana na drugu,jer hoću da sve još malo proživim i ne dozvoljavam da mi bilo šta poremeti prve i najjače utiske. I znam,šta god bih sada napravila,ne bi mi se dopalo.
Ne misli da je sve ovo lepo kod tebe demorališuće,ali mene lepe stvari nekad znaju da blokiraju,tj.hipnotišu…uostalom,ja to tako sve…Veliki aplauz od mene.
Divne su ti ove naljepnice, izgledaju kao cipka! Ja sam stavila VETO na nabavku bilo kakvih dodatnih kutija, polica, sanduka, ormara i sl. jer koliko nas poznajem, napunili bismo i njih. Ono sto nema mjesta, baca se, bacam i ono sto samo stoji around a ima mjesto, hubby uopce nije skuzio, jos nikada nije pitao gdje je ta i ta stvar, to je samo dokaz da nam nije ni trebala. Samo dvije osobe su uspjele napuniti 100 m2 raznoraznim stvarima (15 jakni/osobi, jos vise cipela, majica ko u prici…ugl. stvari koje su suvisne i za koje nisam ni svjesna da ih imamo jer ih ne koristimo, a ne koristimo ih jer nam ne trebaju). Moja misija je da se rijesim tih stvari, a hubbijeva da nabavi nove 🙂
ova posljednja tegla mi je prekrasna, kako si dobila ovaj starinski look naljepnice?
Ovo MMXI me podsjeti na jednu angdotu…kupovala sam jednom u Robnoj kuci Sarajka dzemper i prodavacica mi kaze ‘evo ovo je tvoj broj, rimski 1000, moze ti sigurno!’ – legenda :)!!!
Ne znam samo ako joj je XL=40, L=50, M=1000, koji joj je broj small?
Slažem se sa Tanjom, za Martu, ti si sto puta Marta, pa još toliko. Prvo da ostavim komentar pa da skoknem do intervjua, da mi se misli ne zbrkaju.
Prvi utisak, ako veruješ je ono slatko mače u fioci, ako je pravo i živo, onda svaka čast i na maci u stanu.
Pa da, ja sam potpuno zaboravila d ti pored posuđa i krpa i light boxa imaš i celu jednu radionicu da smestiš. A joj, ja kubirim sa ovo malo posuđa što imam za fotkanje koje samo tome služi i kad treba da izvučem tanjir (stoje u dnu ormara sa odećom) muka me uhvati. Ja to zovem ćuškanje i kad redovno nešto ne mogu da nađem (i mi živimo u kutiji za šibice, ali slatkoj kutiji) muž kaže da sam ćušnula i tamo je gde je ćušnuto.
Sad sam se nasmejala za vešticu, tj. setila sam se anegdote kad sam bila mala, kad smo živeli u splitu i pokojna baka Katica mi je rekla Ajme kako mala ima lepu vešticu, a ja sam briznula u plač. kakva veštica, pa to je samo iz bajki. Sad ne znam da li se kaše veštica ili vestica kako si napisala ali ja sam to tako protumačila.
Žao mi je što te svi blogeri nisu upoznali na Adi i što ovi novi koji te nisu upoznali ko zna kada aće imati priliku jer si žena zmaj, a takve su retke biljke u ovo vreme.
Mene su oduševile ove tvoje tkanine, boje, dezeni, tako uredno složene, a sve ostalo je fantastično. Tebi treba zaseban prostor da iznajmiš, pravi pravcati atelje ili lepo da zakupite prostor vi kreativci kao što sada postoje te radionice za očuvanje tradicije kod nas i da tu radite zajedno.
Kakva eksplozija kreativnosti!!! Pored tebe Marta Stjuart je obični prevarant (što većim delom i jeste, je l’ da). Svaka čast, kapa dole i moj duboki naklon. Osokolila si me da napravim kutiju za trakice, a i dala ideju za sortiranje i odlaganje kuhinjskih pomagala (jer sam sada ispunila ostavu u sve tri dimenzije). I ova kutija za začine je…..nemam reči.
Draga Tadeja, znala sam čim te nema neko vreme da vredno radiš i pripremaš nešto lepo. Totalno si me zarazila polka dots motivom. Kutije za vrpce su fantastične. Čuj, kampanjac, pa ja sam kampanjac još od osnovne škole, i koliko su me samo ubeđivali kako to nije dobro ipak sam ostala kampanjac. Meni tako lakše 🙂
Majko mila, zamantalo mi se od ovih prekrasnih fotografija i tvojih radova! Ovo treba proučavati barem pola sata, ovako na “blef” sve mi izgleda nestvarno lijepo i nemam pojma što izdvojiti?!?
Možda ribbon storage kutija u tvojoj izvedbi.. A tek mobilni ormarić! Zadivljena sam…
Uživam čitati tvoje postove i stvarno se ne mogu odlučiti što mi je draže. Kad te uhvati period redovitog tipkanja pa mogu često uživati ili kad nestaneš “sa scene” na duže vrijeme pa te već skoro i zaboravim, a onda me obraduješ novim postom.
Radovi su prekrasni, posebno mi se sviđaju polka dots and roses motivi. I za kraj moram komentirati – koliko ti imaš vrpciiiiiiiiiiiii!!!!!!!
Skoro sam zaboravila komentirati macu u kutiji – preslatka 🙂