:: Jela antičkog Rima ili domaća zadaća ::
Ja sam jedna od onih roditelja koji ne uče sa svojim djetetom.
Možda je razlog u tome da niti moji roditelji nisu učili samnom i da su po tom pitanju imali isti stav, kao i ja danas spram svoje kćeri. Netko je tamo u školama u koje naša djeca idu, stručno osposobljen i prima plaću da im prenosi znanje, kad govorimo o nastavnom programu koji su dužni savladati. Odgoj je druga stvar, ali gradivo predviđeno za određenu dob, su im po meni dužni prenijeti učitelji i profesori.
Onda je muž otišao na roditeljski, vratio se i rekao da im je rečeno da taj i takav stav nije u redu, da se, u Timninom slučaju konkretno, 5. razredu osnovne škole, još uvijek mora s njima raditi i da ih se ne smije ostaviti da uče sami. Ja nisam s njom učila niti dosad.
Da ne bih bila krivo shvaćena. Kad ona postavi pitanje da joj nešto objasnim jer joj nije sasvim jasno, naravno da je ne odbijem i objasnim joj, na način, na koji poznavajući je, znam da će najlakše shvatiti i usvojiti, ali da bih sjedila kraj nje, kraj svake zadaće ili učila i ponavljala, e taj film neće gledati. Ionako smatram da mora sama pronaći najlakši način na koji će veće količine, pogotovo gradiva koje zahtijeva “bubanje” moći savladati. Ja mogu, što sam i napravila, dati putokaze kako sam to sama najlakše savlađivala, ali moje iskustvo ili način mogu njoj, ako je drugačiji tip, biti sasvim beskorisni. Istina, ja imam i sreću da ona gradivo ipak većim dijelom uspijeva savladati sama, bez potrebe za nekim većim našim angažmanom.
Uz to, nas je dopao i famozni HNOS. I ne znam kako vi stojite s HNOS-om, ali mene svako toliko zaskoči kakav referat. A ako me ne zaskoči po defaultu, onda se moje dijete dobrovoljno javi. Pa je tako bilo i ovaj put. I rekla je ona meni temu i klimnula sam ja i rekla da ću potražiti i izvući materijal, pa neka sastavi, ali nije moja zadaća, pa ja nisam pretjerano ni brinula o njoj.
U nedjelju kad smo se vratili s vikenda, Timni curi nos, boli grlo, temperatura. Ja ne mogu ostati na bolovanju jer sam ovih dana sama na poslu, riješim to nekako s kapima i pilećom juhicom, tata je ranije došao s posla i nekako je to prošlo, nije da je i ona baš bespomoćna beba.
U ponedjeljak nevečer, nakon što smo odlučili da će još jedan dan ostati kod kuće, kaže ona meni, znaš, za srijedu bi mi trebala napraviti ono za Rimsku kuhinju. Kako misliš “ono za rimsku kuhinju”?, pitam ja. Nešto sam pronašla, izvući ću, pa ti pogledaj što ćeš od toga iskoristiti.
Ne mama, za srijedu bi mi trebala nešto skuhati po receptima rimske kuhinje, veli meni čedo moje.
Ja mislim da sam izgledala otprilike kao ona u epizodi s British puddingom.
Skuhati nešto po receptima rimske kuhinje?, ponovim ja za svaki slučaj rečenicu s upitnikom na kraju.
Da, kratko je zaključila.
Za srijedu, ovu srijedu, prekosutra? – provjerim ja još jednom.
Da, ona i dalje vrlo kratka.
I šta sad? Koji argument upotrijebiti? Učiti neću s njom, kažem da to mora sama, ali sad smo kod kuhanja. Izraz lica joj je govorio: Ajde sad kad se tol’ko s tim kuhanjem hvastaš! 🙂
Dočekala me na mojem teritoriju i doskočila mi! Da te sad vidim mama, hoćeš pisati (kuhati) domaću zadaću ili nećeš? 🙂
Dočekala me na mojem teritoriju i doskočila mi! Da te sad vidim mama, hoćeš pisati (kuhati) domaću zadaću ili nećeš? 🙂
I tako smo nas dvije otputovale u antički Rim. Neke stvari sam tražeći recepte i ja ponovila ili prvi put saznala.
Kad sam počela čitati recepte, uhvatila me panika. Što od toga pripremiti, da može odnijeti u školu i da djeca ne pobacaju u smeće, nego pojedu, a da je pritom što autentičnije. Jaja, ribe i školjke, što je činilo veći dio prehrane i pojavljuje se često u receptima nisu dolazili u obzir, ječmena kaša bi bila prilično nespretna za transport, teletinu baš ne bih djeci za igru pripremala 🙂
Izbor je pao na neke recepte sa Coolinarike, koje je za današnje vrijeme prilagodila Ivana Ožanić Roguljić, a potječu iz skripti Marcusa Porciusa Cata – De Agri Cultura, kao i na internetske izvore recepata Marcusa Gaviusa Apiciusa iz djela De re Coquinaria, prema podacima koje sam ja pronašla zapravo jedine sačuvane i najcjelovitije rimske kuharice. U receptima nisu navođene količine, niti precizan način pripreme jela, kako to mi danas činimo, nego su uglavnom nabrajani sastojci,
Libum ili žrtveni kruh
Sastojci:
(za dva kruščića)
– 150g ovčjeg sira, feta
– 150g svježeg kravljeg sira
– 150g glatkog brašna
– 1 vrlo malo jaje ili pola većeg jajeta
– lišće lovora
Priprema:
Nadrobite i pomiješajte sireve pa ih prstima utrljajte u brašno. Dodajte jaje i umijesite mekano tijesto. Formirajte dva kruščića koja zarežite nožem na osmine i položite na lim za pečenje koji ste obložili lišćem lovora. Pecite 50 minuta na 200-220* C.
Meni je ovo vrlo ukusan krušćić. Prekrasno miriše dok se peče i kad ga izvadite onako rumenog i mirisnog doslovce ne možete prestati hodati oko njega i njuškati ga. Idući put kad ga budem pekla, neću miješati feta sir sa kravljim, nego ću stavljati isključivo fetu. Ovaj put sam u strahu da djeci ne bude preslano to učinila, ali mislim da nema potrebe.
Isicia omentata – neka vrsta rimskog burgera
Sastojci:
– 500g mljevenog svinjskog mesa
– 1 pšenično pecivo
– pola čajne žličice svježe mljevenog papra
– 50ml Garuma ili Liquamena začina koji se dobivao fermentacijom riblje ikre. Izvor koji sam ja pronašla navodi da ga se može zamijeniti sa bijelim vinom kojem je dodana sol
– 10-20g pinjola
– krupno smrvljeni zeleni papar
– malo Caroenuma , vrlo slatkog umaka koji se dobivao ukuhavanjem komine (mošta) do 1/3 njegove prvobitne količine i služio kao zaslađivač ali i kao začin i dodatak varivima i jelima od mesa. Ja sam u pokušaju imitacije, pomiješala Prošek s medom.
– papir za pečenje
Priprema:
Usitnite pecivo i pomiješajte ga sa mljevenim mesom i zamjenom za Liguamen, te svježe mljevenim paprom. Formirajte male polpetice, poslažite na lim za pečenje koje g ste obložili papirom za pečenje, premažite mješavinom Prošeka i meda i pospite pinjolima i grubo tucanim zelenim paprom. Pecite 20-tak minuta na 220*C.
Vrlo su ukusni i mirisni kad su topli. Pomalo neobičan tek, ali ukusno. Ja ih nisam probala hladne, Timna kaže da su dobili neku mrvičastu strukturu i da više nisu bili tako dobri 🙁
Dakle, obavezno jesti toplo!
Savillum – slatki kruh
Sastojci:
– 100g oštrog pšeničnog brašna
– 200g feta sira
– 1 maleno jaje ili pola većeg
– 1 žličica meda
Za premazivanje i posipavanje:
– 1-2 žlice meda
– 1 žlica maslinovog ulja
– malo maka
Priprema:
Fetu narezati na kockice i još dodatno usitniti vilicom, pa pomiješati sa brašnom. Dodati med i jaje i umijesiti glatko tijesto, te od njega oblikovati kruščić i načiniti nožem četiri uzdužna zareza. Peći u uljem namazanoj keramičkoj ili vatrostalnoj posudi s poklopcem oko 40minuta na 200*C.
Ja sam ih premazala medom i maslinovim uljem i posula makom nakon dvadesetak minuta i ostavila još deset minuta da se peče pokriveno, a onda otkrila i pekla još desetak minuta otvoreno da dobije koricu.
Navodno je izazvao najviše zanimanja i dobio najviše pohvala. Kad djeca traže recept za nešto, onda to ima svoju težinu! 🙂 Ja ga nisam uspjela probati, jer ga nisam htjela načinjati i kvariti mu izgled, tako da ga za dati svoj sud, moram ispeći ponovo! 🙂
Dulcia domestica- domaća poslastica
Sastojci:
– 200g datulja
– 70g jezgre oraha
– 20g pinjola
– 2 žličice grubo svježe mljevenog papra
– 100ml meda
– malo soli
– lišće lovora i drveni štapići
Priprema:
Datuljama izvadite koštice i napunite ih smjesom grubo sjeckanih ili u mužaru stučenih jezgri oraha i pinjola, pomiješanih sa grubo svježe mljevenim paprom.
Med zagrijte do vrenja i umočite datulje, premjestite na papir za pečenje da se malo ocijede, lagano posolite i nanižite naa štapiće za ražnjiće, nižući između datulja i listove lovora.
Papreno slatko. Meni koja ne volim previše slatko kad to slatko uključuje šećer, ova papreno slatka kombinacija sa orašastim plodovima odgovara. Djeci jest bila malo previše ljuta, pa se nadjev može podijeliti i u jedan dio dodati papar, a drugi ostaviti doista samo kao slasticu.
Možeš svratiti na facebook, tamo sve update-am.:)
Hvala ti!
evo profila/stranice: https://www.facebook.com/kulinarskerazglednice
Hvala na ostavljanju linka. Uvjerena sam da ćeš uspjeti. Pokušala sam dodati feed bloga da ga mogu pratiti, ali ga feedly ne pronalazi 🙁
Drago mi je da sam svojim komentarom doprijela do Vas. Razumijem o čemu govorite jer i sama pišem blog i nastojim da postovi imaju glavu i rep a da blog vrvi lijepim slikama i dobrim receptima. Nadam se da ću uskoro imati više vremena da se u miru posvetim tome i da u čitateljima pobudim ono što ste Vi svojim postom pobudili u meni.
Do sljedećeg čitanja, lijepo Vas pozdravljam i svako dobro želim,
Iva
http://gastropisac.wix.com/kulinarske-razglednice/apps/blog/
Hvala Vama Iva, zbog ovakvih komentara vrijedi pisati blog. Lijepi pozdrav i ugodan dan želim! 🙂
Divan, predivan post! Dugo nisam pročitala nešto takvo na blogovima. Pravo osvježenje, čak i fotografije imaju taj starinski štih jer jela uistinu izgledaju vjerno! Jedva čekam probati slatki kruh Savillum, a i datulje izgledaju jako primamljivo. Svaka čast i još jednom hvala što ste nam tako lijepo prostrli ove slike i recepte pred oči 🙂
Lijepi pozdrav,
Iva
Tanja B. hvala! 🙂 I molim te javi rezultate, ja nisam probala s domaćim ovčjim nego samo s kupovnom fetom, tvoj bi trebao biti još aromatičniji. Ono što je mene oduševilo je miris koji se širi kućom uslijed onog lovora na koji je kruščić položen dok se peče. Nešto posebno.
Čekam ovčji sir iz provjerenih izvora i pravim ovaj kruh…divno izgleda….
Puno ti hvala Rea! I tebi još jednom čestitke za odlično obavljen najvažniji posao u životu, a tvojoj djeci na uspjehu! 🙂 Sretno i uspješno nastavili! 🙂
Prvo – ni ja nisam učila nikada s djecom. Uputila sam ih u prvom razredu i basta! A, nisam nikada radila. Samostalni su postali. Od mene je uvijek bila podrska i ljubav. Danas su superuspjesni ljudi, dapace…
Drugo – ovo su NEVJEROJATNO privlacna jela, da ti sline cure na svaku fotografiju!!! Cestitam ti na stvaranju ovakvih delicija!
U Dioklecijanovim podrumima u Splitu, organiziraju nekada, uz svecanosti, sluzenje starih rimskih jela, no nikada nista nije ni slicno izgledalo!
Ti si prava maherica!!!!!!!!!!
Браво! Още един почитател на римската кухня.
Чудесно! Значи не съм само аз. 🙂
Виликолепни рецепти и фотографии!
Поздрави!
Драго
http://drago-roma.blogspot.com/
@Ivana, puno ti hvala! 🙂 Stvarno mi je posebno drago da si svratila i da ti se svidjelo. Ovaj dio o internetskim izvorima se nije odnosio na tvoje izvore, nego na činjenicu da sam ja jedan dio recepata (isiciu omentatu i začine) skinula s engleskog s Interneta, tek kasnije sam pronašla da si ti i taj recept objavila, ali kruščiće jesam radila po tvom prijevodu recepta i doista smo njime svi oduševljeni, a kako vidim u zadnje vrijeme i mnogi drugi! 🙂 U svakom slučaju prije svega hvala na trudu koji si uložila za približiti nam te recepte, a onda i na posjeti mom blogu. Dobrodošla i bilo bi mi drago da posjet ponoviš! 🙂
Odlično si to napravila sve izgleda super baš kako treba! samo moram reći da za Apicija ne koristim Internet resurse nego prijevod Svetlane Slapšak koji je izdala Latina i Graeca.
Ivana
@Dade, hvala na komplimentima za imena. Oba u našem slučaju imaju svoju priču, ali ću o tome jednom kad budem raspoložena.
Kad god svratiš na blog, dobrodošao si, bilo to na kratko ili na duže. Što se opsla tiče, koliko god ti sad bilo zgusnuto, bolje da je tako , nego obrnuto! 🙂
@Andrea, Timna je bila sa razredom, ali hvala za link, doista vrijedi otići i pogledati!
@stočići postavi se, hvala na ocjeni! 🙂
I kod Timne je bilo u prva dva razreda niže osnovne, dokad su imali boravak, kasnije se stvari promijene. Nisam ja protiv pomoći i rekla sam, svjesna sam da je takav način djelomično pokušaj da se roditelje koji se svojom djecom apsolutno ne bave, nekako na to potakne, ali bojim se da oni koji to ne čine, ionako ne znaju da i u udžbeniku piše da bi to morali.
@Y, thank you very much! 🙂
Fascinating dishes. So beautifully made and presented too!
Jako mi se sviđa ideja za domaći zadatak! Vas dve ste ga sjajno uradile .Čista petica!
Ja sam učiteljica u osnovnoj školi i to u školi gde su deca u istoj od 8-17 h,tako da sve svoje zadatke završavaju sa učiteljima,čak ni knjige ne nose kući.Za vikend ,međutim dobijaju domaći koji bi trebalo da urade uz pomoć roditelja(zbog saradnje,kontrole,bliskosti,uvida roditelja u ono što im deca uče,rade,kako napreduju….)
Na žalost, vrlo često se dešava da se čak ni to ne odradi.Iz perspektive učitelja ali i roditelja budućeg prvaka , moram da primetim da je ipak veoma važno da kvalitetno provodimo što više vremena sa svojom decom.Ona to zaslužuju!!!
To nikako ne znači da roditelji treba da umesto njih rade domaći.
Stvarno sve si napravila savršeno i Timna može biti jako zadovoljna rezultatom i uloženim trudom. Znam da su i na danima Andautonije znali spremati ove delicije. Nisam sigurna da je to i ove godine na programu ali svakako se isplati otići na tu manifestaciju.
Evo program
Drago mi je da se i tebi sviđa ime Zoja, mada moram biti pošten da u odabiru tog imena nikakvu zaslugu ne mogu sebi pripisati. Sviđa se i meni, ali očito je tvoj ukus, po tom pitanju bliži ukusu moje ćerke. Ja lično nisam baš ljubitelj standardnih imena, pe sam naravno oberučke prihvatio da mi DADE bude gotovo ime a ne nadimak. Predrag je i predugačko i teško ga je menjati kroz padeže, posebno kad su u pitanj ljudi koji nisu čuli za palatalizaciju pa počnu da mi govore Predrage. No zato mi se Tadeja kao ime jako sviđa, ja ga nisam čuo do sada, a samo je Timna još bolje jer joj sa takvim imenom prezime i ne treba :)))
Imaću ja kroz više vremena i za više druženja, samo da se oporavim od ovog šoka koji se zove Đurđevdan, jer su mi bukvalno odneli apsolutno sve kolače i torte, pa sad jedno 10 dana moram da radim ko ludak da se oporavim od šoka. Koliko mi se radi vidiš po tome što sam ponovo došao na tvoj i Timnin blog, i naravno jedva dočekao razlog da malo kucam po tastaturi umesto da držim varjaču da je j…ko je izmislio 🙂
@Roman Tales, najljepše hvala. Pretpostavljam da u vrijeme kad je začin nastao, stucati nekoliko stotina kilograma škampa, drugih rakova, školjaka, riba da bi se dobilo nešto što danas rješavamo nekim umacima kojima za okus dodajemo začine i sol, nije predstavljalo problem. Za nas je to osim što je preskupo i osim za rekonstrukciju iz nekih stručnih razloga i bespotrebno. I slažem se s tobom da se to onda puno lakše može imitirati upotrebom slanih ribica.
Oko besmislenosti ponovnog pohađanja škole s djecom se slažemo. Homeschooling mi je kao ideja stran i opravdan samo u slučajevim teške bolesti ili zemljopisne izoliranosti, u suprotnom mu ne vidim nikakvu svrhu. Uključivanje djeteta u normalni školski sustav, socijalizacija, zdrava kompetitivnost kao posljedica bivanja članom razreda, timski rad, sve to ima utjecaja na izgradnju osobe, koja se homescoolingom po meni ne može postići.
@enogastromama, Vera, hvala vam puno!
@ANDREA! 😀 Tvoj komentar sam čekala, otprilike kao ocjenu u školi i imala najveću tremu što ćeš reći, jer sam i pomislila da si ti sigurno sve to, pa i više sve isprobala. I HVALA! 🙂
Što se tiče učenja, ni trunku ne sumnjam da ćeš kad to dođe na red, znati postaviti stvari na svoje mjesto! 🙂
@Ebba hvala! I hvala na podatku o vincottu ili vareniku, nisam to znala. To nije isto, ali nesumnjivo vuče porijeklo od navedenih rimskih začina. Uz Caroenum, koji se dobivao redukcijom mošta ili soka od grožda do 1/3 prvobitne količine, što mislim da bi se i danas dalo postići ( ali manja količina, ne bih ni ja baš satima stajala kraj štednjaka ) i bavim se mišlju da na jesen pokušam sa izabelom.(Ja to grožđe ne volim jesti, a imamo par trsova, jer smo ih naslijedili kad smo kupili zemlju, izrazito je mirisna i ja obično napravim parfe od nje ( prekrasna boja), tako da mislim da bih je taman mogla za to iskoristiti. ), postojao je i Defrutum kjoi se reducirao do polovice, a mogao se dobiti i ukuhanjem smokava, kao i Passum kojem se još dodavao med, tako da mislim da nisam previše pogriješila kad sam se poslužila Prošekom i medom u zamjenu. 🙂
@Dade, hvala, iznimno mi je drago da si me posjetio 🙂
Ja nikad za uspjeh, a bogami niti za neuspjeh u školi nisam bila novčano nagrađena, niti to činim kad je Timna u pitanju :), ali moram primjetiti da je neobična metoda u pitanju.
Ali nešto drugo mi je privuklo pažnju. Zoja je bila varijanta B, kod odabira imena. Timna je bila prva i ljubomorno sam to ime čuvala kad sam još kao dijete za njega čula i željela ga dati svojoj curici, a da to iz bilo koje razloga nije bilo moguće, Zoja je bila druga na popisu 🙂
Pozdrav Zoji!
@Selma, ja samo čekam gdje će me Timnin pubertet pogoditi, ako je imalo na mene, biti će čupavo! 🙂 Upoznavši ovako virtualno tebe, ako su Zara i Hanah naslijedile samo mali postotak tvoje organiziranosti, marljivosti i upornosti, ne sumnjam da su vrlo uspješne!
@Shangri La Food, hvala, rekla je Timna da bi rado vidjela knjigu, Čitala je komentare i na tvom me zvala da mi kaže da ona bi 🙂
Ajde mi javi kako se zove i jel’ se može negdje nabaviti 🙂
@Dajana, hvala! I moji su tako postupili, ja sam napravila po svom i sad neke stvari kusam. Hoće li moje iskustvo jer sam joj ga prenijela utjecati na Timnu da ne učini istu glupost, nadam se!
Libum svakako probaj, ali samo s fetom, iako je i ovako miješan sa kravljim sirom, barem meni božanstven, Pogotovo miris koji se širi od lovora na kojem se peče i miješa sa mirisom sira.
@stefania.confidential, grazie 🙂
@maslinka, puno hvala! 🙂
@Branka hvala, probaj i jedno drugo, ove datulje su stvarno bomba!
@Snježo, puno hvala!
Meni u životu nije bilo niti približno tako, pa sam svejedno zahebala, tako da niti ja previše ne držim do tih priča o preopterećenosti, Ako je tome doista tako, onda netko ne zna sastaviti dobar program.
Naša djeca za razliku od nas, praktički od rođenja kroz sve moguće različite medije usput, ako ih se dobro usmjeri, a ne pusti da gledaju ili čitaju isključivo bedastoće skupljaju znanja, a mogućnosti su u odnosu na naše, a pogotovo vrijeme i uvjete u kojima si se ti školovala nemjerljivo veće i šire.
Ono što opterećuje i to priznajem, recimo kod Timne je premalo vremena. U smislu da iako ona to doista želi, a uz redovnu školu ide još četiri puta tjedno u muzičku, od toga dva dana čak dvaput, jer nismo uspjeli termine složiti jedan za drugim, pa to uključuje i naš prijevoz jer je na drugom kraju grada, pa se još želi baviti i nekim sportom, a ne samo da želi, nego mislim i da je potrebno, istovremeno sve školske zadaće i gradivo redovito izvršavati i pratiti, može i doista dođe do umora i zasićenja i preopterećenosti. 🙁
Puno vam svima hvala na komentarima!
@Melrose, hvala, znam ja još takvih slučajeva ;)), voljela bih tu knjigu prolistati, mora da je jako interesantna.
@Dunja, poznajemo se samo virtualno, ali dojmovi koje sam o tebi stekla govore da nisi mogla odgojiti ništa drugo nego odlične ljude i imaš pravo, stvarno je to relativno bezbolno usvojila. Jučer su bili na izletu u Ščitarjevu (Andautoniji) i bila je ponosna, naravno, kad je mogla reći da je i sama neka od tih jela spremala i probala i znala im latinska imena. 🙂
@Nataša, samo ti piši, dapače, volim kad ljude potaknem na duže komentare, razgovor ili prijateljsku raspravu, što se mene tiče, piši dok te blogger ne zaustavi, a ti onda u novi obrazac komentara :)!
@Taša, hvala!
@Vali, hvala, što se tiče škole skidam kapu svakom tko radi s djecom (tuđom) na bilo koji način, ja nemam tu sposobnost 🙁 Prebacivanje na ovaj način koji si rekla odgovornosti za usvajanje školskog gradiva na roditelje je po meni krajnje bezobrazno od onih koji su takve programe donijeli. Znam da je ideja vjerojatno bila dobra, potaknuti komunikaciju i na neki način prisiliti one roditelje koji to ne čine, da se bave svojom djecom, ali ovakav pokušaj je krajnje naivan i prilično blesav! Što se tiče odnosa djece i mama pogotovo, ja sam za svu djecu mojih prijateljica Babaroga. Naime ja ću im sve napraviti i objasniti, ali se ja ne dam tlačiti od djece. Zato što sam mama ili mamina prijateljica, nisam prestala biti osoba i mora im se na vrijeme dati do znanja da to treba poštovati, ako i oni žele da se njih poštuje, prvo kao djecu, a kasnije i kao osobe. Kad vidim neke mame koje se pretvore u robinje i vješalice po kojima djeca čitav dan doslovce vise, a da ni sama ne znaju kaj hoće, ja bih kosu čupala. O ekstremnoj bezobraštini da ne govorim.
Super si sve napravila i odličan ti je post, pošto sam sva ova jela jela i sama radila prekonekoliko puta znam da je sve izvrsno. 🙂
Što se učenje s djecom tiče tu ne mogu ništa komentirati jer na tom polju nikakvog iskustva nemam. 🙂
Post si savrseno odradila,moji klinci su jos mali tako da nemam za sada sa njima neka velika učenja i pomaganja.
Slatka pogača mi se mnogo dopada i bas mi se jako svidja kako si sve odabrala i pripremila!
Ovo sve tako dobro izgleda da si servirala i Cezaru i Kleopatri mislim da bi bila glavni Rimski kuhar…meni sline procurile! Odlična domaća zadaća!
Zaslužuješ sve pohvale i komplimente za ove antičke recepte. Išla sam pogledati i taj recept za liquamen na coolinarici, mislim, htjela sam vidjeti kako je uopće nekome palo na pamet reproducirati nešto tako očajno odvratno. Onda tamo nađem da žena priča o ikri, škampima, školjkama … nema veze s antičkim receptom, a sve da i ima, opet bi bilo na kraj pameti stući škampe od 240 kn/kg u liquamen. Recept za tu antičku mućku mi se duboko usjekao u sjećanje jer su upravo govorili o tome da bi teško danas nekome u modernom svijetu fermentirana sitna riba i riblji otpaci (peraje, škrge i iznutrice većih komada ribe, recimo tune) bili privlačni, samim time i uopće jestivi.A oni su tu filtriranu tekućinu koristili razrijeđenu vinom, vodom ili octom i koristili bilo kao napitak bilo kao dodatak jelima. Kada bi danas netko baš i htio koristiti nešto slično, a da je ipak nesmrdljivo i jestivo, mislim da bi najbolje oddgovarala dva slana inćuna, razmrvljena u malo bijelog vina ili octa.
Što se pak tiče učenja s djecom, ako netko odabere homeschooling kao opciju prisiljen je s djecom raditi, ali ako šalje djecu u školu ne vidim mnogo smisla u učenju s djecom, pomoći djetetu je jedno, ići s njim ponovno u školu je besmisleno.
Čao Tadeja, eto uhvatih malo vremena, da svratim i do tebe. Ne bih mogo da ti pomognem u vezi sa tom Rimskom kuhinjom, jer sam bio mali 😉 kad su Rimljani pravili te čuvene gozbe , ali snalaziš se ti odlično i bez moje sumnjive pomoći. Nego sam hteo da ti, onako usput, dam svoje iskustvo u vezi sa tom dilemom – pomagati deci oko učenja ili ne. Naravno da ne. I tu dileme nema. Deca čiji roditelji to rade nisu glupa, nego su im roditelji preambiciozni…ali mora nas biti i takvih, i ni to ne bi bio problem da nema i ovakvih kao što sam ja. Ja sam Jaci(to mi je ćerka) rekao da ću joj dati 10 DM za svakog keca koga dobije. Jest na prvi pogled blesavo, ali kad razmisliš i nije. Deca su i inače istraumatizovana kad dobiju jedinicu. Stid od drugova, stid od učitelja…možda i stid pred sobom. Samo im fale roditelji da im po ceo dan drobe o tako nevažnoj stvari. Da ti pravo kažem, što bi moje dete imalo traume oko glupih ocena, pa sam tako uveo jednu malu novinu u vaspitanju svog deteta. I mogu ti reći da me nije nešto preterano koštalo to rasipnoštvo. Možda jednom… Jaca sad ima 27 godina, ima i ona svoje dete, Zoju koja ima 3 godine, i veruj mi potpuno je normalno dete i bila i ostala. Hoću da kažem sa decom možeš uvek da pogrešiš, šta god da uradiš, sve može da se izokrene protiv tvojih dobrih namera…i to je tako, i nema pouzdanog metoda koji ti garantuje sigurnost, pa bar nek naši postupci ne budu dici neprijatni…
Svaka ti čast kako si to sve lijepo pripremila, mislim da bi mi se sve svidjelo jer volim tako neobična (nama danas) jela a i zanimljivo je znati što su stari Rimljani kuhali i kako su se hranili.. što se tiče ovih mesnih okruglica i ovog slatkog umaka Caroenuma mislim da se tu misli na vincotto ili po naški Varenik koji se dan danas proizvodi samo na nekim otocima poput Blata na Korčuli (i u Italiji)gdje se od njega priprema poznata Lumblija, a Rimljani su ga koristili i kod kuhanja mesa.. radila sam varenik prošle godine i umak je fenomenalan, takvo što ne treba propustit, jedino što treba stajati nad štednjakom par sati dok se to ne zgusne, a ne smije zakuhat.. :))
Živila Timna i njena zadaća!!! Tako smo i mi dobili prekrasne recepte i još ljepše sličice.
A kada je škola i učenje u pitanju uvijek se sjetim sebe i moga vremena. Išli smo u školu 6 dana u tjednu, nismo imali ni odjeću ni obuću, niko nam nije imao pokazati, moja mama je radila cijeli dan (roditelji razvedeni), sve sam sama postigla, baš sve. Mene nerviraju priče i o opterećenosti djece. Recimo u srednjoj školi sam išla 6 dana u tjednu u školu, svaki dan sam nosila u svojoj ruci osim torbe i crtaću tablu, nisam imala pribora za crtanje kao sada (imali smo rajsfedere i redis pera) a o kalkulatoru da ne govorim, pa ja sam strojarstvo završila bez kalkulatora. I niko nikada nije rekao da smo opterećeni, sve je bilo normalno.
Ovo si predobro odradila ! Jela antičkog Rima su mi skroz po guštu:), a ova izvedba i slike, …., odlično !! . Prvo sam se zalijepila za Libum, fenomenalno izgleda, a kada sam došla na datulje raspametila sam se. Njih baš volim, a koja je ovo vrhunska kombinacija. Znam da djeci možda baš i nije odgovaralo obzirom na papar, ali evo velikoj djeci 🙂 je zbilja izvrsno !
Što se učenja tiče dijelim tvoj stav. Nemam svoje dijete da mogu reći da niti ja to ne radim, ali mislim da ne bih osim u slučaju neke situacije ili potrebe. Ja sam uvijek samostalno učila a mama se uključivala da pomogne kod nekih ovakvih zadataka, referata, reljefa i slično. Redovno učenje i pisanje domaćih zadataka sama .
Super si odradila ovaj domaci zadatak 🙂 Fotke su me hipnotisale…
Un menù perfetto, 🙂
Podržavam tvoj stav. Mislim da je važno dati do znanja djeci da si prisutan kao roditelj, u slučaju da im treba pomoć i savjet, ali za Boga miloga, ako im stalno visiš nad glavom i kontroliraš svaki njihov pokret, kakav će to odraz imati na njihov rast, kao osoba, kako će razviti svoju samostalnost.
Zauvijek će mi ostati urezane riječi mog oca kad sam ga jednom tražila savjet (nevezan za školu), a on je odgovorio “Ja to ne bih napravio, ali radi se o tebi, ti odluči, važno je da si svjesna onoga što će uslijediti tvojoj odluci”. Ova vrsta savjeta i to što su mi ostavljali puno slobode u učenju i odrastanju, pomogli su mi da postanem neovisna i samostalna osoba, koja zna što želi i što ne želi. Što ne znači nužno da su sve odluke koje donesem ispravne, ali iz pogreški se uči.
No, nužda te natjerala da ovaj put odradiš zadaću i odlično si to napravila.
Mislim da bih prvo napravila onaj žrtveni kruh, a onda i slatki, obožavam fetu.
A ko je sa nama učio?? Nevjerovatno kako su se vremena promijenila.. Ja te podržavam 🙂
Jela su sjajna. Ja imam jednu dobru knjigu o rimskim specijalitetima, pa ako ti zatreba zovni 🙂
Čitam još jednom sve vaše komentare i shvatim da Timna neće nikad zaboraviti lekciju o starom Rimu, bez bubanja, bez stresa, ali sa puno kreativnosti i radosti kuhajući uz mamu. Eto, to mu ga dođe kao neki Montesori pristup.
Ni meni ne pada na pamet da učim sa djecom ili da im pišem sastave. Kao i ti i ja sam sve sama učila, u svoje vrijeme, i mislim da bi i moja djeca trebala biti sposobna što više sama učiti. Imaju punu kuću knjiga, što dječijih enciklopedija, što pravih imaju i dosta dobre udžbenike, imaju plaćene (premalo) nastavnike i ja im mogu samo pomoći ako upitaju da nešto nisu razumjele. Kao i Timna Zara i Hanah su odlične u školi, ambiciozne su i vrijedne i dobro savladavaju gradivo.
Što se tiče recepata – živjela Timnina zadaća. Super si ti ovo pripremila i dala korisne upute za zamjenu namirnica. Sada sam se sjetila i onih pogačica Lake kuharice u koje je išlo “riblje brašno” pa smo se pitale “šta je zaboga to?”
Sve ovo izgleda fantastično i sigurna sam da ste uspjele impresionirati nastavnicu, a i djecu.
Pa Timna je bila glavna zvijezda u školi, svaka čast, sve je divno! Ja radim u srednjoj školi, ali mi prijateljica koja radi u nizim razredima osnovne kaze da je normalna stvar da u udžbeniku piše zadatak: “Riješi uz pomoć roditelja!” Strašno mi je to i super za stav!
Svaka cast, sve divno izgleda 🙂
Dunja i Tadeja, bravo za stav oko učenja! Koliko sam se puta pitala, postupam li ispravno kada pustim djecu, baš tako – da se koprcaju ili da sjednem s njima i vratim se u školske klupe učeći lekcije.. Ima roditelja kojima je donošenje petica svetinja i ne malo puta sam bila svjedok jako loših scena kada se dijete trese ko prut i smišlja kako će slagati mami ili tati što je dobilo trojku. Ja ne. Ne želim takav odnos sa svojom djecom. Ocjena ima od 1 do 5 i sve su za đake. Dobro sad, ne baš da mi redaju milion kečeva, ali bome ni dobiti keca nekad nije loše 🙂
Dunja, baš si me nekako trefila rečenicom da tvoja djeca nisu bili odlikaši ali su odlični ljudi. E to ja želim od svoje djece! 🙂
Tadeja, kada sam vidjela naslov posta, prva asocijacija mi je bila Libum! 🙂 Svojevremeno je Andrea sa bloga Voće i Povrće imala recept za libum, objavljen na Coolinariku. Pravila sam ga samo jednom i jako mi se svidio, a od tvojih prezentiranih jela, vuku me datulje i onaj slatki kruh 🙂
(izvinjavam se na kilometarskom komentaru 🙂 )
O draga Tadeja, znam kako je to s učenjem, sve sam dala od sebe da moji klinci budu samostalni i da se sami izbore za znanje. Nisu bili odlikaši, ali su odlični ljudi. Išli su i u muzičku školu i običnu, posla preko glave i to s dvojcom. Sami su radili svoje domaće zadaće i moram priznat da mi je bilo muka, da li da priskočim, ili da ih pustim da se sami koprcaju. Danas su ljudi koji se dobro snalaze u svim životnim zadaćama, a to je bit školovanja, a da li ćeš dobiti 5 ili 3 iz ne znam čega, to nema nikakve veze s ničim.
Stara rimska kuhinja, i meni izazov, fete uvijek imam kod kuće, vakumizirane, (ima neke koja nije jako slana), pa libum radim kad u kući nema ničeg, stvarno je to pecivo super. A tvoja prezentacija vrhunska.
Svaka cast, pa ti se se stvarno potrudila (kako nisi imala namjeru)!!!
Ni moji nisu nikada ucili sa mnom, cak su mi davali i previse slobode (iako sam uvijek bila odlicna, no bez truda, sto je kasnije rezultiralo ‘problemima’ jer sam navikla da mi ‘ide’ bez ucenja).
Ja imam jednu super knjigu ‘ Festing with ancestors’, jako je zanimljiva i kroz epohe prati razvoj kuhinje na kugli zemaljskoj.