Comments on: Kelj s piletinom u ekspres loncu

By: Tadeja Bjažević

Tadeja Bjažević — Thu, 10 Apr 2014 05:44:12 +0000

Djevojke, hvala vam svima na komentarima! Selma, tebe mi je uvijek drago vidjeti i nedostaje mi tvoj blog i tvoje pisanje. U principu u čitavoj ovoj priči nema previše filozofije. Generalno nam je dostupno daleko više hrane u svakom trenutku (od hladnjaka, zamrzivača, dostave, supermarketa) većim porcijama, polugotove ili spremljene na način koji ne zahtjeva dugotrajno kuhanje, nego što je to bilo našim precima. Još su naše mame po namirnice za svaki obrok hodale dnevno u dućan i na plac, a oni na selu u vrt ili po kokicu u dvorište, mi danas uglavnom to ne stižemo, vadimo hranu iz dubokog. Već je takva mogućnost skladištenja hrane povećala unos, u kombinaciji sa čitavom vojskom proizvođača hrane koja se takmiči kako što jeftinije proizvesti, sa što manje gubitaka i šteta, a što skuplje i u većim količinama prodati, šanse su nam nikakve. Jer hrana je, osim što je potreba i ugoda, na više načina. I ako si imalo sklon debljanju, ako ti način života ne uključuje ili ne dozvoljava višesatnu ozbiljnu fizičku aktivnost, preostaje ti pronaći način tu hranu doista jesti u mizernim količinama. Kad se tome pridoda i pad standarda, sve do siromaštva, dobijemo i drugu stranu medalje. Mi smo još k tome postali država u kojoj se hrana više uopće ne proizvodi, kupujemo i jedemo doslovno što nam serviraju, po tim užasnim shoping centrima kojima su nas zagušili. O pošasti anoreksije da ne govorim. Druga strana iste batine. Kozmetička,, tekstilna, modna industrija. I onda mi zabrinuto ex catedra prde o epidemiji pretilosti. A da su umjesto kojeg od tih centara u kojima nas sve sluđuju između hrane i odjevnih predmeta u koje jedva uđe normalno popunjeno 8-godišnje dijete, otvorili novi sportski centar djeci ili uložili u bilo kakvu proizvodnju? Jednostavno, s ovakvim postavkama društva u kojem živimo, nemaju moralno ni bilo kakvo drugo pravo ni oni, niti ijedan drugi proizvođač prehrambenih i sl. artikala trubiti išta, dok radikalno ne promjene ono što čine desetljećima, a dovelo je do ovih posljedica. Bez toga nam ionako ostaje išto što i dosad. Pronaći svoj način da u svijetu u kojem živimo budemo koliko toliko zadovoljni i unutar toga pokušati napraviti najbolji posao i kad je o odgoju i podizanju djece riječ, uključiv i izgradnju prehrambenih navika. A to je, kao i sve drugo u životu, jednom više, drugi put manje uspješno i isto tako uvjetovano raznim čimbenicima.

By: cosmo2503

cosmo2503 — Wed, 09 Apr 2014 15:27:19 +0000

Draga Tadeja, divim se lakoći kojom pišeš ovako pametne, čitljive postove. Čak i kada bih bila toliko bezobzirna, uz svoje desetogodišnje iskustvo sa anoreksijom, nikada se ne bi usudila popovati sestri, prijateljima, a pogotovo nepoznatim ljudima, kako da hrane (ili čime da ne hrane) svoju djecu. Bude mi zao debele, male djece, ali ko sam ja da pricam kako su buhtle, kroasani ili paštetice sa sirom iz pekara smeće? Nakon onoga sto sam sama prosla (i sto ce uvijek bti latentna prijetnja) samo zelim da moja djeca nikada ne zakorace tom stazom. S druge strane, bilo bi mi tesko da su debele jer se ne bih usudila stavljati ih na dijetu.
Djecja debljina, po meni, nije samo estetski problem (iskreno nije mi lijepo vidjeti dijete kod kojeg su noge tako debele da ne moze sastaviti stopala), prije svega je zdravstveni problem i ne bi mi smetalo da postoji veci drustveni angazman na suzbijanju epidemije debljine. Sta bi to moglo biti, ne znam zasigurno, samo zdravi obroci u vrticima nisu neko rjesenje. Zabraniti reklamiranje (doslovno bombardovanje reklamama) industrijskih slatkisa na TV programima namjenjenim djeci nije moguce. Sta je onda rjesenje? Roditelji sa veoma ogranicenim novcanim sredstvima hrane djecu onim sto imaju, sto mogu priustiti. Drugi opet, nemaju naviku ili nemaju vremena kuhati i djeca im se hrane po pekarama ili se natrpavaju cipsom i hamburgerima u kojima je 80 g mesa stavljeno u pecivo od 200 g sa tonom kečapa i majoneze. Ni prvim, ni drugim ne mogu reci da grijese. Ne razbacujem se sa novcem, ali ne znam ni kako je sa minimalcem prehraniti obitelj. Iskreno, ne znam ni koja je hrana najjeftinija, ali znam da su svjeze voce i povrce, kvalitetno meso i riba prilicno skupi, samim tim teze dostupni. Ove druge, sto ne kuhaju, ne razumijem.
Ali draga, ala ti je timna bila zahtjevno dijete! Sreca pa je sada lako i da se ona razvila u mladu djevojku koja zna i moze fino papati, u tvojoj kuci i uz tvoju kuhinju, to sigurno moze. Nadam se da kao srednjoškolka može dobro hendlati sa dvije škole, obje vrlo zahtjevne.

By: Roman Tales

Roman Tales — Tue, 08 Apr 2014 08:21:08 +0000

Jučer smo bili u posjeti jednim prijateljima u blizini Capue, normalna obitelj, kao i svi valjda u regiji Campanija vole jesti, ali jedino se mama malo zaokružila, nešto više nego zadnji put kada smo se vidjeli. Muž je još uvijek prilično aktivan, pa bez posljedica potroši ono što pojede. Kada smo se prije 2 godine vijdlei na jednom prijateljskom okupljanju veli mi ta mama kako je najmlađa kćer na dijeti jer je ipak predebela, ima 75 kg, a nešto je tek viša od mame i bila je sva zadovoljna kako je krenula mršaviti i kako bolje izgleda. Mala je tada imala jedva 13 godina. Da skratim priču, mala je danas sa 16 godina anoreksičarka sa 44 kg i mama još uvijek misli da će se problem relativno brzo riješiti. To dijete su stavili na dijetu i samo je ona trebala jesti po režimu, dok je ostatak obitelji nastavio po starom. Ne kažem da su oni krivi što je mala anoreksična danas, ali ne razumijem zašto nisu svi krenuli na neki razumniji i zdraviji način prehrane, pogotovo što nemaju financijskih problema o kojima i ti tipkaš. Ispunilo me gorčinom to što sam jučer vidjela ,,, ne znam kako će se situacija razvijati, bojim se za tu malu.

By: Laka kuharica

Laka kuharica — Tue, 08 Apr 2014 07:38:10 +0000

Hraniti dijete zaista iziskuje puno truda, mašte, upornosti i ljubavi. Ni ja nisam svoju djecu na ništa silila jer su silili mene i znam kako sam to mrzila. A moja djeca kao da su rasla u dva različita doma: kćer voli sve povrće, a sin ribu i krumpire, meso. Pa sam stalno izmišljala krem povrtne juhe da ne primjete! Danas, kada su odrasli ljudi, mogu reči da jedu gotovo sve, a prvenstveno povrće. Ne vole i ne jedu ono što im nikada nisam davala, čak zabranjivala: grickalice, paštete, hrenovke, nareske. Vani nikada i nigdje ne jedu hamburgere ili pljeskavice. Danas je to njihov odabir i ja jedino mogu skuhati nešto što vole. Sretna sam zbog toga.
Čuj, kelj jako volimo, oduvijek i kuham ga svaki tjedan, jedino ne znam zašto si uvaljala ove užasne batake!!??:)) Odmah mi se sve pokvari, znaš mene i leteće objekte. Inače, super.
Još samo nešto, biti debeo ili tanak vrlo često je stvar percepcije. Na žalost, danas mlade cure moraju biti kao ona Monika Kravić – čudo od nedonošćeta s tanjušnim nožicama i rukicama. Strašan primjer.

By: irenalana

irenalana — Tue, 08 Apr 2014 06:50:14 +0000

U danasnje vrijeme je odrzavanje normalne kilaze prava borba a takodje i ucenje djece da jedu razlicite namirnice. Moja Lana je proborljivo dijete i ima svega par jela koje voli ali zato veoma voli tijesta i slatko tako da se stalno borimo oko toga sta se smije i koliko. Muz je bio jos gori cini mi se kad je bio mali tako da me ni ne cudi sto je ona takva ali njega sam polako uspjelaq da priviknem na razne vrste povrca, supice, corbice, voce a sjecam se da prije svega par godina vocni kolaci nisu dolazili u obzir kao opcija, pa boranija, kupus, brokoli, karfiol i jos mnogo toga i cesto je znao da mi kaze da uopste nije potrebno da se mucim toliko oko kuvanja vec da napravim neko meso i hleb i to je dovoljno za rucak. Ja sam se oduvijek jezila pri samoj pomisli na tako nesto mada se takodje oduvijek borim sa kilogramima ali sam vremenom pronasla neki svoj model kako da odrzim prihvatljivu kolazu. Malo me zeznu trudnoce jer tad nije bas pozeljno da pazim na ishranu ali poslije Lane sam zato smrsala oko 16 kg mozda i vise bez ukudanja bilo koje vrste hrane samo uz 15 min vjezbe dnevno, malo setnje i smanjenje kolicine tj unosa. Kad je Lana u pitanju odrzavanje tezine nam ide malo teze ali ni njena kilaza nije zabrinjavajuca. Buckasta je ali u granicama normale i svakog ljeta se kilaze regulise a onda zimi nabaci koje kilo i tako u krug. Ono sto mene veseli je sto vremenom ipak pocinje da unosi po koju novu namirnicu jeste da to ide sporo ali pomaka ipak ima.
Sto se tice zdrave hrane povrca i odrzavanja kilaze mislim ad to bas i nije toliko povezano. U porodici moga tate su na pr zivjeli prilicno siromasno a tad nije ni bilo bas razlicitog povrca tako da su oni odrasli na kupusu, rastanu, pasulju i takvim jelima koja su obicno spremana sa slaninom, jeli su dosta hleba a voce su jeli kad je sezona i u njihovoj porodici nije bilo gojaznih vec su svi imali par kg manjka 🙂