Dok sam bila mala, moja je mama uglavnom pekla tzv. starinske kolače.
savarin s jagodama
Vanili kifliće, pusrle, raznorazne pite, savijače, pince, potice i njima srodne kolače. Kreme ni u naznakama, čokolade još manje.
Tijesto za te dizane kolače je uvijek mlatila kuhačom u noninoj staroj bordo-smeđoj rajngli s dva uha, do iznemoglosti. Naime prije pojave električnih miksera da biste postigli da vam se dizano tijesto sa jajima i masnoćom pristojno digne, trebalo ga je dobro izraditi i utjerati u njega zrak, a to se u pravilu postizalo odizanjem tijesta od stijenki zdjele kuhačom, prilično čvrstim pokretima i vjerujte mi na riječ, to je teški fizički posao. Odrastajući uz zvuk mamine kuhače kojom tuče to tijesto da iz njega izađe kolač, kakve ja nikad nisam pretjerano voljela, razmišljala sam da mora postojati jednostavniji način da se čovjek dočepa nečeg slatkog, po mogućnosti kremastog, ako izuzmemo čokoladu koja je slatko par excellence.
Pojava prvih električnih miksera prilično je doprinijela tome da se ja konačno uhvatim ukoštac sa svojim prvim kremastim kolačem, kojeg ćete uskoro u ponešto izmijenjenom izdanju imati prilike vidjeti, ali danas se vraćamo u prošlost dizanih kolača.
A kad smo već u svibnju, koji je mjesec jagoda, a jagode voće koje sve tri, i moja mama i Timna i ja, iako svaka na svoj način, gotovo najviše od sveg voća volimo, odlučila sam spojiti taj pomalo retro dizani kolač s jagodama.
savarin s jagodama
Ali kakav bi to bio post i recept bez priče. 🙂
Mene jagode uvijek sjete na vrijeme kad sam nosila Timnu. Tamanila sam ih u trudnoći nemilice. I iako ih volim hladne i sa šlagom, nisam mogla dočekati da ih s tržnice donesem kući, samo bih ih oprala i još tople jela.
jagode
Trudničke neutažive želje znaju poprimati neslućene razmjere, a jedan od najčešćih primjera za to, jest upravo žudnja za jagodama. Pritom sam ja imala sreću pa se moja trudnička žudnja za jagodama, kako sam Timnu nosila gotovo kalendarski, jer rođena je krajem rujna, pojavila s prvim jagodama na tržnici.
Pretpostavljam da je još donedavno takav slučaj trudničke žudnje, recimo u prosincu, svima zadavao prilično glavobolje. Danas, kad u svako doba godine možete nabaviti vansezonsko voće, osjetno manje, ali upravo tim trudničkim nemogućim željama, djelomično pripisujem izvor jedne od bapskih priča, kojih se isto tako naslušate u trudnoći, kako će vam, ako u trudnoći jedete jagode, dijete na njih biti alergično.
jagode
Prvi put kad sam ih u trudnoći poželjela i ugledala na tržnici, podbočila sam, onako tipično trudnički lijevom rukom križa i gledala te jagode, sve hoću li-neću li, vrteći u glavi priču o alergijama.
“Koliko ćete?” teta će sa štanda.
“Mmmmm, neću, ne znam, tako bih ih jela, ali kažu da će dijete biti na njih alergično ako ih jedem u trudnoći!”
“Ajme ženo, zavapi teta, “trudna si, poželjela si jagode i držiš se za leđa! Imati će ti dijete fleku na tom mjestu gdje si se primila kad si u trudnoći nešto poželjela! A pogotovo ako si želju ne ispuniš!”
Isti sam čas pustila križa, kupila te jagode i nastavila ih kupovati i jesti dok nisu nestale s tržnice i zaboravila na glupost s alergijom i flekama.
jagode
Timna nije alergična na jagode. Kad se rodila pregledala sam je od glave do pete, sve je bilo u savršenom redu.
A onda je došlo Timnino prvo ljeto i sunce. I na suncu je počela tamnjeti. I kako je ona tamnjela, tako se na križima, na identičnom mjestu na kojem su stajali moji prsti dok sam podbočena mjerkala jagode, počela pojavljivati još tamnija fleka. Ni mrvu desno ni lijevo, ni gore ni dole, točno na mjestu na kojem sam se ja držala, kad sam prvi put poželjela jagode.
Nemam objašnjenje za to. Ni komentar. Osim, ako ste trudni, a poželite jagode, nemojte se hvatati nizašto na tijelu.
Kupite vražje jagode i udovoljite si! 🙂
savarin s jagodama
A usput napravite i savarin.
Kako sam potpuno zapustila bilo kakvo sudjelovanje u kuvar igricama, tako mi je gotovo promakla i tema ovomjesečne “Ajme ……”, u zadnji čas prijavljujem savarin, kao moj prilog temi jagoda, po izboru Zoke s bloga Pans and pots ovomjesečne domaćice.
savarin s jagodama
Savarin s jagodama
Ingredients
Tijesto: (modla za kuglof ili vijenac otprilike 20 cm promjer)
- 220 g brašna
- 90 ml mlijeka
- 50 g šećera + 2 čajne žličice šećera za kvasac
- 1/2 svježeg kvasca 20 g
- 2 velika jaja ostavljena neko vrijeme a sobnoj temperaturi
- 110 g maslaca
- naribana korica jednog limuna
Sirup:
- 125 ml vode
- 150 g šećera + 2 vanili šećera
- mahuna vanilije
- 250 ml desertnog ili nekog drugog slatkog bijelog vina
- 3 žlice likera od limuna limoncello ili naranče
I još:
- 300 ml vrhnja za šlag
- žlica arome vanilije
- žlica šećera u prahu
- 500 g svježih jagoda
Instructions
- Kalup za kuglof ili vijenac dobro namastite i pospite brašnom.
- U mlakom mlijeku otopite dvije čajne žličice šećera pa u njemu razmutite razmrvljeni svježi kvasac.
- Ulijte na brašno pripremljeno u posudi za miješenje ili multipraktiku.
- Kad kvasac naraste, dodajte jaja i otopljeni maslac i zamijesite tijesto.
- Možete to činiti čvrsto kuhačom odižući tijesto od stijenki posude da postane žitko ili dopustiti multipraktiku ili ručnom mikseru sa spiralnim nastavcima da to uradi za vas.
- Pred kraj umiješajte koricu limuna, ulijte u kalup do 3/4 visine, pa ostavite pokriveno na toplom da naraste.
- Pecite otprilike 30 minuta na 180°C. Gotovo je kad vam drveni štapić koji zabodete u vijenac izađe čist.
- Još dok je kolač u kalupu zalijte ga jednim dijelom sirupa koji ste pripremili dok se pekao.
- Vodu zakuhajte sa šećerom, ostruganim sjemenkama vanilije i mahunom i kuhajte da se sav šećer rastopi.
- Maknite s vatre, pa ulijte vino i liker.
- Polunatopljeni vijenac izvadite iz kalupa na tanjur, pa ga zalijevajte preostalim sirupom s gornje strane dok ne potrošite sav sirup.
- Ostavite ga najmanje sat vremena u hladnjaku, povremeno skupljajući žlicom sirup koji se ocijedio i zalijevajući vijenac dok ne popije sav sirup.
- Prije serviranja, vrhnje čvrsto istucite u šlag, dodajte mu šećer u prahu i aromu vanilije.
- Jagode očistite i narežite na manje komade pa njima napunite sredinu vijenca.
- Na vrh dodajte istučeni šlag i poslužite.
super priča, ja sam umjesto jagoda tamanila grožđe zadnja dva mjeseca (bijelo pucketavo), a kako me bilo strah da mi prvo dijete ne zamijene u bolnici (ah ti filmovi)unaprijed sam pitala svoju rođakinju koja tamo radi i bila je prisutna na porodu da li joj mogu flomasterom nacrtati točkicu negdje između nožnih prstiju, gdje se kao ne vidi da budem sigurna da je moja….da ne duljim, rodila se sa madežom na obraščiću. Pozdrav!
Majo, razmišljala sam danas.
Možda da dok je još u kalupu odrežeš tanki sloj sa dna, da više upije, korica možda dijelom priječi upijanje ili da štapićem za ražnjiće izbušiš nekoliko rupa pa onda lijevaš sirup, možda bi više popio.
Ja ne znam kakav je kad je mlak, jer sam ga čim sam prije mogla utrpala u hladnjak, samo onih nešto par mrva sa strane smo probali. 🙂
Nije Maraslu nego Marsalu 🙂
Hvala… Sad ga gledam, nije tog sirupa došlo dalje od 1 cm u dubinu testa. Kako god da se sipa, tečnost se ipak razliva više nego što prodire u dubinu. A vidim to, zato što sam stavila Maraslu, koja nije bela nego tamna, pa logično da se malo poznaje zbog boje.
Ali sve to manje više, kolač je stvarno fin, i definitivno je najbolji onako mlakušan još.
Pozrdav!
Puno hvala djevojke! 🙂
@Shacky slatko sam se nasmijala na oznojeni tavan, baš tako je to nekako, nisam se ja bez vraga prestrašila takvih kolača! 🙂
Mmmmmm, nije da vjerujem u te bapske priče i vjerojatno postoji sasvim logično i medicinsko objašnjenje pojačane pigmentacije na tom mjestu, ali upravo koincidencija sa pojavljivanjem baš na mjestu na kojem sam se ja držala kad sam poželjela jagode, daje povoda za priče ….. 🙂
Fleka ili biljeg je gotovo nevidljiv tijekom godine, postane vidljiv samo kad Timna potamni na suncu, onda se on pojavljuje kao područje tamnije pigmentacije.
@Majo, je, kolač je jako nježne teksture, ljubi mi tvog nježnog dječaka 🙂
Što se pak tiče sirupa, ja ga nisam stavila svega, ali mi se dogodilo isto, uslijed gravitacije i tako nježne, spužvaste strukture kolača, sirup se slijeva na dno a on pri vrhu ostaje suh. Upravo zato sam u receptu ostavila čitavu količinu sirupa, napomenuvši da se sirup skuplja i vraća na vrh da se što je više moguće natopI.
Ne znam bi li pomoglo, jer se ni ja nisam usudila ostaviti ga što duže natopljenog naglavce u kalupu, pa da tako popije što više sirupa, bilo me strah da će mi se raspasti pri vađenju, a možda bi to trebalo napraviti, uz kad se izvadi na tanjur zalijevanje po vrhu i vraćanje svog ocijeđenog sirupa natrag u kolač. Iako, mislim da će se opet približno isto dogoditi, upravo zbog gravitacije jer kako je kolač nježno rupičast, veći dio sirupa procuri u donji dio kolača, a on gore ostane ponešto suši.
Tu onda dobro dođu one jagode i šlag 🙂
i ja imam takvu jagodicu na ramenu:) baš ću da pitam mamu.
za savarin nikad nisam čula ali izgleda jako fino.
Ispekla! Malo sam samo smanjila količinu vina (ne zbog izbegavanja alkohola nego mi već sirupa od šećera i vode delovalo da ga ima podosta, pa gde bi stalo još 250 ml vina… pa sam stavila upla manje, 125 ml). Nismo dočekali da se ohladi, jeli još mlako 🙂 Rekao mi šestogodišnjak da kolač treba da se zove “nežni kolač”. Ništa ja nisam sugerisala, dete lepo konstatovalo kako je testo meko i fino 🙂
Nego, meni se vidi da je taj površinski sloj natopljen više nego sredina, kod tebe to ne vidim, sve je savršeno ujednačeno (mada ne vidim onaj sloj koji je do tanjira) – imaš neku ideju što mi je to tako? Sipala sam sirup relativno polako, mislim, nisam onako pljusnula samo 🙂
Toliko volim tvoje postove,dođu mi kao osvježenje i potpuno to jesu.Koliko god to čudno zvučalo po pitanju mrlja na koži djeteta i jagoda, i moja sestra ima potpuno jednako iskustvo kao i ti,nisam mogla vjerovati da netko osim nje isto pripovijeda.Savršeno mi djeluje ovaj kolač:)
Volim te “babske priće”. Koliko god su šašave ipak su šarmantne. Savarin super izgleda.
Čitam komentar od Roman Tales, i slično se osećam, sve mi više postaju dragi kolači od ove sorte, mada volim ja sve slatko… Ukuse detinjstva mislim da je teško ponoviti, mislim najviše iz razloga što ni mi ne možemo biti oni mi od pre 10-20-30 godina, i osećati ukuse (i sve ostalo) na isti način. Ali bez obzira na to, volim da spremam starinske kolače, imaju neki mir, neki pečat vremena u kome se živelo sporije, i prija mi to…
Nisam nikada čula za kolač pod imenom savarin. Svidja mi se i kako izgleda, a deluje jako fino na preseku, ne previše suvo. Moja deca najviše vole ovakve kolače, a ja ih najređe spremam, i ima da im napravim koliko već za ovaj vikend.
Priča o jagodama… Interesantno, u svakom slučaju, ali ne mogu se naterati da verujem da taj beleg ima ikakve veze sa vezom. Da se meni to desilo, ja bih u drugoj trudnoći ponovila “eksperiment”, al’ bih se podbočila na drugu stranu, da vidimo mi to empirisjki :)))
Pozdrav tebi i tvojoj ekipi!
:*
ja volim starinske kolače i što sam starija radije ih pečem. Prije sam “padala” na kremaste, komplicirane kolače kojima sam kao trebala dokazati umijeće. Danas volim štrukle, štrudle, mramorne kolače, pite s voćem i sirom, mislim da bih se prodala za komad dobre orehnjače … ono što mi užasno teško pada je da ne uspijevam reproducirati okuse mog djetinjstva, ne znam zašto, možda je problem u kvaliteti namirnica, što nemam domaće jaje, orah koji je dozorio na našem imanju, maslac koji je babica tukla pored peći … Kada ponudim neke od tih kolača na probu, redovno slijede komplimenti, ali ja znam da to nije to, nije to okus kojeg se sjećam, a može biti i da nije problem u okusima, već u osjećajima i sjećanjima na one koje su mi te kolače pekle.
Bilo kako bilo, jagode volim, imam i ja fleku na leđima koja nema veze s jagodama, baš razmišljam da bih i ja sutra mogla nešto s jagodama ispeći, ima ih na tržnici i povoljna im je cijena.
Eh, kod tebe uvek neka lepa prica cak i kad ti nesto ide naopacke u zivotu. Mnogo voli da te citam. 🙂
Kod nas ima neko verovanje da trudnica ne sme nista da ukrade jer ce dete imati beleg. Tako moja tetka veruje da joj prvi sin ima beleg jer je, vracajuci se kuci dok je bila sa njim trudna, zastala pored neke ograde i nabrala (ukrala) sa grane koja je izvirivala iz dvorista nekoliko tresanja. Ko zna, mozda ipak ima neka veza sa trudnicama, zeljama i vocem. 🙂
Ni ja nisam bas neki ljubitelj ovakvih starinskih kolaca, iako sam ‘dete’ koje voli sve slatko. Ali bez obzira, divne su fotografije i verujem da je kolac jako ukusan jer se fino natopi prelivom. Jos uz jagode, super.
Nana i mama su ovako kako opisujes lupale samo testo za krofne, za ostalo se ne secam.
Divno izgleda!
Divna prica. Stari kolaci, najbolji kolaci. Jako mi se dopadaju tvoje slike, prekrasne su kao i cijela prezentacija. Sjajan post
kad sam imala oko 4 godine bili smo na otoku kod ujne i u vrtu su bile divne crvene, zrele i turbo slatke jagode. Jela sam već jagode prije toga i nikad mi ništa nije bilo… Međutim tog dana, ne znamo kako ni zašto, ja sam dobila tako strašnu reakciju na jagode da su jurili sa mnom u mjesto do na hitnu. kažu doktori da je malo falilo.
nekoliko dana nakon toga mojoj mami vrag nije dao mira. pa mi je dala opet te iste jagode, pripremila susjeda da bude spreman za vožnju i bdijela nad mnom kao kobac.
kad ono…ništa.
Valjda sam tog dana pobijedila alergiju. I hvala Bogu da jesam jer ih apsolutno obožavam!
Ne mogu zamisliti proljeće bez jagoda u frižideru 🙂
Najdraže su mi onako slatke, još malo posute šećerom. divno!
a gledajući ove tvoje fotografije slinim. i sad odoh po svoju dnevnu dozu tih malih crvenih bombica veselja 🙂
Njami.njami,njami!
A je l Timni prošla fleka?
ovo s lupanjem tijesta mene uvijek sjeti na mamu i baku, vidim da nam je to onako jedna zajednička kolektivna uspomena
jako lijep kolač i zanimljiva priča 🙂
Slatko me je nasmijala priča, i stvarno je interesantno da kćerka sad ima tu tamnu mrlju na leđima… 🙂 Bapskim pričama nikad ne vjerujem, ali ko zna… 😉 Inače, kolač izgleda fantastično, i u kombinaciji s jagodama mislim da bih rado pojela jedno- veliko :D- parče!
Puno pozdrava!
Priča je odlična. Odmah sam se zapitala da li je moja mama jela jagode u trudnoći, budući da sam alergična na kupovne jagode. Sigurno je jela one uvozne, van sezone lol
Savarin izgleda odlično, baš bi mi sad dobro došla kriškica, pa još jagode i šlag … Super!
Predobro izgleda, pravila sam ga jednom, bio mi je suv, ali znam gde sam pogresila. Ova priča sa jagodama me je oraspložila i da znas da nisi jedina od žena koja je kasnije videla”posledicu” želje od nečega što bi jela u trudnoći.Veliki pozz
Obožavam doći na Vaš blog i čitati priče 🙂 ova mi je ejdna od dražih, nakon one sa upoznavanjem supruga 🙂 I zapravo fascinantna zbog mrlje na leđima 🙂 nikad neznaš 🙂 Jagode obožavam, imamo i puni vrt i od sad pa sve do kasnog kolovoza one će sazrijevati 🙂 za savarin nisam još čula ali mi djeluje tako sočno i divno da ću ga jednostano morati isprobati! 🙂
Ha ha, ta zgodba je res odlična. Bolj kot nasvetov zdravnikov, se je treba bati starih dobrih nasvetov in se jih obvezno držati. Jagode in takšen kolač bi lahko vedno jedla, se ne naveličam 🙂
Divne fotografije, primamljiv kolač i prelepa priča. Prvo sam se sama slatko smejala čitajući, a onda se i moj suprug zainteresovao pa sam morala na glas još jednom da pročitam i njemu. :)))) Hvala!
Hahaha, baš si me slatko nasmijala!
Niti ja ništa ne mutim bez miksera. Pa, čak niti palačinke ili kruh. Moje slabašne rukice:) to ne bi mogle. Ne bismo mi nikada pojeli kolača da nema miksera!
Jagode volimo svi a pogotovo moj Tomislav koji od svega voća na svijetu jede samo jagode i mandarine!
Ne volim jagode puno tretirati pa mi i ovaj tvoj savarin ovako sočan baš ide s jagodama!
Kod nas postoji vremenska odrednica za to starinsko “lupanje” testa, a kažu da se lupa “dok se tavan ne oznoji” što u prevodu znači “dok ne počne kapati znoj sa čela”. Ja sam od moje bake naučila da testo za palačinke i kisela testa uvek mesim varjačom odn. rukama. Nikada nisam uključila mikser da bi umutila testo za palačinke. I nikada nema grudvice ili po bakinom “botice”. Ah, baš si me vratila u prošlost…Što se bapskih priča u trudnoći tiče nisam se nešto osvrtala na njih, a da sam sebi udovoljavala, jesam, i to naveliko. Hvala dragom Bogu da nisam alergična na jagode. Obožavam ih i iskreno, retko napravim neki kolač sa njima, deca ih vole oprane i tople 🙂 ja ih malo zašećerim, ponekad rashlađene sa šlagom. Volim suve kolače, mada, ovaj tvoj sa prelivom, verujem, i nije tako suv. Još uz dodatak šlaga i jagoda, kome je još do torti i kremova! Fino ti se uklapa crvena boja jagoda uz šare na blogu!