Ja uistinu volim “morsku” hranu. Uglavnom napravljenu što jednostavnije i po tom pitanju se s Dalmatincima u potpunosti slažem. Tu doista vrijedi pravilo “manje je više”, a pojedine iznimke samo potvrđuju to pravilo.
Posebno volim glavonošce. Pa tako i lignje, a najviše one sa žara. Bez ikakve dodatne filozofije, malo soli, češnjaka, peršina i maslinovog ulja. Jedem i pripravljam lignje na sve načine, no gotovo nikad sama ne spremam i pojedem samo negdje drugdje kad su mi tako servirane, pržene lignje. One su mi na samom dnu liste načina na koji se lignje mogu pripremiti.
Pretpostavljam da je ulogu u razvijanju mog ukusa u tom pravcu odigrao i moj svekar, Komižanin, jer se na kontinentu ipak osjetno više poseže za prženim lignjama. I spremala bih ja lignje češće, ali je istančan ukus u pogledu liganja odlučio pokazati i moj muž.
Pa je tako stavio veto na patagonica lignje, lignjune i sl. i mi jedemo isključivo jadranske lignje. A o cijeni jadranskih liganja neću.
Uglavnom, kako je u stanu malo teže mogu simulirati žar, obično ližemo tanjure nakon što lignje pripremim u primjenjenoj varijanti svojevrsne peke.
Krumpiri koje pečete zajedno s lignjama odličan su prilog, jer poprime boju i tek liganja i začina, ali s ovako pripremljenim lignjama odlično se slaže i nama je vrlo drag prilog i blitva s bobom.
- 1 kg jadranskih liganja
- manja glavica luka
- 2-3 češnja češnjaka
- soli i papra po ukusu
- maslinovo ulje
- po želji krumpir
- Lignje očistite.
- Zagrijte pećnicu na 250°C.
- Poslažite lignje na dno posude za pečenje, ako želite krumpire kao prilog, narežite, posolite i prije liganja posložite krumpire.
- Između liganja stavite na četvrtine rasječenu glavicu luka, i češnjak narezan na listiće. Sve zajedno posolite i popaprite po ukusu pa poškropite maslinovim ulje.
- Ako pripremate i krumpir trebat će vam više ulja.
- Pecite poklopljeno u pećnici 25 minuta na 220-250°C.
- Zatim smanjite temperaturu pećnice na 200°C i pecite još desetak minuta otklopljeno. Protresite posudu, ako pečete i krumpire.
- Nakon desetak minuta, lignje okrenite, pa pecite idućih desetak minuta otklopljeno.
- Ako ste odlučili peći lignje s krumpirima, neće vam trebati dodatni prilog, osim možda zdjela salate po ukusu.
- S ovako pripremljenim lignjama odlično se slaže i blitva s bobom.
Branka says
April 13, 2010 at 11:16Odličan ručak !! I ja sam ljubitelj ribljeg menia iako radije biram “prave ribe” 🙂 nego lignjice i ostale glavonošce. Ali što ove kod tebe super izgledaju, njih sigurno ne bih odbila! A tek blitva sa bobom, moram priznati da mi je baš obuzela pažnju, odlična je i jako volim ovu kombinaciju. Odlično pripremljeno, slike su super !! I hvala za informaciju o Vegeti, i ja sam je skroz izbacila iz upotrebe, ovu novu nisam još otkrila.
Vera says
April 13, 2010 at 07:21Stvarno delikates,za sva čula a bogami i za oči najvise,kad već ne mogu gricnuti…:)
Snježa says
April 12, 2010 at 18:18Lignje su izvrsna stvar. A blitvu s bobom sam naučila praviti i jesti živjeći jedno vrijeme u Podaci. I to mi je izvrsna kombinacija!
A slike …. zovu na probati. Fenomenalno je sve!
Aleksandra1234 says
April 11, 2010 at 17:48obožavam lignje, od ovih tvojih slika pošla mi je voda na usta 🙂
Dunja says
April 11, 2010 at 14:02Blitva, bob, korica kruha i pokoji krumpirić – otkriće. Uvijek mi je blitva sama malo prazna. Ovo je odlična kombinacija.
melrose says
April 11, 2010 at 13:19Koje slike…mirisu! Ja ne koristim Vegetu, jer sam na pocetku bila prelijena ici u XY supermarket da ju kupim, a onda sam se odvikla. Sada mi bas smeta u jelu. Ovdje (na Baltiku, dakle isto na moru) svi unakaze ribu (svjeza iz mora) jer ju paniraju, pa prze. Ili jos bolje zaliju sve to jos sa Braune Butter-om (tj. beurre noir), mogla bih se rasplakati. O.k. je ponekad jesti tako nesto, ali em je nezdravo, em je meni bolja riba sa gradela:)
Dajana says
April 11, 2010 at 12:46Ajme, oduševljena sam tvojim postom i slikama, nadam se da sad neću zaboraviti sve što sam htjela reći :))
Najveća mi je radost kad dođem u Hrvatsku na more najesti se dobre ribe i liganja. Ja uvijek naručim na žaru, moj muž je nepopravljiv samo pržene jede. U Italiji sam odustala, jer je užas, svi restorani (na moru) poslužuju samo lignjune, i to često one smrznute već ispohane, drugim riječima, industrijske.
Ovako pripremljenu blitvu moram isprobati, jer obožavam i blitvu i bob, i često ih spremam oboje, ali nikad nisam pomislila da mogu i skupa u tavu.
Na Podravkinoj stranici sam vidjela da postoji Vegeta Light (ne znam je li to isto što i vegeta natur) koja je navodno bez MSG-a, i to me zaintrigiralo, kad dođem sljedeći put svakako ću je potražiti.
Nada says
April 11, 2010 at 10:04Gozba za sva čula..obožavam ribu i sve morsko, slikice su baš super!
cosmo2503 says
April 11, 2010 at 09:45I meni su lignje najdraža morska hrana. Cijena jadranskih je paprena i kod nas u Sarajevu je između 25 i 30 maraka, ovisno o ponudi, potražnje naravno uvijek ima.
Također ih volim najjednostavnije pripremljene, a kako si ih spremila stvarno izgledaju kao sa žara.
Prilog mi se dopada, a za Vegetu natural nisam čak vidjela ni reklamu na TV ili u štampi (a na jednom TV-u je stalno HRT), a u Sarajevu se obično novi Podravkini proizvodi pojave oko pola godine nakon što se pojave u Hrvatskoj.
Josipa says
April 11, 2010 at 09:28izgleda prefino i jako zdravo i ovo bih recimo rado naručila u nekom restoranu :)) a novost mi je ovo za vegetu natur… ja inače vegetu stavljam u pileću juhu jer mi bez nje bude nekako bljutava, a iz ostalih jela sam je izbacila baš zbog tih aditiva… moram nabaviti ovu novu… hvala na informaciji! :))
Vali says
April 11, 2010 at 09:12Dale ste se i Monika i ti u morske delicije! Fenomenalan ručak! Novost mi je blitva s bobom, to ću svakako probati. Što se Vegete tiče, mojoj mami je ona jedini začin, a kod mene je doma nema i bap sam ponosna na to! Tako da ću zaobići i ovu natur. 🙂
Andrea says
April 11, 2010 at 09:09Jako volim ljignje, naravno da su mi jadranske i sa žara najdraže, samo je to za moj novčanik ipak previše pa često jedemo i te nesretne patagonijske i lignjune. 🙂 Volim i ovako pripremljene lignje i sama ih često slično spremama. To je izvrsno jelo, a posebno su fini krumpiri koji se natope sokom. 🙂
A Vegeta, ja je ne koristim, nikad je nisam ni koristila, iskreno ne zato jer imam neki poseban stav o njoj naprosto ne volim taj predominantan okus u jelu.
Kako mi začini padaju na galvu iz svakog kuhinjskog ormarića nema potrebe da kupim još i tu novu vegetu. Preživjet ću bez nje:D 😀
Κάθαρσις says
April 11, 2010 at 08:40I ja volim lignje, na sve načine. Kao i ribu (ne baš svu), kao i bob. Volim i blitvu, jedino me malo smeta u “dalmatinskoj” kuhinji što je blitva nezaobilazna. Zato je ovo tvoje s bobom odlična ideja.
Što se Vegete tiče, neće lagati o sastojcima jer im je inspekcija stalno za vratom (oduvijek). Agrokor može pakirati zadnje smeće, lagati na deklaracijama (Pik proizvodi, a i drugi), pa ništa. Todo je zaposlio većinu inspektorske familije, pa ti sada misli!
Vegetu koristim povremeno, godinama ne, pa onda malo da, sve zbog glutaminata. Morati će ga maknuti, a okus ne može biti isti jer upravo je glutaminat pojačivać okusa.
Monika says
April 11, 2010 at 07:30ja sam isto ljubitelj lignji ali ih sama nisam nikad spremala jer ih D. ne voli pa se meni ne da samo za sebe peći. ali kad dođem negdje gdje ima lignji, onda se ubijem u njima. najviše ih volim ovako kako si ih ti pripremila ili punjene sa žara.
maslinka says
April 11, 2010 at 07:01Ovo bi mogla jesti svaki dan… fenomenalno izgleda!