Imam jednu dobru i šaku osrednjih vijesti.
I više sati nakon ručka još uvijek pušem k’o puh i uložila sam silan napor da post uopće sastavim, jer gotovo spavam za tipkovnicom. Nakon solidnog ručka s juhicom, govedinom i restanim krumpirom, ubila sam se još i u Paganiniju.
Strašno, kako je taj kolač dobar.
Biskvit s aromom prženih lješnjaka. Slatka punomasna čokoladna krema i lagana vanilija koja sve drži pod kontrolom i nivelira okuse.
Dakle, to je dobra vijest. Paganini je doista virtuoz među kolačima.
Ako niste pretjerano kritični, to biste i rekli kad ga pogledate na gornjoj fotografiji.
Ono što je njoj prethodilo, bilo je daleko manje virtuozno.
To da sam kolač, kao zadatak ovomjesečnih kuVarijacija, igrice food blogera sa prostora bivše Jugoslavije, po receptu Melite – Cafe Chocolada , odnosno u srpskom prijevodu recept jersey-girl sa Coolinarike, počela raditi na dan kad je već trebao biti objavljen i nije neka novost. Ja standardno izlazim na pozornicu kad se publika već razišla.
I naravno da sam prvo pola dana hopsala što po kući, što uokolo. Timna subotom ima talijanski, pa me nakon njega nazvala da je prošla tržnicom, da je prekrasno i da dođem i ja. Pa sam se obukla i otišla. Švrljale smo malo, ponešto kupile. Sve u svemu lijepo prijepodne, koje se proteglo na kasno popodne.
Dok sam ja smandrljala i nekakav ručak, konačno je i rad na Paganiniju došao na red.
10 jaja.
A ne znate vi moje muke po jajima. Ja nisam u stanju razbiti jaje kako treba. Ili ga tako mlatnem da se razleti ili sam prenježna, pa kora samo napukne, onako kao mrežica, onda ja to trgam, ostanu oštri rubovi koji pri preljevanju jaja iz jedne polovice ljuske u drugu, da bi se odvojio bjelanjak, prijete probušiti žutanjak. Uglavnom, prizor mene kako razbijam jaja, nije baš reprezentativan, a meni je to noćna mora.
I sad treba razbiti 10 jaja. Skoncentrirala se ja, poslagala posude i rajnglice, tu 10 bjelanjaka, tam žutanjci po broju, lupam ja njih, premećem, da, tu je i treća, mala zdjelica nad kojom prvo svako lupim, ako zeznem da si cijelu smjesu ne upropastim.
I tako strašno skoncentrirana shvatim da sam gotovo sve žutanjke pobacala u jednu posudu. No dobro, premjestim ja njih koliko treba u treću, dodam ostatak i krenem s prvom kremom. Šećer, pa ostalo. Onda shvatim da sam pobrkala rajnglice i jaja.
Kaj sad ?????
Sad bu ova krema od 4 jaja, imala 6 jaja, za onu drugu mi fali. Nema veze, dodala bum tam još dva žutanjka + ono cijelo, biskvit bu imal malo više bjelanjaka, no big deal.
Rezultat 13 jaja.
Nije baš sretan broj, ali valjda bu sve OK. Smućkam ja kreme, stavim ih hladiti, ona žuta se malo i prehladila, što pažljivijem promatraču neće promaknuti, jer su vidljive sitne točkice u kremi. Nije ostala puding kora, nju sam skinula, ali se krema pri spajanju sa tučenim vrhnjem nije dala dokraja glatko istući. Negdje oko ponoći kad sam je spajala, sam krenula kremu čak prostiskivati kroz vrlo gustu cjediljku, ne bih li se rješila točkica odnosno tih grudica, ali sam ipak onda obavila kratki razgovor sa samom sobom i naredila si da malo popustim.
Ali nije to najveća katastrofa koja me snašla.
Ovo je produženi vikend povodom Dana mrtvih. Svi prilazi autom zagrebačkim grobljima su zabranjeni od 7 – 20h. Ja sam tako željna jednog dana na miru kod kuće, da ne moram izlaziti nikud, a kamoli da još cukam cvijeće i svijeće gradskim prijevozom na dva druga kraja grada, da mi to nije padalo na pamet. Ionako svaki dan sat vremena na posao, sat vremena s posla, pokupi Timnu, više od pola sata do Glazbene škole na treći kraj grada, pa čekaj, pa natrag. Kad se ja jednom konačno popnem na četvrti kat bez lifta, sa po mogućnošću još punim rukama špeceraja, skinem u robu za po doma, samo pitanje života i smrti me može natjerati da se ponovo obučem i izađem.
I odlučila sam da ćemo mi na groblje, kad se zabrana prilaza autima ukine.
Misliš u utorak, srijedu? – pitao je muž.
Ne, mislim večeras, poslije 20 sati.
Ali, onda je noć, mrak.
I? Meni nona i teta ne budu zamjerile kasnu posjetu ( if they don’t know me by now………. ), a ti se sa svojima dogovori i lijepo ih moli da ti za ovaj put oproste kaj ih uznemiravaš u čudna doba.
Malo su me čudno gledali, mislili da se šalim, ali sam ja nakon što je Paganinijev biskvit u 20.30h izašao iz pećnice, rekla da se obuku i da idemo.
Brinulo me doduše da možda zaključavaju groblja i da bismo mogli poljubiti vrata, ali nismo.
Bilo je zapravo čarobno. Neopisiv mir, nigdje žive duše ( doslovno ), osim nas :), milijuni svjećica titraju i osvjetljavaju put.
Iza svakog i najsitnijeg plamena znaš da je sjećanje na nekog voljenog, da je po jedna životna priča, ljubavi, tuge, boli. Dojmljiv, upravo moćan prizor.
Žao mi je što nisam ponijela fotoaparat, ali iskreno čak i ja ovako pomaknuta, držim da bi ipak bilo malo previše kad sam već došla u ta doba, uznemiravati ih još i bljeskanjem aparata.
Timna je siroče čitavo vrijeme ponavljala da nismo normalni, mi smo je smirivali da ćemo posjetu obaviti do ponoći i Thrillera i da se ne brine. 🙂
Uglavnom, obavili smo svoju neobičnu noćnu šetnju i vratili se kući gdje je mene dočekalo ……….
Ne znam, niti mi pada na pamet zašto se biskvit u to pretvorio.
Što sad?
Odlučim ga obrezati na dimenzije ovog višeg kruga, dakle ukloniti mu ovaj donji rub, ali onda mi dimenzija više ne odgovara obruču torte i nema nikakve svrhe ni da ga stavljam, a nije mi se dalo rezuckati pek papir i krojiti mu haljinicu.
Kreme su dovoljno čvrste procijenim, sjesti će jedna na drugu i bez obruča. I prva je doista i sjela, druga je svojom težinom počela pritiskati prvu i ova je počela curiti. A ja sam u međuvremenu tortu već premjestila na stakleni tanjur za posluživanje. Smirim ja njih, zašpahtlam, ali tanjur izgleda k’o da je iz svinjca izašao. Ajmo sad natrag.
Ukućani već spavaju, nigdje ruke pomoći. Prebacim ja nju ipak nekako (jezik ravno) natrag na tanjur, pa u hladnjak i konačno na spavanje.
Jutros ni vraćanje sata na zimsko računanje vremena nije pomoglo da ustanem u pristojno vrijeme.
Timna je nacrtala šablonu za violinu. Nekako smo je nanijele, pa prenijele na torticu, torticu na stalak za posluživanje.
Neka se još malo ohladi, pa ću je pofotkati. Da i ja konačno završim sa ovom simfonijom, a i da možemo kolač pojesti poslije ručka.
Ja s tortom u hladnjak. Brus!
Niti jedna polica nije dovoljna visoka da torta sa stalkom stane u nju. Ajde opet! Torta na tanjur, torta s tanjura. Ja nemam više ni najmanjeg pojma koliko puta sam je premještala i kako je to preživjela.
Ali jest! 🙂 I odlična je!
I ako volite povremeno konkretne, okusom bogate torte, svakako je napravite. (bez gore navedenih dodatnih radnji) :))
Sastojci:
biskvit:
– 10 bjelanjaka
– 280g šećera
– 280g prženih, oljuštenih i mljevenih lješnjaka
– 3 žlice kakaa
čokoladna krema :
– 6 žutanjaka
– 1 cijelo jaje
– 150 g šećera
– 100 g tamne čokolade
– 250g maslaca
krema od vanilije :
– 4 žutanjka
– 2 pudinga od vanilije
– 4 žlice šećera
– 1 vanillin šećer
– 700ml mlijeka
– 500ml tučenog slatkog vrhnja
Priprema:
Prvo napravite obje kreme.
Za čokoladnu kremu ma pari izmiješajte žuzanjke, jaja, šećer i čokoladu. U ohlađenu smjesu dodajte izrađeni maslac i izradite da postane pjenasto.
Kremu od vanilije napravite tako da izmješate žutanjke, šećer i puding i zakuhate u 700ml mlijeka. Mlijeko maknite sa vatre dok dodajete mješavinu, pa kratko vratite neprestano miješajući da se puding stisne. Ostavite da se hladi, izradite mikserom, pa umiješajte 500ml slatkog vrhnje stučenog u čvrsti šlag.
Za biskvit ćete bjelanjcima koje ste istukli u čvrsti snijeg dodati prvo šećer, a zatim i mljevene lješnjake, te na kraju kakao. Pecite u prethodno maslacem namazanom kalupu za tortu, na temperaturi od 180° C otprilike 25 minuta.
Na ohlađeni biskvit vratite obruč kalupa za tortu. Nanesite prvo čokoladnu, a zatim i kremu od vanilije, pa ostavite nekoliko sati, a najbolje preko noći da se dobro ohladi i stisne. Ukrasite prema želji i ukusu.
@Mrs Mordecai, sorry! It was not intentional!
@Mr. Mordecai, thank you very much for comment. There is a translator on the right sidebar and I’m aware that Google translator is not the best, but it could help to get the idea. 🙂
I can’t even read this, but I just had to say I love that violin on top!
Ovo je recept koji će definitivno biti zapisan u moju bilježnicu!
PUSA
Hvala Vera, puno :), ali šteta što nisi ipak nekakav post stavila. Imala sam i ja ne jednom havarija, ali volim čuti različita iskustva i mišljenja o pojedinim jelima, receptu i načinima pripreme.
Izgleda virtuozno, ne bih nikada rekla da si imala bilo kakvih nedaća…:)Fotografije umetničke…ja sam je takodje radila ali mi se “izlila” pa je nisam prikazivala na blogu,ali očito je da sma imala gresaka…
@Snježana, Ebba, hvala vam, puno! 🙂
Svaka čast tebi i Timni, torta je apsolutno prekrasna, presjek je fenomenalan, usprkos komplikacijama koje su te snašle, slične i mene snađu, zbog toga rijetko kad radim kompliciranije torte.. Ova violinica čokoladna na vrhu torte me je osvojila i morati ću ideju “posuditi”, kao i za onu prošlu tortu koju si napravila Timni za rođendan :))(u osnovnoj muzičkoj školi sam bila “osuđena” odabrati violinu kao glavni instrument jer su sva djeca pobrala klavir :/, klavir mi je i dan danas tiha patnja, a njegovom zvuku ne mogu odoljeti. :)))
Ni ovaj put nisam učestvovala što ne znači da nekom prilikom neću praviti ovu tortu. Jer zvuči mi tako primamljivo a pogotovo kada vidim vaše radove.
Ti si majstorica od zanata i što se tiče pisanja i kuhanja.
Tek sam si danas uzela vremna da lijepo pročitam tvoj post iako sam već davno virnula na njega.
I ja sam vrlo često išla na groblja navečer. Imam prijateljicu koja je živjela tik do groblja i to mi je bilo nekako normalno. Mi smo vrlo često šetale po grobljima (u nas imaju tri groblja jedan do drugog, a sada i četvrto,:) a navečer u vrijeme s Svih svetih je bilo stvarno veličanstveno. Pa čak se i iz grada, s mosta moglo vidjeti navečer kako svijeće gore! Meni je to nekako veličanstveno!
Hvala svima, posebno na komentarima na priče.
Povratna informacija o njima je ipak ono što mi mrvu više znači, nego pohvala samog recepta. Recepti su, na kraju je ipak ispalo, iako je blog bio zamišljen kao isključivo food blog, u većini slučajeva kod mene samo okvir malo drugačijeg i osobnijeg blogopisanja. Napisati da baš sve nije išlo sasvim glatko držim poštenim. I najveći profesionalci tu i tamo uprskaju stvar.
A s druge strane imam tu manu pretjerane iskrenosti. 🙁 Kojiput do gluposti.
Al’ ne možeš valjda protiv samog sebe. 🙂
@Jelena, Knjiški moljac, ja svojoj majci najviše zamjeram nešto drugo. Osnovama kuhanja me ona naučila, čak i pletenja, kasnije nešto teta, sestrična kačkanje, svekrva je na sve ponešto nadogradila, ali najviše majci zamjeram što me nije naučila materinji jezik.
Ni danas mi nije sasvim jasno zašto je to propustila.
Isto se kao i Jelena uvek vracam tvojim postovima jer iz prve ne mogu da ih procitam najcesce zato sto moja smizla kada spazi da je neko za kompom evo i nje da i ona malo tu pristiska te magicne tipke i pravi promene na ekranu, sada spava pa mogu na miru. A i tvoje price uvek traze neko vreme da odleze.
Volim da procitam sve utiske o problemima pri pravljenu necega jer se tada puno uci a i manje sam ocajna kada meni nesto ne uspe…
I moram samo da kazem Jeleni da sam ja tako sa mojom mamom prosla oko sivenja, nije htela da me nauci i kraj. Idi pa kupi a ne stalno da nesto prepravljas….sve drugo me naucila…tako to ide..
Nisam stigla napravit tortu, iako sam imala u planu. No svakako će ove godine morati doći na red, ili za kakav rodjendan ili za Bozic. Nasmijale su me tvoje peripetije, ali isplatilo se!
Torta ti super izgleda! Ukus je odličan, pa makar je kusali kašikom iz činije!!! :))))
bas si me nasmijala – jako duhovit post. mozda je komentar neumjesan jer slutim da su ti svi postovi duhoviti ali eto ovo je prvi koji sam ja procitala i u svakom slucaju vidim da cu ih citat jos puno. torta ti je super, moji eksperimenti s paganinijem bi isto bili za jedan jako duhoviti post, ja sam niame eksperimetirala s nekom zdravijom verzijom ove torte da mi se na kraju kreme uopce nisu dovoljno stisnule ali sam se dovinula i sve skupa zamrzla te dobila jednu od najboljih sladoled torti koju sam ikada jela 🙂 medjutim cijeli postupak je bio suludo kompliciran i potpuna zbrka pa mislim da recept nece docekati objavu na mom blogu…
odličan post, kao i inače
a razne nezgode i nepredviđene stvari se često događaju u kuhinji, bitno je biti domišljat i naći rješenje u nastaloj situaciji
a što se tiče groblja, ja sam htjela ići navečer, baš lijepo je u mraku, no moji nisu za takve pothvate
Vidim da je bilo napeto ali rezultat je tu glavno da se svima dopala i da ste uživali.A šta se tiče groblja vjeruj mi nisi jedina…
@Selma, moram se složiti, niti meni osim kao asocijacija na virtuoznost, za sve koji tortu virtuoznom dožive, nije jasno kako je, ako bi osobnost glazbenika bila u pitanju torta povezana sa Paganinijem. Definitivno prije Rossini! 🙂
Puno vam svima hvala! 🙂
Prenijela sam Timni komplimente, evo je cvate k’o poriluk na mjesečini! :))
@Vladuška, puno hvala i ja volim svratiti k tebi i vidjeti što si opet lijepog stvorila rukama! 🙂
@Jelena, ja ne mogu reći da sam bila uskraćena za kuhanje uz mamu i vjerojatno tu negdje leži i činjenica da je i Timna samnom u kuhinji. Naime ja sam vrlo rano dobila i kuhaču i peglu i brata u ruke. Sa devet godina sam ga morala odvesti pješke više od 2 km daleko u vrtić, pa ja u školu, pa ga pokupiti na povratku, pa nam spremiti jesti. Pod praznicima je rekla da ja imam dovoljno vremena i za igru i za pospremiti stan i za peglanje. Pritom je naravno očekivala i odličan uspjeh, što je i dobijala sve do kraja redovno završene druge godine fakulteta. Nakon toga sam zasrala i otišla raditi, a sad ću to izgleda i činiti do kraja života, jer nam uprkos stažu, ovi ne daju u mirovinu dok ne lipšemo. :))
A kako sam tebe zamišljala? Ajoj ;))
Crnu, definitivno izrazitu crnku, ali čistokrvnu i rasnu. A na slici djeluješ nježno. Možda je za ovaj osjećaj punoće i rasnosti zaslužan polarni medo kojeg si dugo imala na avataru, ne znam :)))
Torta je maestralna po sastojcima, virtuozna po izvedbi. Stvarno je pravi izazov “odsvirati” je…
Ne znam ko daje te nazive tortama, ali bi ja po karakteru ličnosti prije jednu ovakvu divotu nazvala po nekom osvjedočenom hedonisti kao što je Rossini. Paganini mi je bio osobenjak (uz to malen i mršav) i ne znam da li se prepuštao ovakvim užicima.
Groblja na Dan mrtvih su prekrasna, možda bi bnilo amlo neukusno fotkati prizor, ali bi mogla fingirati da si reporter.
Timni čestitke, violina izgleda krasno.
Ovo stvarno izgleda odčilno a što mi je stvarno najbolje je to, da kod tvog rada uvjek ima neka priča kod koje mogu da smijem i plačem, stvarno rada dolazim.
Znaš Tadeja, kad pročitam tvoje postove, prvo letimično preletim da vidim šta me čeka, pa se osmehnem i procenim imam li sad vremena da sa guštom sve isčitam ili ću ostviti za posle da polako sve prostudiram i uživam. Onda se vratim još nebrojeno puta da vidim šta sam propustila, jer ne mogu sve da upijem odjednom. NAprimer,moj prvi utisak je činjenica da je Timna uključena u kuhinju u ovu krasnu dekoraciju, da radi zajedno sa mamom. To je moj utisak dana. Znaš, mene je mama terala iz kuhinje, i moje je bilo samo da učim i učim. Za sudove kaže ima vremena. E, pa onda kad sam sve izučila latila sam se sudova i eto opet volim kuvati. Ne možeš isterati kuvaricu iz žene po sili, čijenica da vas dve radite zajedno i ovaj blog je divna meni. Neka deca su zainteresovana, a neka jednosavno nisu. Moja mama nije htela da postanem rob kuhinje, a nije shvatala koliko je bitno to, baš to vreme koje smo mogle da provedemo zajedno (ne da ga nismo provele na drugi način). Sad kaže da sam je nadmašila u kuhinji, ali sve sam sama prčkala i isprobavala, a ona je tek kad sam se udala dala meni njenu svesku s receptima. Kad sam je ranije pitala za ecepte, ona kaže idi kupi gotovo, pa to vreme koje ćeš potrošiti u kuhinji provedi u pozorištu. A ja volim da kuvam, pa to ti je. U stvari volim da kuvam kad nije pod moranjem, tj. ja sve radim unapred, nikad u 5 do 12, e tad mi je to moranje. Torta mi je genijalna, ovako imperfektna. Jednom sam bila kod drugarice koja je bila očajna što joj sitni kolači nisu identični. Pa ne mogu da budu identični kad su rukom pravljeni u kućnoj radinosti, pa to se vidi na njima da nisu kupovni da su rukom i ljubavlju rađeni. Da su pod konac, to ne bi bilo to.
ps Baš me zanima kako i me zamišljala, slobodno reci, neću se ljutiti!
ovo je bila prava Paganini – avantura, odličan post koji prati ovu odličnu tortu. Sve više žalim što je i ja nisam napravila , ali umjesto da žalim jednostavno ću je napraviti izvan igrice.
Izgleda savršeno ! Uz sve muke koje si imala tijekom izrade ona je na kraju divna, raskošna i moćna torta u tvojoj izvedbi. I čestitke Timni na dekoraciji, sviđa mi se !
Kad sam ugledala prvu fotku toliko sam se odusevila izgledom tvog Paganinija da, kasnije, nisam mogla verovati da je onaj ispucali biskvit deo toga. Odlicno si ti to sve izvela nakon gomile baksuza koji su te strefili 🙂 I moram dodati da mi je tvoja dekoracija najlepsa u ovom krugu igrice, a o violini da i ne pricam – sve pohvale Timni!!!
A sto se smestanja u frizider tice tu sam prosla kao i ti, morala sam povaditi pregrade pa onda razmisljati gde cu potrpati sve ostale namirnice 😉
Kao i uvijek odličan post, ali ni te sve loše karme nisu uništile kolač koji stavrno izgleda odlično!! A ova šablona je predivna 🙂 bravo Timna :))
Kad sam na blogu, tamo u desnom kutu gde su novosti iz blogosfere, ugledala tvoju slicicu sa tortom, prvo sto sam pomislila bilo je: “Woow, tako je dobro, ovo sam i ocekivala od nje!”…a onda sam procitala sta se sve izdesavalo, i da nisi to sve napisala ne bih nikada ni pomislila da je sve sto je moglo, krenulo naopako, kao po Marfiju…
Kod mene je bilo drugacije…imala sam recimo problem da procenim u kolikom kalupu da napravim ovo umanjeno izdanje torte, pa mi je cokoladna krema ispala dosta tanko kad sam je premazala preko kore, dok je zuta bila ok (sto se tice visine), ali nisam uspela isto da se resim grudvica…posle sam celu tortu smestila u zamrzivac i stajala je tako preko cele noci.
Ali najvise od svega mi se svidja sablon na tvojoj tortici, on je bas dao onaj poseban pecat…i nemoj se sekirati, tortica je vrlo ukusna i verujem da ce do sutra ostati samo mrvice na tanjiru…dobro, mozda i ona cokoladna violina, nju bi mi bilo zao poruckati!;))
@Tinče, hvala! 🙂
@Roman Tales, mi smo svoje lješnjake posekli :(, svih 450 ili 500 komada lijeski. Ne pitaj. Srce me boljelo, ali na kraju je došlo na to da mi idemo raditi u Zgb. da bismo plaćali sve oko tih lješnjaka, a kad ih treba prodati, ćorak! U Krašu su rekli da su prvoklasni, ali otkupna cijena je bila ponižavajuća. Na kraju je mama još zaradila i alergiju na lijesku i morali su van! 🙁
Što se tiče “normale”, di ćeš je bolje ispovijedati nego kod mene! ;))
A tortica je sirota doista napaćena, srećom, po svemu sudeći neće još dugo! 🙂
@Dajana hvala! 🙂
To za puding je i Timna rekla kad je probala kremu. Pa to je puding mama, pa kaj ti je? Pa ti nikad ne koristiš puding. Taman mi je ova tortica dobro došla da se riješim ratnih zaliha. :))
Htjela sam je ja raditi sa Gustinom, ali sam se sjetila da mi se vuku ti pudinzi, pa da ih se riješim. 🙂
@Nado, hvala ti! 🙂
Budem jednom i to napravila, kad mi dekoracije ljepše ispadne i kad si dam više truda. U principu je riječ o tome da na omadu kartona ili nečem sličnom napraviš oblik koji želiš i izrežeš, tako da ostane šablona. Ja onda na to nanosim čokoladu direktnu na hladnu plohu koju imam u zamrzivaču, a služi za recimo pojedinačno zamrzavnaje voća, njoka ili sl. sitnih stvari, da ih kasnije zamrzneš, a da ti se ne slijepe.
Budući je ta podloga zamrznuta, oblik se istog treba stisne i formira i možeš ga prebaciti na tortu.
I drago mi je da se pronalaziš u mojim postovima, jako! 🙂
@Masatera, hvala! Jasno da svi imamo ponekad problema i peripetija. Samo onaj koji nikad ništa ne radi ih nema. Hvala na savjetu, poslužiti će! 🙂
Hhhhhhh !! Ovaj post mi je bio totalno osvježenje 😆 Ja sam post pisala u vrijeme dok sam radila ručak tako da nisam dodala još i svoje dogodovštine ali isto ih je bilo 😉
Biskvit mi se također stisnuo a to ćeš vidjeti ako malo bolje pogledaš kod mene kako izgleda vanjska strana fete torte. Ja sam ti onda uzela onaj obruč od manjeg kalupa za tortu i uvalila do onog proširenja biskvita na dnu. E pa onda to nije bilo dovoljno nego sam mozgajući o dekoraciji i stavljanju čokolade u samo dva kruga to išla i raditi, no kad sam ulijevala čokoladu bila je gusta i da bi lakše popunila rupice ja sam ti lijepo lupkala tortom tj.tanjurom po stolu i onda mi se malo opustila bijela krema :))) zato je vanjski dio neravan !!
He he, drago mi je da je još netko imao dogodovština 😉
Što se tiče jaja, ako ti samo malo žumanjka upadne u bijelo, najlakše ćeš ga izvaditi školjkom jaja jer je tanka i oštra i super će odrezati dio gdje je pao žumanjak.. eto ako nekad zatreba pa pomogne ovaj mali trikić 😉
Sviđa mi se violina !
Bez obzira na sve sreće i nesreće radeći torticu, ona izgleda jako lijepa, šablona je posebna, možda bi mogla napisati i jedan mali tutorijal o tome kako se to radi, baš bi voljela to znati!?
A što se tiče groblja, ne volim ih nikako i izbjegavam čak i kad bi trebala otići..Ali sjećam se da sam još kao djete u čoporu ostale djece cvokotajući od straha, znala otići baš kao i ti sad, u kasne noćne sate na Dan Mrtvih..i da upravo moćan prizor!
Uvijek interesantne priče draga Tadeja, u kojima se znam često i sama naći..
Oprostit ćeš mi, ali tako sam se slatko nasmijala tvojim nedaćama s tortom. No dobro je što je na kraju sve imalo sretan završetak.
Torta mi zvuči dobro, iako nisam ljubitelj pudinga u kremama, mislim da bih taj dio promijenila.
Imam lješnjaka k’o u priči i užasno glupi razlog što ih nisam do sada potrošila, čisto mi je neugodno spomenuti, toliko je glup 🙁 … a i želim održati iluziju da sam normalna osoba 😉
Što se pak razbijanja jaja tiče, ja ti to uvijek sredim s nožem, uzmem obični beštek nož i onda zveknem njime po jajetu, napravi se lijepa ravna pukotina i ljuska se lijepo raspolovi, bez onih šiljaka kojima riskiraš razbiti žumanjak. Eto, ne reci da ne pomažem.
I odavno nisam čula izraz smandrljati, dok je pape bio živ “smandrljati” je bio glagol u redovnoj upotrebi, otkako samo parlam oduševljavaju me ti neki izrazi koje više nemam priliku svakodnevno čuti.
I za kraj, na stranu dekoracija koja je originalna, ali od svih objavljenih torti, tvoja je vidljivo napaćena, zato mi je upravo najljepša u svojoj nesavršenosti.
Divna je! 🙂
I pored komplet baksuzluka, tortica ti izgleda divno! 🙂
Stvarno su sve tortice iz ovog kruga savršene 🙂