Svinjetina s povrćem u balzamičnom octu

Malo mi je mozak stao. A tijelo otkazalo poslušnost.

I osim što sam skuhala i poslikala ručak, svi ostali planovi, uključiv odlazak na grunt, zbog kojeg sam se zahvalila i na pozivu na projekciju slatkog filma i domjenak “Dobre vibre” su otkazani i ja sam nakon dugo vremena provela 24 sata u manje više horizontali, s dvije tablete protiv bolova u turu. Čak je muž išao tražiti masažer u bespućima naših skladišta, ne bi li me otkočio.

Večer prije sam legla iza 3h, preciznije legla sam to jutro u 3h.
Negdje oko ponoći je Timna izašla iz kreveta jer ju je probudio sms i došla pitati može li sutra na bazen.

Ali, ne počinju tu priča.

Svinjetina s povrćem u balzamičnom octu

Priča počinje još sa cupcakesima. Kojima se krema nije htjela stisnuti. Dok ja konačno nisam ustanovila da lampica na displeju hladnjaka ne gori. Pa sam pala u totalnu depresiju, jer novi hladnjak?
Katastrofa!
Jedino da sebe prodam za hladnjak! A i to pod pretpostavkom da bi me netko i kupio. 🙁

A nije mu za zamjeriti.
Electroluxov 15-godišnjak služi me bez greške sve ove godine. Kupili smo, na jedno dva milijuna rata, zamrzivač-ladičar i hladnjak iz iste kolekcije i istog dizajna, pa jednom okrenuli vrata i sad jedan uz drugoga djeluju kao dvokrilni hladnjak. I kao takvi su, kao i sve u mojoj kutijici od stana, ugurani na svoje mjesto sa žlicom za cipele. Ostavljeno im je zraka s guza, toliko da mogu disati.

Svinjetina s povrćem u balzamičnom octu

No, nitko, pa niti ja, koja sam kriva za do u najmanji centimetar studiozno popunjenog prostora mog stana, nije predvidio trope u Zagrebu. Smješteni ispod betonskog krova, sa još dodanom daskom s rupama za protok zraka po vrhu, na kojoj se kočopere muževe teglurine s kombuchom i kefirom, uzgajalište klica i pokoja rijetka butelja vina, iskreno, ja im za iskazane zasluge svih ovih godina, udjeljujem udarnički orden rada, sa svim pripadajućim zvijezdama, lentama, Danicama i Maricama ili kako god se sad ordeni zovu.

Kako od napada panike i nema baš koristi, tako sam se ja smirila i uključila ono malo preostalog mozga koji je radio na rezervi, strpali smo termometar u hladnjak, napunjen kao šipak svim i svačim, uglavnom enormnim količinama voća, povrća i zelenog ledenog čaja i odlučili dočekati jutro.
Naime, iako lampica nije radila, čuo se zvuk rada motora, ništa se nije cijedilo, a kako je to samočisteći hladnjak, pa nema odjeljak s ledom, jedini led se nalazi u malim posudicama koje vise u vrhu hladnjaka i u njima je led bio netaknut.
Ali se moja cupcakes krema nikako nije htjela stisnuti dovoljno da zadrži oblik pri istiskivanju na muffine. U maslacu u vratima hladnjaka, kad ga takneš, prst ostavi trag, jaja su mlaka. Dakle stvari definitivno ne funkcioniraju. 🙁

Ujutro je temperatura hladnjaka u vratima pokazala gotovo 20°C. To teško da bi prošlo pod hladnjak. Ali led u kutijicama je i dalje bio postojan.

Zaključili smo da ga moramo isključiti, očistiti sve što se očistiti da, a skupilo se sa stražnje strane hladnjaka, što smo popodne, nakon što smo se vratili s posla i krenuli napraviti. Samo što to zbog položaja hladnjaka, uključuje žestoko razmještanje svega i svačega i u pravilu to tako opširno, da uključuje i stražnju stranu, a ne samo unutrašnjost i vrata hladnjaka, radim jednom godišnje. I približio se termin za ponoviti tu radnju, ali ne baš sad. Tjedan ili dva odgode bili bi mi dobro došli.

Zahvaljujući upravo dasci koja se nalazi povrh hladnjaka i zamrzivača, sa stražnje strane nismo našli stravu, uobičajena i podnošljiva prašina, ali ništa što bi do te mjere gušilo hladnjak. Opran i izglancan iznutra i izvana, svježa vodica stavljena u posudice za led, pušten je opet u pogon i nakon čitavog dana i noći uz još uvijek pune kapacitete, sve sa uključenim dodatnim ležajevima, dosegao je siroti 14°C.
Mislim, hladi siroče, trudi se, samo ne može pri ovim temperaturama ohladiti pun hladnjak.

Svinjetina s povrćem u balzamičnom octu

Pa tako ni moju kremu. Preciznije istisnuta krema na cupcakesima koji su vraćeni u hladnjak nije otišla nikud. Ohladila se i zadržala onaj poluviseći otužni izgled, ali nije odcurila dalje.
Ali ja nisam mogla postići da ona pri fotografiranju ne izgleda otužno, čemu se zapravo, obzirom na temperaturu u stanu i nije za čuditi.

Ohladila sam kremu u zamrzivaču do stupnja da istiskavanjem zadrži barem neki oblik, prethodno posložila kakvu takvu scenografiju, što kod mene uključuje vađenje daske za podlogu, kako za vodoravnu, tako i okomitu, vađenje pomoćnih svjetala, razmještanje po sobi da ta čitava priča uopća nekud stane, a da ne bi bilo zabune sve se i dalje događa u stanu bez klime i sa doduše kosim, ali betonskim krovom čija se visina kreće od 1.40 na jednom kraju do preko 3 metra na drugom, ventilatorom koji daje privid gibanja zraka, ali sve u svemu prilično ekstremni uvjeti.
Kad god krenem iz svih mogućih ormara, ugrađenih i samostojećih, udubina i rupa u svom stanu vaditi predmete, padnu mi na pamet Japanci i njihovi sistemi izvlačenja kreveta, stolova i sl. Ali, lako Japancima s njihovim minimalizmom sklopiti i rasklopiti tri i pol predmeta koja imaju.

Da mi je vidjeti Japanca koji bi mene pospremio, a da me pritom ne ošteti za barem 80% pokretnina. 🙂
Onda slijedi fotografiranje, sa aparatom koji je davno dosegao svoj maksimum, samnom koja je davno time postala nezadovoljna, a u međuvremenu mi je u skladu s godinama oslabio i vid i ruke se skratile ;), sa hopsanjem po lojtrici gor i dol i premještanjem te iste lojtrice, a pritom ste ograničeni prostorom.
I lako što ja to sve izvučem, ali sve to treba i vratiti na mjesto. Pa tako svaki put. I kad ja vama kažem da sam umorna, to nije fraza, niti izgovor.
Jer nakon toga te fotke treba pregledati i eventualno im popraviti što se popraviti da, u photoshopu koji je davno postao zastario, napisati post i otići konačno spavati.
Pranje suđa, kuhinje i sl., sam izostavila, kao nešto što je uključeno po defaultu, a tu mi ipak uskoči i prošireni sastav.
I tako sam ja sa cupcakesima dočekala tri u noći, ali stali smo s pričom negdje oko ponoći, Timna i bazen. Dobro, odi, možeš!
Ali onda je krenula promenada. Hoću li ovu ili onu majicu obući? , koja je trajala s prešetavanjem do skoro 1.30h, pritom ona ne vadi aparat za zube iz usta i ja pod milim Bogom ne kužim kaj mi govori, ali i dalje, s mozgom na totalnoj rezervi, pokušavam sastaviti post i odlučiti koju fotku staviti.

Očajno me bole ramena, vratna kralježnica i pola glave, u stanu je sauna, ja sjedim kraj kompjutera koji grije do prženja, nervoza je davno dosegla svoj maksimum.
Odlučila se za onu koju je u jednom od prijašnjih isprobavanja uspjela zamrljati tragom deodoranta, a nije mi je, naravno, na vrijeme stavila u pranje.
Što je značilo, ustani mama, isperi majicu, centrifugiraj i stavi je sušiti da ona ujutro može u njoj na bazen.

E, pa taj moj urlik u dva u noći kojim sam je katapultirala u krevet bolje da niste čuli, (susjedi su nadam se, već spavali), ali obećah je usmrtiti, ako me se usudi ujutro probuditi a da ako nema niti jednu upotrebljivu krpu da se pokrije, što se mene tiče, izvoli ići gola.
A drugi je dan doista sve otkazalo. Ja nisam znala što me više boli. Glava, ramena, vrat. Veći sam dio dana koji se nastavio u noć provela što na fotelji s nogama u zraku, što u ležećem položaju, što u snu. Trebalo mi je očajnički i jedno i drugo.

Pauzu sam napravila tek kad se Timna popodne vratila s bazena (reš pečena usprkos svim mojim savjetima) da napravim nešto za ručak, ali mi vrag nije dao mira, pa sam opet izvukla sve za fotkanje i ipak ga poslikala, a potom se svalila natrag.

Svinjetina s povrćem u balzamičnom octu

A papali smo svinjske odreske s povrćem u balzamičnom octu. I dodali smo tanke špagete. Brzo, relativno lagano za ove vrućine, a opet uključuje meso bez kojeg mi ne možemo, i jako ukusno.

Svinjetina s povrćem u balzamičnom octu

Ja vam za idući post pripremam opet nešto slatko, nešto što ovoga časa ni ja ne znam kako će ispasti, nisam nikad jela ni probala i silno sam znatiželjna, a do onda vas pozivam i nagovaram da uzmete za ruke svoja najdraža stvorenja i odšetate po vama najbližu ili najdražu dozu “Slatkih gušta”

Svinjetina s povrćem u balzamičnom octu