Odlučili ste! „Prestati.“
Od ponedjeljka! Kojeg? Idućeg? Upss….
Svaki početak je težak, a posklizavanja redovna pojava. Početak mijenjanja ustaljenih prehrambenih navika pogotovo. Kao i u svemu drugom što planirate, kad jednom počnete, ali ozbiljno počnete, stvari se pokrenu. Međutim, za ovaj je početak potreban onaj famozni KLIK. Nažalost, on rijetko dođe sam od sebe i kao da ste mahnuli čarobnim štapićem i potrebno ga je isprovocirati. Znam, ne date se lako isprovocirati!
I ja, inače kratkofitiljna, kad se o ostavljanju papice radi, ne klikam na prvu.
Da odmah nešto raščistimo. Poludim od pokušaja da se svakome tko ima problema s prekomjernom težinom, istog časa natovare emocionalni i ini problemi koje navodno kompenzira hranom, a uživanje u hrani proglasi opsesijom.
Ne, nismo depresivni, lijeni i bez karaktera. U svakom slučaju ne svi. I da, volimo jesti i kuhati, a ne volimo baš trčati, čak ni za tramvajem i kreveljiti se u ogledala po teretanama. Nije nam hrana jedina stvar u životu oko koje se sve vrti, ali pričinja veliko zadovoljstvo i lako se predati tom i takvom uživanju, što ne znači da smo obavezno uskraćeni za sva druga zadovoljstva i da njihov nedostatak kompenziramo jedenjem.
Hrana, jedenje, kuhanje, kombiniranje okusa i namirnica užitak je za sebe.
Nepostojanje financijskih, emotivnih i drugih problema, nije garancija vitkosti i zdravlja, niti je to uvijek uzročno-posljedično, ali sasvim sigurno utječe na motivaciju, a i na uspjeh.
Ako ne postoje drugi egzistencijalni problemi kojima se morate baviti, lakše je odvojiti vrijeme u kojem ćete se baviti sobom, a i ne manje bitno, platežna moć čini da vam je dostupan veći i drugačiji broj namirnica, kao i niz pomoćnih tretmana koji će umjesto vas obaviti jedan dio posla, dati vam polet i olakšati naum ili uz manje uloženog vašeg truda, sanirati posljedice neumjerenosti.
Kad vam je život prebukiran i vi premoreni rješavanjem egzistencijalnih problema, rješavanje kojih izlazi iz okvira vaših moći, mijenjanje prehrambenih navika nerijetko je, gotovo nemoguća misija. Kila mesa i salate osjetno je skuplja i nedostupnija, od kile graha ili krumpira.
Ali, pretpostavimo da vaše loše prehrambene navike nisu uvjetovane siromaštvom, pa po onoj sve što je dobro ili je zakonom zabranjeno ili škodi i previše takvog užitka na kraju dođe na naplatu.
A da onaj KLIK ipak ne bi bio medicinski i zdravstveno uvjetovan i isprovociran, bolje je da kliknete sami.
Sve što ću dalje napisati govorim iz vlastitog iskustva.
Ne postoji način prehrane koji odgovara svima. I prva stvar je prepoznati što vašem tijelu doista treba i godi. Ne što godi vašem umu i osjetilu užitka, jer zaključili smo, ono što je fino glavi, u pravilu je kombinacija koju biste trebali izbjeći ili je osjetno smanjiti. Morate pronaći što godi vašem turu. Što u većini slučajeva znači razdvojiti kombinacije.
Vegetarijanci funkcioniraju bez mesa, međutim i među njima je, ponajviše zbog velikog udjela ugljikohidrata i pržene hrane, solidan broj pretilih.
Potpuno izbacivanje ugljikohidrata i šećera može vas učiniti vječno željnima. A predugo neuslišana želja rezultira buntom.
Kako ja imam cjeloživotnu povijest uspona i padova kilaže, tako se sjećam svih mogućih dijeta i načina prehrane koji su se s vremenom pojavljivale. Ne, nisam ih sve isprobavala, jer sam previše tvrdoglava i samovoljna da bih prihvatila svaku pomodnu bedastoću koja se pojavi, ali u svim svojim pojavnim varijantama, poput nekad popularnog Montignaca ili današnje LCHF prehrane, meni su se osobno načini prehrane koji drastično smanjuju unos ugljikohidrata pokazali najdjelotvornijima.
Potpuno izbacivanje ili mijenjanje klasičnih namirnica koje sadrže ugljikohidrate i šećere, onima koje ih sadrže manje, poput LCHF prehrane, sasvim sigurno je vrlo efikasan način za prebroditi početak, jer ipak su kod većine ljudi ugljikohidrati u suradnji s premalo fizičke aktivnosti, krivi za nevolje s prekomjernom težinom, ali dugoročno, ipak se javlja želja za poznatim okusima i užitkom koji nude.
Kad jednom budete zadovoljni postignutim i ustalite način prehrane i fizičke aktivnosti, povremeni obroci sastavljeni od klasičnih kombinacija koje uključuju i ugljikohidrate, kao i klasični kolač, neće vam naškoditi, ako pritom u svemu ne pretjerate ili ne nastavite pretjerivati, a lišiti će vas osjećaja da vam je nešto uskraćeno.
Kako smršaviti ako baš i ne volite meso, ne znam vam reći, osim da se bacite na zelenjavu, a ugljikohidrate drastično smanjite.
Ali, ako volite sve, za početak ipak ugljikohidrate potpuno izbacite, stisnite zube i pričekajte da vam osjećaj da se stvari miču s mrtve točke, da potreban zalet. Pritom nemojte visiti po tri puta dnevno na vagi, jer kilaža varira i unutar dana i ovisi i o nekim fiziološkim radnjama, a na samom početku, kad gubite tekućinu i masnoće se tek trebaju početi topiti, kilaža može drastično varirati, a vas obeshrabriti, pa radije to činite jednom tjedno.
U pravilu se u ovoj fazi spotičemo o nekoliko stvari.
Što sa šećerima u napitcima? Što pojesti na poslu?
Što skuhati da odgovara i vama i ostalim članovima obitelji koji možda nemaju vaš problem prekomjerne težine, a da vas dočeka skuhano kad dođete s posla, da ne morate kuhati paralelne obroke i da vas glad dok čekate da se obrok skuha, ne odvede u štetu?
Što sa napadajem ekstremne žudnje za ugljikohidratima i slatkišima?
Kako ja već godinama ne pijem šećere u napitcima, kavi, čaju, jer smo ih pred 20 godina prvo zamijenili umjetnim zaslađivačima, a zadnjih 5 i kavu i zeleni čaj, koji je uz vodu glavni napitak u našoj kući, pijemo sa stevijom, to je i moja preporukama vama. Treba neko vrijeme da se priviknete na drugačiji okus, pa pokušajte.
Problem se javlja kad nešto trebate popiti van kuće i dosad ga još nisam riješila. Gazirane napitke ne pijem, kavu pijem samo tursku koju skuhamo kod kuće, a na posao je nosim u
termosici, kao i zeleni čaj. Kad baš moram piti nešto vani, popijem u rijetkim prilikama capuccino, ako je riječ o jutarnjem terminu, a u popodnevnim i večernjim terminima u pravilu to bude Pelinkovac s ledom i limunom. Nažalost i jedno i drugo ima za efekt otvaranje apetita, pa bi zapravo, ako ste prinuđeni češće konzumirati nešto vani, bilo najbolje odlučiti se za vodu, koliko god vam bilo suludo plaćati je.
Ako vam je kao meni, radno mjesto na kraju grada, pa si ne možete priuštiti šetnju i izbor koji nudi centar ili neki drugi, atraktivniji dio grada, snađite se s onim što imate.
Bilo da imate kantinu na poslu koja nudi jedno ili više dnevnih jela ili jela naručujete, birajte odvojeno samo meso, jer gotovi obroci uglavnom dolaze u kombinaciji s ugljikohidratima.
Kantina koja nudi sendviče i peciva najlošija je varijanta i tu ćete se najviše morati potruditi sami. Isto kao i ako vam je mogućnost dostave ograničena. Postojanje mikrovalne
pećnice i hladnjaka na poslu olakšati će stvar, ali ako ni toga nema, prepušteni ste sami sebi.
Moj prijedlog je, iako za njega treba uložiti nešto više truda i organizacije, ponijeti obrok sa sobom, npr. u staklenci.
Osim što ćete na taj način biti sigurni što jedete, kao i da hrana, za razliku od one koju ste naručili ne sadrži nešto što će vas usporiti ili vam uništiti trud, pripremanje obroka s dozvoljenim sastojcima i kombinacijama, probudit će vam maštu u tom pravcu.
Povremeno ću u narednim postovima staviti još koji prijedlog za jela koja se daju na taj način ponijeti na posao, a da nisu isključivo salate.
Šaka lješnjaka, badema ili oraha ili čak kriška kruha koji ne sadrži brašno, koje uvijek imajte sa sobom, spasiti će vas akutnog napadaja gladi u kojem biste mogli počiniti grijeh. Isti učinak će imati i komadić sira, a kockica-dvije tamne čokolade spas je kad bukne želja sa slatkim.
Slatkiši su općenito, ako volite slatko, najveći problem. Zavidim ljudima kojima su sve one zamjene u klasičnim kolačima fine. Kod većine takvih kolača umjesto da ja jedem njega, on jede mene. Dok sam se na tek stevije u kavi i čaju privikla, kolači bez šećera izazovu kod mene djetinje durenje.
Ali uz malo mašte, postoje i tu podnošljiva rješenja.
Došli ste kući, a kako većina jela koja se kuha danas za sutra, poput graha i sl. sadrži ugljikohidrate, koliko god kratko vrijeme bilo potrebno da vi nešto dopušteno zgotovite, može se činiti predugo, a vi u međuvremenu posegnuti za nedopuštenom namirnicom.
Moj trik su juhe. Mi doduše volimo kuhano meso i pileće i govedinu i juha sa komadićima povrća i mesa, čak i bez ukuhane tjestenine ili knedli, nama je, uz zdjelu salate, odličan obrok, a potrebno je samo vrijeme da je podgrijete, ako ste je ranije skuhali. Bez obzira što je u njoj povrće i meso, pa prijeti opasnost da se ukiseli, ispravno držana u hladnjaku izdržat će dva dana, a zatim za čas, uz pomoć ekspres lonca, pripremite novu.
Dok se juha grije, vi se za to vrijeme taman presvučete u odjeću za šetnju, jer tu dolazimo do onog najvažnijeg dijela, a to je fizička aktivnost.
Ja nisam tip od trčkanja i trčkaranja, ni za tramvajem, a kamoli bez cilja. To mi je i kad sam mogla trčati bilo silno dosadno i kontraproduktivno, jer me frustriralo. Ne sviđa mi se ni ideja zajedničkog znojenja po dvoranama i spravama.
Ja sam to rješavala plesom. Ne, nisam odlazila na tečajeve plesa 😉 , plesala sam kod kuće, po dva-tri sata, dok se s mene nije cjedilo u potocima. Plesom doista pokrećete doslovce sve mišiće na tijelu, a ako imate imalo ritma, pa mijenjate i vrste plesa i pokrete, a i žensko ste, najlakše ćete, bez uporabe kojekakvih sprava, oblikovati tijelo i učvrstiti viseće elemente. 🙂
Pritom se još k tome zabavljate, jer podrazumijeva se da plešete na glazbu koju volite. Nemojte baš odabrati klasiku ili new age žubor vode, 😀 ali tri brze, pa red laganih, odličan je ritam.
Međutim, ako ste natukli malo previše kilograma, a i godine su se namnožile, koljena i zglobovi bi mogli otkazati poslušnost da iz stanja mirovanja krenete bezglavo skakati, pa je za početak žustra šetnja uz povremeno usporavanje tempa dok ne steknete kondiciju, najbolja opcija.
Uz sve što ste poduzeli, uključiv i fizičku aktivnost, koja, barem trenutno, smanjuje apetit, čim se umirite, glad napada.
Ako vam je hobi bilo kuhanje ili pečenje kolača, pokušajte se baciti na kreiranje vaših najomiljenijeh jela i kolača u skladu s vašim novim načinom prehrane, ali ako vas to još uvijek previše vodi u napast, pronađite bar privremeno neki drugi hobi koji će vam zaposliti ruke i um.
A ako ono što njime proizvedete još i služi u svrhu vašeg primarnog cilja, imate dvije muhe jednim udarcem.
Iako, po dobrom starom običaju u kašnjenju s mnogo čime, obećajem vam uskoro davno obećani tutorijal za termo lunch bag iliti ga termo torbu u kojoj ćete moći ponijeti onu gore spomenutu staklenku.
Još jedan detalj može igrati važnu ulogu u tome kojom ćete brzinom i kako napredovati. Spavanje. Umor je najveći neprijatelj. Ponekad nije moguće sve obaviti u danu i ostajemo budni do kasno, pogotovo sam ja tome sklona. Neispavani i umorni osim podočnjaka, na koje ionako više ne obraćate pažnju, a i ušukali su se u one okrugle obraščiće koje ste dobili, dobijate od tijela signal da mu nedostaje energije. Tijelo šalje signal da vam treba sna, a vi ga zamjenjujete signalom da mu treba hrana. Koliko god teško bilo, makar i nauštrb dodatnog posla ili u mom slučaju bloga, pokušajte se disciplinirati u redovitim ili barem redovitijim odlascima na spavanje. Pogotovo kad više baš i niste mlađahni. 🙂
I najvažnije, imajte strpljenja i ne očekujte rezultate preko noći. 🙂 Pogotovo ne nerealne i u neskladu s vašim tjelesnim i fizičkim predispozicijama.
Vaši su zubići vrijedno radili dok su postigli to s čime se sad borite, dajte im vremena i za put natrag. 🙂
Ionako je najvažnije pronaći način da kad jednom postignete željeno, to i zadržite, bez previše mentalne patnje, a rezultati preko noći, vas sigurno do toga neće dovesti.
Lijepo sam ovo napisala jel’da? Sad još samo da se i sama toga uhvatim! 😀
Petra Kranjica says
Veselim se novim postovima ss receptima za mobilni ručak.
Roman Tales says
Kad malo razmislim, ja zapravo jako malo ugljikohidrata jedem, u brk državi u kojoj živim čak sam i muža odvikla od svakodnevnog tanjura pašte. Za razliku od hrvatskih prilika voće i povrće mi je ovdje jako jeftino, tako da cijelu zimu plaćam zelenjavu po 1 euro kilo, voće max 2 euro, ovisi koje naravno. Daleko je lakše kombinirati jelovnike kada imaš veliki izbor i povoljne cijene. Već kad odem do Milana, pa moram tamo na tržnicu osjetim značajnu razliku u cijenama. O Hrvatskoj da ne govorim, zelenjava mi je naskuplja stavka.
Moja sreća je da nemam kategoriju comfort fooda, nemam nekih ispada u kojima me želja vuče da jedem nešto posebno, kolač pojedem samo popodne uz čaj, ne kupujem ono čemu znam da ne mogu odoljeti, npr. pringles ili čips. NIje neki savjet, ali jedino je rješenje ne kupovati ono što znaš da ti škodi. Ja sam u kategoriji onih koji se lako udebljaju, a kako sam u godinama kada kile jako teško idu dolje, nastojim izbjeći dodavanje kila. Uglavnom mi je zimi cilj da ne dobijem koju kilu viška jer se zimi manje krećem, više smo u zatvorenom, ljeti je lakše jer sam malo u kući i u kuhinji.
Kako god bilo želim ti uspjeh u dijetalnim naporima 🙂