Kroz svo ovo vrijeme odsustvovanja s bloga, ja sam svako toliko skuhala jela ili napravila i poslikala stvari
Patišoni
namijenjene objavi, unosila naslove i fotografije, čak i natipkala pokoju rečenicu, u namjeri da objavim post, onda bi me opet nešto omelo, skrenulo s nauma, a postovi ostajali zaboravljeni u draftsima. Svega par ih je imalo sreću da sam ih ipak dovršila i objavila. A kako to moje intenzivno nebavljene blogom traje još tamo od 2014. u razno raznim se folderima i draftsima, u svim mogućim stadijima dovršenosti, nakupilo materijala za gotovo 40 postova.
A i sad ih, sve ovako kratke i šture pišem danima, jer mi sjedenje za kompjuterom ne godi, niti se mogu odlučiti kojeg prije, u želji da barem one ovoljetne objavim prije prvog snijega. 🙂
Tako skakućem s teme na temu i s jednog povrća na drugo, s napomenom da ću mu se vratiti, pa će tako biti i s rajčicama iz prethodna dva posta, a danas ću opet načeti novu temu, ovaj put patišona, s kojima ćemo se isto tako družiti u nekoliko postova.
posoljeni patišoni
Kad sam bila mala, ono od zimnice što smo jeli, uglavnom ukiseljene paprike, krastavce i ajvar, mama je radila sama, nije se kupovalo gotovo. Jedino što je povremeno kupila, a ja uvijek doživjela kao posebnu delikatesu, bili su ukiseljeni patišoni. Ne sjećam se tko ih je proizvodio, radilo se o firmi s područja bivše Jugoslavije, no sasvim ih sigurno zadnjih više od 25 godina, nigdje nisam vidjela za kupiti.
Riječ je o vrsti tikvice, zvjezdastog oblika, koja se u našim krajevima naziva patišon, od francuskog pâtisson. Patišoni spadaju u ljetne tikvice, amerikanci ih nazivaju pattypan squash ili u žargonu, flying saucer zucchini, a nije teško zaključiti kako su i zašto dobili ovaj potonji naziv. Oni koje, a i njih vrlo rijetko, možemo pronaći kod nas, nježne su, svjetlo zeleno žućkaste boje, no postoje i varijeteti intenzivno zelene i izražajno žuto zelene boje.
Prije koju godinu, dok smo još redovito odlazili na vikendicu, pokušala sam ih i posijati, ali nažalost, bez nekog većeg uspjeha. Ove sam ih godine doslovce lovila po tržnici, sa željom da dobijem potpuno male, bebe patišone, jer su upravo oni idealni za kiseljenje, no nije mi uspjelo. Pukom sam srećom, nakon višekratnih neuspjeha, uspjela uloviti ova tri, ali poveća.
Ako volite klasične tikvice, voljet ćete i patišone, štoviše, ako i ne volite tikvice, patišoni bi vas mogli nagovoriti na ljubav. Pripravljaju se na gotovo sve iste načine na koje spremamo i uobičajene tikvice, no tek im je daleko nježniji i delikatniji, pogotovo kad se radi o malim primjercima koje sam spomenula. Oni su najbolji za kiseljenje i onda ih kiselite u komadu, eventualno prepolovljene ili narezane na četvrtine na veličinu zalogaja. Kako takvi imaju malo ili gotovo još uopće nemaju razvijene koštice, čitavi su samo nježno, mekano meso.
Nije nemoguće ukiseliti i veće primjerke, što sam na kraju i ja učinila, ali mali ukiseljeni patišoni su kategorija za sebe. Prošlog sam ih vikenda primjetila još par na tržnici, moguće da i vi još kojeg negdje ulovite, ako ne za kiseljenje, ono za isprobati neke od idućih recepata s patišonima, koje se spremam objaviti.
Danas recept za ukiseljene patišone, kojeg svakako sačuvajte za iduću sezonu.
Ukiseljeni patišoni
- oko 500 g malih patišona ili jedan do dva veća, iste težine
- 200 ml alkoholnog octa
- 400 ml vode
- sol
- šećer
- sjemenke gorušice
- 2 češnja češnjaka
- po želji ljuta papričica, narezana na ploške
- Ako imate sasvim male patišone, samo ih dobro operite i odstranite peteljke. One veće prepolovite ili narežite na četvrtine, komade veličine zalogaja.
- Izrazito velike patišone, težine 500 g i više, prepolovite, očistite od koštica pa ih narežite na podjednake komade veličine zalogaja.
- Dobro posolite, promiješajte i ostavite ih stajati najmanje pola sata, a može i duže, da otpuste tekućinu.
- Za to vrijeme napravite rasol. U posudu stavite ocat, vodu, sjemenke gorušice i češnjak. Dodajte žlicu soli i žlicu šećera, pa provjerite okus rasola.
- Kako se patišoni samo zalijevaju vrućim rasolom, a ne kuhaju, a ocat, sol i šećer iz rasola su ono što ih konzervira, možete ponešto korigirati količine i omjere, ali nemojte previše smanjivati.
- Zakuhajte i pustite da kuha nekoliko minuta.
- Izvadite češnjak.
- Patišone operite pod mlazom hladne vode, ostavite da se dobro ocijede i rasporedite u sterilizirane tople staklenke.
- Lagano lupnite staklenkom o podlogu da se što više slegnu.
- Po želji između patišona rasporedite ploške ljute papričice.
- Zalijte patišone vrućim rasolom, gotovo do vrha, pa dobro zatvorite poklopac i ostavite da se postepeno hladi.
- Čuvajte ih na suhom i hladnom mjestu.
- Spremni su za konzumiranje nakon desetak dana do dva tjedna.
- Jednom otvorene ukiseljene patišone, držite u hladnjaku.
Pa ovo je sjajno! Sad znam što ću sa domaćim patišonima koje sam dobila! Ja sam pravila ukiseljene tikvice i obožavam ih, to mi je uz cvjetaču i mrkvu omiljena kisela zimnica! Jedva čekam da probam! Hvala za recept!
Hvala tebi na povjerenju! 🙂 Ja ih jako volim i strašno mi je žao što nisam uspjela pronaći baby primjerke, jer ti su posebni fini, ali zadovoljna sam kako su i ovi ispali. Jedino što sam ove godine uspjela sve mrvu “preljutiti”, pa mi je tako i ovdje pobjegla koja ploška ljute papričice previše. I važno je oprati ih dobro od soli u kojoj su stajali kad puštaju tekućinu, da ne bi bili preslani.
A vidjela sam i vaše tikvice i zabilježila za isprobavanje. Sviđa mi se što su tako tanko rezane, pa ispadnu poput salate i može ih se u sendvič staviti.