https://24.media.tumblr.com/56f112c388b1b0cc321c914a96bf1d6f/tumblr_n4wmamKoby1qa4ffvo1_500.jpg

I da, pola sam kuvala a pola nisam, jer znam da ima i verzija tih samo pecenih strukli, i pekla ih pod istim uslovima, i za dve klase su mi bolji ovi kuvano/peceni. Nadalje samo tako radim.

Hvala za recept i sve najbolje,
Maja

I na kraju na strukle (zato sam i dosla), slika je kao i uvijek odlicna (pa kako uspjevate, pobogu, meni nikako ne ide od ruke)…a strukle su zamamne!!! Posto imam 1500 kg, a ide ljeto, sigurno ih necu praviti i to je prava steta!!!

I na kraju, ne manje bitno, pisani komentar je ograničavajući, ne dozvoljava da sugovornika doživimo potpuno, izostaje mimika lica, govor tijela.
Svako ovdje izrečeno mišljenje i stav prihvaćam, slagala se ja s njim ili ne, uvrijeđenost koju spominjem je stilska figura koja samo dočarava do koje mjere se s takvim mišljenjem ne slažem, ali ništa od ikoga ovdje izrečenog, nije promijenilo moje mišljenje niti osjećaje prema osobama koje su u razgovoru sudjelovale.
Mogućnost razmjene mišljenja i prihvaćanja da ne mislimo isto, a bez negativnih posljedica je i meni vrlo važna, ali malo ljudi je za to sposobno i u osjetno manje bitnim i osjetljivim privatnim temama, a kamoli kad je politika u pitanju.

Mogla bih još satima … ali, koja korist?

Demagogija proleterijata?
Neupitno je postojala. Uvijek postoji određena demagogija!
Pa kud ćeš veće demagogije od ove koju nam svjetski centri moći uvaljuju, a mi kusamo k’o dogmu!

Uništava se u svrhu većeg profita globalno sve, izazivaju se i vode ratovi, proizvodi umjetna hranu, truje i zagađuje, izrabljuju se siromašni da bi se sjedilo na novcu i njime dodatno ucjenjivalo i prodaje nam se pritom filozofija o nužnosti i ispravnosti istog, ali to je sve ništa prema užasima socijalizma, diktature i demagogije proleterijata.
A ideja bratstva i jedinstva je tako strašna, da se to ni ne izgovara.
Ali je zato ideja ujedinjene Evrope genijalna?
Imamo priliku vidjeti kako funkciora.
Ne bih voljela biti zloguki prorok, ali bojim se da neće opstati. U međuvremenu će spretniji ugrabiti sve što se da, izvući vrijedno iz siromašnijih zemalja i možemo se samo svi skupa usrdno nadati da razlaz neće pratiti i pokoji rat.

Rekla sam da ne negiram činjenice da su u prijašnjem sistemu činjene i neoprostive stvari, ali tu se opet vraćamo na ljudsku prirodu i karakter. Ljudi su pokvarljiva roba i još dugo će ako ikad i prestanu, biti. Ali ako moram birati ideju unutar koje će ljudi pokazivati svoju pokvarenost, onda generalno uvijek prije biram lijeve i socijalne ideje od onih drugih.

Tito jest bio velika ličnost uprkos manama, kojih obzirom da je i on bio ljudsko biće, nije bio lišen.
I ponudio je prije svega nama, ali i svijetu viziju pravednijeg života.

I nismo je prepoznali, nismo imali snage graditi je, ispravljati, usavršavati.
Bilo je lakše, banaliziram, ali za par kg šarenih krpica, kao društvo vratiti se teško nadoknadivo unazad i po sadržaju deklariranih prava i po kvaliteti života i u sistemu društvenih vrijednosti, ali ono najtragičnije, po činjenici da smo dok su nas busajući se u prsa uvjeravali kako konačno živimo svoj višestoljetni san o biti svoj na svome, mi svoju zemlju osiromašili i rasprodali.

Mi nemamo ni najmanjeg pojma kolike vanjske dugove su nam napravili u posljednjih 20 godina. Ali nije dug sam po sebi problem. Problem je sistematsko razgrabljivanje, rasprodavanje i uništavanje zemlje i svega stvorenog prije privatizacije i trpanje u džepove odabranih.
Uopće oduzimanje mogućnosti da se više išta nadograđuje, jer je sve dovedeno u stanje da se mora početi gotovo od početka.
Svjetski trend je takav da se više ništa ne isplati proizvoditi u Evropi i u Americi.
Zašto je takav?
Pa zar ti doista misliš da svi ti radnici koji su na sve strane svijeta ostali bez posla, jer su im tvornice preseljene, ne bi voljeli, ne znaju i ne žele, odraditi svoje radno vrijeme, proizvesti svoj proizvod, prodati ga.
Ali gazdi je to malo. Mora radniku osigurati dostojnu plaću, platiti poreze državi i ne ostaje mu onoliko besramno mnogo koliko želi.
Pa podijeli otkaze, a on ode izrabljivati malog azijata za dva zrna riže.
Cijena proizvoda radnika koji su adekvatno plaćeni nikad neće moći konkurirati cijeni proizvoda kojeg je proizveo netko tko radi za šaku riže i svi ovi ljudi koji su ostali bez posla, pokušali sami, podigli kredite, proizvode nešto, samo padaju u dodatna dužnička ropstva.
O filozofiji upravo bolesnog konzumerizma kojim se ljude tjera na trošenje novca kojeg nemaju, na kupovanje nepotrebnih stvari u bespotrebnim i suludim količinama, čime ih se opet zaduživanjima dovodi u ovisničke položaje da ne govorim.
Pa ne može pola svijeta raditi i zarađivati samo na uslužnim djelatnostima. Ne možeš baš ništa ne proizvoditi i ne stvarati u svom vlastitom dvorištu.
Pitaj našeg seljaka i radnika koji je to bio u prošlom i u ovom sistemu gdje je i kad je dostojnije živio.

Povijest čovječanstva je višetisućljetna povijest sistema u kojima je manjina bolje živjela na račun većine. Tek moderne kapitalističke zemlje, praktički tek od jučer, poznaju i priznaju socijalne elemente i mehanizme, a i to je pitanje koliko bi ih i u kojoj mjeri uvažile da nije postojao strah od radničkih revolucija i nasilnih promjena sistema.
Kad su zahtjevi za radničkim i socijalnim pravima, za drugačijim podjelama profita i dobiti počeli prelaziti granice kapitalistima podnošljive, preselili su svu proizvodnju u zemlje gdje im je izrabljivanje radnika do nama jedva pojmljivih, nepodnošljivih granica, zakonom omogućeno i legalno.
Uvezli su i dovoljan broj istih da im “po kući” rade prljave, teške i nedovoljno plaćene poslove, a svoje građane više manje pretvorili u dužničke robove banaka.
Karikiram, ali jedva!
U kontekstu povijesti ljudskog roda i društvenih uređenja, na ljestvici vremena, socijalističke zemlje, sa svim pojavnim oblicima, boljim i lošijim, a mi smo bili na vrhu, su bile bebe u kolijevci, Nisu još ni propuzalei imale su pravo na svoje dječje bolesti. Što je par desetaka godina socijalističkog samoupravljanja u odnosu na stoljeća kapitalizma.

Ali, vratimo se matematici, vanjskom dugu kojeg si spomenula kao primjer. Stoji, bio je velik. Između ostalog i zato da se građanima omogući veća osobna potrošnja, ali prije svega je, uprkos određenim promašajima, ulagano i u proizvodnju i osuvremenjivanje svega što se i koliko moglo.

Nakon promjene društvenog uređenja, nastupila je privatizacija i grabež tog “ničega”, što lijena neradnička tjelesa koja su po cijele dane ispijala kavice u prošlom sistemu, nisu svojim radom stvorila.
Pa što onda još dan danas rasprodaju i oko čega se među sobom đapaju kad ništa pod milim Bogom u tom sistemu nije stvoreno?
Gdje su tvornice, pogoni i postrojenja zbog čije su se izgradnje radnici odricali viškova?

Andrea, kad idući put izgovoriš rečenicu o lijenim ljudima u prošlom sistemu, pred nekim tko je svoj radni vijek proveo u tom sistemu, zaradio mirovinu i napunio fondove, a sad jedva preživljava, koje su, što domaći lopovi, što odasvud pridošla imigracija koja nas je došla osloboditi i pokazati kako se to uspješno i bolje živi, opustošili i razgrabili, triput razmisli, jer vrijeđaš ljude.
I mene si time osobno uvrijedila, jer sam dio svog radnog staža, a radim sad već 23 godinu stekla i u onom sistemu i radili smo Andrea!

ovaj crtica sa početka i sa tim dječakom me posebno pogodila.. strašno je zapravo koliko ima gladnih ljudi.. ja uvijek kažem niti ne znamo koliko smo sretni.. ja nemam djece, ali gledam djecu svojih prijateljica , a posebno svoju nećakinju koja vrlo dobro zna izabrati točno robu koju hoće , hranu koju hoće, mobitel koji hoće.. i svi se na mene ljute kada kažem da ima previše.. bojim se da ona nikada neće razviti empatiju prema ovakvoj sirotoj djeci, kao ovaj dječak sa početka tvog posta..

no…….da se vratimo mi štruklicama. štrukle su u mojih top 5 najdraže hrane na svijetu.. posebno ove iz esplanade. recept je sjajan i već se dugo i ja spremam napraviti ih doma.. ali nekako se uvijek tamo ogrebem (u esplanadi) za jednu kutijicu pa guštamo doma..

ako mogu odgovorit selmi , nadam se da nećeš zamjeriti.. da , definitivno je 70,00 kn previše za 2 štrukle.. ali bistro u esplanadi je uvijek bio kultno okupljalište zagrepčana, mjesto za kavicu, zalogajčić, pokoji trač. nakon preuređenja esplanada je izgubila jako puno od svog poznatog šarma i karizme.. ali u posljednje vrijeme se osjeća pomak ka boljem.. i sa pravom ( i iskustvom) mogu reći da je esplanada najbolji hrvatski hotel.. pa eto neka onda i te štrukle k vragu koštaju 70,00 kn.. znam da je puno, ali svugdje se tradicija nažalost skupo plaća

Mala sam bila, bas mala, kad je Tito umro, jedva 5 godina sam imala. Secam se te jezive tisine, i mojih kako placu. I ja sam plakala, mozda ne bas za Titom licno, vec zato sto svi moji placu i sto sam ja zaista osecala nekako tuzno.

Krenula sam u skolu, prvi osnovne, mnogo je paznje posvecivano Titu i simbolima tog doba, u predgovoru svih udzbenika Tito, pioniri, marame, sve to… Jako nam je skrenuta paznja da se za vreme minuta cutanja zaista ponasamo mirno, da je taj minut nesto strasno vazno, i da svako ko je do tada nesto radio sve ostavlja, i stoji mirno… Sta da ti kazem, ja sam to toliko ozbiljno shvatila, da kad me je sirena docekala u stavu naglavacke dok sam se prevrtala preko sipke od postolja velikog kosa u skolskom dvostistu – ja sam tako visila citav minut, sva mi je krv u glavu sisla.

Sad ti vidi kolika je njihova snaga ispiranja mozgova bila, kad su jedno dete mogli ovoliko da naplase 🙂

U petom razredu sam vec bila ozbiljan buntovnik koji je dobio ukor direktora jer je pionirsku maramu nosio zguzvanu i zihernadlama priheftanu na farmerke, kao modni detalj. To mozda i ne bio bio skandal, nego je nas 7-8 devojcica iz razreda nosilo to isto, a ja sam bila kreator tih “kostima” koji su nam bili potrebni uz neku koreografiju izvedenu na skolskom takmicenju pod imenom “Pionir sam, tim se dicim” :))))

Da je bio smeker, jeste. Za ostalo, stvarno ne znam 🙂

Strukle, to bas te kuvano pecene, sam jela prosle godine u Koprivnici, na Cool susretu i bila sam ODUSEVLJENA. Pravila nisam, ali hocu, kad-tad.

No, pre izvesnog vremena, dolazi mi moja stara mušterija i uveliko dobra prijateljica, Lola Gorjanc, i vidi me kako razvlačim kore za BUREK. Pita što razvlačim kore, ja kažem vežbam, jer sam razvlačenje naučio nedavno, a volim da znam. I tako zbog bureka, krene priča o štruklama. I kaže Lola, kako su njoj kupovne kore više nego dobre za sve vrste pita i gibanica, a da je rešila problem i Štrukli. Uzme kupovne kore, i sve uradi što treba u vezi sa filovanjem, a onda Štruklu uvije u pelenu, i kuva u vodi. Pelena joj ne da da se raspadne, i kad sve to izvadi, niko živ ne bi rekao da je pravljeno od kupovnih kora.

Ne znam Tadeja da li je Lola u pravu, jer ja ne pravim Štrukle, ni na jedan način, ali ako ih ti voliš, ili praviš češće, eto ti jedno zgodno rešenje, da se ne gnjaviš sa razvlačenjem.

A što se Tita tiče, mislim da si apsolutno u pravu. Doduše ja sam u tom društvenom uređenju živeo jedno 20 godina duže od tebe, pa mi je malo išlo i na onu stvar…ali činjenica jest…mnogo se lepše živelo. Žao mi je samo što ja to ni tada, a ni sada nisam u stanju da gledam na taj način. Naime, na kratke staze to je bilo baš zgodno uređenje za život. Ali na duži rok…pa čini mi se da je takav koncept jako pogodovao bujanju korova, da se figurativno izrazim, a suština je u tome da su na vrh izbijali isključivo kreteni i mediokriteti, a to baš nije najbolje ako gledaš na duži rok.

Evo ti jedan primer. Moja Taca pre par godina naleti na dva mačeta, tek progledala. Prljavi, ružni, rahitični…strašno videti. Ne može Taca da se ne meša u zakone prirode, i krene da ih hrani na cuclu….zanš kako to ide. Ne vredi što jo ja pričam, Taco da su oni valjali majka ih nikad ne bi napustila…izbaci to napolje. – Nemaš ti pojma…sirote životinje…- kaže Taca

Sreća pa ih je kasnije sterilisala, inaće stvarno ne bi bilo dobro za VRSTU da su ta dva izroda krenula da se razmnožavaju. Nisu to više ni mačke, onako veličina im je omanjeg teleta :))) No nema to veze, volim ja ta dva kretena isto ko i Taca, ali mi je ipak drago što su sterilisani. Znaju životinje sasvim dobro ko treba a ko ne treba da preživi. Ljudi stvarno umeju da ukenjaju stvar svojim uplitanjem.

E vidiš ne bih ja imamo ništa protiv Socijalizma, da su MEDIOKRITETE sterilisali. Ali nisu. I eto šta se dogodilo….razumeš o čemu pričam.

O Titi nemam šta puno za reći.. rođena sam sredinom sedamdesetih, ne znam puno šta je i kako je radio, ali znam da smo puno bolje živjeli nego danas… Nekad je svako imao krov nad glavom, nekad su manje-više svi išli na ljetovanje i to na more, a ne kao danas, na bazen… nekada nije bilo toliko gladnih ljudi kao što ih ima danas… eh..nekada…

Kada je riječ o štruklama, moram priznati da ih nikada nisam niti jela, niti ih pravila. A toliko slušala o njima :)Možda bih probala da ih napravim za vikend, pa javim utiske 🙂