Comments on: Križ

By: Špela

Špela — Thu, 11 Sep 2014 18:11:41 +0000

In reply to Tadeja Bjažević. Letos spomladi, ko sem kupovala sadike na tržnici v Ljubljani, so imeli tudi citronko. Jaz jo sicer nisem kupila, mogoče jo bom pa naslednje leto, sedaj ko vem, da se lahko uporabi tudi pri sladkih zadevah. Lep pozdrav, Špela

By: Tadeja Bjažević

Tadeja Bjažević — Sun, 07 Sep 2014 21:26:49 +0000

In reply to Špela. Puno hvala Špela! :D U međuvremenu sam saznala da je riječ o Lemon Verbeni, a i uspjela je ljetos nabaviti u Londonu sušenu, pa se nadam da ću je skoro i upotrijebiti. Ako ti nije problem, iako ne vjerujem da bi kod mene uspjela, ostaviti mi podatak u komentaru ili na mail, gdje se točno mogu nabaviti sadnice. Bila bih zahvalna. Veliki pozdrav i još jednom hvala! :)

By: Špela

Špela — Sat, 06 Sep 2014 13:15:42 +0000

Pozdravljena,

Erbe Luigie je po angleško lemon verbena (wikipedia), po slovensko pa citronka. To je grm, ki ima citronski vonj. Več si lahko prebereš na http://www.delo.si/clanek/92166.
Naj še povem, da mi je všeč tvoj blog in recepti – posebno slaščice. Upam, da sem ti malo pomagala. Pri nas se spomladi kupijo sadike citronke.

Lp, Špela

By: :: T and T zimnica 2013. :: | T and T kitchen

:: T and T zimnica 2013. :: | T and T kitchen — Wed, 25 Jun 2014 21:16:50 +0000

[…] uspjela napraviti 2010. Godinu poslije sam se u vrijeme od zimnice skitala po Evropama ( 1 , 2, ) i Balkanu , prošle sam zaglavila sa šmirgl […]

By: milena chalupnikova

milena chalupnikova — Fri, 07 Mar 2014 21:55:02 +0000

Ďakujem za Váš blog, našla som v ňom veľa inšpirácie……a radosti…
http://chalupnikovi.com/recepty/

By: Tadeja

Tadeja — Tue, 26 Jun 2012 06:45:58 +0000

Hvala djevojke 🙂
@Petra, vjerujem 🙂 puno toga s hranom je stvar navike. Ja malo koji kolač volim topao, sve mora biti hladno, a kremasti pogotovo, tako da su mi tople, mlake kremšnite stvarno bile neugodno iznenađenje i mislila sam da ih zbog nedostatka vremena nisu stigli do kraja ohladiti, dok mi nisu rekli da se samoborske tople jedu. A baš to što nisu rashlađene pojačava tek po slatkim jajima, koji je meni izuzetno odbojan.
@Dilajla hvala, nemogu staviti ruku u vatru, ali ta crema carsica definitivno ima jedan citrusni dodatak i da nisam neposredno prije nego sam ih jela, probala liker i pomirisala Erbu Luigiu, ja bih držala da je riječ o dodatku limuna ili naranče, ali nekako mi se čini da je taj citrusni dodatka specifičniji i da potječe baš od Erbe Luigie. I ja bih voljela doći do njega, pa tko prije nabavi i sazna gdje, javlja! .)

By: Dilajla

Dilajla — Sat, 23 Jun 2012 19:04:25 +0000

Uživala u povijesti tvoje familije a i točno znam gdje se nalazi ta slastičarna ali tamo jedemo sladoled a sad evo i razloga više da se vratim na kremšnite a tamo sam često jer mi je kuma u Trebbcianu.a liker je tajni sastojak kažeš hm a gdje da ga nabavim.

By: Aleksandra

Aleksandra — Fri, 15 Jun 2012 15:55:42 +0000

Predivan post, kremšnite savršene 🙂

By: Anja

Anja — Wed, 13 Jun 2012 17:12:10 +0000

Krasne kremšnite, slične radim i uvijek su jako fine. Prekrasno izgledaju 🙂

By: SENKA

SENKA — Wed, 13 Jun 2012 13:00:19 +0000

Divan, divan post. Baš kao knjiga. Fotografije su prelepe, nostalgične.Čuvene slovenačke krempite, mmmm

By: Petra Kranjica

Petra Kranjica — Wed, 13 Jun 2012 12:53:06 +0000

Kakva burna obiteljsk prošlost. Obožavam tvoje postove, što su duži to su mi bolji.
Ja obožavam samoborske kremšnite ali to je nešto urođeno, ja sam Samoborka i meni nigdje drugdje kremšnite nisu fine i to samo zato jer su hladne.

By: Tadeja

Tadeja — Tue, 12 Jun 2012 19:29:37 +0000

Puno vam svima hvala na komentarima :)
Vjerujem da ste se neki pogubili u likovima, ali oni su bili navedeni samo kao okvir, glavni lik ove priče je ipak bila moja mama.
Većinu niti ja ne poznajem, niti ih se sjećam, none jedva, znam zapravo samo djecu, dakle ono koljeno kojem pripada i moja mama i mlađe.
@maja i @acrobatie, Što se tiče jezika i podatka s foruma, vjerujem vam da je tako kako navodite. :) Ja pošto kupila, po to prodala! ;)
Hvala i za komentare na kremšnite!
@AnaŽeljka hvala:), ne mogu ti ili vam do bloga... :(
@Biberlee, hvala i ja pročitam više manje sve, reader se žuti od zvjezdica, ali ...... :( budem valjda jednom i došla ..... :)
Zašto ih je nona ostavila u domu? Bolna tema koja je nakon smrti glavnih organizatora iz pijeteta uglavnom biva pometena pod tepih. Što je bilo, bilo je! :) I moja mama i njezin brat su bili željni majke. Prvo rat, onda domovi, pa podstanarstvo u Zagrebu, tek kasnije su svi zajedno živjeli nekoliko godina u sustanarstvu u Slovenskoj ulici u Zagrebu i tu sam se i ja rodila.
Ne znam, nona je bila kroz život iz nužde više vođena praktičnošću nego emocijama, vjerojatno je to u prvom trenutku i bila nužnost, a onda je po inerciji tako i ostalo do njihovih matura.
@Branka byB, puno hvala!
@Vladuška hvala! I tužno i sramotno, a istina je to što govoriš, ja sam imala priliku doživjeti na internetu da se Slovenci i Hrvati ne zbog ne razumijevanje jezika, nego upravo zbog odbijanja razumijevanja kao akta pokazivanja nespojivih različitosti, razgovaraju na engleskom ..... :(
@Nely, Miki, WFD, Tamara, puno hvala! :)
@Lana, no, to nisam znala! :)
@Zondra art, Tamra, hvla!
@Rea, big big hug!!! :)
@Snježo, posebno hvala! :)
@Tatjana, znam da zvuči pretenciozno, ali kao da sam negdje ispod kože predosjećala da postoji još neka sličnost i još nešto zajedničko. Hvala ti! :)
@RomanTales, uhhhhh, nahvali ti mene, hvala ti!
Ali zadovoljstvo je i moje. Volim blogove s putopisnom postovima i elementima, pogotovo kad su mi i autori generacijski bliski. Ima nešto u tome, svaka generacija gleda i opisuje svijet i uspoređuje ga prema svojim iskustvima, pa je lakše u tome prepozntai nešto poznato i odmah ti je i emotivno bliže. Ali htjedoh reći da volim takve blogove, jer mi dopuštaju kratke trenutke izmještanja u prostoru i vremenu, neopisivo kako to djeluje na mene. Znam negdje u sebi da većinu tih mjesta nikad neću vidjeti, koliko god u životu to željala, ali onaj jedan kratak trenutak uvjerim sebe.... a moram ovo zapamtiti, kad ja odem tamo i ...... :)))
Zahvaljujem unaprijed za liker, kad i ako i obećajem kremšnite aka cremu carsicu prvom prilikom. :)

By: Roman Tales

Roman Tales — Tue, 12 Jun 2012 09:38:12 +0000

Najprije ti moram pohvaliti kolač – reći da izgleda prekrasno nekako mi se ne čini dovoljno. Hvala ti i na lijepim riječima, mislim da smo se generacijski prepoznale i pronašle, iako nam se interesi ne podudaraju uvijek, definitivno si bolja kuharica od mene i to za nekoliko dužina 🙂

Slovenski sam naučila radi ljubavi, dan danas ga se rado sjetim, slovenski razumijem više nego dobro, bez problema i čitam na slovenskom. Donekle je zasluga i mog oca koji je redovno kupovao alovensku Pavlihu, ne radi toga što su imali posebno smisla za humor, nego su u bivšoj državi njegovali političku satiru, koja je ponekad bila dobar ispušni ventil …
Što se obiteljske povijesti tiče, pročitala sam ju u jednom dahu, iako mislim da ju nisi u jednom dahu napisala, trebalo je pohvatati sva ta seljakanja uzduž i poprijeko. Dobro je da si napisala, iako ti nedostaje detalja jer više nemaš koga pitati, barem dio obiteljske povijesti ostat će napisan za tvoje dijete …

Na kraju, nakon što si toliko truda uložila u “cremu carsicu”, dajem časnu blogersku riječ da ću prevrnuti svaku trgovinu u koju uđem u potrazi za likerom koji spominješ … kad i ako ga pronađem znaš da jedna boca i tebi ide 😉

By: Tatjana

Tatjana — Sun, 10 Jun 2012 06:09:11 +0000

Prvo moram doći k sebi jer me priča rastužila i podsjetila na život sa očeve strane. Ne mogu reći iste stvari,ali slične itekako.Od seljakanja, progonstva,hapšenja…Ja još uvijek imam sve na papirićima,trudim se sve zaokružiti.

Nevjerojatno je kako život uzimamo zdravo za gotovo.Kako mislimo da je sve oduvijek tako,a kad zagrebemo po površini, ne možemo se(barem ja) načuditi koliko je prije bilo puno teže dostojanstveno preživjeti.

By: Snježa

Snježa — Sat, 09 Jun 2012 22:27:23 +0000

Uhvatila sam si vremena i s užitkom pročitala ovaj tvoj post!
Ja volim tvoje priče i uživam čitajući.
Sviđaju mi se i ove kremšnite. Al' imaš nos, ha!
Ljeti su kremšnite često naš desert, a ja stvaljam rum u kremu. Mogla bih probati i s likerom od limuna.

By: Tamara

Tamara — Sat, 09 Jun 2012 09:03:59 +0000

ovo je baš istančana kremšnita!!
a priča o tvojoj obitelj je za film!

By: Rea

Rea — Sat, 09 Jun 2012 07:43:39 +0000

big big like!!!

By: Zondra Art

Zondra Art — Sat, 09 Jun 2012 06:03:32 +0000

Svaka čast na ovom divnom postu, priči i prelijepim fotkama!

Pozdrav.

By: Lana

Lana — Fri, 08 Jun 2012 18:21:10 +0000

Krasna priča, divne fotke, trenutačno slinjenje na kremšnitu! Zelo lepo, pridna punca! (študirala v Ljubljani pa sem razumela začetek ;))

By: Tamara

Tamara — Fri, 08 Jun 2012 14:20:04 +0000

kako volim ove tvoje priče!
a i krempite, samo nikad nisam radila s ovoliko slojeva lisnatog, super su, recept si svakako spremam.
Ja sam slovenski naučila preko kanala a :D

By: What's for dessert?

What's for dessert? — Fri, 08 Jun 2012 13:16:48 +0000

Uistinu zanimljiva obiteljska priča, osjećala sam se kao da čitam napeti roman.
Što se kremšnita tiče, volim ih i kod nas se znaju u slastičarnama naći ove s dodatnom korom u sredini, ali meni su puno draže one sa šlagom.

By: Miki

Miki — Fri, 08 Jun 2012 12:09:10 +0000

Zaista zanimljiv i dirljiv post. Jako volim i slusati i citati ovakve zivotne price… Sve sam procitala u jednom dahu…
Mi svi volimo krempite i probacu jednom tvoj recept jer mi jako svidja sa vise listova testa.

By: Nely

Nely — Fri, 08 Jun 2012 11:49:52 +0000

Draga Tadeja vjeruj mi cijeli post sam čitala u jednom dahu,ne osvrćući se pri tome na moje koji me nešto pitaju,trebaju,zovu,potpuno sam se prenijela u ovo sve, slažući sliku sa svakom pročitanom riječju..vjeruj mi posebna si u svom daru za pisanje i divne delicije koje dijeliš i evo i ovaj recepis odmah si bilježim za obavezno probati..hvala ti!

By: Vladuška

Vladuška — Fri, 08 Jun 2012 10:39:54 +0000

Zelo zanimivo je bilo brati vašo družinsko zgodovino. Težki časi so bili, predvsem v času vojne. Se popolnoma strinjam s tem, da je dobro da se otroka skuša naučiti toliko materinega jezika kolikor gre, čeprav se živi v drugem okolju. Poznam več takih primerov, ko zamerijo svojim staršem, da jih tega niso naučili. Same sem se hrvaščine naučila mimogrede, preko televizije in od kar pomnim jo razumem. Zame pravzaprav nikoli ni bila tuji jezik, saj sta oba jezika podobna. Tega današnja mladina ne vidi tako in to mi je zelo zanimivo. Tovrstnih kremšnit še nisem jedla in ne predstavljam si ravno, da bi jedla tople. Se mi pa vsake toliko časa zaluštajo in takrat jih grem kupit, točno vem katere 🙂

By: Branka - byB

Branka - byB — Fri, 08 Jun 2012 09:54:24 +0000

Tvoje priče me uvije privuku i svaki novi post i nova priča me razveseli. Otišla sam sada na par minuta dok sam čitala u taj svijet o kojemu pričaš, baš me ponese.
Kremšnite su pak posebna priča. Volim ih, ali samoborske ne volim, iz svih razloga koje si navela. Ove tvoje volim i izgledaju mi dovoljno fantastično da ih poželim odmah i pojesti i isprobati, …, bilježim !

By: Biberlee

Biberlee — Fri, 08 Jun 2012 09:05:00 +0000

Draga Tadeja, uživala sam u ovoj priči, što zbog likova i same radnje, što zbog te priče o jezicima tvoje mame. Najviše me se ustvari i dojmila priča o njenom životu, i sjećanja koja su različiti jezici donosili. Mi danas govorimo engleski jer smo ga učili što u školi što putem medija, pa ne mogu ni zamisliti kako se osjeća neko ko progovori recimo talijanski i u sjećanja navru dani kad je taj jezik morao/la bezpogovorno govoriti.
Naslov mi je također zanimljiv, koliko sam upspjela vidjeti, i nisi baš zaboravila maternji :) Kad bi mjesec dana bila u Sloveniji, progovorila bi ti :D

Jedino što me zanima, jest zašto je tvoja nona tvoju mamu i ujaka ostavila u đačkim domovima, nekako mi je tužan epilog ratnog djetinjstva. Ili ja nisam uhvatila detalje dobro?

Fotografije su predivne, a ne sliku koju je upropastio tur sam skoro čajem popljuvala monitor :D

Uvijek čitam tvoje postove, ako i ne komentarišem. I uvijek se odmorim nekako.

By: acrobatie

acrobatie — Fri, 08 Jun 2012 05:57:47 +0000

Odlicna prica, bas sam uzivala uz kavu. Samoborske kremsnite nisam probala; moja mama nikad nije radila kremsnite, a ne radim ih ni ja (ne znam zasto ona nije, a ne znam ni zasto ih ja ne radim), ali mi se svidjela iskrenost osjecaja koju si prenijela 🙂
Inace, kao i Maja koja je ostavila prvi komentar: mi smo na pocetku komunicirali na engleskom. To vec dugo nije slucaj. Cak mi je jedan prijatelj s cijom sam zenom pricala na engleskom rekao da ga pricam s fr. naglaskom. To me toliko prestravilo da ga valjda vise nikad necu progovoriti 😀

By: Ana Zeljka

Ana Zeljka — Fri, 08 Jun 2012 05:14:17 +0000

super priča, dapače, mogao bi to biti početak jedne dobre knjige. Što se kremšnita tiče – nisam neki fan, ali u ovoj izvedbi mi se sviđaju!!!

By: maja

maja — Fri, 08 Jun 2012 02:43:48 +0000

Mozda je jos rano, ali ja sam se vec u prvoj cetvrtini price pogubila (previse likova), vratit cu se jos jednom popodne da procitam, jer me bas zanimaju ovakve obiteljske price;)!
Sto se jezika tice, ja sam hubbija upoznala na tada ne maternjem za oboje, engleskom, a onda smo presli (nakon par godina kada sam ja naucila njemacki kako tako) na njemacki, na kome i danas komuniciramo. Po toj teoriji mi bi se trebali i dalje drzati engleskog, iako to ne cinimo gotovo nikada (desava mi se samo da ako gledam trenutno BBC ili citam na engl. pa me hubbi prekine da ga oslovim na engleskom, ali u razgovoru koristimo njemacki).
Sto se kremsnita tice, obozavam ih, ali hladne. Samoborske me se isto nisu dojmile, a na tvoj komentar da se 'osjecaju' na kajganu sam se bas slatko nasmijala....naime prije jedno 15ak godina sam odvela hubbija na kremsnite u Samobor, i nakon cekanja u redu, kada smo ih napokon kupili, on nije mogao vjerovati da je to to. Komentar je bio isti kao tvoj (das schmeckt wie Ruehrei!):))), meni isto nisu legle, jer su bile tople.
Ova teta na fotki (u ciklama hlacama) je super i nadam se da cu i ja tako izgledati u njenim godinama.