Nakon što smo se naputovali, spuštali u jame i penjali u grad pod oblacima, pljuckali koštice od trešanja, vrijeme je i za pite od trešanja.
Mini pite od trešanja
Kako su trešnje light motiv moje prethodne priče, a istovremeno tema po izboru Petre-Thursdayscooking, ovomjesečne domaćice igrice “Ajme, koliko nas je…. “, natjerale su me da požurim s postom o Postojni i Predjamskom gradu, ali nisam požalila, a nećete ni vi, nakon što pite probate.
Pite od trešanja
Ne znam je li i Erazmo od trešanja, koštice kojih je bacao svojim neprijateljima, radio ikakve pite i štrudle ili su mu služile isključivo za izluđivanje i zbunjivanje tih istih neprijatelja, ali naše trešnje, iako slasne i same za sebe, završit će u piticama. Poput onih koje sam vam pokazala u postu o vrganjima, a koje sam tada napravila po ovom istom receptu, ali sa šumskim jagodama.
pite od trešanja
Iako je postupak izrade ovih pita nešto zahtjevniji,
Pite od trešanja
različiti nadjevi čine da istovremeno imate opuštene, mekane trešnje,
pite od trešanja
koje su ispustile sok i sa šećerom i tijestom stvorile bogati, slatki, gotovo kremasti sloj,
pite od trešanja
dok one trešnje koje ste stavili samo odkoštene kao polukugle, ostaju relativno tvrde i zadržavaju okus svježeg voća.
kremaste mini pite od trešanja
Ali, nemojte mi vjerovati na riječ. Isprobajte ih čim prije, pite su čisti užitak.
mini pite od trešanja
- 450g brašna
- 300g maslaca
- 150g šećera u prahu
- 1 jaje
- malo soli
- po želji korica limuna
- 1 – 1,2 kg odkoštenih trešanja
- 120g šećera + 2 vanili šećera
- sok pola limuna
- manja žlica (20g) gustina (škrobnog brašna)
- 1 žumanjak i malo mlijeka za premazivanje
- Od navedenih sastojaka zamijesite prhko tijesto i ostavite ga najmanje pola sata u hladnjaku. Zatim polovicu tijesta razvaljajte na debljinu 3-4 mm i iz njega izvadite krugove kojima pokrijte dno i stijenke kalupa, nabockajte vilicom, pa vratite 10-15 minuta u hladnjak.
- Za to vrijeme ugrijte pećnicu pa ohlađene podloge pecite 5-7 min. u pećnici zagrijanoj na 200°C.
- Od druge polovice tijesta malim kalupićom u oblika srca ili bilo kojim drugim po željim, povadite veći broj srdaca.
- Trešnje odkoštite pa polovicu netom prije nego što ćete nadjev stavljati na polupečeno tijesto, pomiješajte sa šećerom, sokom limuna i gustinom.
- Izvadite kalupe sa polupečenom podlogom, rasporedite po njima nadjev od trešanja i vratite u pećnicu na idućih 10-ak minuta.
- Nakon toga ih izvadite, ostavite vrlo kratko da se prohlade, drugu polovicu odkoštenih trešanja koju niste pomiješali sa šećerom, prerežite na polukugle pa rasporedite po nadjevu i zatim počnite po rubovima slagati srca jedno do drugog.
- Za drugi red dodajte još jedan sloj polukugli odkoštenih trešanja tako da vam se srca imaju po čemu “penjati” i na što primati. Ostavite otvor u sredini, kako bi suvišna tekućina iz trešanja, dijelom isparila.
- Kad ste zadovoljni složenim, premažite žumanjkom razmućenim s malo mlijeka i pecite 15-20 minuta na 200°C.
Vesna Nesic says
July 18, 2013 at 15:42Putopis, fotke, pitica! Šta da kažem?
with passion by kras says
July 31, 2012 at 10:25Lepo si to napisala in prav tako lepo prikazala.
Pita je čuuudoooviiiiitaaaa…
lep pozdrav s slovenskega Krasa
lu
Branka - byB says
July 5, 2012 at 10:40Predobro ! Sve !
Postojnu sam obišla davnih dana na ekskurziji i od onda mi je na listi “moram otići opet” i nadam se da ću uskoro opet i otići.
Pita je fantazija ! Ova malena srca su me osvojila, predobra ideja i savršen izgled, a u okus naravno niti ne sumnjam, uistinu predobro !
Tatjana says
July 4, 2012 at 18:01Postojna mi je u krvi još od predškolskih dana,kada smo na skijanja odlazili u Sloveniju pa je posjet jami bio kao obvezno gradivo-again ‘n’ again.Svejedno,dosadila mi nije,a čovječje ribice su me fascinirale na prvu.
Za ovo slatko s trešnjama mogla bih ubit’!
cookandplay says
July 4, 2012 at 10:05Draga Tadeja, drago mi je da si nagradicu prihvatila, a dalje oko proslijedjivanja nemam ti kaj zamjeriti, sve ok i poštujem tvoj stav oko toga. Lp:)
Tadeja says
July 3, 2012 at 16:11Hvala! 🙂
@cookandplay, puno hvala, ali nemoj mi zamjeriti što ja to neću proslijediti, jednostavno to ne činim, iako doista vrlo cijenim svaku.
cookandplay says
July 3, 2012 at 13:11Čeka te nagradica na mom blogu:)
Lp
Zoka says
July 3, 2012 at 09:41Pite su predivne a tvoje putopise obozavam. 🙂
Tadeja says
July 2, 2012 at 21:16Hvala vam djevojke svima na komentarima, @Thyme-Sarah, thank you!
@Roman Tales, sve je baš tako kako kažeš. I možda griješim, ali mislim da smo mi, 40-godišnjaci, generacija koja je najgore prošla, u zadnjih 20 godina mi jednostavno nismo uspjeli skupiti 10 godina normalnog života u komadu da nešto stvorimo. Onih par godina privida normale su taman učinili da smo se odlučili za kredite u kojima sada stenjemo. 🙁
Kad konačno i ako ovo prođe, biti ćemo debelo prestari i sebi i drugima za nove početke, koliko god oni trubili o trećoj životnoj dobi i radu do ne znam kad ……
Uglavnom, depresivno.
Ali ako se barem malo poboljša, obećajem svakako virtualnu feštu! 🙂
Nely says
July 2, 2012 at 10:58Tadeja kod tebe kada god svratim istinski uživam u slici i riječi,recepte da i ne spominjem,savršeno balansiraš između tema,zanimljive pričice,podaci..ma genijalno,uvijek se začitam i odlutam da su i moji već skužili kada se ne odazivam da sam kod tebe na blogu:)
cookandplay says
July 2, 2012 at 10:15Krasne slike i preslatke pitice. Savršeno si sve to uklopila u ovu odličnu priču!
Tadeja says
July 2, 2012 at 07:38Neka mi nitko ne zamjeri, prvo ću se obratiti Dunji! 🙂
Pretekla si me u obilasku, uppravo sam krenula u skitnju po blogovima, zaostataka kao u bajci, ali kakav si mi osmijeh izvukla na lice komentarom, ti imaš neko šesto čulo! 😉
Ovaj post ima i nastavak …… 😀
Dunja says
July 2, 2012 at 07:28Uživala sam u fotografijama i piticama, ma šta piticama, ovo su skulpture!
Roman Tales says
July 1, 2012 at 07:05Napisah ti ogrooomni komentar i onda se izgubio 🙁
Nisam bila u mogućnosti pratiti postove, a ti se baš sada raspisala. I sama znaš da nisi jedina kojoj je kufer pun svega, samo mnogi radi rezigniranosti, očaja i tunela u kojem se nalaze bez imalo nade da je izlaz blizu, a kamoli u 9. mjesecu, nemaju volje ni snage dići glas. A mnogi se pitaju i čemu? Čemu išta govoriti kada očajni radnik još jedne firme pred propasti javno govori da ne može dalje i ne zna kako dalje bez svojih plaća, jer kredit u švicarcima ne može isplaćivati i morat će na ulicu s dvoje djece, a ispod tog teksta komentari da je idiot i što je uopće kredit uzimao. Tolku količinu socijalne neosjetljivosti uglavnom pokazuju budale i političari, svi od reda jednaki, jer do sada sam vidjela samo “sjaši kurta da uzjaši murta”.
Možda nam ipak nije dovoljna sreća radi samostalnosti, neovisnosti, suvereniteta? Upitnog suvereniteta, ako smijem dodati, jer kad je država toliko dužna o kakvoj to neovisnosti govorimo? Lijepu Našu danas daleko manje vole, čak i oni koji si trgaju majice na Tompsonovim koncertima. Dođem ovdje na odmor i daleko od toga da je u Italiji med i mlijeko, svi smo u istom europskom dreku, ali nekako me više boli kada doma vidim ljude koji sakupljaju plastične boce ili umorne sezonce od kojih novopečeni biznismeni traže maksimalni angažman skoro pa vlastitom krvi potpisan. Što je najgore, ti koji rade, bez obzira na uvjete, smatraju se sretnicima, kategorija onih koji na akciji mogu kupiti za 8.99! Za sreću nam samo akcije trebaju, još jedan trgovački centar u kojem ćemo liječiti depresiju radi svakodnevnog sivila za samo bla-bla-bla devedeset i devet! I onda neminovno krenu usporedbe i stvoriš zaključak da smo Lijepu Našu više voljeli prije 30-40 godina, kada su vikendice u prvom redu do mora bile kućice u zelenilu, ne zgradurine od 3-4 kata i kada je sezonskoj konobarici radni staž uredno upisan u radnu knjižicu kada je preko ljeta radila.
Unatoč svemu, tvoje fotografije su prekrasne, jednako kao i recepti. Kada u periodu mršavih krava i svakodnevnih problema uspijevaš takve krasote objaviti, nakon otplate švicarca očekujem poziv na virtualnu feštu gdje moraš sama sebe nadmašiti! 🙂
Laka kuharica says
June 30, 2012 at 16:57Fotke su prekrasne, a pogotovo kada vidim da si u sakou, a ovdje je sada +500! Tortice su isto divne, ali i da imam trešanja na drvetu, a nemem, ne bih ih sada pekla ni da mi netko plati (mislim danas, upravo sada, he, he). Da je nešto s hladnom lubenicom, koja me eto, zove, možda:))
mignonne says
June 30, 2012 at 11:56Super je post a tek ove pitice sa tresnjama, uh, uh… Postojnsku jamu sam imala prilike da posetim, bilo je to prilicno davno ali to putovanje mi je ostalo u prelepom secanju. Kao skolarac zajedno sa roditeljima, jedno leto smo napravili turu i obisli smo Zagreb, Karlovac, posetili Ljubljanu, skoknuli do Postojnske jame i na kraju se skrasili na desetak dana u malom planinskom mestu Bovecu… eh, da sam tada imala digitalni fotic.:)) p.s. fotke obaraju s nogu…:)))
Thyme (Sarah) says
June 29, 2012 at 19:24Your little cherry pies are so so sweet and adorable!
What's for dessert? says
June 29, 2012 at 14:52Preduhitrila si me s postom o Predjamskom gradu 😉
Pite s trešnjama su prekrasne, kao i fotke
Biberlee says
June 29, 2012 at 14:51Joj kako volim ova prhka tijesta! Još s trešnjama…ljepote…
Nekako sam se nadala da je Erazmo pobijedio, baš šteta što nije 🙁
Gordana says
June 29, 2012 at 14:08Sjajan post, pravo uzivanje. Slike su prekrasne. Odlican recept za ovu prelijepu pitu.
Dajana says
June 29, 2012 at 13:08Odavno mi je želja posjetiti Postojnu, i moram ti zahvaliti što si mi otkrila i postojanje Predjamskog grada, ako ikad odemo onamo sigurno ću ga otići vidjeti i uživo nakon tvog prekrasnog opisa.
Pite su prelijepe, jako mi se sviđa ovaj način slaganja tijesta i nadjeva.
Tamara says
June 29, 2012 at 12:09koji krasan putipis, a i pite nimalo ne zaostaju!
Vladuška says
June 29, 2012 at 06:55Ti res znaš z besedo in kar padla sem v zgodbo in na koncu kar slišala ‘Precious, my precious!’ 🙂 V gradu nisem bila že dolgo in čeprav sem zagotovo to zgodbo že slišala, sem jo pozabila in tako mi je bilo sedaj zelo zanimivo tole prebrati. Pita pa zgleda božansko, tako bogata in hkrati krhka zgleda.
Opasna says
June 29, 2012 at 06:43U Postojni sam bila na ekskurziji u osmom razredu (1987. – joj!) i veoma mi se dopala, ali znaš kako je sa ekskurzijama – sve gledaš i slušaš osim vodiča. Predjamskog grada se ni ne sećam da sam videla, pa sam istinski uživala u tvojoj priči. I ono što me je posebno fasciniralo – jedan godišnji odmor, a ti imaš putopisnih priča za godinu dana blogovanja!!! Ja se na odmorima instaliram u hotel i držim relaciju soba-plaža-trpezarija – i tako nekoliko puta na dan. Na odmoru sam kao krpena lutka koja je u hibernaciji – spavam po ceo dan…
I da ne zaboravim bitno: mnogo mi se dopada atmosfera na tvojim slikama o hrani, ne znam čime je postižeš, ali je fenomenalna.
acrobatie says
June 29, 2012 at 06:13Dosla sam procitati ovaj post, a na kraju sam zavrsila debelo u arhivi i zaboravila ostaviti komentar. Slatke pitice, lijepe fotke. Ali danas sam iznad svega uzivala u postu o posjetu Beogradu kojeg nikad nisam posjetila. A spominjanje Tita (iz drugog posta) mi je bio kao da slusam moju mamu. 🙂
Lana says
June 29, 2012 at 05:02Uživah u ovom postu! ne znam što je ljepše, Postojna i Predjamski grad ili ove pitice, uglavnom, slinim! 😉