Kad sam razmišljala o receptu koji bi karakterom odgovarao priči o izletu na izvor Soče,
Orah pita s mousseom od svježih krastavaca i piletinom s grilla
iz mog prethodnog posta, stalno mi je u glavi bilo nešto šumsko, boje zemlje i svježe prirode,
orah pita s mousseom od krastavaca i piletiom s grilla
istovremeno vruće, poput dana koji smo odabrale za otkrivanje Soče,
orah pita s mousseom od krastavaca i piletiom s grilla
a opet svježe poput rijeke koje nas je očarala.
mousse od svježih krastavaca
A onda sam se sjetila kako sam, sad već godinama unatrag, na ordinacija.hr, objavila recept, koji nije dospio doći i do vas,
orah pita s mousseom od krastavaca i piletiom s grilla
a koji svojim bojama asocira na prirodu, šumu i svježinu rijeke,
orah pita s mousseom od krastavaca i piletiom s grilla
istovremeno kremasto nježan i osvježavajuć,
krastavci
a opet čvrst i konkretan, s robustnom podlogom od tijesta s orasima.
orah pita s mousseom od krastavaca i piletiom s grilla
Nadam se da ćete iste karakteristike u njemu pronaći i vi i uživati u specifičnoj kombinaciji oraha i svježih krastavaca. Kako smo mi žestoki mesojedi, ja sam piti dodala i piletinu, a vi je slobodno izostavite. 🙂
I ne zaboravite DARIVANJE do 26.08.2012.! 🙂
poklon
- 300 g pilećeg bijelog mesa (filea)
- sol
- bijeli papar
- 2 češnja češnjaka
- maslinovo ulje
- 2 žličice meda
- žličica aceto balsamica
- 150 g glatkog brašna
- 150 g mljevenih oraha
- 70g maslaca
- 1 čajna žličica soli
- ½ čajne žličice bijelog papra
- žlica bijelog vina
- 1 malo jaje
- 300 g svježih očišćenih krastavaca ( najbolji su oni mali tvrdi, koje obično upotrebljavamo za zimnicu i kiseljenje, ali poslužiti će i veći, ako im odstranite sredinu i koštice)
- vezica kopra
- 3 češnja češnjaka
- sol
- 250 ml milerama ili masnog kiselog vrhnja
- par kapi limunovog soka ili ocat sa sokom limuna ili limete
- 2 žlice bijelog vina
- pola vrećice želatine u prahu
- grančica kopra i polovice jezgre oraha za ukras
- U mužaru stucajte sol, papar i češnjak, pomiješajte s 2 žlice maslinovog ulja, dobivenu smjesu utrljajte u piletinu pa ostavite marinirati najmanje sat vremena.
- Piletinu ispecite na roštilju ili gril tavi i još vruću kistom premažite mješavinom meda i aceta balsamica.
- Ostavite da se ohladi. Ohlađenu narežite na ploške.
- Pomiješajte sve suhe sastojke, maslac narežite na listiće i utrljajte u mješavinu brašna i oraha.
- Posolite, popaprite, dodajte umućeno maleno jaje i žlicu bijelog vina pa umijesite glatko tijesto.
- Odmah ga utisnite u kalup za pitu, ostavite zajedno s kalupom najmanje pola sata u hladnjaku, a zatim nabockajte vilicom i pecite 20-ak minuta u prethodno zagrijanoj pećnici na 180 °C, dok tijesto dobije zlatno žutu boju.
- Izvadite i ostavite da se ohladi.
- U dvije žlice bijelog vina namočite želatinu da nabubri.
- Krastavce ogulite, očistite od sjemenki ako je potrebno i naribajte.
- Kopar sitno narežite, češnjak protisnite.
- Posolite prema ukusu, dodajte mileram ili kiselo vrhnje, ocat prema želji i sve dobro promiješajte.
- Otopite želatinu na laganoj vatri nemojte dozvoliti da zakuha, pa je umiješajte u smjesu krastavca.
- Ulijte u kalup preko tijesta i ostavite da se ohladi na sobnu temperaturu, a zatim premjestite u hladnjak da se do kraja stisne.
- Narezane ploške piletine poslažite ukrug, ukrasite jezgrama oraha i grančicama kopra.
Rea says
October 25, 2012 at 17:10SAVRŠENO! SVE!
Creations by Ane says
September 8, 2012 at 19:51napravila danas za ručak pitu,super je…nema je više,sve smo popala hvala ti na dobrom receptu
Marina says
August 31, 2012 at 12:23Tadeja, pre svega svaka cast na hrabrosti…ja obozavam planinu, volim i da se setam…ne plasim se ni umora, ali sama pomisao da treba da se prikacim tim kaisevima “u slucaju da se okliznem” cini da pocnem da se znojim..i dok citam ! ja prvo na krati iskontroloisem da li je predvidjen neki “pasaz” u tom stilu pa tek onda krecem.
A quiche je fantastican…moze da se desi da ga napravim za sastanak na Adi..!
Tadeja says
August 26, 2012 at 21:37Puno vam, puno svima hvala na komentarima! 🙂
Bilo je baš uzbudljivo i vruće i posebno i drago mi je da sam vam uspjela prenijeti dio našeg doživljaja. 🙂
@Vladuška, Česi su i kod nas predmet šala, redovito se gube po planinama ili ih vjetar na luftmadracu odnese na pučinu, ali izgleda da svatko ima svoju viziju ekstremnih sportova 😉
Ja baš nisam neoprezna po tom pitanju i vodim računa da je obuća adekvatna ( osim kad sam bila naumila u Odisejevu špilju u natikačama 😀 , pa su me ipak psriječili, ali o tome nekom drugom prilikom i čak i sad smo nas dvije imale tenisice, nije da smo baš išle u japankama, ali ovo ipak nismo očekivale 😀
@Dunja, pobijedila si! 😀 Kad bih se i ako ja nakanila na išta poput hodočašća, definitivno ne bih obula sandale 🙂
@A Majče, znaš da volim bube i bubice! 🙂
Pita?
Probajte, ako vam se ukaže prilika, nije svakidašnja, to je sigurno. 🙂
I hvala svima na pohvalama za fotke!
Branka - byB says
August 25, 2012 at 21:34Oduševljena sam ! Izletom, Sočom, pitom, i prije svega kako ste se bez problema uspele po nimalo bezazlenim planinskim stazama i uživale punim plućima, baš onako kako treba ! Ovakav izlet planiram i sebi priuštiti, moram ovo vidjeti i doživjeti uživo, a planiram napraviti i ovu pitu. Odlično mi zvuči i izgleda predobro, za jedan ljetni ručak mi je idealna ! I moram još reći da su mi fotkice posebno lijepe , kako sam na početku rekla baš sam oduševljena !
tanja says
August 25, 2012 at 09:13Koja avantura, ja se bez gojzerica ne bih usudila pentrati, i još uz to slikati, svaka čast!!!
Jako volim tvoje postove, popraćene fenomenalnim fotografijama, sjednem, napravim kafu, i uživam 🙂
Tart me je jeako zaintrigirao, bogat je divnim sastojcima i kombinacija ovih mi je vrhunska!
mamajac says
August 23, 2012 at 21:30Što mrzim kad nešto napišem, što kad drugi put pročitam vidim da je nejasno tj. čak suprotno od onoga što sam htela da kažem. Elem, fil/mus od krastavaca mogu da zamislim ukusom, ali samostalno, tj. nikad ne bih pomislila da taj “salatni” i provereni spoj pretvorim u fil za slanu pitu. A zvuči super.
Sročih ga.
mamajac says
August 23, 2012 at 21:21Ja sam se stvarno preznojila na delu gde ste se kačile o onu sajlu. I ti sve vreme vukljaš aparat i juriš i stidjljive cvetiće, i leptire i koze, i sve moguće uglove za slikanje reke, mostova… Respect za vas dve.
Pita mi deluje bogovski, testo sa orasima još i mogu da zamislim, ali ovaj fil od krastavaca ne mogu, a mnogo mi se dopada kako zvuči. Ne smem obećati da ću probati, a ako probam javljam svakako (vi’š kako se diplomatiše sa obećanjima :P)
:***
Dunja says
August 22, 2012 at 19:33Oduševio me ovaj vaš izlet, divne fotografije. Kad ste spomenule gojzerice, sjetila sam se kako sam išla pješice na hodočašće u Mariju Bistricu u sandalama… otpali su mi nokti! Tako nešto je samo meni slično.
Slani kolac božanstven.
Creations by Ane says
August 18, 2012 at 10:46prekrasno,a ovaj receptić me vuče da ga probam…
Nely says
August 18, 2012 at 09:42Joj ja se odmorim u pravom smislu te riječi čitajući te i gledajuć fotke,divan post,još samo da mi je gric ove divote,probala bih rado:)
Snježa says
August 18, 2012 at 07:31Fantazija!
I samo slike bi bile dovoljne. A još tvoja priča i predivan recept!
Ćista uživancija!
Maja says
August 17, 2012 at 18:19Koje prekrasne fotografije i predivan izlet! Soča je zaista predivna, a nakon ovih tvojih slika sam baš ogladnila tako da ti je baš pametna ideja bila stavit recept na kraju 🙂
lepamara says
August 17, 2012 at 12:56Predivno! Zamisli kako izgleda nestvarno ovakva priroda nekome ko je, kao ja, rođen i odrastao u ravnici. Mada, da budem iskrena, volim da to gledam na slikama, ali verovatno ne bih imala hrabrosti da se popnem tamo gde si ti bila. Svaka čast, za avanturu, za prelepe fotografije, za zanimljiv tekst i za hrabrost!
Gordana says
August 17, 2012 at 10:20Ovako divnu pitu nisam nikad prije vidjela, fenomenalno izgleda. Slike su divne, predivna priroda.
Vladuška says
August 17, 2012 at 07:54Ja, to z oznakami mi je kar jasno, se tudi sama večkrat lovim :))) Očitno to res (ne)obvladamo :))) Prekrasne fote in reportaža in mislim, da bo počasi čas, da se tudi jaz ponovno spravim v te konce. Kar pa se tiče naših obuval, je res, da si zelo radi damo na noge pohodne čevlje in prav zato se po drugi strani zelo radi delamo norca iz tistih, ki se podajo na take poti in jih nimajo, največji zmagovalci so ponavadi Čehi, ker se podajo kar z japonkami in potem ni malo primerov, ko jih je potrebno od nekod reševati. Mi smo pač ziheraši po duši :)))) Pita pa zgleda fantastično in sploh ne dvomim tudi o njenem dobrem okusu.
Tamara says
August 17, 2012 at 07:46prava avantura, fotke i priča su me oduševile a ova divna i neobična pita je pala u drugi plan
cookandplay says
August 16, 2012 at 23:41Woooow! Inaće ne volim tu riječ -woow- ali taj uzdah oduševljenja mi je isti tren izletio cim sam vidjela ovu pitu! Predivno!
Takodjer prekrasna reportaža.
Super ste vi to izdrzale u tenisicama 🙂
Mirjana Simic says
August 16, 2012 at 22:39Divota,kako je voda samo cista i ta tirkizna boja me odusevljava,odmara…iako zubor stavra buku jos uvijek je predivno za osvjezenje.
Nisam nikada bila na tom mijrstu ali tvoje slike kazuju da bi bilo pozeljno obici i takva mjesta.
Tart/paj ili kako ga sve zovu je takoder ostavio na mene utisak..kobinaciju oraha u tijestu i dimljene piletine sam probala,no tvoja se razlikuje i ako NE zaboravim do ljeta ,najvjerojatnije cu je probati.
Divan post ,slike su mi zaista prelijepe !!!
Tamara says
August 16, 2012 at 11:17voljela bih posjetiti ovo mjesto, baš smo neki dan vijećali gdje bismo mogli na izlet, predložit ću ovo 🙂
krasan je ovaj recept!
with passion by kras says
August 16, 2012 at 07:59Krasne fotografije, lep potopis in odličen recept!
irenalana says
August 16, 2012 at 07:20divne fotografije i priroda ali ja se bas ne bih usudila da se pentram ovuda
Opasna says
August 16, 2012 at 06:51Da ti Indijana Džons nije nešto u rodu? E, slatko sam se nasmejala, ali svakako uživala u fotografijama. Mnogo volim Sloveniju i vrlo sam se lepo osećala kada god sam je posećivala (ukupno 2 puta :-))
Neobičan tart, bar meni, ali bih ga rado probala.
Gourmet forever says
August 16, 2012 at 05:12Krasne fotke si ti to napravila! I opis – bas sam se nasmijala;-)
Sada moram još isprobat ovaj recept…
What's for dessert? says
August 16, 2012 at 05:00Uživala sam u fotkama i opisu putovanja. Baš bih rado vidjela sve to uživo.
Nisam neki ljubitelj svježih krastavaca, ali sigurno ovakvo osvježenje odlično paše nakon cjelodnevnog razgledavanja.
Jasna Varcakovic says
August 16, 2012 at 04:26Divan post, carobne fotke…i recept je odlican!