Kad ti otac, iz hobija doduše, ali svejedno, posadi zapravo prilično respektabilan voćnjak, u kojem uz sve ostalo, raste i nekoliko sorti jabuka, izjaviti da baš i ne voliš jabuke, nije, ako ništa drugo pristojno.
Jer ja baš i ne volim jabuke. Ja zapravo svo voće jednako (ne)volim.
Za razliku od zelenih salata, koje mi ako preskočim koji dan, počnu nedostajati, bez voća mogu. Pa tako i bez jabuka. Svježe mogu eventualno poslužiti kao svojevrsni aperitiv, jer kod mene imaju tendenciju izazvati “vučju glad”. I nakon što sam u nekoliko navrata ponovila grešku i u trenucima gladi prihvatila ponuđenu jabuku, a nakon toga nikakve druge hrane nije bilo u blizini i ja htjela proždrijeti samu sebe i sve oko sebe, shvatila sam da jabuka i ja imamo problem u komunikaciji. Pa iz tog razloga zapravo vrlo rijetko kontaktiramo, što je suludo, ako vam kažem da dvije police u mom hladnjaku zauzimaju jabuke. Otvorim, progunđam nešto u stilu da samo zauzimaju mjesto i jede li to itko (a jedu) i zatvorim. To ne znači da ih uopće i nikad ne jedem. Pojedem ih dvije, tri u trenutku kad krenu prelaziti u stanje zrelih i to onako ravno sa stabla. Samo protrljam o rukav ili bedro i čekam da mi se sok kad zagrizem krene cijediti niz bradu. To volim. I to ujutro, dok su još prohladne i nije ih sunce ugrijalo.
Obzirom na količinu i dostupnost domaćih jabuka, jedno vrijeme je suprug marljivo cijedio ujutro iz sokovnika svježi sok tih istih jabuka u kombinaciji sa svim mogućim drugim voćem i povrćem, ali to je nešto što dolazi na mahove, jer dvije-tri čaše takvog soka, uključuju prilično vremena provedenog na čišćenju što voća i povrća, što svih ostalih finih filtera i dijelova sokovnika nakon cijeđenja i imaju tendenciju dosaditi čovjeku. Jedino u čemu smo, točnije suprug, ustrajali, jest ( i to je uglavnom najčešća tekućina koju pijemo) zeleni čaj sa sokom limete ili limuna, koji radimo sad već 7 godinu. Prvo ga je kuhao svaki drugi dan u količinama od 5 litara, spremao u one 2,5l plastične boce. Onda su i te boce, plastike radi, otpale, sve je prebačeno u staklene. Otpao je u međuvremenu i umjetni zaslađivač i zamijenila ga je stevia, a nakon što nam je transport čaja kad nekud idemo, a navukli smo se na njega, počeo predstavljati problem, napravio je svojevrsni koncentrat istog, pa sad nosimo to sa sobom i miješamo s vodom.
Timna i to je nešto na što sam prilično ponosna, pije vodu. Na prste jedne ruke se mogu pobrojati situacije u kojima ona kroz godinu dana ( uglavnom su neki dječji rođendani u pitanju) popije nešto gazirano, pa čak i “prirodni sok” i uglavnom izazove čuđenje konobara kad u restoranu mrtvo hladna naruči samo vodu.
A osim toga ona i suprug, za razliku od mene jedu i te iste jabuke, gotovo svakodnevno i to sve skupa s korom. I obzirom na činjenicu da je riječ o jabukama, koje nisu otuširane svim mogućim otrovima i koje su doslovno rukom ubrane sa stabla, proslijeđene do mog hladnjaka, bio bi grijeh da je drugačije.
One nemaju potpuno sjajnu koru, k’o bebina guza, tu i tamo ćete pronaći i kakvu pikicu i kojeg crvića ili pozamašnu rupu koju je stršljen napravio, ali su naše 🙂
Ja pak redovito, na sve što dosad već znam o svojstvima i dobrobitima jabuke, pročitam i koji novi podatak i pomislim kako bi možda ipak trebalo za sanirati ili ublažiti posljedice proteka vremena i loših navika u i na tijelu, koji put ipak tu jabuku staviti u usta, ali misao nažalost brzo utekne. 🙁
Nekako najpoznatiji i barem u mom djetinjstvu najčešći kolač od jabuka je bila štrudla. I relativno često, jabuke u šlafroku. Niti jednog nisam pretjerani fan. Ne volim te hrskave štrudle, tanko tijesto koje ti se kad zagrizeš zapikava u nepce i šećer u prahu koji ti se lijepi za nos i prebogate nadjeve od jabuka.
Ja radije napravim baklavu od jabuka.
I ne, ne razvlačim kore, nemojmo pretjerivati! 🙂
To fenomenalno radi moja šogorica, ja se u to ne upuštam, još, zasad. Ako se odlučim, biti ćete prvi koji će to saznati!
Dakle, kupite 🙂 , osim onih kojima, a ima vas, da bi reč rekla, razvlačenje kora ide, da me sve sram……
– 10 debelih kora s jajima
Dalje vam treba:
za smjesu od jaja:
– 5 jaja
– 250g šećera
– 2 dcl jogurta
– 2 dcl slatkog vrhnja
– 2 dcl ulja
– 1 prašak za pecivo
– 200g prženih krupno sjeckanih badema
– smeđi šećer u količini po ukusu
– cimet
– limunova korica
– 5 jabuka
– malo šećera
– cimet
Bademe stavite peći na 180-200* C u pećnicu na papiru za pečenje jedno 15-stak minuta, dok ne promijene lagano boju i počnu mirisati. Sameljite ih krupno u multipraktiku i dodajte smeđeg šećera, cimeta i limunove korice.
Jabuke ogulite, naribajte i pošećerite prema ukusu, ali ne previše jer smjesa od jaja već sadrži šećer ,dodajte cimeta i ostavite da malo odstoje i puste sok.
Napravite smjesu od jaja tako da tučete jaja sa šećerom dok se ne zapjene, pa postepeno dodajete sve ostale sastojke.
Sad u velikom plehu slažite kore i svaku premažite nadjevom od jaja, Nakon treće pospite polovicom nadjeva od badema, pa nastavite slagati dalje premazujući nadjevom od jaja. Na petu nakon nadjeva od jaja, stavite jabuke, pa nastavite dalje, Na sedmu opet ide nadjev od badema, pa dalje nadjev od jaja dok se sve kore ne potroše. Ostavite nadjeva da ga rasporedite i na zadnju koru.
Pecite 20-30 minuta na 200*C.
Ja sam ih ovaj put slagala u plehićima koji podsjećaju na male modlice za kruh i baš sam si napravila posla i bilo je sve skupa jako musavo :), ali su bile slatke i ukusne, a osim toga bilo je hruskavih dijelova za one koji ih vole i onih mekanih za druge 🙂
Ali bilo je i jako zasitno!
Ideja je između ostalog bila napraviti mašne od traka tijesta, ali sam vrlo inteligentno 🙁 obzirom na nedostatak prostora u kuhinji, sve radila na gornjoj plohi štednjaka, a pećnica odozdola naravno grije i posušila mi je trake prije nego sam ih uspjela saviti u mašne, pa mašne same zamislite! 🙂
I to bi za ovaj krug bilo zadnje od mene, na temujabuka, a povodom “Ajme koliko nas je…..” igrice koje se sjetila i pokrenula je Monsoon-Dalmacija down under, a ovaj mjesec nas ugostila Shangri La Food-Andrea .
Lana says
December 23, 2009 at 07:32Aha, ti nisi voćni tip;)…ja jesam i ovo mi se (bar na prvi pogled ) ne čini tako komplicirano! Probat ću napraviti!
Tadeja says
December 22, 2009 at 12:16Hvala svima!
@Selam, pijem vodu kad sam stvarno žedna, ali nažalost imam feler po tom pitanju. Kad ja izjavim da sam žeda i da moram hitno nešto popiti, obično to bude kad mi već prijeti ozbiljna dehidracija.
Zato je taj zeleni čaj dobar način da se prisilim uzeti tekućinu koliko toliko na vrijeme.
Andrea says
December 22, 2009 at 09:07Ni ja baš ne jedem svježe jabuke, a ni bilo koje drugo voće. Nije da ih ne volim, ok su mi, jednostavno se nikad ne sjetim pojesti voćku.
Skovnik imamo, a koristimo ga vrlo rijetko upravo zbog tog napornog čišćenja filtera. Ubije mi to svaki užitak svježe iscijeđenog soka.
Što se recepta tiče i ja sam u klubu onih koji ne razvlače kore, pokušala sam al ne ide. 😀 😀
Sviđa mi se ideja za pečenje u ovim kvadratnim kalupićima, baš dobro izgledaju tako. 🙂
Josipa says
December 21, 2009 at 20:38baš imaš talent za pisanje zanimljivih postova :)) ni ja nisam neki ljubitelj jabuka, ali nekako ih preživim u kolačima 🙂 baklavu volim onu standardnu s orasima, a dodatak jabuka je dobar za promjenu 🙂
Aleksandra1234 says
December 21, 2009 at 16:12Ja tako pravim baklavu sa makom i orasima.Recept je odličan a sviđa mi se ovaj tvoj kalup i fora sa trakicama odozgo:)
cosmo2503 says
December 21, 2009 at 12:56Za takvu baklavu vjerujem da je dobra. Nedano sam probala najbolju baklavu u životu sa sjeckanim bademima i kremom od jaja i slatkog kajmaka (nije kao slatko vrhnje, već onog što se skida sa vrha nakon kuhanja mlijeka). Vjerujem da je i kombinacija sa jabukama genijalna.
Što se tiče vučje gladi nakon pojedene jabuke, ja nakon jabuka popijem još čašu vode i budem puna.
Nego, pored tolikog čaja, pijete li vi uopšte vodu?
Sweet Corner says
December 21, 2009 at 09:32he he, uvijek me nasmiju tvoji postovi, i meni jabuka izaziva glad, a ova baklava zvuci fenomenalno!
Vera says
December 21, 2009 at 09:25Jako divno izgleda i sastojci su super.Sve tate su iste:)
Shangri La Food says
December 21, 2009 at 09:03Živa istina da jabuka izaziva glad :))).
A ova baklava je stvarno extra!
Snježa says
December 21, 2009 at 08:55Imamo isti problem sa svježim jabukama. Isto tako ih ne mogu jesti svježe jer sam iza njih toliko gladna da bih pojela sve u svojoj okolici.Ali, jabuku ubranu svojom rukom s grane mogu tada pojesti.
Ova baklava je fenomenalna! I stvarno je jabuka u kolačima nešto izvrsno!
Casa de vainilla says
December 21, 2009 at 08:27Ovo bi se meni sto posto dopalo… Obozavam jabuke u kolacima 🙂
Vali says
December 20, 2009 at 21:46Njam-njam. Obožavam sve vrste kolača s jabukama!
Nada says
December 20, 2009 at 21:26Baš volim te hrskave korice na štrudlama i baklavama…I meni se sviđa ovo nizanje izmjenično s bademima, to mora biti prefino…
mignonne says
December 20, 2009 at 18:50Divno zvuce ovi slojevi badema i voca, nisam nikad ovako radila i moram ti priznati da me osvojila na prvo citanje, hihih…receptic cu isprintati, pa cim se ukaze zgodna prilika volela bih da isprobam!;)))