Kaki je jedna čudna voćka.
To što je navodno japanska jabuka djelomično objašnjavanja naše čuđenje njome. Nema nikakve veze s jabukom kakvu mi poznajemo.
Ne znaš je li joj neobičniji cvijet,
navada da kad je plod zreo pobaca svo lišće i šepuri se plodom u svom svojem sjaju
ili plastični izgled ploda kada je konačno primite u ruke.
Najčešća greška koju ljudi naprave sa japanskom jabukom ili kakijem jest da je neoprezno stave u usta nezrelu. Takva im se obično zamjeri, jer je nezrela izuzetno trpka i skuplja usta i rijetki su koji je nakon toga požele ponovo ikad probati. Ali, kad organoleptički pregled voćke kaže da ona gotovo graniči s onim što bismo laički nazvali trulim, spremna je za konzumaciju. Meso joj je onda intenzivno narančasto do crveno i teksture i okusa najsličnijeg marmeladi i tada je izuzetno slatka. Ja sam naravno od onih koji su pred petnaestak i više godina, kad je moj tata posadio kaki i to čudo se zanarančastilo na drvetu, počinila fatalnu grešku i stavila je u usta nezrelu. Trebale su doslovno godine da opit ponovim. A kaki baš odlučio, iako nismo u Japanu, sve te silne godine obilno roditi. I nismo baš znali što s njim. Ne spadamo u marmelada i pekmez tipove, svima je draža čokolada, pa je kaki u većoj mjeri, nažalost, osim onog što smo uspjeli pojesti ili podijeliti rijetkima voljnima probati ga, propadao. Prošle godine sam se prilično impulzivno, ali kod mene je većina stvari i poteza takva, odlučila registrirati na Coolinariku, a baš je bila sezona kakija i vukao se po kući i napravila sam svoj prvi kolač od kakija, koji je bio moja svojevrsna ulaznica na taj site.U međuvremenu ste se svi nešto s te iste Coolinarike počeli osipati, a niti do danas nisam uspjela pohvatati zašto, pa sam tražeći vas naišla na čitav niz prekrasnih blogova, a ostalo već i sami znate 🙂
Ove godine sam se odlučila malo poigrati marmeladom od kakija, nisam je radila uz pomoć Želina i zadovoljna sam rezultatom što se tiče okusa, a s bojom nema pomoći. Iako meso kakija, zrelo ima prekrasnu intenzivno narančastu boju, kuhanjem poprima jedan zagasitiji ( boja veselog dreka ) ton.
Nisam ga radila u enormnoj količini, tek za probu i ispala je jedna manja teglica, koju sam većim dijelom već i potrošila, a omjeri su otprilike ovakvi:
– 1,5kg zrelog kakija
– 100gr šećera
– žlica naribanog svježeg đumbira
– naribana korica jednog ili čak dva limuna
Kaki ogulite i meso (nekako kad otpadne kora i sav neupotrebljiv višak, dobijete trećinu prvotne količine, dakle oko 500g mesa voćke) stavite u multipraktik da se potpuno pretvori u kašu. Kuhajte bez ičega, da što više tekućine ispari. Kad se već počne gusnuti dodajte šećer i kuhajte dok se i on potpuno ne rastopi i počne zgušnjavati. Umiješajte naribani svježi đumbir ili đumbir u prahu u količini koja vam odgovara, ovisno o tome koliko aromatičnu marmeladu želite i koricu limuna, pa kuhajte još, sve dok vam se ne učini da je dovoljno. Kapnite žličicu na tanjur da provjerite gustoću i ustanovite da se ne razlijeva. Marmelada ima jednu grudvastu teksturu, najsličniju recimo marmeladi od dunja, nije sasvim glatka i pod jezikom osjećate sitna zrnca. Prelijte u vruće staklenke i ako treba duže stajati, pasterizirajte. Kod mene je ispala samo jedna teglica, čuvam u hladnjaku, pa nema bojazni od kvarenja.
Onda sam se dalje igrala i napravila kolačiće:
Za količinu od otprilike 60 kolačića potrebno je:
– 100g integralnog brašna
– 100g mljevenih prženih lješnjaka
– 1 žlica mljevenog đumbira
– 1-2 žlice cimeta
– pola zvjezdice zvjezdastog anisa istučene u mužaru u prah
To sve izvagati i do težine 375g dodati
– glatkog brašna
– 50g smeđeg šećera, melase
– 250g maslaca
– 100g marmelade od kakija
– 100g krupno sjeckanih prženih lješnjaka
Pomiješajte sva brašna, mljevene orahe, začine i smeđi šećer i dodajte na tanke listiće narezan hladni maslac, pa prstima sve pretvorite u nešto nalik tarani, da postignete da se maslac ravnomjerno rasporedi u brašnu. Mijesite hladnim rukama i brzo dok se ne počne pretvarati u tijesto. Dodajte 100g marmelade od kakija i 100g krupno sjeckanih lješnjaka, ako treba dodajte još brašna, formirajte kuglu ili pravokutnik i ostavite u hladnjaku barem pola sata. Ovaj dio sa miješenjem, pogotovo dodavanjem marmelade može biti prilično neuredan, pa je čitavu priču moguće obaviti brzo i u multipraktiku, iako ja prhka tijesta uvijek mijesim ručno. Kad se dovoljno ohladilo, tijesto razvaljajte i izrezujte oblike prema želji. Ja sam se odlučila za cvijetolike modlice. Pecite ih desetak minuta na 180-200* C.
Kremu napravite od
– 200g mascarponea
– 2 žlice šećera u prahu
– arome vanilije ili ruma ili neke druge po želji
– možete dodati i sok naranče, limuna ili kakav liker
Izmiješajte mascarpone sa šećerom i dodajte aromu, sok ili liker po želji, ali pazite da ne ulijete previše, da ne razvodnite sir. Ostavite da se ponovo malo ohladi i štrcaljkom za ukrašavanje, radite latice po prethodno ohlađenim keksima. Sad u sredinu kapnite još malo marmelade od kakija i ukrasite sjeckanim pistacijima.
Tadeja says
December 20, 2009 at 08:54Hvala cure!
@Zvrk, za sve postoji prvi put! 🙂
@Selma, imam molbu, apropos odlaska s Coolinarike. Ja među svojim receptima imam frtalj jednog tvog recepta. Možeš me sad okrenuti naglavačke , ne znam kud je nestala druga stranica. Poučena nestalnošću interneta ja ipak kad mi se nešto svidi spremim, ako već odmah ne isprintam i tako je bilo i s tim receptom, ali ovdje sam polovicu izgubila, a isprintala sam ga još 2007. godine i prošle godine rekoh , ma nema veze, sad ću ja to pogledati ponovo na Coolinarici. Hoću šipak, Cosmo2503 više ne postoji i nema ni recepta. Onda sam te po nicku išla tražiti po netu i našla i tebe i druge blogove, ali ne i recept, pa najljepše molim da ponoviš u dogledno vrijeme recept za Pinjoli i pistacije bajaderu 🙂
zvrk says
December 19, 2009 at 12:12Nisam do sada nikada cula za tu vocku!
jubistacha says
December 18, 2009 at 07:52Kolačići prekrasno izgledaju, nisam imala prilike probati kaki ali svakako hoću.
lusitania says
December 16, 2009 at 22:37nikako se ne mogu naci u tom vocu, kod mene ga ima cijele godine, al meni je totalno bljak.
al zato su fotke prva liga!
Tadeja says
December 15, 2009 at 09:05Hvala djevojke!
@Selma, očito imamo isto iskustvo 🙂
Meni su trebale godine da se prisilim probati ga ponovo, vrlo je neugodno jesti nezreli kaki :))
Josipa says
December 14, 2009 at 17:04nisam nikad probala kaki jer mi nekako nema primamljiv naziv 🙂 šalim se, nisam još nikad na njega naišla pa zato 🙂 baš mi je fora to što imate drvo kakija, a i ova marmelada 🙂 i super je ideja uklopiti je u ove prelijepe keksiće
Sanela Mallory says
December 14, 2009 at 10:18Baš su lijepi:)
cosmo2503 says
December 14, 2009 at 06:46Ko zna po koji put na post o kakiju ponovo iznosim svoje prvo iskustvo sa tom voćkom. Naime, za vrijeme ZOI u Sarajevu je bilo “ptičijeg mlijeka”, pa i čuvenih japanskih jabuka. I tako je ta voćka pod nazivom “japanska jabuka” došla i u moju prodavnicu (daleko od centra grada, ali u neposrednoj blizini Olimpijskog sela u kome su bili sportisti i nedaleko od novinarskog sela). Elem, više ne znam da li su te jabuke bile žute ili bukvalno zelene, ali tamno narandžaste nisu bile. Kupila mi ih je mama i ja sam je ponijela za užinu na velikom odmoru. Fino sam se šepurila i zagrzizla je…ostalo možeš zamisliti. Usta su mi se ukočila da nisam mogla govoriti. Žali bože bačenih novaca, jer vjerovatno u to doba te japanske jabuke nisu bile jeftine.
Keksići su prekrasni, taj cvjetić izgleda baš vjerno originalu. Preslatko…
Danas, kaki volim pojesti, ali više kao desert, jer mi je toliko presladak da mi uopšte ne dođe kao voće koje bi me trebalo osvježiti.
Vjerujem da je marmelada na koju dođe tako malo šećera u odnosu na količinu voća sasvim dovoljno slatka, uz dodatak đumbira i vrlo aromatična i upravo “japanska” :-)(kineska, dalekoistočna itd).
Tijesto za keksiće, mmm… koji spoj okusa. Elem, svaka čast na kreativnosti.
A što se tiče osipanja sa Coolinarike, ne znam. Mene je zamorilo i “otjeralo” kokodakanje na forumima.
Tadeja says
December 14, 2009 at 06:43Hvala vam!
@Andrea, drvo je naše i stvarno je gotovo smiješno kad ostane takvo puno kakija, bez ijednog lista, samo u voćnjaku, jer kasno se bere.
Što se tiče pete fotke, hvala i za te komplimente! Nastala je iz očaja, jer ja sa svjetlom muku mučim! I nema veze s ovim receptom, odnosi se na taj prvi kolač od kakija sa Coolinarike!
Sweet Corner says
December 13, 2009 at 12:51slazem se sa Andreom, peta fotka je fantasticna, a ti si odlicno iskoristila kaki, zapravo uopce nisam sumnjala u to. mi ga ne volimo, malisa ga je jeo jedno vrijeme i tu je stala prica o kakiju:)))
Vera says
December 12, 2009 at 20:54Jela sam ga,moj tata ga ima u voćnjaku,ali nikada nije tako obilno rodilo kao tvoj.Sjajno si uradila recepte.marmelada mi je savrsena!
Andrea says
December 12, 2009 at 19:25Ček ono je tvoje drvo kakija?
Znam da ga ima u južnim krajevima i jela sam ga često kao mala. Mama i tata su nam ga davili žličicom kad smo bile male (moje seke i ja) umjesto kupovnih papica. Nisam ga 100 godina jela, a sad ga znam vidjeti u Konzumu ili nekim većim trgovinama. Koliko se sjećam jako ga volim i sviđaju mi se tvoje kreacije!
Meni se recimo najviše sviđa ona fotka s kolačem, 5. po redu. Svijetlo mi je fenomenalno na njoj. 🙂
Shangri La Food says
December 12, 2009 at 18:04Vau kakve fotke.. Sjajno.
Meni je kaki dobar. Nisam ni ja čula za njega, nego kad sam došla studirati u Opatiju, tamo se prodavao na tržnici i bilo je jedno drvo blizu stana gdje sam živjela.. keksići izgledaju predivno
mamajac says
December 12, 2009 at 11:22Cula jesam, videla nisam, a probala jos manje. Sad posle ovoga sto si napisala, mislim da bi moglo da mi se svidi 🙂
Tvoja kreacija je super, gotovo da lici na cvet sa prve slike.
Fotku drveta sa plodovima si odradila WOW!
Sve zajedno, 10+ za post!
Aleksandra1234 says
December 12, 2009 at 08:54prelepo izgledaju, svaka čast!
Ljilja says
December 12, 2009 at 03:08Cvetici izgledaju preslatko, kao da su iz bajke izasli.
Ona fotka preseka ce mi igrati pred ocima cele veceri 🙂
Tadeja says
December 11, 2009 at 22:54Hvala cure!
:)@Maslinka, imaš pravo za taj osjećaj sluzavosti, baš si pogodila izraz i mene to smeta :), ali ako ga se s nećim spoji, ja sam radila čak i mousse od kakija, ali fotke nisu ispale, pa čeka iduću godinu :), stvarno je dobar….ili ja opako starim ;)pa mi svašta nešto postaje dobro ;), ko će ga znati ……
@Vali, obzirom da smo u istom gradu, iduće godine ti ga dostavljam ravno sa stabla 🙂
Vali says
December 11, 2009 at 19:28Ajme, koliko nisam jela kaki! Tata ga je nekada znao kupiti, ja mislim da ga nikada ni ne vidim nigdje! Odlično izgleda!
maslinka says
December 11, 2009 at 19:06Potpuno carobno izgleda… predivno… Kaki sam tek skoro prvi put probala i mene nervira onaj sluzavi osecaj dok jedem ali moj dragi ga bas obozava… marmelada bi mozda bila prava stvar… pamtim pa probam…A keksici su cista carolija 🙂