Auti voze na benzin. Ne na benzinske pare. Ključevi otvaraju brave kojima su namijenjeni,
biftek s tartufima
ali je za tu magiju neophodno potrebno da ih u času kad bravu želite otvoriti, imate pri sebi. 🙁
Četvrtak je počeo mrazom, struganjem stakala i neplaniranim utvrđivanjem notornih činjenica. Nastavio se u istom ritmu.
Potpuno neinspirirana nakon rješavanja problema izazvanih gornjim propustima, odlučila sam počistiti i špajzu. Rješiti se nekih starih piškota i tko zna odkud pristiglih pudinga.
I lijepo sam to posložila. Upravo sam bila zadovoljna sobom, što mi je nakon onakvog jutra, konstrukcija od piškota u kalupu za tortu, krema od pudinga oplemenjena jajima i maslacem, tako lijepo uspjela. Za ručak je bio kelj i ovo će mojima barem malo ublažiti duševne boli.
Neka se samo sve dobro rashladi. I dobro stisne. S naglaskom na stisne.
Notorna činjenica broj 3. Kalup osim da oblikuje, služi i tome da ono što želimo da se stisne drži na mjestu i okupu dok se ne stisne. Stoga, dok to nešto i dalje u svojoj nutrini čini ciguli-miguli, nije se stisnulo i kalup ne treba skidati.
Ma kaj, ne bude se ništa dogodilo. O da, bude se dogodilo!
Jednako kao što se dogodilo kad te album pitao jesi li sigurna da želiš napraviti glupost sa brisanjem fotki, a ti svejedno kliknula!
Ja se evo već treći dan iskreno divim svojem talentu za izazivanje i privlačenje, da prostite, sranja. Neki djelovi mene su upravo ganutljivo djetinjasti.
Kako objasniti svom djetetu da kad mu kažeš da se nešto iz točno odeređenih razloga ne radi, ne ide baš to napraviti, kad ja činim iste stvari.
Nisam otišla na kvasinu. Moj racio mi lijepo prije svake bedastoće kaže, gle, dogodilo se bude to i to.
So? 🙂 Onaj drugi glasić koji kaže, “ma daaaj, napravi to!”, uvijek je nekako jači!
biftek s tartufima
Pred nekih dva tjedna sam protutnjala kroz stan, onako detaljno, uključivo pranje presvlaka s fotelja (pritom utvrdivši razmjere štete koje su moje dvije najdraže štetočine usprkos presvlakama uspjele napraviti na tapecirungu ), sve polizala, sve počistila.
Oprala i prozore, objavivši pritom urbi et orbi da ih ove godine više ne perem, taman da mi se kondor na njih posere.
A s one piškota konstrukcije sam naravno skinula kalup, iako je još radila ciguli-miguli.
I nastavila prčkati dalje, svako toliko ulazeći po nešto u hladnjak.
U jednom od tih otvaranja hladnjaka doletio je projektil. Jedan, pa drugi, pa treći!
Solidne veličine i zbog brzine dolijetanja i izgleda, teško identificirajući.
Krovni prozor je taman malo dalje desno. Kondor? Nemoguće! A i projektili su došli više slijeva, promašivši jedva mjerljivo moju glavu i kosu.
To ovako napisano zvuči kao slow motion, ne zato što vi sporo čitate, nego što ja vama ne mogu dočarati brzinu kojom su se stvari događale.
Pogled prema gore je omogućio utvrđivanje ishodišta navedenih projektila. Piškotno-pudingasta konstrukcija je nakon katapultiranja istih, nastavila silaznu putanju, rasporedivši se prilično pravilno po polici na kojoj je bila smještena i šireći se k’o Semiramidini viseći vrtovi na donje.
Sad ja, naravno, brzinom munje, pokušavam uhvatiti puding!
A moliti ću vas, ako slučajno znate, kako se lovi puding? 😉
Pri toj lovnoj egzibiciji dodatno udaram i rušim predmete i posude po hladnjaku. Izlijeće posuda sa čvarcima bez posljedica, ali izlijeće i posuda s bjelanjcima, preostalim nakon oplemenjivanja pudinga žumanjcima, pada, otvara se, a bjelanjci napuštaju posudu.
Ne jedan po jedan. Bio je to egzodus bjelanjaka.
Čak su i moje dvije štetočine usprkos poslovičnoj mačjoj znatiželji, zatečene prizorom, ostale na pristojnoj udaljenosti.
Duševne boli tu večer nismo ublažili, a vi ćete mi oprostiti što nisam bila dovoljno prisebna fotodokumentirati vam opisani prizor.
Biftek s tartufima
U petak je u ranim poslijepodnevnim satima počeo padati snijeg. Ja u povratku s posla s jednog kraja grada na drugi, moram i na treći kraj, pokupiti Timnu iz muzičke.
Krećem, šaljem SMS, ne isporučuje se. Zovem, jer za promjenu kasnim :(, sat je završio, ona nedostupna. Prolazim kraj škole, nema je. Vraćam se, nema je.
Zovem profesoricu klavira. Timni je završio sat, otišla je pred pola sata, rekla je da ide sama doma.
Kako ide sama doma, nismo se tako dogovorile. Zašto me nije nazvala, zašto je nedostupna?
Zove za svaku 3.14zdariju, sad me nije nazvala i ne javlja se.
Mećava se zahuktava, pada mrak.
Biftek s tartufima
Jurim kući kroz gužvu, milijun puta stišćem brzo zvanje i njen i kućni broj. Kod kuće zvoni u prazno, ona i dalje nedostupna. Urlam na nju naglas i u mislima, plačem, psujem sve i sva što mi se nađe na putu.
Dolazim pred kuću, u stanu mrak. Nema je. Razmišljam o eventualnom zastoju u gradskom prijevozu, čekam još neko vrijeme, nje i dalje nema.
Prošlo je već više od dva sata odkad je otišla iz muzičke škole, odavno je pao mrak, ja sjedim na parkiralištu u autu kojeg već zatrpava snijeg i razmišljam što bih još morala učiniti prije negoli odem na policiju.
U tom času zvoni mobitel, na displayu broj tajništva Glazbene škole.
“Molim?”
“Mama? Ja sam!”
Biftek s tartufima
Preblesavo da bih vam uopće prepričavala. Mobitel se pokvario. Ona kaže da je kucala od vrata do vrata da nađe nekog starijeg i zamoli da mi se javi, ali da nikog nije bilo. Navodno je stajala gdje je trebala da je pokupim, ali niti sam ja vidjelu nju, niti ona mene.
Na pitanje zašto nije otišla natrag profesorici i nazvala od nje, rekla je da joj je rekla da ide sama kući i da ju je bilo sram vraćati se.
A meni je uzela najmanje 5 godina života.
Ovo je vjerojatno prvo takvo iskustvo. Da na očigled starim i umirem jer ne znam gdje mi je dijete. Nije posljednje, znam, ali je strašno.
I da, moja mama mi je išla užasno na živce kad je govorila da ne može spavati, dok brat i ja nismo kod kuće. I da mi želi da meni moja djeca budu samo jednako takva kakvi smo mi bili njoj. Ni bolja ni gora. Samo točno takva.
Valjda ću to nekako preživjeti.
Biftek s tartufima
Kakve veze sa svim tim ima biftek s tartufima? Savršeno nikakve.
Biftek s tartufima
Ali, ako ne objavim recept, ostati će zaboravljen sa gomilom drugih neobjavljenih recepata, u folderu mojih kašnjenja i dugova, poput fazana, slatkog i pizze od luka i smokava, pite od oraha sa piletinom i moussom od krastavaca, pite od limuna i kupina, sarmica od vinove loze, salate od lubenica. luka i krastavaca sa buhtlama od sira, rolica od purećih bataka u umaku od šampinjona, M’c Donalds pita, muffina, Griotta, …..
A sad mu je ora, još koji dan.
Dok su u igrici “Ajme koliko nas je ….. “ , još uvijek gljive tema, koju je zadala Lusitania – na putovanju, ovomjesečna domaćica.
Biftek s tartufima
- 600-800 g junećeg bifteka očišćenog od žilica i narezanog na medaljone
- sol, papar, češnjak
- 2 crna konzervirana tartufa
- maslinovo ulje s okusom tartufa
- maslac, maslinovo ulje
- 300 ml vrhnja za šlag
- široki rezanci
- zelena salata i crveni radič
- ribani tvrdi ovčji sir
- Biftek očistite i narežite na medaljone.
- Posolite ih, popaprite, natrljajte protisnutim češnjakom i ostavite da neko vrijeme odstoje.
- Rezance skuhajte al dente.
- Na vrućoj mješavini maslaca i maslinovog ulja ispržite naglo medaljone, izvadite ih iz tave i držite na toplom.
- Na masnoću koja je preostala dodajte vrhnje, maslinovo ulja s tartufima u količini prema vlastitom ukusu pa posolite i popaprite.
- Kratko prokuhajte, a onda u umaku okupajte skuhane rezance.
- Medaljone servirajte na podlozi od rezanaca, naribajte tartufe na listiće, naribajte tvrdog ovčjeg ili sl. sira i ukrasite rezancima zelene salate i crvenog radiča.
Tadeja says
December 5, 2010 at 11:42Hvala puno svima! 🙂
@Vera, hvala ti puno, ne znam koji je razlog. Imala sam problem s blogom, rušio se, ali sam mislila da sam ga uspjela rješiti. Ako se to i dalje događa, ako ne možeš do bloga, molim te, javi mi što se točno dogodi kad pokušaš ostaviti komentar, možda uspijem ustanoviti uzrok.
@moja mediteranska kuhinja, čuvam:)
a možda ih objavim i na novom blogu. Tko zna, znam ja biti prilično hirovita. 🙂
mojamediteranskakuhinja says
December 3, 2010 at 11:25“tmurne pospremljene tekstove” molim obavezno čuvat za knjigu!! 🙂
Andrea says
December 1, 2010 at 14:28A joj, joj uopće ne mogu zamisliti što ti je sve prolazilo kroz glavu kad nisi mogla dobiti Timnu. Znam kako mene operu paranoje kad mi se dragi odmah ne javi na mobitel, a šta bi tek bilo da je dijete u pitanju.
Drago mi je da je sve sretno završilo i da je riječ samo o nesporazumu. 🙂
Jelo, zvuči i izgleda savršeno. Ovo je prava delicija u kojoj bi sigurno uživala. 🙂
vera says
November 30, 2010 at 16:12Sa decom uvek nesto…:)Tvoje fotkice imaju tako divnu boju da zaista prikazu i sam ukus.Inače čim objavis post pročitam,ali Tadeja uvek imam problem sa objavom komentara…:?!pa par dana pokusavam…:)
Shangri La Food says
November 30, 2010 at 09:08obožavam čitati tvoje postove.. stvarno imaš odličan stil pisanja. na prvi dio sam se nasmijala, iako da sam ja bila u tvojoj koži vjerovatno bi si sčupala svu kosu sa glave..
a epizoda sa djetetom.. joj.. sva sreća da se sve završilo kako treba.
za tartufe sam već rekla da je to bila ljubav na prvi griz između nas, a kombinacija sa biftekom… eto gladna sam ko vuk.. a 10:08 je 🙂
Sandra says
November 30, 2010 at 00:48Fotke, prezentacija, recept..sve mi se dopada i izgleda jako ukusno!
Zondra Art says
November 29, 2010 at 22:22Ovo je prava divota od mirisa, okusa i izgleda, sve pohvale!!!
Pusa i veliki pozdrav.
Casa de vainilla says
November 29, 2010 at 18:15Zamisljala sam te kako hvatas puding i stvaras jos veci lom i slatko se nasmejala 🙂 Obicno to tako i ide, kad se trudis da na brzinu resis jedan problem onda nastane hiljadu i jedno sranje 😉
A mogu samo da zamislim kako si se osecala kad si “izgubila” kontakt sa Timnom, mislim da vecina roditelja tu gubi glavu. Srecom pa deca danas imaju mobilne telefone i vecinom (ako se bas ne desi ovakva situacija) mozes proveriti gde su, zamisli kako je bilo nasim roditeljima kad se mi nismo pojavljivali…i moja mama je zvucala upravo isto kao tvoja 🙂
Jelena says
November 29, 2010 at 17:02Kao po običaju vratim se na tvoj post nekoliko puta i sve mislim sledeći put ću ostaviti komentar, neka mi se još malo slegnu utisci, i onda mi vreme promakne. Tartufe nisam jela i mogu samo da maštam o prefinom ukusu.
Sve je dobro, kad se dobro svrši, kako kaže narod, pa tako i ova užasna situacija sa Timnom. Suprug i ja smo tako pre dva leta primetili jedno izgubljeno dete koje zvera okolo na prepunom zemunskom keju. Jedino što je znao da nam kaže je da ga je deda izveo i odjednom se izgubio, a jedini broj telefona koji je dete znalo je bio broj mamine mame. Da ne pominjem da ga je izgubio tatin tata. No, stigli smo mi i do bake koja je pozvala prikana svog da mu kaže gde mu je dete. Unezveren deda je već prošao dva kilometara gledajući u Dunav da mu dete nije upalo sa sve biciklom u vodu, a mali se samo vratio malo unazad i tako su se izgubili. Prva stvar koju je rekao kad ga je vide je bilo “Pa dobro bre Andrija, pa više mi neće dati da te izvodim napolje.” Izraz na njegovom licu nikada neću zaboraviti. Mogu samo misliti šta je dedu čekalo kod kuće!
Tadeja says
November 29, 2010 at 14:53Puno hvala cure! 🙂
Ma znam da je tek početak briga i najgore je kaj sam mislila da bum ja cool 🙁 Mo’š misliti!
@Sally – My Custard Pie, I’m aware of imperfections of google translator, but I’m also too lazy and not good enough in English to translate all. Anyway, thank you very much for visit and compliment for the photos.
Sally - My Custard Pie says
November 29, 2010 at 14:17Google translate, I’m sure, does not do justice to this post – but I must say that your pictures are lovely.
maslinka says
November 29, 2010 at 13:36Uživala sam čitajući post bez obzira na jezu koja me prožimala na trenutke… na kraju je sve dobro ispalo…
A hrana, šta reći VRHUNSKA s tim da zaista ukus ne mogu zamisliti jer tartufe nikad nisam probala ali ne sumnjam da bi mi se svidelo…
Snježa says
November 29, 2010 at 12:56Uh, draga potpuno te razumijem ali, nije to ništa šta te čeka:)) Još je Timna mala i stvarno odgojeno dijete. Nesporazumi se događaju.
Polako se pripremaš i učiš na ono što dolazi: izlasci do kasno, piće, tulumi,…
Biftek je savršen, samo sanjati mogu takve stvari. Ili, ko zna…
Tadeja says
November 29, 2010 at 12:15Hvala svima! 🙂
Što se tiče Timne i petka mislim da su mi posljednje tri lasi na glavi koje još nisu bile sad definitivno sijede. Mislila sam da ću urlati kad je se konačno dočepam, a zapravo nisam satima otvarala usta. K’o da me alien posaugao.:(
Knjiga? ;))
Isprintati ćemo i uvezati ovo! :)) Hvala što čitate, drago mi je da vam se sviđa!
Doduše imam ja i nešto tmurnijih pospremljenih tekstova za koje nisam sigurna da bi vam se svidjeli.
@Bako, hvala! :)) Daj mi vremena do iza Nove Godine i ozbiljno startam s kuhanjem! 🙂
cosmo2503 says
November 29, 2010 at 11:27Uh draga strava, dobro ovaj peh sa šarlotom još i za preboliti, ali mogu zamisliti koje si filmove vrtila sa Timnom. Znam da je njoj možda nezgodno što mama još dolazi po nju, ali je to zaista najbolje i nema razloga da je bude sram, shaviti će jednog dana.
O ovom bifteku razmišljam odkada si na komentaru za truffles napisala da ste ovo ručali, božanstveno, fantastično i predivno. Ovo je nešto što se treba pojesti u božanskom miru bez komentara samo se čuje zveckanje pribora za jelo.
Kada si o ovom pričala pogledala sam kako se pravi biftek Rossini, čak sam ga htjela napraviti (bez gusje jetre) i onda po baksuzluku u subotu nije bilo bifteka u mojoj mesnici.
Ebba says
November 29, 2010 at 11:09hm, tek nakon objavljenog svog komentara čitam ostale komentare i skužim Mignonnin komentar za knjigu 😀
Ebba says
November 29, 2010 at 11:06Tvoj blog je za mene poput neke dobre knjige. Iako ne čitam beletristiku, tvoje romane bih sigurno čitala s guštom ;))). Tartufe nikad nisam probala, ali sam sigurna da si ti ovo jako fino pripremia, odlična kombinacija. Što se tiče torte od piškota i pudinga, predpostavljam da je krema bila fizički preteška za lagane piškote, pa je zato sve krenulo u krivom smjeru.. been there, done that 😀
BK says
November 29, 2010 at 10:47iako se to već reklo, sličke su ti zaistač vrhunske!
mojamediteranskakuhinja says
November 29, 2010 at 10:39slogan koji ide uz one kreditne kartice (neću ih reklamirat), bi se mogao primijenit i na tvoj način pisanja – neprocjenjivo. Tako da se apsolutno slažem s Mignonne koja spominje knjigu!!
p.s. i biftek i tagliatelle (ili kak se već zovu) i tartufi – sve je vrlo apetitlich
lusitania says
November 29, 2010 at 10:35joj da, zamislila sam si da dodjem po dijete i da je nema….ufff…inace, prvi dio me nasmijao, al onda sam si zamislila sebe u datoj situaciji…1.2.3. disi duboko. uz spominjanje blize i dalje rodbine.
ovi tvoji tartufi izgledaju odlicno!!!!
Κάθαρσις says
November 29, 2010 at 08:41Eh, svakodnevna sranja koja čine život! Zašto bi sve lijepo išlo i klizilo, kad’ može i onako kako najmanje želimo? Primjetila sam da kada dođem do neke malo veće love, odmah odnekud izroni nešto što pukne i mora se popraviti ili nešto od aparata crkne i mora se kupiti i tako u nedogled. Kao da love nije ni bilo. No, nastojim se utješiti onime – a da se to sve dogodilo, a da love nije bilo??? No, ovo s tartufima je prava stvar. Ne treba mi bifstek, jedino malo pravih tartufa, ne samo ulje. Znam, znam. Inače bih ovo jela svaki dan!
Sweet Green says
November 28, 2010 at 23:58Odlican post – bas si me nasmijala, ali bome i drzala u napetosti. Fotografije kao i uvijek predivne.
Jasnas' kitchen creations says
November 28, 2010 at 23:09Eh, kad krene. Valjda naidje period kada se zvijezde gore pobrkaju, pa nam sve krene urnebesno.
Sto se tartufa tice…Nikad ih probala nisam, a imam takvu zelju!
Sjajan recept i duhovit post.
Tadeja says
November 28, 2010 at 21:11Hvala vam 🙂
Da znate da se nagomilalo svega. 🙂
Sumnjam da baš neću kuhati, ali ….neka se nađe :))
@vila lila, najlepša hvala na obisku in prisrčnih komentarih! Tudi na tvojem blogu je množica lepih stvari. Pa še tole: vsem slovenskim blogericam, ki obiskujejo moj blog, prav veselilo bi me, če bi komentarje pustile kar v slovenščini! 🙂
Branka - byB says
November 28, 2010 at 20:23Uh koja priča, poznato mi je kada sve krene tako nekako naopačke , a ja onda samo kažem “ma dobro, neka svo zlo bude sa ovim i ja sretna” . Ali ovo sa iščekivanjem Timne, e to ti vjerujem da ti je oduzelo i više od 5 godina života.Super je da se sve na kraju završilo kako treba. I ja tako strepim ne samo kada mala K kasni a ne javlja se nego kada se to dogodi i mami ili sestri , a joooooj, obično razlog je neki eto koji mi nikada ne bi pao na pamet i na kraju ja ispadnem blesava zbog nerviranja jer u čemu je problem, pa one su dobro 🙂
Ali zato je tu ovaj prefini biftek , ajme što ovo dobro izgleda …….., ajme :))
Dunja says
November 28, 2010 at 20:16Ha, dobro ti je ono “uzela mi je 5 godina”, ono što su meni moji radili, ne bi doživjela ni 40. A što se tiče kondora i prozora, kod mene ima “potpisa” od svraka i to obilno, pa kad pada kiša kao danas, nitko sretniji od mene. Sjedaju na rub prozora, donesu u kljunu gablec, to su uglavnom žohari, crvi, gliste.. i klopaju a prerađuju sve u rekordnom roku, a malo i ostave za poslje.
Biftek s tartufom, savršenstvo, sve preljepo izgleda.
mignonne says
November 28, 2010 at 19:44Bas nesto razmisljam kakva bi to zanimljiva knjiza bila kad bi kojim slucajem objavila sve tvoje zgode na jednom mestu…jooj, vec sam zamislila scenu sa klizecim pudingom i letecim belancima!;)) A Timna je dobro dete i nadam se da nece vise prepadati mamu na takv nacin…sto se tice rucka, gledam u fotke kao hipnotisana, mljac…i jedva cekam te receptice iz draft foldera!;)))
Nada says
November 28, 2010 at 18:41Fino, fino ti toga draga imaš u draftu, taman za one ljetne dane kad postaneš fjakava, onda samo šibaj i ništa ne kuhaj..:)))..imat ćeš dosta za iduće ljeto..
A biftek, tartufi..prava pravcata gozba, savršen ručak!! Sve volim. Lijepo izgleda!
Nale says
November 28, 2010 at 17:03Kakvi dozivljaji – o, boze! Ono sa kalupom i belancima je opisano tako dobro, da sam te zamisljala i oprosti mi, smejala sam se pri zamisli kako si uspela tako nesto! Eh, ovo za Timnu nije mi ni malo bilo smesno. Stvarno sam bila ko na iglama dok nisam procitala do kraja. Uh, dobro je – pomislih. Pa, na kraju da kazem koju i o recepticu. Ovo je odlično! Dobro je što si ga objavila, jer greota je da se zaboravi… Pozzzz
vila lila says
November 28, 2010 at 16:25aa, dobro poznajem onaj mali glasić.. mene naprimjer uvijek tjera, da kad radim nešto sa drvom, s prstićem provjerim ako je lak suv a dobro znam da nije. ali mora, da se sluša. 🙂
svidjaju mi se tvoji postovi – čovjek se od srca nasmije. naravno više hvatanju pudinga nego traženju djece s pokvarenim mobitelom..