U Zagrebu je nedavno otvorena Kuhaona.
Mjesto, na kojem biste ako volite kuhati, mogli štošta naučiti i pritom se odlično zabaviti. Ekipa koja stoji iza projekta godinama je profesionalno vezana uz hranu, njenu pripremu i prezentaciju, a ideja vodilja čitavog projekta prije svega je promovirati tradicionalnu hrvatsku kulturnu i gastronomsku baštinu, ali i postati mjestom razmjene kulinarskih znanja.
Pripremili su i planiraju niz različitih radionica, a taj su zadatak povjerili poznatim imenima hrvatske gastro scene iz različitih područja vezanih uz gastronomiju, kulinarstvo i prezentaciju hrane. Tu je i jedan novitet koji bi mogao biti vrlo interesantan svima koji se amaterski ili poluamaterski bave hranom, a posebno fotografiranjem iste, napose gastro bogerima i onima koji će to tek postati, jer prvi put kod nas, nudi se mogućnost specijalizirane radionice fotografiranja hrane.
Kuhaonu sam imala priliku posjetiti i prije nego što je službeno počela s radom. Prostor je ugodan, uređen decentno, minimalistički, u skladu s današnjim trendovima, prilično funkcionalan i sa čitavim nizom aparata, kuhinjskih alata i pomagala, većinu kojih potpisuje Gorenje.
Izuzetno mi je drago da sam imala prilike prisustvovati prvoj radionici koja je održana u prostoru, pa Karmeli i Sanji zahvaljujem na pozivu, a koju je vodila Petra Jelenić, ime i ruke iza, sad već brenda, slastičarne Mak na konac. Meni je osobno, činjenica da ću je upoznati i imati priliku s njom peći kolače, bila dodatni motiv sudjelovanja. Nisam nikad dosad imala priliku kuhati, u ovom slučaju peći kolače, s profesionalnom slastičarkom, a po svojoj naravi ne držim do autoriteta i titula apriori. Mora me se u to uvjeriti, a Petra je u tome uspjela.
Pokušala sam zamisliti da sam apsolutni početnik, koliko mi je to bilo moguće :), i staviti se u kožu nekoga tko slijepo sluša upute, jer nema ili ima vrlo malo prethodnog iskustva. Jasne i jednostavne upute, odgovor na svako kako, ali i zašto i zašto ne pitanje, uz objašnjenja kako se pojedine namirnice ponašaju i što izbor jedne ili druge i eventualne zamjene mogu učiniti i čine vašem jelu, te čitav niz bonusa u vidu otkrivanja malih trikova i tajni zanata. Definitivno vrijedi vremena koje provedete na radionici, a koje nevjerojatno brzo i ugodno prođe.
Neizostavno pitanje koje se danas u pravilu prvo postavlja je cijena. Radionica bi se za naše prilike mogla učiniti skupom. Međutim, ako volite kuhati i želite naučiti nešto novo ili doživjeti iskustvo kuhanja s profesionalcem, ova i ovakva radionica, opravdava svoju cijenu i sasvim sigurno nećete požaliti, ako se na nju odlučite.
Proći ćete čitav proces izrade jela, uz vrhunsku opremu i vodstvo, pritom se koriste isključivo kvalitetni i “punokrvni” sastojci, ali istovremeno dobijete i podatke, što sam već napomenula, i o mogućim zamjenama za određene namirnica, ako kasnije odlučite nešto izmijeniti, kao i informacije što u tom slučaju od vaše slastice možete očekivati.
Iako je nedvojbeno riječ o profesionalki i nekome tko slastičarstvo ima u malom prstu, niti u jednom trenutku nisam imala osjećaj da docira i postavlja se ex catedra, nego smo doista, zabavljujući se, sve prisutne na radionici, usvajale, netko nova znanja i vještine, netko dodatne tajne zanata. I ne manje važno, svojih ruku djela odnijele kući na ocjenu. 🙂
Još jedan detalj u jučerašnjoj radionici je kod mene osobno, odigrao ulogu mamca. Tema su bili kesten i bundeva. Tko me prati zna da sam s bundevom na Vi, a kesten mi je najdraži kad pliva uz patku.
Međutim, izbor slastica koje smo pripremali i njihov okus, a pogotovo okus tarta od bundeve, mogli bi me pretvoriti u konvertita, a nije baš jednostavno postići da ja promijenim mišljenje. 🙂 No, uvjerena sam da će nakon ovog tarta, bundeva dobiti još koju priliku u mojoj kuhinji.
Uz ostale sudionice radionice, društvo su mi radile i Ana – Anini kolačići te Marijana – Un Mondo di sapori, a partnerica za stolom, suodgovorna za naše kolače, Davorka – Pekarski glasnik.
Rastali smo se uz šampanjac, za koji vam ne mogu obećati da će se točiti kad i vi budete sudjelovali u radionici, ali mogu da ćete otići zadovoljni, punih ruku ukusnih kolača i s pregrštom novog kuharskog samopouzdanja. Nagovorite prijateljicu, dovedite partnera, mamu, nešto stariju djecu, radionica je tako koncipirana da u njoj mogu sudjelovati, a sasvim sigurno uživati, svi oni koji uživaju u hrani i slasticama, a prvenstveno u njihovoj pripremi i koji žele naučiti nešto novo ili poboljšati već stečene vještine.
Za sebe sam sigurno da ću im se svakako rado ponovo pridružiti.
Iduća radionica je već u ponedjeljak, 20.10.2014., rezervirajte svoje mjesto.
ljubica says
Jako mi je zao sto ovako nema nesto u mom Valjevu, alizato mogu posecivati Vas sajt!!
What's for dessert? says
Voljela bih prisustvovati na nekoj Petrinoj slatkoj radionici, evo čak bih i do Zagreba potegnula radi toga. Morat ću malo pratiti raspored radionica pa možda uspijem nešto i iskombinirati
Iva says
Bas sam sretna da je ovo stiglo u Zagreb, Prostor mi je bas po gustu, i nadam se da ce biti prilike da ga vidim u zivo (odnosno da ce Kuhaona opstati dok se vratim, a i dugo potrajati). Bas ste lijepo kuhale, odnosno pekle…ja bih sigurno uzivala, jer (za razliku od tebe) bundevu obozavam 😉
p.s. prvi put sam na tvom novom blogu, i imas sve pohvale za novi dizajn.
Laka kuharica says
Odlična ideja i pozdravljam Kuhaonu. Ovim putem posebno pozdravljam g. Davora Marjanovića, našeg najboljeg snimatelja hrane! Davore, nenadmašni ste! Radila sam s njime i jako dobro znam što je sve potrebno kako bi dobra fotka hrane bila baš kako treba.
Nadam se da će u Kuhaoni gostovati zaista gastro poznati, a ne kojekakvi celebrity od kojih ne možeš ništa naučiti. Također se nadam da odnos prema korisnicima neće biti preslikan s Coolinarike jer je tamo, do promjene uredništva, bio vrlo baghat i bezobrazan. Zbog toga sam i pobrisala svoj profil tamo i pozdravila promjenu cijele ekipe koja je kasnije nastupila. Korisnici su zakon – ali ne i onima koji misle da su sve postigli sami i dive se vlastitoj genijalnosti.
I na kraju, nadam se da ćeš se i ti uključiti u ekipu kao gastro amater – to bi bilo baš dobro! Svima puno sreće!
Tadeja Bjažević says
Hvala, ja sam sigurna da ću se još koji put uključiti kao posjetitelj radionice. 🙂
Drago mi je da si komentirala g. Marjanovića, mnogo nas koji se već godinama bavimo gastro bloganjem, koji fotografiju nalazimo najtežom, a time i najslabijom karikom tog posla, tako da sam uvjerena da bi za te radionice moglo i trebalo biti zainteresiranih.
Sudeći pak po imenima chefova koji vode ostale radionice ni u taj dio ne sumnjam.
Ostalo ne mogu komentirati, jer sam sama na Coolinarici bila vrlo kratko prije nego sam se odlučila za blog. No, generalno držim da, osim kod opetovanih neslaganja, ne treba biti zlopamtilo a dok god su ljudi spremni čuti i uvažiti argumentiranu kritiku i na njoj učiti, treba im za to ostaviti prostora i dati šansu.