Računajte na nas ! – poplave (aukcija)

Ipak. Računajte  i na moje postove s kojima poslovično kasnim. Bojim se da sam jednostavno prestara za promjene i to ne samo ove koje se tiču točnosti i ne kašnjenja.

:: Računajte na nas ::

Nedavno sam gledala film u kojem starac, znajući da je silno bogatstvo koje je naslijedio od svojih roditelja, stečeno nelegalno i krajnje nemoralnim načinom, pokušava tu činjenicu popraviti vračajući na sve moguće načine “dug” društvu, zajednici i pojedincima, a u tom smislu pokušava odgojiti i unuka.  Jer, kaže, nije sve tako loše, ako iz lošeg ipak, na kraju nikne nešto dobro. Međutim, unuk, hineći prihvaćanje djedove filozofije i djelovanja, kuje sasvim druge planove, a kad ga djed prozre, ne libi se starca ugušiti jastukom.

Za moj pojam, svi oni moje generacije, pa i nešto stariji i nešto mlađi, rođeni na ovim prostorima, naslijedili smo od djedova nešto iznimno dobro. Niklo iz lošega koje je trebalo mijenjati, nastajalo u još težim uvjetima, izraslo je u nešto divljenja vrijedno. Vrijedno već kao sama ideja, ali velikim dijelom i u samoj realizaciji, u načinu života i sistemima vrijednosti.

I starac nas je stalno upozoravao da to čuvamo. To dobro, stvoreno mukom i iz lošega.

Znam, neće se svi složiti sa mnom, jer da su se slagali, ne bismo ugušili starca i odjek njegovih riječi. Računajte na nas, pjesmica koju su pjevale i generacije prije mene i one nakon, odjednom je zvučala poput pjesme rugalice. Stajali smo, još gore, izmicali se i šutjeli, u strahu. Dopustili da loše još jednom pobijedi. Nije se moglo računati na nas.

I od onda živimo, svaki na svom kraju, više manje u svom jadu, većim dijelom ili posve opljačkani, materijalno i moralno.

Poplave

Onda je došlo proljeće 2014.  Na sve što nas tišti, na sve što znamo da je pogrešno, ali ne znamo i ne možemo promijeniti i popraviti, sručila se voda. Dovukla blato i mulj, porušila i odnijela sa sobom sve što je uspjela. Nije birala. Njoj naše granice i podjele ništa ne znače.

:: poplave – Balkan :: – izvor

A iz mulja se gotovo istovremeno  izdiglo ono godinama zatomljivano i po mulju vučeno.  Ono dobro čemu nas je starac učio, što nam je svima želio.

U  jednom se trenutku sa svih strana moglo ponovo čuti i pokazalo se na djelu: Računajte na nas!

Ljudima je svojstveno zaboraviti podjele i antagonizme kad se nađu u opasnosti od nečega što ne mogu kontrolirati, što je jače od njih i van ičije kontrole. U tom smislu nije se ni ovdje dogodilo išta drugo. Opasnost od pogibelji koja je prijetila svima, uzrokovana većom silom, dovela je do toga da se  podjele izgube i ljudi krenu pomagati jedni drugima.

No ovaj se put dogodilo i nešto drugo. To zajedništvo, ta zajednička borba protiv vodene stihije, uzajamno pomaganje bez obzira na ono što žele da nas dijeli, prizvalo je sjećanje na neka druga vremena, kad je takvo ophođenje, takav način suživota, bio zadana kategorija.

:: 1944-2014 – izvor Facebook ::

Ja sam rođena u Hrvatskoj, u njoj živim, volim je, jer moja je, koliko joj i zamjeram. Izjašnjavam se kao Hrvatica, usprkos činjenici da mi to nisu oba roditelja. To su činjenice, to je ono što piše na papiru.

Ali, moja domovina, onaj topli osjećaj koji taj pojam u ljudima budi, neraskidivo je i zauvijek vezan za Jugoslaviju, za sve narode koji žive na prostorima moje domovine, koje više nema.

Poplave su, stekla sam dojam, izvukle taj osjećaj, to zajedničko sjećanje, ne samo kod mene.

I pokazale još nešto drugo. Ta strašna voda, u bujicama mulja donijela je saznanje da još uvijek postoji sjeme zajedništva i da je uspješno preneseno i na mlađe generacije, jer upravo su se oni, kako na Twitteru u širenju informacija i internetu općenito, otvarajući stranice koje su sadržavale sve relevantne podatke o poplavama u sve tri države,  na sabirnim mjestima i centrima Crvenog Križa pri sakupljanju i pružanju pomoći, pa sve do odlazaka na poharana područja,  pokazali najagilniji, brži i svrsishodniji od samih institucija koje su u tom trenutku trebale odreagirati i ne manje važno, činili su to bez predrasuda i zadrške.

Ne zazivam ovim novu Jugoslaviju, negdje po putu, svih ovih silnih godina, izgubila sam vjeru u to da je više moguća. Ali ove su mi poplave vratile nadu, nadu da negdje postoje roditelji koji svoju djecu odgajaju i odgojit će na načelima i vrijednostima koje nam je usadila naša domovina i da treba računati na nas.

Jer i kad nas ne bude, ni nas, ni djece naše djece i dalje će se živjeti na ovim prostorima.

I dalje će dolaziti poplave, vode, bujice, blato i mulj i ljudi će trebati jedni drugima. A ako si znamo i možemo pomoći kad svima zagusti, zar ne bismo to trebali moći uvijek.

:: izvor – Facebook ::

Ljudima koji su direktno stradali u poplavama pomoć će trebati još dugo. Neki se vjerojatno nikad neće potpuno oporaviti od posljedica.

Trebamo biti na oprezu, jer nažalost svima su nam iskustva s ljudima koji bi trebali brinuti o općoj dobrobiti više nego loša, trebamo zahtijevati da sve što učinimo, sve što damo kao pomoć, bude razvidno i mi dobijemo potvrdu da je stiglo do onih kojima je namijenjeno.

Ali, nemojmo od straha da će naš novac doći u krive u ruke, da će se netko time okoristiti, ignorirati institucije kojima je pružanje pomoći svrha i odbiti daljnju pomoć. Time ćemo kazniti ponajprije one koji je trebaju.

Ne mislim da će moja aukcija  napraviti išta veliko, ali zrno po zrno pogača, a i podsjetnik da iako se voda povukla, ljudima još uvijek i tek sad, treba pomoć, stoga #čini dobro .

U nastavku su tri ručne torbice- pismo torbe u tri boje, plavoj, bijeloj i crvenoj.

Dimenzije torbi su otprilike 28×23 cm. Sašivene su od umjetne kože i podstavljene pamučnom tkaninom. Imaju mali unutarnji pretinac, a zatvaraju se patentnim zatvaračem, a dodatno i magnetom, kad se preklope.

:: pismo-torbe ::

1. Početna cijena za svaku je  75 kn, odnosno 10 €, da se lakše snalazimo. Licitirajte u eurima, jer pravo licitacije imaju svi s teritorija bivše Jugoslavije, kao i oni raseljeni po svijetu.

2. Licitirati možete za svaku torbu pojedinačno. Pri licitaciji u komentaru navedite boju torbe i ponudu.  (npr. crvena torba – 10,50€)

3. Licitirati možete samo prijavljeni Google računom, pod imenom i prezimenom, iznimno pod nickom. Komentare koji to ne sadrže neću objaviti.

4. Licitacija se završava 06.08.2014. u ponoć.

5. Nakon što aukcija završi, izvršit ćete uplatu na moj račun, a ja ću uplate proslijediti na račune za pomoć poplavljenim područjima Hrvatske, BiH i Srbije, Crvenog križa Hrvatske i sken uplata objaviti na blogu, nakon ćega će torbice krenuti svojim novim vlasnicima.

:: pismo-torbe ::

Ovaj je tekst dio akcije Coca-Cola Bloggers Network Adria.