Ne znam koliko se vas sjeća nedjeljnih jutarnjih TV programa u bivšoj nam zajedničkoj državi.
Naizmjence su, ako nisam nešto pobrkala išle emisije o poljoprivredi i JNA, a onda svaka od njih još naizmjenično iz studija po republikama i pokrajinama. Uglavnom emisija o JNA, koja je išla iz zagrebačkog studija, zvala se, mislim, “Dozvolite da se obratimo….” Pa smo naizmjenično dobivali informacije o pojedinim rodovima vojske i svako toliko je na red dolazilo i zrakoplovstvo ili vazduhoplovstvo. A to je bivalo popraćeno glazbenom podlogom koja je išla nekako ovako: “Hej vojnici, vazduhoplovci, čelična krila naše armije, smjelo naprijed…..etc. 🙂 ! Meni osobno je to bio čist simpatičan pjesmuljak, a čini mi se da smo ga pjevali i u osnovnoškolskom zboru ( vjerojatno u svrhu i povodom Dana te iste armije) .
Nekako u vrijeme netom prije negoli će nam se ta bivša zajednička država i armija raspasti, kružio je na temu zrakoplovstva i njegovih začetaka i jednog od osnivača zrakoplovstva u NOB-u, kao roda NOV-e i vic, za koji ja više nisam apsolutno sigurna da ću ga uspjeti reproducirati u originalu, ali vjerujem da neću izgubiti poantu.
Dakle nebo nad Jugom, WW2, njemački ili kad je već o vicu riječ, švapski avion, unutra valjda Joseph i Hans i lete u izviđačkoj akciji, kad ih netko napadne, u, za ono vrijeme spram njemačke avijacije, smiješnom letećem stroju. I sad, pucaju i jedni i drugi, otpadaju krilca i ostali dijelovi i jednima i drugima, ali naravno Švabe jači, na kraju ga sruše i zadovoljno lete dalje.
Kad odjednom opet neki čudan zvuk!
I pita Joseph: ” Hans, wast ist dass? ”
Gleda Hans, vrti se, okreće……ne vjeruje…….kaže: Pa ne znam, ali neka budala trči za nama, gađa nas kamenjem i viče: “Ti ćeš hebat Franju Kluza !!!”
– 1 žličica sode bikarbone
Shangri La Food says
ajme nasmijah se sad do suza.. ljudi me gledaju malo u čudu…
franjo legendarni kluz.. što za reći. sjećam se dosta dobro (sa nostalgijom) tih vremena :))) inače ulicu koja se zvala franje kluza, a tu mi je blizu mene i dalje tako zovem.
medovik ti je ispao fenomenalno.. i fokte. moram doći pročuiti tu svjetlosnu instalaciju
romantales says
Ja ti se jedino divim na upornosti … meni se nikako ne bi dalo ispočetka raditi taj kolač. Slike su lijepe, a kakav je po okusu, ostaje mi vjerovati na riječ da je dobar. Sve što traži više od pola sata do sat vremena u kuhinji, jednostavno nije za mene 😉 Mislim da je mađarica jedini kolač radi kojeg sam spremna razvijati kore, čisto iz sentimentalnih razloga,a opet, ne priznajem mlince koji nisu originalno domaći, pilam kako kupovne kore nisu isto što i domaće vučeno tijesto, sama mijesim lisnato, domaću jajčanu tjesteninu … malo sam kontradiktorna sve mi se čini 😉
Monika says
ja se ovih emisija uopće ne sjećam…ali sjećam se tvog debakla s medovikom i baš mi je drago da si mu dala drugu šansu. sjsjno izgleda!
Tadeja says
Hvala cure! 🙂
@Ljiljo, tako je! Znanje-imanje se zvala emisija o poljoprivredi ;))
Ljilja says
E bas se radujem sto ti je sada ovako lepo uspeo, savresno izgleda :))))
Emisije se secam a i one posle nje. Znanje imanje-emisija za poljoprivrednike. Ja sam nedeljom samo cekala Tobogan koji je pocinjao posle njih :))))
maslinka says
Savrseno se secam svih tih emisija i takvih nedeljnih dana… Nisam spavala u to vreme jer se secam “drecanja” mame da ustanem i doruckujem (?) kao da mi je uopste tada do jela… Ali dobro to je bilo u mom proslom zivotu…
Medovik meni izgleda lepo mada mene kolaci tog tipa uopste ne privlace tako da mi nikad nije palo napamet da ga pokusam napraviti…
Fotke su ti bozanstvene…
Tadeja says
Hvala vam svima za prolaznu ocjenu na popravnom! 😉 i jako mi je drago, ako vas je podsjećanje na nekadašnja nedjeljna jutra, pa i popodneva sjetilo nekih vama dragih stvari ili trenutaka. 🙂
@Nina from Nina’s Recipes thank you very much! This is my second attempt at making medovik. It became my nightmare. I plan to do something with the translation, because Google interprets a bit funny, but never catch the time.
@Selma, nas dvije očito imamo neke mentalne foldere postavljene na share folder’s opciju, nemam drugog objašnjenja :), jer osim ovoga i ja već neko vrijeme imam post koji čeka svoj red na objavu na temu, za mene ultimativnog a krajnje običnog nedjeljnog ručka, uprkos svemu novom što sam već dosad otkrila ili ću.
@Vera, Vali, Andrea puno hvala! 🙂
@Sanella Mallory, možda je tebi zapravo bilo jednostavnije napraviti medovik tako offline, ja sam svaki čas ipak poluknula na originalni recept, što me samo unervozilo i udaljavalo od onoga kako kolač treba izgledati.
Nije se meni kod tvog posta i medovika činilo da je potpuno promašaj, baš naprotiv. Kore su ti fenomenalno tanke ispale, a meni upravo one predstavljaju problem.
@Sweet Corner, hvala! 🙂
@Nado, znam osjećaj! Još kako! 🙂
@Nina, hvala, ako inače nemaš problema sa izradom takvih vrsta kora za kolače pokušaj. Meni je ovo treći put u životu da pečem kore na taj način, tako da ja baš i nisam meritorna i još se s njima svadim. Nego, ja već danima imam problem s tvojim blogom, ne mogu ostaviti komentar.
@Dunja, te filmove je i moj brat obožavao gledati, a priznajem i ja. Nekidan smo na poslu razgovarali povodom reprize partizanskih filmova na HRT-u, a neposredno nakon ponovnog repriziranja Bitke na Neretvi i došli do slijedećeg zaključka. U proteklih dvadesetak godina smo se nagledali na raznoraznim televizijama svega, CSI-a, mrtvaca, prolivenih crijeva i mozgova i prolazimo kraj toga na TV ekranu mrtvi hladni, ali kad ranjenici u Neretvi zapjevaju, jbg. mene stegne grlo. I Timna je gledala širom otvorenih očiju, koliko god je to produkcijski sad već zastarjeli film.
Što se tiče vojske, vjerujem da je tvoje dječake prošla volja za filmovima, kad su i oni došli na red, ali priznajem, štogod tko mislio o meni, ako bi mi pred 20-25 godina dečko rekao da je izbjegao vojsku, bez stvarnog i objektivnog razloga, izgubio je kod mene svaku šansu. Ili mu nekaj grdo fali ili ak’ je takva 3.14čkica da ne može k’o svi drugi izdržati godinu dana vojske, nek’ si ide cmizdriti nekoj drugoj! 🙂
@Slavonka, hvala i samo hrabro! 🙂
@Aleksandra1234, slažem se, neke stvari jako nedostaju, jesmo li to mi stariji, pa polako klizimo u rikverc ili je stvarno bilo bolje…..
@mamajac, nisam još sasvim zadovoljna, posebno korama, ali puno hvala na komplimentu! 🙂
@kuvarica na trapezu, hvala! 🙂 Istina “Neven” i Brankova “Kockica” su klasici! A ovo drugo, a stvarno, tko zna 😉
Meni je u medoviku ionako krema adut, a shvatila sam i da okus vjerojatno jako ovisi o vrsti meda. Naime, ovisno o tome jeli med aromatičniji i od čega je i kolač mijenja okus. Ja osobno, a niti moji, osim supruga, ne volimo previše med, meni je osim toga kolač još uvijek presladak i ja bih i dalje negdje smanjivala količinu šećera, ne mogu se još odlučiti da li u korama ili u kremi, čekam još što će moja mama reći, ona nije mjerilo za šećer, ta i mast i šećer i sol žlicom jede bez posljedica, a meni Bog uvalio DNA po tatinoj strani! 🙂
@Snježo, hvala! 🙂
Snježa says
Dobro se sjećam svih tih emisija. Baš sam se slatko nasmijala vicu!
Meni ovaj tvoj medovik i sličice izgledaju božanstveno!
kuvarica na trapezu says
Iz onog vremena ja sam obožavala dječije emisije “Neven” i “Kockicu”, a kad bolje razmislim nema toga ko nije gledao “Dozvolite da se obratimo” koja bi sada u ovom vremenu bila totalni promašaj, ali bi možda u nekom budućem opet bila hit, ko zna:)
Da se vratimo Medoviku..Meni su kore išle tako lagano i ispale perfektno. Ja sam vrući maslac i med odmah umiješala u mućena žumanca, tako da sam tu malo dobila na vremenu. Poslije takvog uspjeha sa korama , opuštena i sigurna u sebe, umutila sam pavlaku i šećer mikserom i dobila izuzetno tečan krem sa kojim sam jedva izašla na kraj.
S obzirom da moj dragi voli ovaj kolač, definitivno ću radiiti ovaj tvoj krem koji mi izgleda savršeno. Ustvari, cijela tvoja torta izgleda savršeno!
mamajac says
Nista se ja toga ne secam, mada mi je poznato samo ime emisije :/
Medovik ti izgleda odlicno, ODLICNO!
Aleksandra1234 says
Kud se seti te emisije, slatko si me nasmejala i podsetila divnih emisija poput “nedeljno popodne” koje smo radili naizmenično iz Beograda i Zagreba. Famozni i za mene tada prelepi Saša Zalepugin /ne verujem da mu se i imena sećam:)!) Znalo se, posle ručka se porodica okupljala i gledala nedeljno popodne, uz popodnevnu kafu. Tada smo imali samo 3 kanala i imali smo mnogo bolji program od današnjeg. Meni lično nedostaju ta vremena.
Ruski medovik ti je ispao savršeno, slike prelepe, gde samo nađe onu plelicu! Čista 10!!!
Slavonka says
Medovik izgleda prekrasno. A sad ću moći praviti i ja, jer si ti išla na popravni umjesto mene i znaš gdje si pogriješila.
Sviđa mi se kako ti je muž ostao bez riječi kad je vidio što praviš :)))
A da, i ja se sjećam svih tih emisija. Iskreno, znam za naziv Dozvolite da se obratimo, ali se ne sjećam o čemu je bila emisija.
U svakom slučaju, pohvale za sve što si napisala, dobro sam se nasmijala 😀
Dunja says
Podsjetila si me na nekadašnja nedeljna dopodneva i tih emisija, a ratini filmovi poslje “Dozvolite da se obratimo”? Kad su moji klinci bili mali, to je bio jedini trenutak da skuham pošteni ručak i neki bolji kolač. Obožavali su tu emisiju i te filmove iz NOB, a kad je došlo vrijeme da sin ide u vojsku, brzo ga je prošla ta ljubav.
Kolač ti divno izgleda i sigurno je i odličan, s tim kolačem ti je ono, što više odlazi, sve je bolji.
Nina says
ne sjećam se tih emisija, sjećam se samo dječjih iz onog doba
a medovik ti je divno ispao, ja sam ga namjeravala isprobati, ali kad sam čitala koje probleme su neke cure imale, sad se dvoumim dal ću ga isprobati
Nada says
Savršeno izgleda medovik, stvarno predivan..a i ja se sjećam tih nedelja i tih vojnih emisija,i sama sam znala pjevušiti nekada tu podlogu. Nedeljni zabavnik mislim da se zvala ta dječja emisija, bila su to vremena, daleka a opet i ne. Uglavnom, nostalgija ili ne za njima..tada sam bila dijete i sve mi je bilo ljepo i sve sam voljela tako da mi sad fali to vrijeme…
Sweet Corner says
i ja se kroz maglu sjecam tih emisija, ali su note ostale u uhu, pogotovo djecjih emisija..branko kockica i ekipa:)) moram ti reci da si medovik vrhunski odradila, svaka cast!
Sanela Mallory says
Koja telepatija! Ja sam tek jutros našla vremena da čitam postove o Medoviku (ono što sam propustila zbog kompjutera), a kad tamo evo i najnovijeg posta:)))
Iako mi se kolač nikako nije svidio, bila sam uvjerena da je uspio, tj. da takav mora biti.
Ali čitajući druge postove, vidim da sam u krivu.
U receptu ne piše kakvo vrhnje treba, pa sam ja stavila ono s 12 % posto i stavila sam kristal šećer i to sam sasvim malo miješala, svega par puta – krema je bila tekuća (malo gušća nego smjesa za palačinke)- ali ja sam fakat vjerovala da to tako mora biti. Vidim da se i drugi žale da je krema bila tekuća pa su onda nalazili razne načine da spase stvar – ja nisam imala potrebu spašavati stvar jer sam bila uvjerena da krema mora biti tako tekuća. Mene je ta tekuća krema podsjećala na kremu za “krivu” Mađaricu kakva se radi u mojoj obitelji: šećer se ne karamelizira, nego se kuha krema i dok je krema još vruća i posve tekuća njome se zalijevaju kore – zbog te asocijacije na Mađaricu, ja sam bila uvjerena da i Medovik treba tako napraviti. Na svaku koru rasporedila tek toliko kreme da ju prekrije, jer inače bi moja tekuća krema curila na sve strane. Po 2 cm sa svake strane kore ostavila sam prazne, pa kad sam na kremu stavila drugu koru sve sam lagano pritisnula dlanovima i moja tekuća krema se onda rasporedila i na ona 2 prazna centimetra kore – tako moja mama radi Mađaricu. I ja sam tako naredala sedam kora i sve tanko premazivala tom juhom od kreme. Budući da su kore bile tvrde bez problema su upile svu kremu, i na kraju je ta krema od vrhnja bila čvršća, nego same kore – to sam sve objasnila u onom svom postu o Medoviku.
Dakle, moja krema je bila totalna katastrofa, a ja to nisam ni znala. Nekad je bolje živjeti u neznanju jer da sam znala da krema ne smije biti tekuća, to sve bi završilo u smeću, a ovako, blažena u neznanju, bila sam uvjerena da je sve kako treba i napravila sam kolač (koji je sasvim pristojno izgledao; nitko nije naročito oduševljen kolačem, ali svima su se sviđale kore i divili su se kako sam ih tanko razvaljala: )))
Tebi svaka čast na strpljenu i hrabrosti. Ja sam napravila kolač jednom i definitivno sam znala da ga više neću raditi – i to dok sam vjerovala da sam fakat dobro napravila kolač – sada kad znam da je to bio totalni fijasko, definitivno nemam potrebu raditi ga opet.
Baš sam gledala uratke i kad vidim neke Medovike s po jednim prstom kreme među korama – očito je da je moja krema totalni fijasko jer s onom tekućom kremom ja nikako ne bih mogla nanijeti kremu u tako debelom sloju – moja krema bi curila na sve strane.
Andrea says
Umrla sam od smijeha sada. 😀 😀
Naziv emisije mi je poznat ali se konteksta uopće ne sjećam. Ne sjećam se ni te pjesme, izgleda da sam bila baš mala kad je to bilo aktualno. 🙂
Briljirala si na popravnom i medovik ti je ispao savršeno kao i fotke. 🙂
Vali says
Ne sjećam se programa za vojsku (valjda je bilo prerano za mene ili nisam kuzila da je za vojsku ili nešto treće), ali se sjećam pjesme Hej vojnici… Fora mi je bila, evo i sad je pjevušim. 🙂 Ja se sjećam Muzičkog tobogana.
Vera says
Bas si nas super podsetila tog programa za vojsku,kod nas se mislim zvao nesto “Dozvolite…”ili slično.Sjajno ti izgleda medovnik i prvi put je bio odličan!
cosmo2503 says
Jesue, Tadeja! U folderu imam pripremljen post “Ni nedjelje nisu što su nekad bile” To su recepti za Ajme koliko nas je, ali različiti od nedjeljnih ručkova naših mama. I ja se tu sjećam jutarnjeg programa, ali onog dječijeg…
Taj program za vojsku je išao prilično rano, mislim u 9 sati, u 10 dječji, a onaj iz poljoprivrede i danas ide iza podne, a mislim da je tako uvijek bilo. Sjećam se da sam jedva čekala (ako bih već i ustala) da ta dosadna vojska završi. Vic ti je sjajan, a ja ga nisam ranije čula 🙂
Bravo za medovik, sjajno izgleda.
Nina's Recipes says
I don’t know the content, the taste… no translator, but let me congratulate you any way just for the look of it :CONGRATULATIONS!
looks delicious!