Ohhhhh, what a wonderful life!
Iliti ga shit hapens! Doslovno i preneseno.
Ja jedino nikako dokučiti kad i gdje sam uzela pretplatu na ista i postoji li ikakva mogućnost da to nekako prekinem i otkažem.
Nakon što sam objavila post sa Bounty čokoladicama, uhvatila me takva mučnina, da sam doslovno cvilila. Izbacivši sve iz sebe, na sve moguće načine, ostatak noći sam provela tresući se i cvokočući k’o ljudske kastanjete.
Uspjevši u neko doba idućeg dana konačno progledati, stisnula sam daljinski, TV, da mi netko ipak priča dok tako polumrtvo ležim, jer me sve boljelo. Jedno vrijeme je pričalo, onda se veza izgubila.
Crvić sumnje u onom fibroznom bunilu se brzo pokazao u pravu. Moje “budem, budem” i trenutna financijska situacija prelijevanja iz šupljeg u prazno rezultirali su iskapčanjem.
Ali kako je danas sve, sve u jedan, tako je jedan klik meni kompletno onemogućio doticaj s vanjskim svijetom. Iskopčan je istovremeno i telefon i TV i Internet.
Živjela tehnologija!
Drugi dan sam krenula što k doktorici, što kad već idem na isti, drugi kraj grada na kojem mi je i doktorica, na posao da se između ostalog dočepam kompjutera i online platim ponovno prikapčanje.
Dočekam početak popodnevne doktoričine smjene, dovezem se pred Dom zdravlja, nigdje mjesta za parkiranje.Ali zato ih je gomila parkiranih na način da zauzimaju dva mjesta u širinu, kao da svi moraju otvarati trokrilne antikne ormare kad izlaze, a ne vrata automobila.
I unatoč uvriježenom većinskom mnijenju o vlasnicima tako parkiranih auta, ja se kladim u sve što posjedujem da su 9 od 10 tako parkiranih, muškarci.
I unatoč uvriježenom većinskom mnijenju o vlasnicima tako parkiranih auta, ja se kladim u sve što posjedujem da su 9 od 10 tako parkiranih, muškarci.
Nemajući kud, parkiram se i ja jednako idiotski ili još gore, ostavim sva četiri žmigavca i krenem rješavati svoje boljke, povremeno trčeći i nalukavajući se je li se tko pomaknuo da se preparkiram.
U jednom trenutku, naravno u onom kad stižem na red kod doktorice, vidim da jest. Krenem premjestiti auto, hmmmmmm, nula bodova.
U jednom trenutku, naravno u onom kad stižem na red kod doktorice, vidim da jest. Krenem premjestiti auto, hmmmmmm, nula bodova.
Auto neće upaliti. Pogađate, vani je minus stupnjeva celzijusa. Moj, sad već vremešni akumulator, nije izdržao napor žmiganja.
Trčim natrag u čekaonicu, izlažem problem, nađu se dvojica voljnih da me poguraju, dok ja istovremeno propuštam svoj red, ali barem moj ljubimac upali i ja ga uspješno preparkiram u nadi da ću ga uspjeti upaliti i nakon pregleda.
Napokon obavim sve, dovučem se kući, odlučim Timni na brzinu, jer sam stvarno bila slomljena, skuhati barem palentu, da nešto pojede prije nego što krene u muzičku.
Krenem kuhati, nestane plina.
Dobro, bilo je i vrijeme i znala sam da je boca pri kraju, ali da je malo pomaknula timing ne bih joj zamjerila, jer mi kuhanje na struji, k tome još u ovakvom stanju i navedenom trenutku, stvarno predstavlja tlaku.
Svalim se konačno u krevet, u neka doba ustanovim da nam je pupčana vrpca ponovno prikopčana na vanjski svijet i utonem u san.
Iz kojeg nas je sve u neko gluho doba noći probudila Timna povraćajući po tepihu u svojoj sobi.
Prebacili smo je k nama, gdje je čitav performance vrlo uspješno ponovila.
Onda me uhvatila panika.
Čim se razdanilo, premještajući Timnu lijevo-desno, krenula sam prati i dezinficirati sve i sva, naravno i tepihe, da mi mačke ne daj Bože nekog vraga na poližu i počnu se jednako ponašati, jer se onda mogu stvarno fundati.
Negdje pri kraju te ofanzive, odapne meni mašina za pranje rublja.
E, tu sam se već grohotom smijala.
Život mi se, unatoč svom mom batrganju, nastavlja u maniri crnohumorne komedije.
U međuvremenu sam se kratko čula i s mamom, kojoj mi je obiteljska doktorica zabranila pristup dok ne ozdravimo, naglašavajući da bi mi ako ih zarazim, ta viroza roditelje ubila.
A mama je ionako već na frtalj snaga, jer tati rana od operacije koju je obavio pred nepunih mjesec dana još uvijek ne zacjeljuje, što znači da ga ona i dalje tetoši i previja.
Na kontrolnom pregledu su im pak unatoč tome i tatinim prosvjedima da možda ipak obzirom na loš tijek zacjeljivanja, postoji neka greška u operativnim koracima, rekli da više ne moraju dolaziti, da oni ne znaju zašto rana ne zacjeljuje, ali da je što se njih tiče sve dobro napravljeno i da nema potrebe za kontrolom???!!
Slijedom navedenog, nije mi preostalo drugo, nego čim smo malo došli k sebi premazati sve medom i udarnim sastojcima provjeriti koliko je viroza oslabila, istovremeno se receptom poslužiti kao ulaznicom za ovomjesečnu “Ajme koliko nas je…… “ igricu food blogera, koje je začetnica Snježana – Dalmacija down under, a ovomjesečna domaćica s temom meda, Aleksandra – Sweet food.
Sastojci:
– 600 g svinjetine od buta (orah/ruža)
– 500 g svježeg zelja
– 200g kuhanog graha
– 1.5 žlica meda
– sol, papar
– sjemenke korijandera
– žličica kima
– 2 češnja češnjaka
– mast
– maslinovo ulje
– žlica aceta balsamica
Priprema:
U mužaru stucajte češnjak, sjemenke korijandera, kim, sol i papar prema ukusu, dodajte žličicu meda, par kapi maslinova ulja i žlicu aceta balsamica. Dobivenom smjesom natrljajte odreske svinjetine, pa ostavite dva sata u hladnjaku da se mariniraju.
Ugrijte svinjsku mast i naglo ispržite odreske ( 2-3 minute), premjestite ih na vrući tanjur, poklopite i držite na toplom dok pripremite kupus.
Na preostalu masnoća od pečenja dodajte žlicu meda i pričekajte da se rastopi, pojačajte vatru i ubacite zelje, koji ste prethodno očistili, odstranili mu korijen i narezali ga na 1 cm široke rezance.
Pržite zelje na jakoj vatri neprestano miješajući, kratko vrijeme. Ono će početi puštati vodu, dozvolite mu da malo omekša, ali ne i da se skuha. Mora ostati hrskavo, a na krajevima zlatno žuto i karamalizirano u medu i masti.
Tada dodajte kuhani grah, posolite i popaprite po potrebi i ukusu.
Servirajte kao podlogu odrescima.
Hvala svima!
Da mi netko to priča, rekla bih da izmišlja.
Padam u napast pomisliti da su nas opsjele neke čudne sile, ali doista nisam izmislila niti jedan, jedini zarez. Štoviše, ponešto sam izostavila da stvarno ne ispadne da je plod mašte, jer je previše! 🙁
U svakom slučaju hvala svima na dobrim željama i komentarima na recept.:)
Ja stvarno mislim da si ti postala jako bezobrazna! Pa ti si pokupila sve baksuzluke, bome i nadmašila sve. Ajmo malo prizivanja dobrih duhova i pozitivne vibre, pa ovo je ludo šta ti se dešava. 🙁
Okačit ću tvoju fotkicu na svoju tablu projekcija, da te ovaj baksuzluk mine. Drži se i ne popuštaj. Jednom mora da prođe. :*
Što se tiče recepta, da ne zaboravim na njega, jako mi je zanimljiva ta kombinacija zelja i graha, jer mi to nikada nismo jeli, a voljela bih da probam.
zao mi je da si imala tako los period, no…sve prodje, cak i ono dobro:(
poljubac!
Uvijek isto: kada crkne jedan aparat, crknu i drugi (jer smo ih sve kupili u isto vrijeme, kaj ne?). Draga moja, pričaš nam jako dobro poznatu priču i možemo suosjećati jer točno znamo kako je to sve. Nego, jedi ti med i bez mesa, dobar je za imunitet. A klopa je super – kak’ ti ono tek kuhaš kad’ si sasvim zdrava i sve teče bez problema???
vama je sve krenulo kao po murphy’s zakonu. bas peh za pehom
jelo izgleda odlicno! moze li to isto i s govedinom?
Jao jao, pa to je stvarno neverovatno što se sve zbiva kod vas. Dobro, da se možeš na kraju još smijat, ali usž stvari, što ti druga preostane. Ja se nadam, da je sad svega dosta i da če se situacija okrenit na drugu stranu i da če sve od sad ič još samo gore. Ali recept je stavrno dobra, treba, da pokušam i ja to napravit.
Imala sam taj period baksuzluka, nista, al bas nista mi nije islo vise od 2 godine….bila sam uporna i tvrdoglava i terala svoje….i pobedila. Trudila sam se da ne gledam puno iza sebe.
Recept mi je bas dobar, jela sam slicno pripreman kupus jednom prilikom i dopao mi se.
🙂
Tadeja, krasan recept, volim kad se med kombinira za marinade i umake s mesom, fotke isto divne
a što se ovih havarija tiče-to je jednostavno ono, kad nam ne ide, onda nam baš ne ide…murphyjev zakon. a kad nas krene, onda nas krene… Nadam se da je sad sve više-manje riješeno i da ste ozdravili 🙂 A ovo s doktorima je nažalost stara priča…tako nam je i samima, i ja sam imala jedan slučaj sličan s bakom gdje su tvrdili da su oni sve riješili a njoj i dalje nije bilo dobro…Al oni su riješili, to je nabitnije…da. Ma grozno.
A daj,TI nisi normalna…ma ne mogu vjerovati da je to istina.Pa to je nemoguće.Pa je li ima još nešto što kod tebe može krenuti naopako????I to cijelo vrijem!!!
Mda,hrana izgleda besprijekorno!
Njam, baš sam ogladnila. .a nevolje se događaju svima, treba ima se nasmijati u lice i reć da si ti ipak jača od njih. .zato osmjeh na lice i sve će biti ok. .pusa.
Draga T …..kad jednom počne, nema kraja….al eto..”When life gives you lemons, order salt and tekila” 🙂 i probaj proći kroz to….recept je predivan, a nadam se da će se i vama situacija poboljšati….
Otkazuj tu pretplatu baksuzlucima smesta jer vala što je dosta dosta je 🙁
Fotkice klope su mi predivne a i jelo bi smazala u slast…:)
Joj, joj i joj!
Samo vi pregurajte taj grip, lako ces za masinu i sl.
Iako nisam nesto luda za svinjetinom, ovo deluje jako ukusno .
Odlicne su slike, bas pozivaju da zgrabis ovu vuljusku i navalis na klopu 🙂
Pravo da ti kažem oduševio me tvoj post 🙂 Kad čoveka krene baksuz onda ga baš krene, dešava se to svima nama, ali ovaj tvoj duhoviti prilaz celoj situaciji naterao mi je osmeh na lice. Nadam se da si ozdravila čim si ovako lepo jelo spremila 🙂
Zanimljiv receptić. Dobra ideja za iskombinirati zelje u jestivo jelo. Slike savršene. Život, es olvejs 😉
Ja kad otvorim i vidim tvoj naslov, prvo se nasmijem, onda krenem citat…a cuj, treba li da ti kazem koje sve reakcije imam? Tamo gdje umire ves masina – nasla sam se – aha, tu bi se i ja vec pocela smijati, jer tako se najlakse otjeruju zli duhovi. Tjesiti se treba, da uvijek moze gore, jel te…Citam na nekom potralu da nam se priblizuju iz svemira tri nepoznata elementa…eto, uskoro ce sve ovozemaljske muke biti iza nas!! :-))
Tužno Tadeja, žao mi je, da ti baš sve to tako jedno za drugim ide, fakat moraš biti baksuz..Okreni draga misli, razmišljaj pozitivno..i vjeruj duboko u pozitnu stranu života..ne znam što dugo ti reći!!
Ručak je baš odlično iskombiniran , svi sastojci se odlično slažu, a i sve to tako lijepo i primamljivo izgleda!
Mmmm…ovaj tvoj recept me je oduševio, izgleda fantastično!
A cijeli post me je malo i nasmijao,strašna si:)
Šaljem ti veliki pozdrav iz tople i suncem okupane Rijeke.
Lipa moja jer znaš da sve dolazi u troje ali ti si i već premašila i za ovu godinu.Nadam se da se ipak situacija poboljšala što se tiče bolesti a financije kao i kod svih kao da su nam šuplji džepovi.