Najlakše bi bilo sve pripisati proljetnom umoru i depresiji.
I jedan dio mog raspoloženja i stanja sasvim sigurno potiče od toga, ali su uzroci ipak dublji i dugotrajniji od još jedne promjene godišnjih doba.
Ne samo što se ja ne uspijevam otresti loše sreće, nego i osjećaj da stvari globalno idu s lošega na gore, čini me prilično depresivnom i bezvoljnom.
Do mjere da izbjegavam komunikaciju s vanjskim svijetom više od onog što je neophodno.
Ne bih li se ipak pomaknula iz takvog stanja, tješim se da mi horoskop ne ide na ruku. I da samo treba preživjeti loše aspektiran ožujak. 🙂
Neću brisati blog ni činiti išta tako drastično, jer rano proljetna psihička stanja se izmjenjuju kao i vrijeme u travnju, pa se trudim ne učiniti ništa poslije čega nema popravka, ali u jednom sitnom djeliću sekundu sam i ja poput nekih od vas, bila nadomak sličnih poteza.
Kod mene je, kao što rekoh stanje nepromijenjeno. Svako, pa i najsitnije sranje i baksuzluk, koji nas može dokačiti, to i učini. Na dnevnoj bazi.
Išli smo u subotu pustiti vodu u kućicu. Majstor koji nam je to činio sve ove godine, nije bio u mogućnosti i ove i preporučio nam je svog kolegu. Ali nije on siroti znao da kod nas stvari nikad ne idu pravocrtno ni po špagici.
Koliko god smo kućicu zatekli prilično u redu, nakon što smo je poslije one jesenske poplave i svega uspjeli pripremiti za zimu, veselje zbog toga i činjenice da neće biti puno posla oko otvaranja nove sezone nije dugo potrajalo.
Šaht i ventil za vodu nalazi se nekih kilometar pod brijegom, ispod kućice, pa Bogu hvala na mobitelima, jer ipak možeš relativno brzo reagirati, ako stvari nakon puštanja vode, ne krenu baš kako bi trebale.
Jer naravno da nisu. Iako je voda ispuštena i sve najesen napravljeno kako treba, uslijed smrzavanja cijev se pomaknula i kad je voda puštena, počela je šikljati ispod sudopera na katu. Nikakvo zatvaranje ventila ne pomaže. Voda dolazi onih km ispod brijega pod pritiskom i koliko god je dole zatvorena istog časa, kad smo mi žene gore, počele vikati da je poplava, ona je šikljala još dobrih idućih 10-tak minuta.
Kante, krpe i sva ostala oprema. Timna je stala u obranu parketa, vani je cca 5° C, uz vjetar, koji taj položaj čini vrlo ugodnim za boravak ljeti, ali je razlog da rijetko počinjemo boraviti tamo i ostajati prije svibnja, jer je hladno.
S takvim vanjskim uvjetima, ni unutra nije toplije, kući treba neko solidno vrijeme vanjskih viših temperatura i našeg boravka tamo da se ugrije.
I to smo sanirali. Voda je zaustavljena, cijev vraćena kud i kako treba, vodu smo skupili, bojler je proradio, mrvu smo se ugrijali, ali došla sam kući smrznuta k’o pseto.
Kod nas sve uvijek kasni, tako da su procvjetale samo rijetke tratinčice, jaglaci, šafrani i pokoja narcisa u zavjetrini kuće.
Idućih dana čini se da bi trebali krenuti zumbuli, samo ako vrijeme doista bude toplije kao što su obećali.
Toliko je hladno puhalo uz sitnu kišu, da jedva da sam uspjela napraviti koju fotografiju, a da uslijed mog drhtanja i vjetra nije mutna.
Travica koju smo posijali je nikla, prekrasna je i gusta. Nismo sigurni je li drvo albizie preživjelo, još nije pustilo pupove.
Pupove imaju jorgovan i magnolija i vrlo sramežljivo su propupale ruže, koje smo usprkos vjetru uspjeli zajedničkim snagama obrezati.
A dok ne procvatu prave, poslužiti će i pupoljci prošlogodišnjih ruža i malo ružine vodice, za podizanje raspoloženja i prizivanja proljeća. Uz pokoji diy projekt.
Kolačići s okusom ruže
Ingredients
- 180 g maslaca
- 230 g šećera
- 1 vanili šećer
- 10- tak kapi ružinog ulja ili 1/2-1čajna žličica ružine vodice (ovisno o tome što imate i koliko intenzivan tek i miris po ružama želite
- 2 jaja
- 1/3 čajne žličice sode bikarbone
- 320 g glatkog brašna
- 100 g krupno sjeckanih tostiranih badema
- po želji smrvljene latice ruža provjerenog porijekla
Instructions
- Badema tostirajte na 190° C 5 minuta i krupno nasjeckajte.
- Maslac ostavite desetak minuta na sobnoj temperaturi, pa ga mikserom ili u multipraktiku pjenasto umutite sa šećerom i vanili šećerom.
- Dodajte ružinu vodicu i jedno po jedno jaje.
- Brašno pomiješajte sa sodom bikarbonom i umiješajte u smjesu.
- Zatim lagano ručno umiješajte krupno sjeckane bademe.
- Lim prekrijte papirom za pečenjem, pa žlicom za sladoled stavljajte kuglice smjese na razmaku od 7 cm. Po želji pospite usitnjenim suhim laticama ruža.
- Sve zajedno stavite na 15-tak minuta u hladnjak, a pećnicu zagrijte na 200° C.
- Pecite 10-12 minuta, dok kolačići ne počnu lagano zlatiti na rubovima.
- Ostavite ih da se potpuno ohlade na limu za pečenje, pa tek onda prebacite.
Tadeja says
Hvala Zokie! Odavno sam na ove nevolje zaboravila, u međuvremenu ih se nakupilo sijaset novih! 🙂 Ali hvala na komentaru i dobro došla!
Cooking with Zokie says
Prvi put vidim tvoj blog, privukle su me divne slike cveća, jer ga naprosto obožavam…pročitah post i zaista mi je žao da ste to morali doživeti, neka to bude i zadnje.
Branka - byB says
Draga Tadeja, i kada pišeš o nevoljama koje te sustižu u zadnje vrijeme , napišeš predivan post koji ja u dahu pročitam. Jako mi je žao sbog svega što vam se događa u zadnje vrijeme i iskreno se nadam da će se kolo sreće čim prije okrenuti i sve će krenuti pozitivno. Hoće sigurno , samo to treba dočekati i ja želim da bude čim prije !!
Danas ne bi bilo u redu reći da sam uživala u postu, ali svakako mogu reći da sam i te kako uživala u ovim prekrasnim slikama i onome što je na njima. Divni uratci, prava umjetnost.
Keksići, izvrsni. Ružinu vodicu imam u nekim zalihama (nadam se da još uvijek vrijedi), a ako ne, imam ružin liker kupljen u Sloveniji pa za aromu mislim da može ići i on, snaći ću se 🙂 ali ću keksiće svakako isprobati !
Roman Tales says
Ja po defaultu naginjem pesimizmu, tako da sam razmišljala trebam li uopće išta reći? Pročitala sam ovaj post još dok ispod njega nije bilo niti jednog komentara. Sada kada znam razloge tvom proljetnom bluesu, odmah ću ti reći – ne mogu i ne znam te utješiti. Ostati bez posla u današnje vrijeme u Hrvatskoj mi se čini neviđenom okrutnosti i razumijem nelagodu i strah. Na žalost mi nismo više u godinama kada je lako krenuti ispočetka ili gledati u budućnost s nadom jer je toliko toga pred nama. Tuđe nevolje ljudi kojih osjetim bliskima dodatno me ubedače, a i ovim što tipkam riskiram da i tebe ubedačim više nego jesi. Nije mi namjera, mogu ti jedino “savjetovati” da se pokušaš baviti onim što te barem na neko vrijeme odvaja od stvarnosti – izaberi nešto sa svog tavana iz svojih kreativnih zaliha i čekaj da prođe … Kad razmislim, jedino se gladi ne bojim, u vrijeme mojih mršavih krava sam apsolvirala sirotinjsku kuhinju, tako da ako imam dvije mrkve i par krumpira čuda stvaram 🙂
jubistacha says
Odlično izgledaju keksići. Gdje mogu kupiti ružinu vodicu? (već sam je odavno tražila…)
Rea says
Hvala ti na romantičnim slikama proljeća, na meki uvod u to divno doba godine…na slatkom zalogaju!!!
Tadeja says
A što se tiče gornjeg komentara Katarzis na šećer, ja sam ga već smanjila u odnosu na izvorni recept za cookise koji sam modificirala, s tim da ova aroma ruža i dodatak badema, daju pomalo orjentalni štih, koji dozvoljava mrvicu intenzivniju slatkoću, ali vrijedi probati svakako i s manje slatkim ili čak sa smeđim šećerom.
Tadeja says
@Vera, Sweet Green hvala vam na komenataru, a u količinama ću morati ispraviti da se stavlja ozirom na to da li je riječ o vodici, ulju ili aromi po vlastitom nahođenju i tu imaš pravo. Iskreno ne znam ti točno reći o kojem se doista sastavu radi, jer mi je kako sam ti rekla ustupljena mala količina za kolač.
Ono što sam pomirisala, ali nisam kupila u Aromatici je destilirana vodica i ona nije imala previše intenzivan miris.
Ovo što sam dobila djeluje kao mješavina ulja i vode, jer nije tako intenzivno kao ružino ulje, ali je osjetno, osjetno jače nego ružina vodica.
Želeći doista imati tek po ružama, ja sam stavila na ovu količinu smjese kolačića, pola čajne žličice i meni je možda mrvicu bilo preintenzivno, mojima se naprotiv svidjelo, nisu rekli da je prejako.
Nekako sam procijenila da bi desetak kapi toga što sam ja stavljala moglo biti dosta za dobiti diskretan tek po ružama, ali ova ružina vodica koju sam probala u Aromatici mislim da bi dozvoljavala čak i čitavu žličicu, tako da će tu ipak svatko morati sam odlučiti ovisno o tome što točno ima i koliko je intenzivnog mirisa.
Sweet Green says
Krasne su fotografije cvijeca, a za nemile dogadjaje nadam se da ih vise nece biti.
S velikim zanimanjem sam procitala sve komentare jer sam naslutila da se medju njima krije odgovor na pitanje koje vec dugo zanima i mene i moje citatelje, a glasi “gdje se u HR moze nabaviti ruzina vodica?”.
Bas me razveselilo jer vidim da se moze nabaviti u Aromatici u Vlaskoj, ali imam jedno pitanje. U receptu mi je odmah upalo u oko tih 10 kapi ruzine vodice. Ruzina vodica koju ja koristim je destilirana jestiva ruzina vodica koja je zapravo nus produkt kod izrade ruzinog ulja i vrlo je blagog mirisa. Koristim je u vise recepata ali nikad nisam vidjela da se koristi u ovako malim kolicinama kao u tvojim keksicima. U slicnim keksima kakve pravim ide 1 jusna zlica, slicno i u ostalim receptima, to bi zapravo bio neki minimum. 10 kapi bi bilo nesto sto se uopce ne bi osjetilo. Zato me zanima kakva je to ruzina vodica? Da nije mozda neka kombinacija ruzinog ulja i vodice ako je tako intenzivnog mirisa?
vera says
kADA SE IMA JEDAN PEH,ONDA ODMAH KRENE I DRUGI..:)mENI JE RECIMO JUČERASNJI DAN BIO TAKAV “ŽIVOTNI PROMASAJ”Da mi je doslo oko 17h da vrištim..:)
sjajne fotkice,ove suve ruze daju nekakvu toplinu.A kekse ću da pravim.
Tadeja says
Gornji desni ugao navigacijskog bara bloga, stisneš contact, otvori ti moj mail i pošalješ mi i onda ja tebi odgovorim.
Anonymous says
U pravu si, ime ti je prelepo 🙂
Nego ne znam kako da postavim mail adresu 🙁 a da ne bude bas ovako javno.
suza
Tadeja says
Puno hvala djevojke! 🙂 Proći će, sve prije ili poslije prođe. Bude eto malo lakše kad istreseš na “papir” 🙂
@anonimno, puno hvala na komentaru, moralnoj podršci i ponudi, ali ja sam nemalo zbunjena. Isprika, ako bih trebala znati, međutim “suza” mi ništa ne govori :(, a slati e-mail anonimnoj osobi, ne znam kako :))
I molim te, ako se ovo Tajči odnosi na mene, molim te, nemoj :), shvaćam ja da je vjerojatno od milja, ali smatram da imam dovoljno lijepo ime, čak ne koristim niti nickname, niti su me ikad u životu zvali ikako drugačije osim pravim imenom, a Tajči stvarno ne bi išlo 🙂
Anonymous says
Draga Tadeja, kao sto ti Mira rece – zdravlje je najvaznije…A g…a, da izvines svi jedemo, i svima nam ih zivot zdusno servira. I slazem se sa tobom, draga moja Tajci, da ono sto nas ne ubije, ne samo da nas ne ojaca, nego nas mrcvari polako, natenane…..:)
Negooo ako hoces, salji mi adresu na e-mail, pa da ti saljem ruzinu vodicu. Ljubac tebi i Timni.
suza
MIRJANA(Ruza123) says
Citam post i otpuhujem jer svako ima svoj peh,ali da je jedan nego kada zaredaju…,ali vracam se stalno na tvoje predivne slike i time vracam osmjeh na lice,ruze volim,da imam vrt bio bi zasaden svim vrstama ruza…Tadeja,zdravlje je najprece,sve ostalo ce se popraviti i doci na svoje..uskoro !!!:) <3
Ja kupujem ruzinu vodicu u trgovini zdrave hrane,ali grcke trgovine ih isto imaju..ako imate negdje u blizini !!!
Κάθαρσις says
Kako imam ružinu voicu iz Maroka, odmah se laćam rada – jedino mi se čini da je šećera strašno puno, to ću prepoloviti, da nam ne trnu zubi od slatkoće! Divne fotke.
Snježa says
Eh, draga moja šta da ti kažem što i sama ne znaš. Da te tješi što nisi sama ne tješi, znam! Kroz sve sam prošla a i sada prolazim. Pucam po šavovima, psujem državu, sve bivše i sadašnje političare, nazivam sviju svakakvim imenima, … ali ništa mi nije lakše. Je li ti dovoljno reći da je moj muž poslije 41 godine staža (inženjer) dobio mirovine u Bosni 158,48 KM i u Hrvatskoj u kojoj ukupno ima 11 godina i koji mjesec 565 i koju lipu kuna?!! Što naravno čeka i mene! Al smo popušili!
Ništa me ne drži osim ovo dvoje djece, pun mi je kufer svega!
Sličice su savršene a naravno i kolačići … mmm.
Ebba says
Hvala ti na brzom odgovoru! ;)))
Tadeja says
@Ebba, zaboravila sam, budući da ja imam predodžbu kakvi su s okusom ruža, ova kombinacija začina koju si navela bi bila SAVRŠENA. Svakako probaj!
@Andrea 🙂 i jest za asocijaciju na 1001 noć. Definitino orijentalno mirisna slatkoća. Ranunkule su mi tiha patnja. Nenormalno su mi lijepe. Jednom sam na internetu uspjela pronaći fotografiju negdje iz Amerike čini mi se, čitavo polje procvalih ranunkula. Da umreš od ljepote.
Iza ranuncula mi slijede makovi. 🙂
Stara Vlaška, bio dućan, tamo gdje je Dunja rekla da pogledamo za kokosovo ulje, tamo sam našla i ružinu vodicu, jednako skupu. Tamo imaju i ulje mente ili metvice za koje oni isto tako tvrde da ga se može koristiti u prehrambene svrhe iako nije tako deklarirano.
@Jelena 🙂 nije tako jako daleko od Zagreba, imamo nekih sat vremena vožnje, kraj Križevaca je, ali je baš na samom brijegu, između vinograda i u principu nije dozvoljena gradnja, osim kućica veličine kleti ( čitaj jako malih )
Dugo smo bili jedini na brijegu, moj tata je skupljao novce po selima da se bar makadamski put napravi, jer su ga godinama izvlačili sa traktorima iz blata i mi jedini imamo struju i vodu. Vodu smo uveli nakon što smo iskopali dva bunara i stukli gomilu para, a svejedno ljeti ostajali bez vode ( sad kad čitam što sam napisala, biti će da su ti baksuzluci nešto genetski ) ;))
Tadeja says
@Ebba, ne znam ti točno reći o kojim se sve ružama radi, imamo ih priličan broj i razne sorte. Od čajevki do penjačica i onih što rastu u grmovima sa slapovima sitnih cvatova.
Ja sam za onaj ljetošnji sladoled od ruža koristila one najmirisnije, mislim da je bila riječ o jednoj intenzivno mirisnoj bordo baršunastoj čajevki i još malo mirisnih pupoljaka jedn penjačice. Bojim se da je destilacija ružinih latica za dobiti ružinu vodicu, u kućnim uvjetima mission imposible. Ono malo što sam gledala i pokušala naći po internetu, a odnosi se na homemade pokušaje, nije zapravo destilacija, nego nešto primjenjeno i za koristiti odmah, ne može stajati. Osim toga, mislim da nitko od nas nema u jednom trenutku tu količinu latica koja je potrebna da bi se dobilo nešto vrijedno pažnje, a moraju biti ubrane u točno određenom trenutku.
Ružinu vodicu sam pronašla u bio trgovini u Zagrebu, gdje i kokosovo ulje i jednako je skupa kao i kokosovo ulje, dakle gotovo 100 kn, za mislim 200ml. I nisam je kupila, kolegica mi je ustupila malo svoje, jer cmizdrim čitavo vrijeme, ali su mi obećale kupiti za rođendan udruženim snagama. 🙂
U Hrvatskoj ne postoji, pitala sam na više mjesta, ružina vodica deklarirana za prehrambene namjene. I ova o kojoj ja govorim je za kozmetičku primjenu deklarirana. Naši odbijaju nekim proizvodima dati atribut jestivog. Ne znam da li se sastav onog što stavljaš na kožu, razlikuje od onoga što u par kapi smiješ staviti u jelo, ali službeno je tako.
Prodavačica je rekla da ne postoji razlika.
Postoji još i aroma ruže, koju navodno prodaje pekarna Biškić, po Splitu i Dalmaciji, ali ja to u Zagrebu ne pronalazim
Tadeja says
Hvala vam na komentarima za kolačiće, a posebno na moralnoj podršci.
Samu sebe ovakvim receptima dižem iz mrtvih i bezvoljnosti.
Sprdam se sa horoskopom da ne urlam i plačem.
Muž je prošli tjedan konačno što se posla tiče stavio ključ u bravu, tako da je uzrok depresije osjetno dublje prirode od smrznute cijevi, vode, krepalog auta i pokvarene veš mašine u nezaustavljivom nizu kvarenja.
U normalnim uvjetima to je niz koji bi prošao neprimjećen, kao redovan slijed izmjene dotrajalih stvari.
U nenormalnim uvjetima u kojima živimo, postaju gotovo nepremostivi problem kad se akumuliraju, a kod mene akumulacija nezaustavljivo raste.
Postajem emotivno neotporna i na najmanji stres i da mi se samo dočepati idiota koji je uspio izvaliti da te ono što te ne ubije ojača. My ass!
Dužna sam vam svima posjeta k’o Grčka i zemlje bivše Juge zajedno, ali jednostavno nemam snage. U određenim intervalima grune iz mene pa protisnem post i pokoji komentar, ali me umori k’o da sam kopala.
Samo mi još malo kredita dajte, svratiti ću, makar na kratko, obećajem. 🙂
@Lusitania, taj izraz sam tražila, upravo o tome se radi, eksperimentalna komedija, samo je kod mene eksperiment izmakao kontroli. 🙂
@Jelena, tebi sam posebno dužna. Jedino što mogu reći u svoju obranu jest da te čitam i na kratko se sakrijem u tvoje priče. 🙂
Lilly... says
Ovo tako mirisno izgleda, sad jedva čekam da ruže procvatu pa da i sama ovako nešto napravim! A što se raspoloženja tiče, ne znam je li baš sve do horoskopa, ali svi su već pomalo ludi od ovog vremena i željni sunca! Drži se draga, prvi dan proljeća je, možda sve krene na bolje! Mora! :))
Jelena says
Svaki put kada se pomene ružina vodica ja imam asocijaciju na Hiljadu i jednu noć. Ne znam zašto. Mogu misliti kako su keksi dobri. Nemam proverene ruže, a retko i nađem na pijaci kod pokoje bake domaće ruže od čijeg mirisa staje dah.
Kućnim popravkama nikad kraja. Taman što se jedna stvar popravi druga crkne, kao da se stvari međusobno dogovaraju. A onda tajac, ništa, sve radi. Nadam se da će i kod vas biti tajac.
Zavidim vam na oazi i nisam skapirala još koliko je ta kućica udaljena od Zagreba gde možete da uživate kao na drugoj planeti. Prelepo!
Andrea says
Razumijemo se u potpunosti. 😉
Saznala sam koje cvijeće su ranuncule, znam ga iz viđenja ali nisam znala da se tako zove. 🙂
Što se tiče pehova koji nikako da te napuste i dalje nema nikakav pametan savjet, ali stvarno se nadam da će s ulaskom sunca u ovna neke stvari krenuti nabolje. 🙂
Keksići zvuče jako zanimljivo, još nisam pokušala ništa peći s cvijeće (izuzev lavande) i baš me zanima kakav je rezultat. Još me zanima i gdje si nabavila ružinu vodicu? To već dugo tražim. 🙂
Ebba says
Žao mi je da vam se to dogodilo s vodom, uvijek neki problemi takve vrste, znam jer moj dragi ima vikendicu, pa je isto zatvorio na jesen vodu.
Ali recept mi je ko naručen, nedavno sam nabavila neku mješavinu začina (sušene latice ruže, korijandar, crveni papar, sušene jagode, srž vanilije- skroz aromatično, pomalo pikantno), tako da bih mogla ove tvoje keksiće isprobat. 🙂 Nego reci mi jel radiš sama ružinu vodicu? I koju vrstu ruže imaš, jer htjela sam to isto napravit, dragi imao puno ruža prošle godine pa sam osušila latice, al’ ko će znat dal je jestivo. 🙂 Malo ću pogledat po netu, a svaki savjet mi je dobrodošao. 🙂
Fotografije su mi baš posebne, motiv ruže jako volim, divno ..
p.s.:ožujak je baš užas od mjeseca, ni vrit ni mimo s ovim vremenom :(((
Tamara says
krasni keksići i slike.
žao mi je zbog nesreće u kućici, i vjeruješ mi da mi je takav scenarij dobro poznat, imamo vikendicu u gorovitom kraju i zimus nam je pukla cijev, pun podrum vode, otišlo sve što je bilo u podrumu…nekakvu odštetu smo uspjeli dobiti pa ajd, u svakom zlu neko dobro… bit će bolje!
lusitania says
inace nisam katastroficar i rijetko gledam zivot kao tragediju, vise kao eksperimentalnu komediju, ali moram ti reci da sam jucer onako za sebe konstatirala da smo “mi ljudi” vrsta bez perspektive. u ovom sastavu u kojem djelujemo trenutno. necu ti reci – bit ce bolje -jer uvijek je nekome bolje, a nekome gore, nego cu ti reci – jeb*ga, uvijek moze biti gore! –
jako mi se dopao ovaj prikriveni romanatizam u fotkama 🙂
Knjiski Moljac says
Kada prolece zaiste stigne i kada se pejzaz skroz promeni bice ti sve nekako laske i lepse…hodaj…
Keksici su mi skroz si simpaticni 🙂
Jovana says
Uh uh biće bolje draga ! I ja često upadnem u neku depresiju pa se povlačim u sebe ali nekako se trgnem , razmislim pa krenem dalje i bude sve ok… Kolačići su božanstveni!!
Vladuška says
Stvarno se nadam da čete se smaknuti sa tog kroga slabih stvari. Dobro da ste uspjeli sve napravit na kraju. A ovi kolačići izgledaju stavrno dobro i vjerujem i da jesu.
Zondra Art says
Bit će bolje, think pink, to je moj moto!:)
Tvoj današnji post je prekrasan, odličan recept, dekoracija, cvijeće… sve je i više nego pozitivno. A nevolje i loši dani dolaze i odlaze, kao i uvijek, to je život. Ali nakon kiše uvijek dolazi sunce, jel tako?
Šaljem ti sunčani, morski pozdrav za bolje raspoloženje.