Koliko god mi učestali izbori slatkih tema kuVarijacija,
Chocolate Pâté with Créme Chaud-Froid
igrice food blogera sa prostora bivše Jugoslavije, koju je pokrenula Maja-Cooks and Bakes, već lagano predstavljaju razlog za odustajanje, toliko volim mousseve, parfee i sve kremasto, što je učinilo da i ovaj put sudjelujem, jer je izglasan Chocolate Pâté with Créme Chaud-Froid.
A ako sam na čemu kad je jezik u pitanju zahvalna, onda je to na pravilu piši kao što govoriš ili jedan glas-jedan znak, slovo.
Kod malo koga kao kod Francuza imam neopisiv osjećaj da se netko sprdao od jezika i budio jutrima dobro naspavam s idejom koje bi još slovo mogao ugurati u pojedinu riječ ne bi li ljudima zakomplicirao pismenost.
Kosa mi se diže na glavi od nepismenosti u hrvatskom jeziku vidljivu po internetu, a oprostila bih sve drugo kad bi Č i Ć i IJE i JE bili manje više na svom mjestu, u nekim drugim jezicima bih vjerojatno od muke lupala glavom u zid. Mislim, spram drugih imamo tu olakotnu okolnost da barem ne moramo napamet učiti kako se što piše, samo napišemo onako kako smo izgovorili i još smo lijeni potruditi se oko gore navedenog.
No, dobro, vratimo se pâtèu iliti ga pašteti čokoladnoj. I tu su Francuzi majstori. Nazvati jednostavnu stvar egzotičnom.
Da pašteta!
Pa i mousse je već dovoljno profinjen 🙂 u odnosu na običnu kremu, čemu sad još i pašteta.
A riječ je o čokoladnom mousseu ili parfeu s panna cottom, jer ono bijelo gore je panna cotta.
Što bi pak u slastici trebalo biti chaud-froid iliti ga toplo-hladno, nisam uspjela shvatiti.
Da su ga nazvali črn-bel imalo bi više smisla.
Chocolate Pâté with Créme Chaud-Froid
Nakon što sam se pohrvala s francuskim jezikom, došle su ponovo na red šolje ili šalice. A moju ljubav prema istima, kao mjernim jedinicama ste već imali priliku osjetiti.
Cup može biti metrička, US cup, imperial cup, Japanese cup, Australian cup, a sve se barem ponešto razlikuju, pa vi izvolite.
Gram je gram i točka.
Od šolja više volim samo Čarobnjaka iz Oza (oz.) po receptima. Sve se od veselja lupam nogom u tur kad ga ugledam.
Ovdje je korišten za količinu želatine u receptu.
U kombinaciji sa čajnom žličicom. Maestralno. Apotekarska preciznost.
Pa da si nuklearni fizičar, prebacivanje svega toga u upotrebljive mjere, iziskuje vrijeme, a obično rezultira problemom, odnosno neuspjelom izvedbom.
Chocolate Pâté with Créme Chaud-Froid
Želatine u prahu koje su u upotrebi na našim prostorima, dolaze u paketićima od 10g, dovoljne su za 500ml tekućine.
Tko god je imao problema sa određivanjem količine želatine u receptu, kad smjesa u koju je morate staviti iznosi manje od 500 ml ili je podijeljena na manje iznose, moj savjet vam je, namočite čitavu želatinu iz paketića ili i više njih, ako je riječ o većoj količini tekućine u plitkoj i široj posudici, zdjelici. Kad želatina popije vodu kojom ste je namočili, ona će se stisnuti i pretvoriti u želatinoznu ploču. Ne zamarajte se podatkom kao u ovom receptu, “ostavite 1 minutu ili sl. da nabubri”. Nebitno. Ništa se želatini neće dogoditi ako tako stisnuta čeka 15 minuta, pola sata, pa i sat vremena.
Chocolate Pâté with Créme Chaud-Froid
Želatinu ubija previsoka temperatura. Jedino što nikako ne smijete napraviti jest pustiti da vam želatina ili tekućina u koju je dodajete zakuha, jer tako ćete je uništiti.
Kad ste dobili želatinoznu pločicu, podijelite je geometrijski na dijelove koji vam trebaju.
U konkretnom slučaju za bijeli dio, dakle Créme Chaud-Froid ste trebali količinu želatine za otprilike 150ml tekućine kad zbrojite onih pola cup iz recepta, što bi trebalo iznositi otprilike 120 ml, plus vodu u želatini, aromu i šećer s kojim su pretjerali.
Čokoladni parfe s panna cottom
Za chocolate pâtè vam treba količina od otprilike 500- 600 ml, kad zbrojite 120 ml mlijeka (1/2 cup) i 360 ml vrhnja (1 1/2 cup) uz, opet, vodu kojom močite želatinu i šećer. Čokoladu nemojte računati jer se ona nakon hlađenja ponovo stišće, što doprinosi stiskanju čitave kreme, pa onda i količina želatine smije biti donekle manja, jer će jedan dio posla pri stvrdnjavanju kreme ili moussa obaviti i sama čokolada.
Dakle, tu ploču želatine, nožem podijelite tako da jednu četvrtinu stavite u bijeli dio, a ostatak ostavite za čokoladni dio. To što će ona čekati da vi dođete do čokoladnog dijela neće joj naškoditi. Onog trena kad je stavite u toplu tekućinu, (ne vrelu!), ona će se ponovo otopiti i odraditi svoj zadatak.
U receptu je navedeno da se za čokoladni dio recepta želatina stavi u mješavinu jaja i šećera na početku i ulije u vruće mlijeko, što ja nisam napravila. Ja sam je umiješala u trenutku kad sam gotovu smjesu u kojoj je već bila otopljena čokolada i sve dobro promiješano, maknula s vatre.
Smjesa je još uvijek previše topla i mora se ohladiti kako bi se umiješalo vrhnje, ali dovoljno topla da rastopi želatinu.
Čokoladni parfe s panna cottom
Ja sam dodala I nešto više arome vanilije u bijeli dio, što je vidljivo iz njegovog žućkastog tona, a osim toga sam željela sve servirati upravo na ovom stalku, radi čega sam radila u okruglom kalupu za tortu, što je pak rezultiralo sitnim nepravilnostima na površini, jer nisam baš uspješno uspijevala ukloniti papir. Istovremeno sam po dobrom starom običaju dovršavala i stalak i postavljala rasvjetu i prebacivala mousse, pa je jedno vrijeme stajao pod svjetlima, a to baš moussevima ne godi i ne mogu to izdržati bez da se počnu znojiti, što je opet utjecalo na to da rez, nakon što sam mousse prerezala, nije baš savršen. Danas nakon što se mousse ponovo dobro ohladio, stvar je drugačija, ali mi se više nije dalo fotografirati.
A stalak? Priču o stalku pogledajte u atelieru! 🙂
Čokoladni mousse s panna cottom
Chocolate Pâté with Créme Chaud-Froid
Ingredients
Créme Chaud – Froid ili ono što sam ja detektirala kao panna cottu :
- 120 ml vrhnja za šlag
- 30 g šećera
- žlica arome vanilije ili likera prema želji
Chocolate pâtè ili čokoladni mousse:
- 3 žutanjka
- 80 g šećera
- 120 ml vrućeg mlijeka
- 250 g tamne čokolade ja sam koristila čokoladu sa 75% udjela kakaa
- 360 ml vrhnja za šlag
- za sve zajedno jedan paketić 10g želatine u prahu, namočene i nabubrene i podijeljene kako sam gore opisala - 1/4 za bijeli dio i ostatak za čokoladni.
Instructions
- Kalup u koji namjeravate uliti kreme lagano premažite maslacem i prekrijte papirom za pečenje, dužim/širim od kalupa, da biste ga kasnije lakše mogli ukloniti.
- Namočite jedan paketić (10g) želatine i ostavite da se stisne u želatinoznu ploču.
Créme Chaud-Froid ili panna cotta:
- Zagrijte vrhnje za šlag, ali ne dozvolite da zakuha.
- Dodajte šećer i aromu vanilije ili liker i miješajte da se otopi.
- U toplo dodajte 1/4 ploče želatine i miješajte dok se potpuno rastopi, bez ikakvih grudica.
- Možete i tu 1/4 želatinaste ploče lagano otopiti na blagoj vatri, dok postane potpuno prozirna, ali ne smije zakuhati, pa je umiješati u vrhnje.
- Ulijte u kalup i na papir za pečenje, pa ostavite 15 minuta u hladnjaku, dok vi pripremite čokoladni dio.
Chocolate pâtè ili čokoladni mousse:
- Istucite žutanjke sa šećerom pa ih ulijte u vruće mlijeko.
- Kuhajte na laganoj vatri nekoliko minuta, povremeno miješajući sve dok se ne počne zgušnjavati i loviti vam se na stražnju stranu žlice.
- Zatim maknite s vatre i umiješajte rastopljenu toplu čokoladu.
- Pjenjačom lagano miješajte dok se smjesa ne izjednači u boji i teksturi.
- Sad dodajte preostali dio vaše želatinozne pločice i miješajte dok se popuno ne rastopi u smjesi ili učinite isto što i kod bijelog dijela. Rastopite na laganoj vatri i ulijte u smjesu.
- Ostavite kratko vrijeme dok smjesa ne postane mlaka pa oprezno umiješajte žlicu po žlicu istučeno slatko vrhnje, isto tako nježno miješajući dok vam se izjednači tekstura.
- Ulijte na bijeli dio i ostavite hladiti najmanje 3 sata u hladnjaku, a najbolje preko noći.
Ovo je zbilja raj za nepce i oči! Inače sam čokoljubac, a imam i dečka čokoljupca koji samo takve kolače priznaje. Mislim da sam našla recept kojim ćemo se častiti za godišnjicu!
Prekrasno izgleda, prekrasno napravljena i slikana tortica.. <3
A stalak je prepre! Svaka čast!
@Sweet Corner hvala ti, lijepo je vidjeti te opet!
I definitivno je krajnje vrijeme da ponovimo kavicu, slažem se i to čim prije! 🙂
@Rea, hvala puno, ma da si mi mrvu bliže, ubile bi se zajedno u njoj uz kakvo dobro vince koje paše ili uz kavicu i cigaretu :)(ja barem bez cigarete ne mogu! 😉
Ja sam umrla na ovo. Doslovce. Obožavam i ‘bijelo’ i ‘crno’, ali u kombinaciji me pretvara u hedonizam Mariju Antoanetu i željna sam smjesta sebe počastiti!!! Savršenstvo, u svakom pogledu! Divnoooo……!
Ova tvoja torta me je odusevila, kakva predivna izvedba, svaka cast i ujedno koristim priliku da ti jos jednom cestitam rockas:) nema me, ali skicnem ja tebe, samo nikako uhvatiti vremena za komentar:) Veliki pozdrav i nadam se da se uskoro vidim na kavici:)
Tadeja kaže…
Posjedujem knjigu COOKBOK-CIA, posjedujem knjigu The fundamental techniques-French culinary institute. I dok potonja sadrži i jedne i druge mjerne jedinice, ona prva ne. Stvarno smo Evropljani bolno netrpeljivi.
Ponavljam, koristim recepte koji sadrže šalice, preračunavam i kuham po njima, neću ih zbog toga zaobići ako mi se svide, ali neću niti razviti sklonost ili ljubav prema šalicama kao mjerama
Ne, srećo, nisi jedina koja se služi kuharicama, stranim ili domaćim, nisi uhvatila Boga za bradu i nije tvoj pupak centar svemira.
A ako obratiš pažnju na moje komentare, onda ćeš vidjeti da posjedujem i rabim različite izvore, preračunavam i kuham, ali mi to ne mora biti praktično, što i nije.
I doista ne vidim što te vrijeđa, osim očite želje da iz nekog razloga budeš žrtva nečijeg vrijeđanja.
Ja ti se ponovo, zbog mira u kući, ispričavam za proizvoljno, netočno i potpuno oprečno od njegovog stvarnog značenja, interpretiranje “all the professional kitchens I have worked in have used grams” iz Cannelle et Vanille citata, ako je o tome riječ, ali doista ne razumijem o čemu govoriš 🙁
Zbog lopate sam se već ispričala.
Ne razumijem gdje, kad i kako sam uvrijedila tebe osobno i dotakla se tebe kao osobe i upotrijebila ijedan argument protiv tebe kao osobe, osim u zadnjem komentaru u kojem navodim da je očito da si nečim uvrijeđena, a ja ne razumijem čime, da bi sad na kraju po prvi put ispalo da je riječ o mom pogrešnom prijevodu i interperetaciji Cannnelle et Vannille, pa ti se eto i zbog mog nedovoljno poznavanja engleskog jezika, kojim sam potpuno promašila smisao i značenje njenih riječi ispričavam.
Ali , ti se jesi služila argumentom protiv mene kao osobe, prozivajući me netolerantnom i manipulatoricom.
I ne, nemoj se više paliti, molim te, prelazimo u neukus.
Peace i subject close!
@Andrea, hvala!
Žao mi je što su ovaj post i komentari otišli u tom pravcu, ali budući sam vrlo izravno optužena za netoleranciju i vrijeđanje u svojoj kući i iako bih doista sad već voljela da to prestane, jer me psihički umara i oduzima mi vrijeme, a bez ikakvog rezultata, očito ne ide. 🙁
@Sweet Green, sad još i izvrćem.
Navela sam izvor i linkala na njega, omogućujući svakome da pročita i sam izvuče smisao.
OVO kaže Cannelle et Vannille u FAQ na svom blogu, a na temu upotrebe grama:
Why do you always use grams?
I’m European and that is what I am accustomed to and also, all the professional kitchens I have worked in have used grams. If you would like to convert grams to ounces, all you have to do is divide the grams by 28.375 and that will give you he ounces you need.
Ja sam rekla CITIRAM
Tadeja kaže…
Nedavno sam, sad ću slagati, ne sjećam se više točno kod koje, ali ili kod Tartelette ili kod Cannelle et Vanilla nešto gledala i zalutala na FAQ i jedno od pitanja koje joj Ameri stalno postavljaju je zašto koristi grame, na što im je žena uredno odgovorila, da je ona evropljanka, pa time koristi i naučila se na metrički sustav, a drugo upravo ovo što si ti rekla, da su kolači i jela koja Evropa kuha, uključiv i sve one koji se doista kuharima misle nazivati, neizvedivi bez vage i da se baš ne može ozbiljno kuhati i peći mjereći sastojke metodom šalica. Ja bih bila još bezobraznija, pa rekla maltene lopatom.
Sweet Green kaže…
Na zalost cak i kad se radi o evropskoj ili recimo o francuskoj kuhinji, moj francuski nije dovoljno napredan da bih razumjela recepte na francuskom. Stoga cu se vjerovanto posluziti receptima od Julie Child, Cannelle et Vanille ili mozda Davida Lebovitza, dakle opet u salicama 🙂
Tadeja kaže…
Služim se samo hrvatskim i engleskim jezikom, slovenski razumijem, ali nemam hrabrosti govoriti.
Podatak o tome da Cannelle et Vanille koristi šalice ne drži vodu . ( link na Cannelle et Vanille)
Knjigu Julie Child posjedujem, ali nemoj zaboraviti da je ona pokušala natjerati Amerikanke da skuhaju nešto što nije iz konzerve, zar doista misliš da bi to uspjela da ih je primoravala da mjere u gramima, morala je francusku kuhinju i grame prevesti u šalice i žlice.
David Lebovitz je Amerikanac u Parizu, naravno da koristi šalice i prodaje Amerikancima evropsku kuhinju.
Sweet Green kaže…
Imas pravo kod Canette i Vanille u predgovoru pise da koristi grame ali kasnije ces u receptima vidjeti da su mnogi u salicama. Barem svi oni koje sam ja isprobala…
Sve sto govoris za Juliu Child je istina, ali s obzirom na to kakav je izbor francuskih kuharica prevedenih na hrvatski jezik, mislim da nisam jedina koja se sluzi njezinom kuharicom (i salicama) da bih se upozala s francuskom kuhinjom 🙂
A da ne spominjem recepte iz svih japanskih, vijetnamskih, meksickih i indijskih kuharica koje bi mi bili nedostupni da nema americkog izdavastva i njihovih salica 🙂 svidjalo se to nama ili ne.
Oprosti, ja bih prelaskom na šalice kao mjerne jedinice, trebala iskazati zahvalnost Americi što je štampala recepte iz drugih kuhinja, bez obzira o kojima se radilo i u kojim mjernim jedinicama?
To su oni iz altruizma ili profita radi?
Pa, hvala im!
I ja im zbog toga doista jesam zahvalna, ali i dalje ne vidim razloga da zbog toga počnem mjeriti u šalicama!
Tadeja, ja se stvarno i nisam osobno uvrijedila na pocetku ove rasprave.
Znas kad sam se pocela osjecati uvrijedjeno, da ne kazem ljuto? Kad sam procitala sto je ZAISTA napisala Canelle et Vanille o mjerama.
Izvrtanje tudjih rijeci kako bi se poduprle i opravdale vlastite neskolnosti je za mene najobicnija manipulacija.
Da se sad palim i odgovaram na svaku tvoju provokaciju i maliciozne primjedbe na moj blog? Necu.
Uzivaj!
Ajme koliko ste se raspisale o šalicam. 🙂
Znaš da i ja mrzim mjerenje na šalice, iako priznajem s američikima mi je lako, kod njih se barem zna što je “cup”, ali na one naše šolje, čikare i filđane poludim. Bez obzira što kao znam što je “cup” ja ga uvijek preačunam u grame.
Ipak smatram da ništa nije preciznije od digitalne vage i grama se držim ko pijan plota. Ne vidim što je s vagom komplicirano, stavim zdjelu na nju i sipam brašno, šećer, mlijeko, vodu, maslac do željene težine… Brzo i efikasno!
S oz-om nemama nikakvih problema, oz je unca i i kao takav egzaktna mjera koja se vrlo lako preračuna. Je da je tlaka preračunavat ali ako baš zapnem za neki recept to me sigurno neće odbiti. 🙂
Što se tiče ove paštete jasno mi je koji je problem bio kod većine, a to je želatina. Da sam se odlučila raditi ovo postupila vjerojatno kao ti i radila s njom onako kako znam da je najbolje. 🙂
Super ti je ispala ta pašteta, baš izgleda pahuljasto čokoladno. 🙂
@Marina, hvala puno:)ali ti si mazohista!
Odlučiš živjeti 365 dana bez slatkog i onda obilaziš ovakve postove? 😉
I nemoj se sad i ti uvrijediti! ŠALIM SE! 🙂
Onda kažeš da su nama po našim kuhinjama i blogovima šalice i odokativne žličice prihvatljive, tvrdeći zapravo isto što i ja. Prihvatljivo je i jedno i drugo, svakome ono što mu je prihvatljivo, ali su meni šalice tlaka!
Draga Sweet Green smiju li meni šalice kao mjere biti tlaka uprkos tome što tebi nisu ili ja tebe time vrijeđam.
Ne znam koje argumente bih trebala navesti da bi opravdali da je meni OSOBNO nešto nepraktično i pain in the ass, ali pritom konstantno naglašavajući da što se mene tiče svatko kome su šalice praktičnije može doista u svojoj kuhinji i na svome blogu kuhati kako god želi.
Koji argument dodatni bih, da se opravdam od tvoje optužbe za omalovažavanje i vrijeđanje trebala upotrijebiti uz to što sam rekla da se koristim i kuharicama i blogovima s američkog područja, da prevodim mjere i kuham po njima, ali da mi jednostavno nisu simpatične.
Onda dolazimo do tvrdnje da ja tebe i tvoje postove ne čitam.
Pa sad, istina ne učim napamet ni svoje, ni tvoje, niti ičije druge postove, dogodi mi se vjerojatno počesto da nešto i propustim, ali kad se već čitamo ili ne čitamo, onda je očito i da ti mene baš ne čitaš s pažnjom, jer ti ne bi promaklo da moji postovi često imaju puno osobnog i dozu šaljivog, ironije, pa i samoironije i sprdnje, ali ne i netrpeljivosti, osim što sam krajnje netrpeljiva prema rasizmima, nacionalizmima, fašizmima, svim oblicima diskriminacije.
Koji argument dodatni bih, da se opravdam od tvoje optužbe za omalovažavanje i vrijeđanje, pa i diskriminaciju šalice kao mjere i američke kuhinje kao takve, trebala upotrijebiti uz to što sam rekla da se koristim i kuharicama i blogovima s američkog područja, da prevodim mjere i kuham po njima.
Tebi su se nakon preseljenja i življenjem u Americi šalice pokazale praktičnijima, meni to nisu. Dozvoli da velikoj većini nas koji smo ostali doma i kupujemo proizvode na kojima su navedeni grami i čitav život funkcioniramo sa gramima kao mjernim jedinicama, one to nisu.
Ja sam po tebi svoje mišljenje izrazila na neprihvatljiv način. Ti si po meni reagirala na neprihvatljiv način, a što da ja sad radim? Da se uvrijedim, da te prozovem netolerantnom, isključivom, što u osnovi jesi, iako se skrivaš iza krinke tolerancije.
Smije li meni nešto biti više ili manje simpatično i drago.
Smijem li ja voljeti više čokoladni mousse nego cheesecake? Smijem li ja voljeti više meso nego bundevu, a da time nekoga ne uvrijedim?
Smijem li ja uopće imati svoje mišljenje o šalicama kao mjerama i američkoj kuhinji, koju pratim i koristim, ali mi se uvijek i sve ne sviđe?
Smije li mi se ne sviđati?
I kad smo već kod tvoje tolerancije širokog spektra,
CITIRAM Sweet Green kaže… Vise puta sam naglasila da uvazavam oboje te da da cu na svom blogu uskoro dodati i grame.
Pa što onda kad je tvoja tolerancije na netoleranciju zero kao što se izjašnjavaš, što već dosad nisi?
Uostalom pišeš dva bloga, jedan za englesko i jedan za hrvatsko govorno područje. Bilo bi tolerantnije ovaj hrvatski u startu prilagoditi gramima, nego nas “tolerantno” pokušavati preobratiti na šalice.
A kad bih baš željela biti krajnje maliciozna ………………….
CITIRAM: Sweet Green kaže… Osobno sam jedna od onih koja izuzetno puno paznje poklanja upravo tome na koji nacin cu nekome prenijeti recept i koliko ce nekome drugome moje upute biti korisne i tocne. Zbog toga me izuzetno vrijeda kad si netko dopusta na ovaj nacin umanjivati moju vrijednost, kao i vrijednost svih onih predanih kuhara i blogera koji na ovaj nacin izrazavaju mjere.
TI poklanjaš pažnju, TI si predana, TEBI je važno prenijeti recept, a da su upute korisne i točne.
Mi koji to ovdje doma radimo u gramima, nismo takvi. Mi ti to isprdnemo i “piš’ ga vrit”, ravno nam do Dunava ‘ko će se poslije s receptom bakćat’! i kako!
Ja tebe pod milim Bogom više ništa ne razumijem, osim što imam osjećaj da ti iz nekog razloga želiš biti uvrijeđena i tako se osjećati, ali to doista nema veze niti samnom, niti mojim blogom i postom i ne mogu ti pomoći!
@Sweet Green, drago mi je da ovime završavamo raspravu i ja bih to i sa svoje strane učinila bez da se više oglasim na ovu temu, da nisi opet spomenula uvrijeđenost i omalovažavanje.
Prvo ti se ja ispričam, ako si se nečim našla osobno uvrijeđena, ali napomenem da izražavam samo svoju nesklonost ka mjerenju šalicama i nesimpatičnost mi te radnje. Nato ti kažeš da se nisi osobno uvrijedila, a sad opet jesi.
Onda ti navedeš poznate kuhare, blogere i pisce kuharica koji koriste šalice, a ja sve to omalovažavam, na što ti ja vrlo argumentirano kažem da to ili ne stoji ili navedem ishodište i razloge zašto koriste šalice, uz ne manje bitnu činjenicu da su Amerikanci i da je Amerika njihovo područje interesa. Onda se i s tim uglavnom složiš.
Onda ja primjetim da je američka kuhinja doživjela promjene relativno nedavno, na što ti opet zapjeniš, da bi kasnije rekla da se promjena dogodila u 60-tim godinama prošlog stoljeća. Ne znam koliko ti imaš godina, ali meni su 60-te nedavno i kad svoje godine brojim :), a kamoli ne staž nacionalnoj kuhinji. The CHEF-ovi koji to jesu u Americi su ipak većinu toga čime su kupili Amerikance pobrali iz evropskih kuhinja.
Činjenicu da se evropska kuhinja mjerama prilagođava amerikancima i kad su kuharice u pitanju teško da imaš čime pobiti.
Prvo me pobijaš u tvrdnji da vrhunski kuhari koriste u kuhinjama grame, tvrdnju koja sam citirala sa bloga Cannelle et Vanille i rekla da je držim prilično točnom, da bi u zadnjem komentaru ti to isto napisala kao činjenicu s kojom se slažeš uz napomenu da korištenje grama kao mjere čini te i takve recepte besprijekornima.
Ispričala sam se i za kanticu i lopaticu!
Meni ovo super izgleda, pa bilo mjereno u gramima ili šalicama 😀
Tadeja, ovim cu zavrsit raspravu s moje strane jer nisam sigurna da si procitala moje postove. Kompromis vidis jedino u tome da “ili ti predjes na salice, ili ja na grame”. Vise puta sam naglasila da uvazavam oboje te da da cu na svom blogu uskoro dodati i grame. Dakle nema govora da ja podcjenjujem grame i njihovu preciznost. Moja poanta je u tome da treba uvazavati (ako vec ne i prihvatit oba nacina), jer si tako pojednostavljujemo zivot.
Da si svoju “neskonost” prema salicama izrazila na argumentirani nacin i napisala suvislo razmisljanje o tome zasto je metricko mjerenje bolje, ne bi mi palo na pamet da se raspravljam. Medjutim ti si svoje misljenje izrazila na meni neprihvatljiv nacin.
Znam da vrhunski kuhari najcesce mjere gramima i sigurno im se dize kosa na glavi od nepreciznosti cupsa. Takvi kuhari zlice i zlicice takodjer mjere u gramima i njihovi su recepti besprijekorni. Nama, koji se na blogovima uglavnom bavimo kucnim kuhanjem, salice su sasvim prihvatljive, kao sto su uostalom prihvatljive i odokativne zlice i zlicice. Osobno sam jedna od onih koja izuzetno puno paznje poklanja upravo tome na koji nacin cu nekome prenijeti recept i koliko ce nekome drugome moje upute biti korisne i tocne. Zbog toga me izuzetno vrijeda kad si netko dopusta na ovaj nacin umanjivati moju vrijednost, kao i vrijednost svih onih predanih kuhara i blogera koji na ovaj nacin izrazavaju mjere.
Hvala svima na dobrim željama za rođendan! 🙂
@Sweet Green, ovo možemo nastaviti do unedogled, očito bez uspjeha u smislu da se ja prebacim na šalice, a ti na grame.
Isto tako je očito da si odlučila uprkos svemu iz mog posta, komentara i stava isčitati baš netrpeljivost i odabrala baš tu riječ, iako nosi daleko teže konotacije, nego recimo nesklonost, o kojoj se ovdje radi.
Čitava američka industrija i potrošači i za recepte koji izvorno ne dolaze u američkom mjernom sustavu, odbijaju prihvatiti metrički sustav, za njih se to prevodi i to je u redu, tu nema tvrdoglavosti i netrpeljivosti, ali ja sam mali bezobrazni netrpeljivi evropski pikzibner koji si je dopustio reći da mu šalice i žlice kao mjerne jedinice nisu simpatične, napravio od toga umjerenu sprdnju ( za lopatu se, jer može biti shvaćena kao neumjesna i neuspjela šala, ispričavam, ali za netrpeljivost ne, jer je nema) i sad sam maltene politički nekorektna.
Posjedujem knjigu COOKBOK-CIA, posjedujem knjigu The fundamental techniques-French culinary institute. I dok potonja sadrži i jedne i druge mjerne jedinice, ona prva ne. Stvarno smo Evropljani bolno netrpeljivi.
Ponavljam, koristim recepte koji sadrže šalice, preračunavam i kuham po njima, neću ih zbog toga zaobići ako mi se svide, ali neću niti razviti sklonost ili ljubav prema šalicama kao mjerama.
Kolači koji su uglavnom zaštitni znak američkog podneblja, valjda opet neću reći nešto nekorektno, su ipak muffini, cupcake i kojekakve pite koji ne zahtijevaju precizno mjerenje.
Evropski kolači to traže, a tu me ne možeš uvjeriti da je šalica i žlica preciznija od vage.
Budući se u Evropi stoljećima peče na taj način, onda i pakiranja dodataka koji dolaze u kolače, poput praška za pecivo, želatine i sl. dolaze u količinama koje odgovaraju uobičajenoj masi za određeni kolač.
Nemamo navadu kupovati ih po kg, da se sad opet ne spotaknem na lopatu.
Ti si doista u dodatku o mjerama na svom blogu, stvari uvjetno pojednostavnila, za onoga kome je to tako jednostavnije, meni i dalje nije. Meni je moja vaga, koja stoji na polici iznad radne plohe, (skinem, izvažem, operem, vratim) i dalje daleko jednostavnija. Menzure koristim za tekuće sastojke, vagu za suhe i vjerojatno ću s tom strašnom navikom i umrijeti.
I sama si na kraju dodatka o preračunavanju navela da se kuhati može prema osjećaju, ali ne i peći.
Pretpostavljam da su u tom smislu svi moji recepti za pečenje kolača, većini mojih čitatelja a i šire sasvim neshvatljivi i neupotrebljivi, jer sadrže grame.
@ Sweet, joj kako sam to previdjela na tvom blogu, baš si dobro opisala mjere. Genijalno!
Tadeja, sretan rođendan!
Tadeja, sretan ti rodjendan! Nadam se lijepo zabavljas i da imas pametnijeg posla nego raspravljati danas ovdje 🙂
Dunja, ne znam odgovor na tvoje pitanje ali kompletic za mjerenje nije neophodan. Na mom blogu pod “O mjerama” ima opisano kako se posluziti bilo kojom kuhinjskom mjericom u tu svrhu. Kad se mjeri veca kolicina, ionako se koristi obicna prozirna mjerica koja ima oznacene mjere (dovoljno je da ima dcl). Najveca mjerica iz kompletica je ionako samo 1/2 salice, pa je ponekad jednostavnije koristiti veliku kuhinjsku mjericu od recimo 1/2 l, koju isto tako mozes koristiti i za sve ostalo.
Baba, u ovome sto sam prethodno napisala je odgovor i na tvoje dvojbe oko mjerica.
I ja cijenim blogerice koje navode obje mjere, iz tog razloha su i svi moji recepti izrazeni u u salicama i u ml, a imati i grame je sigurno najbolji izbor za svaki blog koji cilja na internacionalnu publiku.
Nisam nigdje rekla da se recepti na engleskom jeziku ne mogu naci u gramima. BBC je britanski, a cijela Britanija mjeri u gramima. Njihovi izvori su, slazem se, neiscrpni – imas BBC – Food, Nigellu Lawson, Jamie Olivera itd. itd… S druge strane imas famozan americki casopis Gourmet, Eating Well, Food & Wine, Marthu Stewart, Epicurious, vecinu Tastespotting-a, od novijih caspopisa predivan Sweet Paul, i to sve na netu, dostupno iz svih dijelova svijeta i osim toga besplatno! Svih ovih izvora ce se morati odreci oni koji su netrpeljivi prema salicama.
Mislim da su svi na ovoj raspravi svjesni kolicine recepata koji su izrazeni u salicama. Moja poanta je u ovome: mnogo je jednostavnije sjesti za kompjutor, malo istraziti i usvojiti i ovaj nacin mjerenja, nego biti frustriran i ljutiti se na nesto, samo zato sto je drugacije od onoga na sto ste navikle. Takodjer je to vrlo brzo za shvatiti i nauciti i mnogo je jednostavnije nego takve recepte prevoditi u grame.
Baba, glede nacina na koji se mjeri brasno: nedavno sam vodila djecu na jednu kuharsku akademiju gdje ih je profesionalna kuharica ucila praviti dizano tijesto. Ona nam je pokazala ovaj postupak lupkanja te poravnavanja nozem, dakle to je ono kako ih ovdje uce u kuharskoj skoli. Ono sto si vidjela kod Deb je takodjer ispravno, moras imati na umu da se mjerenje salicama radi i malim mjericama kojima se brasno vadi ali i vecim kuhinjskim mjericama kojima se brasno ne vadi, nego se u njih sipa, a poravnavanje brasna i nije moguce. Medjutim oba nacina daju istu gramazu brasna, smisao je u tome da ako grabis brasno, moguce je da ce se brasno mjestimicno previse nabiti, dok ce istovremeno ostati prostori zraka unutar, zato se brasno ili sipa kako je opisala Deb ili vadi pa lupka i ravna nozem.
Tadeja, pitas me gdje i zasto iscitavam netoleranciju? Da se vratimo na pocetak: “da su kolači i jela koja Evropa kuha, uključiv i sve one koji se doista kuharima misle nazivati, neizvedivi bez vage i da se baš ne može ozbiljno kuhati i peći mjereći sastojke metodom šalica. Ja bih bila još bezobraznija, pa rekla maltene lopatom.” Meni je ova recenica puna netolerancije da ne velim podcjenjivanja i bezobrazluka (pa i sama si rekla).
Κάθαρσις, slazem se s tobom u vezi zlicica. Profesionalni kuhari koji koriste grame itekako dobro znaju koliko mililitara ili grama sadrzi zlicica i zlica (kao primjerice Cannelle et Vanille kad smo je vec spomenuli). Dakle dopustam da mi soli pamet jedino netko tko je toliko precizan. Nepreciznost izracunavanja mjera u salicama je u krajnjem rezultatu puno neznatnija od nepreciznosti odokativnih zlica i zlicica. Sol, korica limuna, prasak za pecivo, razni zacini i arome, kvasac, manje kolicine masnoca su sastojci koji se najcesce mjere zlicama i trebaju se mjeriti precizno jer njihova kolicina u receptima ne samo da je vazna – nego je i presudna. Tadeja, ne radi se o tome da li si ti zeznula neko jelo jer si mjerila zlice odokativno, nego se radi o tome koliko su tvoji recepti tocni i nekome drugome izvedivi.
Ah te solje i salice i cups. Htela sam stosta da napisem al sam dok sam iscitala sve komentare to uput pogubila….Elem, znam da sam vec rekla da ih ne volim, pre svega zato sto pored amerckih cups postoje soljice i case u receptima nasih majki, baka, komsinica, tetaka i strina…a to je mnogo veci problem od cups koji je 240 ml. Kolike su te soljie? Casa od jogurta me vec obraduje! Istresem na vagu, dopisem pored koliko je to u gramima i vozi…idemo dalje.
Sve to oduzima vreme ali ako sam vec resila, tvrdoglava sam pa me ni to ne sprecava da pokusam da napravim ono sto sam htela.
Volela bih da imama komplet tih casa i kasika, pa da mogu jednostavnije da istresem na vagu…
Moram jos samo da kazem nesto o globalizaciji.
Bezlicnom masom je lako upravljati, gomilom individua nije. Mozda ovom komntaru ovde nije mesto al ne mogu da odolim, moram to da napisem.
Tadeja, srecan ti rodjendan!
Stalak mi je jako svidja, svaka cast!
Pišite i komentirajte i dalje koliko god želite, meni je danas rođendan, 44-ti ( nije prvoaprilska šala) i imam i drugog posla i danas vam više neću odgovarati. 🙂
Uživajte!
@Dunja, čim negdje ugledam, javljam! 🙂
@Dilajla, Vladuška, maslinka, Selma, baba hvala vam na komentaru. 🙂
@Katarzis, hvala :)ne govorim o našem jeziku kad ga uče stranci, svjesna sam da im mora biti jako teško, govorim o našoj nepismenosti u vlastitom jeziku, a moraš se složiti da nam pravilo piši kao što govoriš ipak uvelike pomaže.
Manjak sluha za Č i Ć je općeraširena pojava, a i IJE i JE predstavlja nepremostiv problem, svjesna sam. 🙂
Sintagma vrijeme je novac i sve mora biti brzo i praktično, kao američki izvozni proizvod je Americi i svijetu donijelo boljitak i povećalo kvalitetu življenja u čemu ono točno ?????
A mjerica od 1/4 čajne žličice bi mi doista koji put dobro došla, ali ne sjećam se da sam zbog odokativnog određivanja namirnice koja dolazi u toj količini upropastila ijedan obrok.
@Sweet Green, ma zero tolerancije na netoleranciju imam i ja.
I niti jednu od uvjetno rečeno rasprava na blogu, ne doživljavam niti mi je namjera nekome soliti pamet ili ga na išta primoravati.
Ja postom izrazim svoje mišljenje, prihvatim mišljenja drugih kao podatak, složim se ili ne u komentaru.
RAZGOVARAM. RAZMJENJUJEM MIŠLJENJA.
I nije riječ o netoleranciji i predrasudama, nego o različitim sklonostima i navikama, o tome da nam je nešto praktično i da koristimo ili ne.
Meni šalice to nisu i ne postoji argument koji će me uvjeriti u to, a pogotovo ne činjenica da ne znam kako poznati XY kuha i mjeri na taj način, da bih ja šalice kao mjerne jedinice uvela u svoju kuhinju.
Pritom svatko u svojoj kuhinji može mjeriti čime god hoće, meni je savršeno svejedno.
I sama si rekla da tek od 60-tih godina američka kuhinja doživljava promjenu.
I spoj različitih kultura i mogućnost razmjene informacija u svemu, pa tako i u kuhinji je na to utjecao.
I naravno da po blogovima ima svega i da je moj komentar o muffinsima malo iskarikiran, ali vrlo malo. 🙂
I teško da će se Amerikanci odlučiti tako skoro prebaciti na vagu u kuhinji, ako ikad, kao u svemu ide im se i tu niz dlaku i prevađaju se grami iz evropskih kuhinja u šalice, ne vidim niti razloga da ja počnem baratati šalicama, pogotovo što su mi nepraktične i imam spram njih takav otpor.
Jednostavno volim svoju vagu vulgaris, kao što ti voliš svoje cups. 😉
Kupio mi je muž i stoji u kuhinji i digitalna vaga, nije mi draga, ne volim je. 🙁
Naravno da ni Schwarzwaldica ni baklava nisu “naše”, ali, a možda i ja griješim, jer se u mojoj kući naprosto oduvijek kuhalo na način da su se prihvaćala jela iz svih dostupnih kuhinja, dakle nije bilo isključivosti, ali držim da na ovim prostorima, na relativno malom prostoru u odnosu na Ameriku, prevladava ipak kroz neko duže povijesno razdoblje, različitost u kuhinji.
Ono što ja sad u svojoj kuhinji radim je približno isto, uvađam “daleke” kuhinje ili namirnice iz “dalekih” kuhinja koje su mi sad posredstvom interneta, knjiga, pa i mogućnosti nabavke namirnica, dostupne.
I istina je da ja imam generalno otpor prema pretjeranoj globalizaciji (čitaj amerikanizaciji) i da mi malo do umjereno digne živac, kad se recepti koji definitivno ne potječu iz američke kuhinje, što god ona bila, prevode u šalice, unce i žlice.
Jer nekako se podrazumijeva da sav ostali svijet sebi prevodi i preračunava, ali njima se mora servirati gotovo.
Pritom to ne povezujem sa američkim narodom u smislu bilo kakve netrpeljivosti, samo me ljuti gotovanstvo i takav stav.
Niti jedan moj post, niti jedan moj komentar ne sadrži negativne konotacije prema ikome ili ičemu u smislu radikalne netrpeljivosti ili mržnje, izražava moje stavove, sklonosti i razmišljanja i ne znam zašto isčitavaš netoleranciju.
Netolerancija bi bila kad bih ja apsolutno odbijala skuhati išta što u receptu sadrži mjere u šalicama.
Ne vidim netoleranciju u činjenici da sam recept uzela, prevela u grame, skuhala i/ili ispekla i usput gunđala da me ta dodatna radnja smeta.
Naša pakiranja proizvoda dolaze u gramima i mililitrima i ja kad pročitam recept u tim mjerama, već sam pola skuhala.
Kad ugledam šalicu, prvo gunđam 🙂
Ne omalovažavam kuhinje i recepte koje se služe šalicama, niti sam igdje izvodila generalni zaključak o superiornosti jednog sustava mjerenja u odnosu na drugi ( iako ostaje činjenica da je gram=gram, a šalica ima više vrsta i razlikuju se po volumenu, pa time i u gramaži. ), istakla sam samo svoju, OSOBNU, nesklonost mjerenju šalicama.
Tadeja, sve izgleda krasno, kao i uvijek.
A što se pismenosti tiče, naš jezik nije baš lagan i spada u teže jezike za strance. Osobno, č i ć ne čujem i pišem po sjećanju iz knjiga ili po pravilu tvorbe, ali još uvijek griješim. Našu gramatiku uopće ne znam prem pravilima, (baš kao ni englesku), pišem po Krleži.
Francuski je divan jezik koji jako volim i samo se čini teškim, dok se ne krene (no, u odnosu na engleski, strašno je težak).
Postupak ovog recepta nisam ni probala pročitati jer me ta igrica samo sa slatkim receptima, uzetima tko zna od kuda, ni malo ne zanima.
@Sweet Green: vaganje za većinu recepata me užasava. Slažem se s tobom.
Isto tako me užasava naša posprdnost prema svemu američkom – te ne znaju kuhati,vagati…… Činjenica je da oni cijene vrijeme i sve mora prvenstveno biti praktično. Mi imamo vremena na pretek za kojekakve gluposti, kao da nas nakon smrti čekaju još najmanje dva života. Drugo ako netko nešto preferira, ali 1/4 čajne žlice je jako mala količina nemjerljiva našim vagama, a točna je mjera za neki začin kojeg treba upravo toliko (a ne odokativno) da bi kombinacija bila prva. Uostalom, kulinarstvo i jest u detaljima.
@Sweet Green: ne bi te šalice bile frustrirajuće da je u Hrvatskoj moguće kupiti mjericu od 1/4 i 1/3 itd, al ajd ti izmjeri 2 3/4 šalice nečega a nemaš čak ni šalicu od 240 ml nego radiš s onom od 250 ml. Što nije problem ako kuhaš ručak, ajd, manje ili više nekog povrća, nema veze, ali ako radiš kolač ili nešto slično, nekad ti 15-20 grama može i puno značit. Zbog čega neizmjerno cijenim ljude poput Deb sa smittenkitchen.com koji u svakom receptu helpfully napišu koliko je grama/mililitara pojedina namirnica, (btw, sudeći po ovome što je napisala o tome kako ona mjeri brašno, i ne čini mi se da postoji jedno općeprihvaćeno pravilo kako se to radi), kao i žene sa Chocolate & Zucchini, 101cookbooks.com, i drugih sajtova koji rade to isto. Inače, sajt koji ja najčešće konzultiram kad mi fali inspiracije je BBC Good Food, koji ima hrpu zanimljivih recepata, i tamo je sve skoro u gramima izraženo, tako da nije baš da se ne može naći recepata na engleskom jeziku koji nisu u šalicama izraženi…
Vrhunski izgleda, prekrasno. “Opservacija” je vrlo detaljna i sasvim poučna svima koji bi se upustili u ovu avanturu i imat ću je na umu ako bi se nekad odlučila za pripremu ovog savršenstva.
Što se tiče francuskog, stvarno se pitam kako Francuzi pišu u rukopisu. Da li stvarno stavljaju sve te silne znakove na slova? Naš jezik i ja volim zbog te jednostavnosti, a nepismenost me odbija od čitanja.
Predivno izgleda!
Čarolija i ovaj put. Fotke i sve ostalo izgeda veoma dobro.
Uživam u sličicama kao uvijek a uvijek mi izmamiš i osmjeh jer takve stvari koje se nama svima događaju ti sročiš u duhovit post.
Kad ste otvorili raspravu o šalicama, žlicama… jel netko zna gdje u Zagrebu ima za kupit taj kompletić za mjerenje?
Baš bi ih voljela imat. Ja kao stara i čorava, vidim to kao olakšanje, a stavljati na digitalnu vagu, pa gledaš šta piše, pa uzimaš očale…
Mjerenje salicama je jednostavnije i tocka. Probala sam oboje i ne moze me nitko u tome razuvjeriti 😀
Uopce ne pljujem po gramima, pa odrasla sam na tome i cijeli zivot sam mjerila u gramima! Stovise uskoro planiram na blogu izrazavati obje mjere po uzoru na neke strane blogove.
Medjutim smatram da netko tko se bavi kuhanjem moze itekako profitirati ako tolerira oba sustava mjerenja.
Imas pravo kod Canette i Vanille u predgovoru pise da koristi grame ali kasnije ces u receptima vidjeti da su mnogi u salicama. Barem svi oni koje sam ja isprobala…
Sve sto govoris za Juliu Child je istina, ali s obzirom na to kakav je izbor francuskih kuharica prevedenih na hrvatski jezik, mislim da nisam jedina koja se sluzi njezinom kuharicom (i salicama) da bih se upozala s francuskom kuhinjom 🙂 A da ne spominjem recepte iz svih japanskih, vijetnamskih, meksickih i indijskih kuharica koje bi mi bili nedostupni da nema americkog izdavastva i njihovih salica 🙂 svidjalo se to nama ili ne.
Sto se tice americkih blogova, muffina… – ne znam o cemu govoris. Vidim samo gomilu strasno zanimljivih ljudi iz cijeloga svijeta koji doprinose ovom nevjerovatno bogatom trzistu svega i svacega, a ponajvise postivanja razlicitosti. U tome vidim veliko bogatstvo i neiscrpnu inspiraciju i nikakve salice niti grami me ne bi sprijecili u istrazivanju i koristenju svega toga.
O tome da se amerikanci ne mogu mjeriti s nasom kuhinjom – moram reci da je o ovome stvarno tesko raspravljati. Dobar dio Amerike cine ljudi iz cijeloga svijeta, cija je kuhinja ovdje jako zastupljena, kako u restoranskoj ponudi, tako i u kuhanju kod kuce. Mozda su 60-ih amerikanci jeli samo hamburgere i BBQ ali danas je stvarno puno drugacije, i s njihovom ponudom i sirinom se jako tesko u bilo cemu mjeriti, pa tako i u hrani. Predrasude je tesko razbiti i nemam se namjeru baviti time, ali reci cu ti ovo: koliko su Schwarchvald torta ili baklava “nase”, toliko su maccarons i Enchiladas americke.
Uz duzno postovanje nacionalnoj kuhinji koju kad god je moguce zastupam na svom blogu (kao i na engleskom blogu – mlincima sam zarazila vec pola svijeta). Jednostavna dalmatinska kuhinja, s domacim sastojcima i bazicnim nacinom pripreme, mi je gotovo najdraza od svih. Takodjer, razina znanja nasih zena o kuhanju je na zavidnom nivou sto pokazuje i mnostvo prekrasnih blogova na nasem jeziku.
Baba, sto se tice ribanog povrca ne gura se i ne natiskuje, nego ovako kako si prvo opisala. Ponekad ces u receptima vidjeti da pise “packed” sto znaci da je natiskano. Ali vec vidim primjedbe…”aha, nije dovoljno sto se mora poravnavati nozem, nego jos i to…” pa se osjecam kao da sam pobogu ja izmislila salice. I zato necu vise nis reci 🙂
Imam zero tolerancije na netoleranciju, to je.
@Sweet Green: kako se šalicama mjere druge namirnice osim brašna? Koliko je to, npr 3/4 šalice naribane tikvice ili 2 1/3 šalica rukole ili 1/2 šalice naribanog parmezana – jel se to nježno uspe u šalicu pa koliko stane ili se pogura da stane što više ili šta? Pretpostavljam da je to u SAD-u common knowledge ali ja ne znam.
@Dunja, nisi mi mogla veći kompliment dati od toga što si prekinula blogersko-korizmenu apstinenciju da se oglasiš. Zahvaljujem od srca i izuzetno cijenim. I hvala za ideju za jagode, sad još moram i izmisliti recept da to posložim. 🙂
@Gaga, hvala puno, e jesi me nasmijala sa frtaljima, za to pak stvarno nikad nisam čula. ;))
@Majo, you know me ;)) HVALA!
@Sweet Green ;)) ahhhh, što sam tražila sad imam! 🙂
Nije to prvi, ne daj Bože ni zadnji put da si zakompliciram život.
Idemo redom.
Nemam uzora u smislu da se nekog držim kao pijan plota i da ono što on izjavi ili proizvede držim neprikosnovenim i nedodirljivim. Oduševim se nekim ili nečim od slučaja do slučaja, već sutra nečim drugim kod iste osobe mogu biti razočarana, pritom ne mijenjajući apsolutno mišljenje o osobi ili njenom radu, osim ako nije zaglibio pa se negdje kosi sa mojim postavkama životno važnih vrijednosti.
Imam problem sa autoritetima apriori od ranog djetinjstva. Jednostavno tako funkcioniram. Ništa mi ne znači nečija titula ili funkcija, osim što cijenim ljudski rad i trud da se to postigne, naravno ako je radom i postignuto, ali neću drhtati od strahopoštovanja i vjerovanja samo nečijeg imena radi.
Koliko vidim, ako i sa šalicama i žlicama ima još posla i nož, pa to treba ravnati ili prepunjavati ili što već, nisam više tako sigurna u jednostavnost u odnosu na vagu. Staviš, vaga pokaže koliko teži, izvrneš i ideš dalje. Pereš samo posudu od vage, ne 5 vrsta šalica ili žlica.
Receptom ću se poslužiti razvikanog autora, kao i onog potpuno anonimnog ako me zaintrigira, a isto tako ću si dati truda prevađati mjere u metrički sustav i prevoditi recept sa bilo kojeg jezika, ako me iz bilo kojeg razloga dovoljno zainteresira.
Služim se samo hrvatskim i engleskim jezikom, slovenski razumijem, ali nemam hrabrosti govoriti.
Podatak o tome da Cannelle et Vanille koristi šalice ne drži vodu .
Knjigu Julie Child posjedujem, ali nemoj zaboraviti da je ona pokušala natjerati Amerikanke da skuhaju nešto što nije iz konzerve, zar doista misliš da bi to uspjela da ih je primoravala da mjere u gramima, morala je francusku kuhinju i grame prevesti u šalice i žlice.
David Lebovitz je Amerikanac u Parizu, naravno da koristi šalice i prodaje Amerikancima evropsku kuhinju.
Njegova ciljana publika su Amerikanci, jer to je tržište koje troši i gdje se prodaje enorman broj knjiga i svega ostalog vezanog na kuhanje, prema tome nisi me uspjela uvjeriti u korištenje šalica i čaša u kuhinji, niti superiornost takvog mjerenja u odnosu na metričkim sustav.
Generalno i ne pokušavam nikoga i ništa omalovažiti, ali globalizacija i internet su amerikance pomaknuli u kuhinji, do vrlo nedavno domet je bio hamburger i BBQ, pa uostalom pogledaj gro američkih blogova, ne znaju se maknuti od muffinsa, cupcakea i eventualno koje american pie.
Ne pokušavam reći da smo mi iznad svega toga, ali baš konkretno ovi naši prostori i tradicija kuhanja i pečenja, na vrlo malom prostoru obuhvaćaju jako puno toga, od baklave, Schwarchvald torte, do pusrla, koji bi bili pandan macaronsima, pa do bilo koje kreme, dizanog, lisnatog, vučenog, just name it tijesta, a o slanoj kuhinji da ne govorim. I većina toga nije izvediva ili je bogohuljenje mjeriti sastojke za to u šalicama.
I ne, ne mogu se Amerikanci svojom kuhinjom a ni mjerama, mjeriti s time, ljutilo to tebe ili ne.
Ja sam odustala pre nego sto sam izučila recept. A da sam dobacila do izučavanja odustala bih tada, najverovatnije, zbog takodje izražene ljubavi za konvertovanje mera 🙂
E jesi šašava, “apotekarska preciznost” :))))
Nemam ništa protiv želatina, naprotiv 🙂 Slatkiš super izgleda (ma kako ga zvali), a tacna je… Respect! 🙂
Tadeja, nisam se ja osobno uvrijedila – ja tako kuham zato jer mi je tako puno lakse i zato sto je vecina recepata na interentu i u kuharicama na engleskom jeziku (na zalost jedinog kojeg uz hrvatski razumijem) u salicama.
Vadjenje salicama nimalo ne slici vadjenju “lopatom”, vec postoje vrlo jasna pravila na koji nacin se recimo brasno vadi, kako se lupka spatulom u oba smjera da bi se izbacio zrak, te zatim mjerica poravna nozem. Bez obzira na ovaj postupak, mjerenje salicama je brze, mislim da ce se s tim sloziti svi koji su isprobali (pa i sama si rekla ako je sistem americki – mora da je brzi i jednostavniji).
Sto se tice americke kuhinje, lako to sto su oni zagrabili u evropsku kuhinju, ali oni su zagrabili u svjetsku kuhinju, a bez salica nema svjetske kuhinje osim ako ne govoris mnoge jezike 🙂
Na zalost cak i kad se radi o evropskoj ili recimo o francuskoj kuhinji, moj francuski nije dovoljno napredan da bih razumjela recepte na francuskom. Stoga cu se vjerovanto posluziti receptima od Julie Child, Cannelle et Vanille ili mozda Davida Lebovitza, dakle opet u salicama 🙂
Trenutacno proucavam zanimljivu francusku kuharicu o cokoladi “Francais au chocolat” koja sadrzi recepte iz vrhunskih francuskih cokolaterija – pogadjas, svi recepti su u salicama. Jedva cekam da isprobam neke recepte te ih objavim na blogu, i da, bit ce u salicama jer sam ja jedna od onih koja nema vagu…
Smisao onoga sto govorim nije da podcjenjujem grame u odnosu na salice, niti obrnuto, nego da su salice neminovnost. Ne znam koji su tvoji uzori i kakvim se izvorima i jezicima sluzis, ali moja kuhinja bi u svakom slucaju bila jako osiromasena kad bih odbijala salice.
Ja ću da ti pohvalim stalak. Mnogo je lep! Zavidim ti na njemu. 🙂 Što se ove poslastice tiče, nisam imala ni vremena, a ni želje da ga isprobam.
Što se mera tiče, najviše volim one izražene u gramima i mililitrima. Imam i ja bakin kuvar, a tamo su mere izražene frtaljima. 🙂 To je tek šou! Imam već nekoliko godina plastične merice za Cup, ali ih verovala ili ne još ni jednom do sada nisam koristila. 🙂
Rekla sam sama sebi da ću se “stišati” glede bloga, ali nakon ove tvoje verzije paštete, nema šanse. Zato prekidam stand by. Izvukla si od tog recepta maximalno što se može, i po sadržaju i po prezentaciji. A da o stalaku i ne tumačim markove konake, ma baš ti je močan i jednostavno genijalan, mogu si zamislit kako će na njemu izgledati hrpa crvenih jagoda! Ocjena +10.
idućeg* – ispravak tipfelera 🙂
@Sweet Green, hvala na komentaru za post i fotke.
Žao mi je ako si se ti osobno našla uvrijeđena mojim stavom, ja sam ovdje doduše citirala nekog drugog i doista rekla da se s time slažem, ali poštujem i to da je tebi kuhanje sa šalicama lakše. Isto tako ostaje činjenica da živiš u Americi i da si se tome prilagodila. Nije mi logično i iz moje perspektive ne vidim kako može biti lakše i praktičnije umjesto jedne vage, na koju stavljaš namirnice i mjeriš količine, koristiti čitav niz šalica, žličica, mjerica i sl.
Ne obezvrijeđujem ničiji trud, niti znanje, samo je isto tako činjenica da svakodnevna i uobičajena američka kuhinja nije baš zahtjevna.
Što rade novovjeki američki kuhari, koje mjere koriste i koliko su pritom u svemu tome zagrabili ipak u evropsku kuhinju, doista ne znam, ali priznajem i da ne pratim. Ti si druge strane, čisto radi zemljopisnog položaja sasvim sigurno imaš potpuno drugačiji uvid u to.
@Tamara, hvala još jednom!
@mignonne, hvala ti! 🙂
Pravi mousse čokoladni ili čokoladna pjena se i ne radi sa želatinom, nego isključivo sa tučenim slatkim vrhnjem i tučenim jajima, posebno bjelanjci, posebno žutanjci i radila sam je ja i tako.Međutim po tom receptu, jaja se istuku sa žutanjcima da zapjene, snijeg se čvrsto istuče. vrhnje isto tako, sve se oprezno pomiješa sa čokoladom i pusti da se ohladi, ne obrađuju se termički jaja i ako i prevladamo taj strah, uvijek ostaje mogućnost da se sve skupa neće stisnuti ili da će koji od sastojaka popustiti, što želatina spriječava.
Ja priznajem da je volim i da uopće ponajviše, što se vidi i po mojim receptima, volim te vrhnje-želatina kremice. 🙂
@Jelena 🙂 znam! I kod mene je slično!
Ehhhhh, a što se tiče Timne i drugi ili bilo kojeg idučeg javnog koraka u kuhinji, bojim se da smo je uslijed djelovanja puberteta na neko vrijeme izgubili. Facebook, glazba, lakovi za nokte, a sve mi se čini da čemo uskoro i kuhati prestati u ovoj mjeri i obimu, jer se neke dijete najavljuju, koje btw. ni meni ne bi naškodile.
Ali, možda se ipak nakani, kod pubertetlija nika ne znaš! 🙂
@Ana :)) pa ti ćeš lijepo nama te bakine šoljice pretvoriti u grame. 🙂
Jer ako ćemo po onom što je i kako je nekad bilo, nije bilo ni miksera, ni milijun stvari koje nam sad olakšavaju život.
Ja se jedne bake slabo sjećam, druge uopće ne, nemam bakinih kuharica. Moja mama je pak oduvijek koristila vagu, možda u tome leži moj animozitet prema i uvjetno rečeno nesnalažanje sa šalicama. 🙂
Iako ako bilo koju šalicu odrediš kao mjeru, pa sve sastojke na taj način mjeriš, oni će biti proporcionalni u receptu, samo mene eto stvarno šolje, šalice, čaše, cups i sl. strašno smetaju u receptu. 🙂
Hvala na komentaru, a ostalo ćemo kad svratim k tebi! 🙂
Izgleda bozanstveno, jako su ti lijepe fotografije. Obozavam mousse premda vise volim onaj bez zelatine.
Upao mi je u oko tvoj komentar u vezi upotrebe salica vs. grama. Osobno sam godinama mjerila vagom, a sad vec godinama mjerim salicama i moram priznati da mi je kao nekome tko dnevno kuha nekoliko jela, sustav sa salicama mnogo jednostavniji i brzi (prelazak na salice me toliko ubrzao u kuhinji da imam cak i posebno poglavlje o tome na mom blogu).
U sustavu salica se osim toga tocno zna koliko je zlicica, 1/4 zlicice ili jusna zlica i meni se pak cini nevjerovatno da netko to moze mjerit “odokativno”.
Premda uvazavam preciznost grama, moram ti reci da se metodom salica moze itekako uspjesno i “ozbiljno” kuhati, a svojom primjedbom si obezvrijedila ogromnu kolicinu vrhunske kulinarske literature i kuhara. Zao mi je da tako mislis.
A sta cemo sa brojnim nasim starim receptima koji za meru imaju solju. I to postoji, zar ne?
Sveska moje bake je puna recepata sa tim merama.
Meni licno ne smetaju ove mere u soljama i kasikama, mozda zato sto sam od prijatelja iz Amerike dobila merice i set kasika:) A tu je i net sa brojnim kalkulatorima. Mada razumem da se nema strpljenja, a i vremena za bavljenje preracunima…
Ipak postoje recepti koje nikada ne bih pravila sa merama u soljama, kao npr. macarons, gde je svaki gram bitan, a Ameri su i to prebacili u solje.
No, pasteta ti je predivno ispala. Vidi se da si strucnjak za zelatin.
“A što je tu chaud-froid iliti ga toplo-hladno”
to se i ja pitam 🙂
Pozdrav!
Kada sam počela blogovanje bila sam oduševljena stranim blogovima. To oduševljenje nije nestalo, ono je isparilo. Jedino što mogu pokupiti je inspiracija za dekoraciju. Jedino mi je žao što ne znam italijanski ili španski, pa da tamo malo procunjam.
Setila sam se zašto im još šoljice odgovaraju. Pa niko tamo ne kupuje po 100g nečega kao ja što vagam bademe i lešnike na pijaci. Sve mora da se uklopi u budžet. Tamo sve ide na velike kese, pa nije bitno šolja gore-dole. I uvek ima hrane u špajzu kod njih.
Mogao bi jedan post od Timne sa keksima chocolate chip, ali baš od nje, da nam ona piše, pošto je tako lepo pratimo kroz tvoje priče.
Meni ovaj tvoj cokoladni mousse, kao i ostali sto su ga cure radile u ovom krugu, fantasticno izgleda… ali nekako mi se nije dalo da napravim ovaj slatkis, mada dok sam juce gledala fotke pristiglih radova, pomislila sam u jednom trenutku da ga napravim u malim silikonskim kalupicima u obliku ruze, ali nisam nikako mogla da zamislim mousse sa zelatinom, navikla sam da bude kremast i vazdusast, a ne u ovom izdanju.. mozda ga ipak jednom isprobam, ma cim tu ima cokolade ne moze biti lose..;))
p.s. tanjir za posluzivanje napravljen u decoupage tehnici me je odusevio… mada ne bih se bunila ni da mi desert posluzite u onoj caasici.:)))
@baba, Jelena, hvala 🙂
Nemam niti najmanje iluzije o tome što amerikanci misle o metričkom sustavu mjernih jedinica. Nedavno sam, sad ću slagati, ne sjećam se više točno kod koje, ali ili kod Tartelette ili kod Cannelle et Vanilla nešto gledala i zalutala na FAQ i jedno od pitanja koje joj Ameri stalno postavljaju je zašto koristi grame, na što im je žena uredno odgovorila, da je ona evropljanka, pa time koristi i naučila se na metrički sustav, a drugo upravo ovo što si ti rekla, da su kolači i jela koja Evropa kuha, uključiv i sve one koji se doista kuharima misle nazivati, neizvedivi bez vage i da se baš ne može ozbiljno kuhati i peći mjereći sastojke metodom šalica. Ja bih bila još bezobraznija, pa rekla maltene lopatom.
S druge strane, ja kod nas, uključiv priličan broj mojih prijateljica pronalazim žene vrlo sretne takvim načinom mjerenja, do mjere da u kući uopće nemaju vagu, što je meni nepojmljivo.
Neki dan sam s Timnom nešto komentirala na temu chocolate chip i sl. cookiesa u smislu da bi mogla i ona to napraviti i ostaviti me na miru, jer su stvarno brzi i jednostavni, na što je ona rekla, pa naravno kad su američki proizvod. Kad si kod njih vidjela išta komplicirano. Mora biti brzo, jednostavno i kalorično. 🙂
I ja si naravno dam truda prebacivati mjere kad mi je stalo, samo mislim da kad su kuVarijacije u pitanju ima još milijun recepata u kojima to nije potrebno i koji bi bili zgodni za isprobati, ne vidim razlog da se kačimo na ove sa šoljama. 🙂
A s druge strane, da budem potpuno iskrena i nemam baš pravo pretjerano prigovarati jer rijetko, ako ikad, išta sama predložim. Budući da usprkos ne oduševljenju odabranim, većinu ili sve zadatke prije ili kasnije obavim, onda si dopuštam malo njorganja. 🙂
Stalak je priča za sebe, a mus ti izgleda jako primamljivo, mada mene recept sam po sebi nije oduševio, ali ti si to maestralno izvela 🙂
Ni ja nisam baš ljubitelj američkih mjera “na šalice”, najgori dio mi je pretvaranje u naše mjere…čudne su mi te njihove mjere, iako vjerujem da je i to samo stvar navike
A sada žurim po priču o stalku! 🙂
Kao i uvek svaki post je pravo malo remek delo, a da se ovaj pate trebao upakovati sa mašnom, mogla bih samo da zamislim kako bi se to prelepo uradilo u Ateljeu.
Vidim, sve ste radile po istom receptu, a ipak se razlikuju u nijansama. Nemam puno iskustva sa želatinom, ali kada sam ga koristila nije bilo nikakvih problema i nakon podgrevanja. Jedino što znam je da neće da stegne ako se koristi sa kivijem i još nekim tropskim voćem, što i piše na uputstvu.
Slažem se, i mene nerviraju šoljice kao mere. Verovatno i njih nerviraju naši grami, pošto znam da amerikanci barataju sa gramima kao ja sa tibetanskim receptima. Doduše, kada mi nešto baš zapadne za oko, trudim se i preračunam. Problem nastaje jer se na ovim prostorima rade prilično zahtevne poslastice, pa se one ne mogu tako ofrlje meriti.
Joj, koliko ja mrzim te recepte izražene u šalicama i žlicama i uncama. Pogotovo kad vidim nešto tipa 2 tablespoons butter. Koliko je to grama zaboga? Tko mjeri maslac u žlicama? Jel to puna žlica maslaca ili ravna žlica maslaca ili žlica rastopljenog maslaca?? Aaaa.
Enivejz, moje frustracije s mjerama na stranu, super ti izgleda ova “pašteta,” znojenju pod svjetlom unatoč. Baš sočno izgleda, mmm. A i stalak ti je jako lijepo ispao, svaka čast 🙂
@Zondra, puno hvala! 🙂
Vjerovala ili ne svaki tvoj post je meni osobno velika uživancija i veselje.
Ti si čarobnica,obožavam tvoj blog, tvoje recepte…savršenstvo!
A ovo je samo jedno od tvojih prekrasnih jela koja nam vrhunski prezentiraš iz posta u post.
To je moj iskreni komentar,pusa i lijep pozdrav:)