Delicija Libanesi – libanonska kuhinja

Kad sam vam onomad pisala o Klopi s klupa, 

Delicija Libanesi

požalila sam se da, zbog gužve, nismo uspjeli jesti i tako i kušati nešto od obilja koje se na klupama nudilo. A kako sam neka od jela ipak imala preveliku želju probati, no za prvi put ne baš u domaćoj radinosti, tako smo iskoristili Timnin rođendan i par dana kasnije otišli na večeru u Delicija Libanesi. Miran restoran i ugodno osoblje, ukusna hrana. Ako još niste probali libanonsku i arapsku kuhinju, svakako vrijedi otići i upoznati se s njome, cijene su, naročito kad je riječ o toplim predjelima, kojih, ako ih odaberete više, ima sasvim dovoljno za najesti se, uz tradicionalni pita kruh, prihvatljive. Oni pak koji su zaljubljenici u tu kuhinju, sasvim sigurno neće požaliti i vraćat će se ponovo. Osobito interesantan bi mogao biti onima kojima je zbog lokacije dostupan i u vrijeme ručka ili gableca.

Naš je odabir za prvi put bio, redom:

1. Baba Ganoush
2. Arais (libanonski kruh punjen sirom i mljevenom junetinom uz pikantni umak)
3. Kibeh (faširanci od teletine i pšenice, punjeni janjetinom i pinjolima)
4. Humus bil lahme
5. Sujok (okruglice od mljevenog mesa sa svježom rajčicom i začinskim biljem)
6. Namoura (desert od griza i kokosa, posut mljevenim bademima) i baklava od pistacija

Arais je okusom najbliže hrani kakvu poznajemo. Poput tostiranog sendviča je i kao takav, naravno, pobrao je najviše naših simpatija. Nešto manje nas se dojmio Kibeh, zrnate teksture, dijelom me podsjetio na rimske hamburgere, iako je bio ukusan.

Sujok je nekako više zadobio muževe i Timnine simpatije, meni se više svidio Humus bil lahme.

I oko Baba ganousha smo se podjednako složili, da ne kažem gurali, iako nam je došao s vrlo malo namaza od patlidžana, ali zato sa puno rajčice, peršina i nara začinjenih maslinovim uljem, što smo grabili lepinjicama, odnosno pita kruhom. Baš taj dodatak nara u Baba ganoushu me oduševio,  jer nije ličilo na niti jedan Baba ganoush kojeg sam dosad viđala po domaćim blogovima, pa je to i odlučilo da ga,

humus bil lahme

uz Humus bil lahme, za kojeg recept možete pronaći na Volim meso, ponovim i kod kuće.

Namoura se svidjela suprugu koji voli kokos, ali ne vjerujem da ću je pokušati reprizirati, no, baklave s pistacijama vam se sigurno smiješe. 🙂

Generalno smo bili zadovoljni hranom, iako nam je u ovom obimu i različitosti,  to bio prvi ozbiljniji susret s arapskom kuhinjom. Jedina mana je za naš ukus previše maslinova ulja, ali u smislu previše ulja uopće. Sva hrana gotovo pliva u ulju i koliko god ga voljeli, i ono godilo u trenutku dok ga jedete, uz začine na koje baš nismo dnevno navikli, a obzirom da je bila riječ o večeri, mrvu nam je teško palo. Ja i inače ulje rijetko koristim u kuhanju, a i tada nikad u velikim količinama. Većina se pak ovih jela, baš obilato zalijeva maslinovim uljem, za naše navike po pitanju ulja previše, no, to je nešto što, ako ista jela radite sami, možete korigirati po vašem ukusu, jednako kao i količinu, pa i izbor začina.