Ne mogu se točno sjetiti, ali čini mi se da sam s vama već podijelila podatak o svom prozoru.

Žablji kraci na salati od špinata
Zapravo je riječ o staklenoj stijeni, koja se proteže dužinom čitavog zida, na nepuni metar od mog kreveta i uzglavlja. Kad ujutro ili čak i noću otvorim oči ispred mene nije prazan zid niti mrak. Noću vidim kako se pale i gase svjetla u zgradama sjeverozapadnog dijela grada. Ujutro me dočekaju obronci Medvednice.
Jutros je svijet bio bijeli. Netko mi je ispred prozora postavio jednu od slika hlebinskih majstora. Nedostajali su samo jeleni ili barem divovski pijetao.
Kratko sam treptala u nevjerici. Sinoć ipak nisam toliko popila. Naprotiv, osjetno manje, nego što su to dosadašnja druženja petkom ili subotom obično uključivala. Ni to nemrem više. Popiti k’o nekad. A i druženja sam, na sveopće negodovanje aktera, svela na jedva.
45. Jbt-e.
Nije pričekala ni da ustanem. Depra.
Pogodila me još onako u ležećem položaju. Bijah k’o oboreni čunj u kuglani, na koji sve više podsjećam i likom.
45. Jbt-e.
Tak’ to valjda izgleda kad najave fajrunt.
Jajašca me već neko vrijeme izbezumljuju, pa neoplođena napuštaju moju utrobu svakih 2-3 mjeseca, umjesto dosadašnjih 2-3 tjedna. Doduše nije ni čudo da sam ih se tim ritmom tako brzo rješila.
Dosad sam bila neuračunjiva jer sam zapravo konstantno bila u PMS-u, sad ću to biti jer nisam.
Glupost naravno, jer, kao da je meni za neuračunjivost ikad trebala isprika.
Bi li me ta unutarnja beštija od depresije na ovako lijepo rođendansko jutro, tako čvrsto zgrabila, da me za zapešća ne drži ona vanjska, društvena, regionalna i globalna.
Da me ne guši osjećaj da su nas sjebali. Da smo generacija koja nije imala solidnih ni 10 godina u komadu da u životu nešto stvorimo. I da ću ako iz ovog sranja nekim čudom počnemo izlaziti za nekih vrlo optimističnih 5 godina, ja imati 50.
Koju pm bih trebala počinjati sa 50? (pardon my french, just for today)
Novu karijeru valjda. Iz koje ću onda u mirovinu.
Sa 75 i pelenama za inkontinenciju. Krug će biti u punom smislu zatvoren.
Otišla sam do kompa. Mail je isporučio vaše čestitke s Fejsa.
Svakim danom sve više razumijem svoju mamu. Možda to razumijevanje konačno urodi plodom, pa se prestanemo oko svega svađati.
Bilo mi je strašno kako “teško shvaća” tehničke novotarije. Konačno sam i ja shvatila da nije stvar u nemogućnosti shvaćanja, koliko u jednom posebnom, ali teško pobjedivom osjećaju nervoze kojeg u određenoj dobi, gomila kojekakvih dnevnih novotarija koje bi trebao savladati proizvodi, a rezultira odbijanjem “učenja” ičeg novog.
I iako imam profil, nikad se s Fejsom nisam saživila. I ritala sam se dok god sam mogla. Ali pobijedio me i on. Poklekla sam konačno i otvorila i stranicu bloga, prethodno kuhinju i atelier spojivši u jedno.
Jer, ne ide mi, čega ste i sami svjedoci. Ne uspijevam održavati niti jedan, a kamoli dva. Ovako u jednom, možda rupe nastale neobjavljivanjem, budu barem vizualno manje.
A na toj Fejs stranici bloga bi se automatizmom trebali pojavljivati svi moji postovi sa fuzioniranih T and T kitchen and ateliera. Ako to uspijem tehnički savladati.
Do trenutka kad je Timna ustala i još u pidžami i sa aparatićem za zube dotrčala do mene čestitati mi rođendan, ja sam već bila u stanju plača. Pa sam se, kad me dijete zagrlilo, ja rasplakala kao malo dijete, moleći je da mi kasnije pokaže gdje da točno utipkam da vam svima zahvaljujem na čestitkama, jer se na tom vražjem Fejsu u međuvremenu opet nekaj promijenilo, a ja nisam savladala ni stari.
I da, bilo je malo lakše.
U svakom slučaju jutro je konačno počelo pokazivati znake mog oporavka, što u pogledu sivih ćelija, što raspoloženja.
Jer još sinoć stvari su se odvijale u poznatom ritmu.
Najbolja me konačno došla pofarbati. Već sam bila trikolori.
Pritom sam joj za to dala neko sranje od moussa, kojeg moraš šejkati. Šejkala sam k’o mahnita, ali su svejedno na dnu ostali nekakvi kakanjci, od kojeg je jedan pogodio tapecirung mojeg kuhinjskog stolca.
Dobro, materijal za pretapecirati stolce već godinama stoji u podrumu i čeka moljce, ali možda je ipak postojao neki manje drastičan način da me se primora da to konačno i učinim.
Utješno je što je moja kosa usprkos moussu kojeg više nikad neću kupiti, ispala u redu.
Ali, nije kora od čokoladnog lisnatog tijesta za kolač, koju sam im rekla da izvade iz pećnice dok ja ispirem mousse s glave.
A ne tješi niti to što sam i za to ja sama kriva. Nisam smanjila temperaturu nakon što sam pleh stavila u pećnicu, samo sam im rekla da izvade kad pećnica zazvoni. I jesu.
Ali nakon kakanjca na stolcu, još jedan u pećnici, učinio je da su me Najbolja i Timna dočekale mantrajući: To ne izgleda dobro, to ne bu dobro ……. izvadile smo kad je zvonilo, ne znamo kaj se dogodilo …….
Glavno da ste vi shvatili.
Nećete dobiti rođendanski kolač, jer iako sam ga ja ipak nekako shendlala jutros u jedan sat i otišla spavati i on usprkos svemu ispao jako ukusan, prije objave će ipak proći još jednu reviziju.
Vi ćete dobiti salatu od špinata sa žabljim kracima, batacima, kako god vam drago.
A složiti ćete se da neodoljivo podsjećaju na ženski batak. 🙂
Stoga za sve 45+ ženske batake, čunjaste ili ne, za sve suze, smijeh, hormone i njihov manjak, za sve depresije unutarnje i vanjske, za sve žablje i ine skokove i preskoke koje smo činile ili ćemo ih tek, dižem čašu i prestajem plakati, jer u konačnici, cmizdrila ja ili ne, stvari se imaju odraditi do kraja.
A još smo daleko od toga! 🙂
I …………. HVALA VAM svima, na strpljenju, na postojanosti u praćenju, na podršci, prijateljstvu i dobrim željama.
Salaticu možete napraviti jednako uspješno i ukusno i sa pilećim fileom. Ja sam se, jer sam ih imala, odlučila za žablje krake, pritom se nadajući, da su od vrste žaba koje ne spadaju u zaštićene vrste, ali u stanju u kojem sam ih dobila, teško da bih čak i da sam potkovanija u biologiji, uspjela detektirati o kojim i kakvim se točno žabama radi. 🙂

Žablji kraci na salati od špinata
Ingredients
- 6 žabljih krakova
- sol papar, češnjak, ulje
- 100 g mesnate slanine
- 50 ml bijelog vina
- 200 g mladog špinata
- 125 g mozzarelle
- 200 g cherry rajčica
- sol ulje, aceto balsamico
Instructions
- U mužaru stucite, sol, papar i češnjak sa dodatkom ulja, pa dobivenom smjesom premaažite žablje batake i ostavite par sati u hladnjaku da odstoje.
- Mesnatu slaninu narežite na kockice i prepržite da odpusti svu eventualnu masnoću, pa izvadite šupljom žlicom.
- Po potrebi dodajte još masnoće i na njoj ispecite žablje krake do zlatno žute boje. Izvadite ih i držite na toplom.
- Preostalu karamelizarinu masnoću i sokove mesa i slanine u posudi za pečenje podlijte bijelim vinom, pričekajte da se zgusne, pa time prelijte žablje krakove.
- Mladi špinat pomiješajte s mozzarellom i cherry rajčicama, začnite solju, uljem i limunovim sokom, pospite hrskavim kockicama slanine i na vrh poslažite žablje krakove.
Ne znam ima li smisla čestitati rodjendan sa skoro dve nedelje zakašnjenja, ali ponoviću jednu čestitku koja je mene svojevremeno naterala da pogledam na poznate stvari iz novog ugla – čestitam ti što si se rešila još jedne! :*
Puno vam svima hvala na dobrim željama, pametno ću ih iskoristiti! 🙂
A ponajviše hvala na čitanju!
@Selma, posebno hvala, kako na dobrim željama, tako i na komplimentima i konkretnoj podršci! 🙂
Što se pak tiče skupe hrane, ne sekiraj se, ne jedemo mi tako stalno, ovo je bilo slovom i brojem 6 batačića 😉 samo za pod zub, ali dovoljno za post. 🙂
Igrice pokušavam izbjeći, jer nažalost nisam imuna, a onda zagrizem k’o bull terijer. 😉
Super su mi tvoji duhoviti, samokritični postovi. Uvijek me nasmiješ gotovo do suza 🙂 Još jednom ti želim sve najbolje!
Draga Tadejice, sa zakašnjenjem ti čestitam rodjendan! Želim ti da započneš i završiš još milion stvari koje ćete usrećiti:) Ja imam jedan moto koji glasi: najbolje godine su one u kojima sam ja! Prema tome i ti si, s obzirom da smo vršnjakinje, uvjek u najboljim godinama 🙂
Žablje krake nikada nisam probala, čula sam da imaju ukus sličan bijelom pilećem mesu. Nažalost, ovdje ih nema tako da tu informaciju ne mogu provjeriti.
Razumijem te, onako istinski, ženski. U menopauzu sam ušla sa jedva 30 godina, nemam pojma šta je PMS, ali sam sa olakšanjem doživjela da je moj reproduktivni period života davno prošlo vrijeme. Sad mogu uživati u „starosti“.
Na Fejsu profil imam već godinama, ali prođu i mjeseci da ga ne otvorim. Moji prijatelji sa fejsa su ili sa posla, pa se svakako viđamo svaki dan ili su moji školske kolege koji su neaktivni, baš kao i ja. Zapravo, od nas 37 iz bivšeg razreda svi su rasuti po bijelom svijetu, samo je dvoje svakodnevno aktivno. Zbilja nemam pojma o tom fejsu, a i ne interesujem se previše. Tolika sam tuka da nemam pojma šta znači napisati nešto na svom ili nečijem zidu. Opet, smiješan mi je onaj „status“ koji bi trabalo podijeliti sa ljudima. Kog đavola to služi? Zar je koga briga? Jedini „lajkovi“ koje dodjeljujem su oni tipa „lajkajte nas, a mi ćemo donirati marku, kunu itd. u neke dobrotvorne svrhe“ Fejs mi je jedan čisto nepoznat svijet. Vjerujem da je i vrlo funkcionalan i da ima milion svojih prednosti, ali ima i nedostataka. Meni to čudo djecu pretvara u zombije, koji super „pričaju“ preko fejsa i baš su fora, jako pametni. A kada treba govoriti „fejs to fejs“ čisto ne zanju sastaviti tri rečenice. Dobro, OK…i ja sam sa drugaricom sa petog sprata na telefon pričala po dva sata, a živjela sam na desetom. Danas valjda fejs služi klincima umjesto naših telefonskih razgovora, s tim da i svi njihovi frendovi mogu znati ko je kome šta rekao. Da i najgore…nije isto tipkati, sa mogućnošću da ili pobrišeš napisani ili da smisliš nešto još pamaetnije, ali izrečeno je teže popraviti.
Da se dotaknem i pjena… Ne znam koju si koristila, ali meni se ona bez amonijaka iz Swartzkopfa učinila sjajnom. To mi je do sada najbolja boja koju sam koristila. Onu Sublime iz L’oreala nisam probala.
Čudila sam se Zari i Hanah što satima igraju Angry birds na mom iPadu. Nedavno je izašla igrica ptičica u svemiru. Skinula sam ih isti dan i zamisli pala sam na tu igru kompletno. Nisam baš neki manijak, ali sam prije njih odigrala cijelu novu igru, a zatim se vratila da dobijem sve tri zvjezdice na svim odigranim nivoima. Kladim se da sam u 5% najstarijih igrača. Napunila sam 40…
A tvoja kuhinja i atelier – to je meni savršenstvo. Zaista ste istinski gurmani i ja vam se divim. Tvoj izbor jela se čini prilično ekstravagantan, većini je finansijski pretežak (posebo ako se sprema za 4, a ne dvije osobe), ali svaka čast. Ja to podržavam. Uvijek radije biram kvalitetnu hranu i nije mi je žao platiti, nego što bih dala novac za neko „smeće“ od sireva, namaza, loših čokolada, nekvalitetnih dijelova mesa.
Šta ti se desilo sa kolekcijom „dots and roses“? Nešto si htjela objaviti na blogu, ali nije bilo posta kada sam htjela pročitati.
Ja ti nisam čestitala na fejsu, nadam se da si čestitku ipal dobila.
Pozdrav draga…
Rođendan sam ti već čestitala. 🙂 No, tek sada vidim post. Moram priznati da ja to ne bih probala, a sve iz razloga što jedino čega se plašim nenormalno mnogo su baš te male, slatk žabice. Brrrrr….
E da! Fotke gerbera su ti fenomenalne!
Draga T,
šaljem ti pregršt prefinih želja i toplo te grlim! Neka ti je sretno!!!
…kakve suze, pobogu!?! Šta će ti to!?! Ne idemo li sve bolje i bolje…?
Meni je 46, nikad bolja, usprkos horror CV-u, ali doista nikad bolja…i jača.
Obožavam žebe (žablja punašna i ženskasta bedra), hvala na tome, pojačan mi rad pljuvačke, mmmh…
Udahni, izdahni i odluči biti nikad bolje…molim te.
ljubim
Sretan rođendan! Nisam nikada jela žablje krakove. Čim budem imala priliku, isprobat ću ih!
Nedostajala si! U ovom tebi svojstvenom tonu… 😀 Želim ti još jednom sretan rođendan! :))
Sve najbolje za tvoj rođendan Tadeja!:) Prekrasan post!
Lijep pozdrav. 🙂
Sretan rođendan! A kaj da ti velim tak je samo prvih sto godina, poslije će biti bolje.
Iako je bilo suzica, ja cu ti pozeliti srecan rodjendanac! :***
Tu sam i ja negde, u julu cu zaokruziti na 40 i mislim da sam prvak sveta u trazenja smisla u besmislu. :))) Ne daj se draga Tadeja, imas divnu devojcicu i supruga. Znam dobro taj osecaj da te je neko zakinuo za sansu, ali ne posustaj.
Ovi batacici izgledaju super, ali ja bih radije to lisnato od cokolade ako moze. 😀
Ah, draga, mlađahna si ti, mlađahna! što bismo mi koje smo davno prošle 45? prednost godina (i to jedina) je u tome da u jednom trenutku možeš svakome tko zaslužuje, bez grižnje savjesti, reči: odje…! prestati razmišljati što drugi misle o tebi jer konačno, konačno, shvatiš da je to, u općoj konstelaciji svijeta i stvari, posve efemerno. Važno je što o tebi misliš ti i tvoji najdraži. Ne moraš slaviti, ali moraš prigrliti, kako god teško, godine i promjene.
prva stvar, sretan rođendan! skoro sve žene koje znam (myself included) plaču na svoj rođendan, ma koji bio, to mi je zanimljiv fenomen.
nadalje, tvoj blog je apsolutno moj omiljeni kulinarski blog! po meni nije bitno koliko često objavljuješ, bitno je što objavljuješ, a tvoji su mi tekstovi uz recepte uvijek gušt 🙂
i treća stvar, ja fala lipa žabe ne bih odbila. ne razumijem zašto su ljudi toliko gadljivi na njih, meni je to nešto najfinije, i dobro pamtim svaki put kad sam ih jela.
Ja ću u oktobru imati punih 40 i već od januara mantram “too sexy to be 40”, pa možda uspem i ubediti sebe u to za još pola godine. Možeš da me parafraziraš, pa da prihvatiš da si “too sexy to be 45” i da zaboraviš na ono birokratsko parče papira koje nam govori koliko bi trebalo da budemo stare. Budi mlada onako kako se osećaš – pa žene u našim godinama još rađaju uveliko!
E, a sad bataci: ovo je jedno od jela za koje znam da neću u svesnom stanju probati (pored konjetine, psa, mačaka, puževa i raznih gmizavaca i insekata). Šta ću, kad sam konzerva u glavi! No, to ne smeta da istaknem kako mi se vizelno izuzetno dopada i da ga očima jedem!
Sretan rođendan! Žao mi je što ne pišeš češće, uživam u tvojim tekstovima i fotkama. Recept ovog puta preskačem, upravo zbog žabica.
Tadeja, vse vse najboljše. Že pride vsake toliko let, da se vprašamo kako za vraga smo prispeli do teh let in se čudimo. Ampak čas gre naprej, to je dejstvo in treba je verjeti v to, da si star, kolikor se počutiš. Vso depro odženi in si privošči eno lepo 45-ko. 🙂
Draga Tadeja, sjećam se kako su nekad pred ribarnicom na Dolcu stajali kumeki i nudili žablje krake, podijelili ih u tri kategorije, debeli, malo manje debeli i mršavi. Mene su isključivo zanimali debeli…. kad ih istretiraš stisnu se i od njih nemaš ništa. Nisu nikad bili jeftini, taj užitak je uvijek koštao, a onda došli neki mrkli stričeki i potjerali kumeke, kao nije higjenski, do danas nisam skužila šta nije higjenski, žabe, kumeki….
Steran rođendan Tadeja!
Generacija, kakva takva, ipak je proizvela nas ovakve kakvi jesmo 🙂
Neki su malo lošiji, neki malo bolji – mislim da to zavisi i od vas. Tako da, kad vidiš Timnu, imaš utjehu da ipak nije sve tako loše.
Ne daj se, miša mu! Sretan ti rođendan, ovaj i mnogo budućih. (evo i moja mama upravo ronda u hodniku, tak da psujem i klimaks i vatrene znakove horoskopa – ona je Strijelac 🙂
Nadam se da su žablji kraci prvoaprilska. Rijetko sam skeptična prema hrani i nevoljko ti moram priznati da je ovo prvo tvoje jelo koje bih preskočila.
Hahahaha, sjetim se moga Zlatana koji mi je rekao kako je sa mnom uvijek mi je neki vraga ili PMs ili klimaks. Moram ti reći s moje točke gledišta, još si ti mlada!
A post kao i uvijek do sada odliča, pitak, životan,… volim čitati tvoje postove.
A one krakove si pravo namjestila za fotkanje da podjsećaju na …
Svako dobro ti želim, na zdravlje i na sreću!
DRaga moja, sretan tebi tvoj rođendan 🙂 Ovo što si nam pripremila sa žabljim batačićima je krasno!
Draga Tadeja, Sretan ti rođendan !! Uz najljepše želje za najljepšu 45.-tu ! neka takva bude, kao i ona slijedeća, i slijedeća, ….., daleko smo još od kraja ! 🙂
Odličan post si napisala, ovo sam pročitala baš u dahu. I na kraju, salata za poželjeti je na stolu i to čim prije !
Draga Tadeja, srećan tebi rodjendan i hvala na lepom posluženju. 🙂 A deprru oteraj svojim rodjendanskim kolačem. Ona se uvek povuče pred čokoladom. Želim ti sve naj,naj ,da nam još dugo lepo kuvaš i pišeš.