Prošli je vikend padala kiša.
:: kukuruzne knedle sa šljivama ::
Letimičan pogled kroz prozor, bez nekog velikog i stručnog poznavanja meteorologije govori, da to ima namjeru činiti i ovog vikenda. Neće mi time promijeniti planove, ali će mi ih otežati, ali to je ionako priča mog života. 🙂
:: okućnica ::
Dok smo bili na moru, moja je mama oskubila okućnicu. Nakon što sam održala monolog razočarenja ugledanim, shvatila sam da je to bilo jedino rješenje. Naime, okućnicu su bili preuzeli što našom rukom posađeni, što tko zna odkud stigli agresori.
Na sve strane su nicale mladice neke čudne poludivlje bazge, trajnice su blago podivljale, od gužve korijenja i lukovica pod zemljom više se nije dalo okopavati, niti išta novo saditi, a zemlja kao beton.
U jednom trenutku smo užasnuti, shvatili da nam nešto jede travu. Naime, zeleno-zeleno, ne obraćaš baš previše pažnju, odjednom shvatiš da to zeleno ne liči baš na travu. Pokušaš isčupati, a vitičasto korijenje, koje plazi po zemlji izlazi iz zemlje 2-3 m daleko od tebe. Ispod tog pokrova ni travke normalne trave. Nestade moja djetelina, tratinčice, sitni cvjetići. Sasvim pristojnog izgleda, dopadljiva, srcolikih listova, ta travožderka nam je unakazila okućnicu. Sad je počupana, zemlja je poprskana i treba posijati novu travicu.
:: albizia ::
Ispred kuće je pak u zamjenu za orah, koji je prijetio da kućicu digne u zrak, pa je pred nekoliko godina iščupan, posađen ruj. Prekrasno je izrasao, ostavili smo tri debla, tvore divnu kišobran krošnju i daju hlad, purpurne metlice su dekorativne, ali i on diže sve u zrak. Polomio je maminu “baroknu” ogradicu :), diže betonske ploče, a širi se ko’ svinjska gripa. I mora van. 🙁
I što sad posaditi? Kopala sam po netu i našla albiziu. Navodno brzo raste, do 1,5m u sezoni, tankog ravnog dugačkog korijena, sa slabim postraničnim izdancima, lijepog metličastog ružičasto zelenog cvijeta.
Budući ruj mora biti posječen što prije, albizia isto tako mora narasti što prije, pa se mora i posaditi što veća. Po onoj kiši prošlu subotu išli smo po nju, 2,5 m veliko drvce zgurali u auto, čitavu je dopremili i posadili. Držite palčeve da preživi zimu i naraste što veća. Jedan ogranak ruja je već posječen, ako bi sve išlo po planu, iduće godine bismo riješili i ostatak.
Kako je pri maminoj čistki svo moguće korijenje frcalo van, izletile su i sve lukovice trajnica, uključiv i onih proljetnih pa ih je trebalo vratiti. Puna ogromna košara lukovica narcisa, još sam i ja dovukla lukovice tulipana u nekih 8 boja, zumbula u 5, anemona, ranuncula, frezija i još nekih kojima sam zaboravila ime, pa smo jedva dočekali nedjelju i ono malo sunca, da ih rasporedimo u zemlju. Sve smo obilato začinili sjemenom nezaboravka, maćuhica i vrtnih makova, preostaje samo dočekati proljeće i vidjeti što smo skuhale. 🙂
Naravno da ćete dobiti slike, samo da nam rano proljeće ponudi barem jedan lijepi vikend. 🙂
:: božikovina ::
Osim toga sam nedvojbeno utvrdila da doista posjedujemo božikovinu. Zašto sam bila u dilemi? Zato što nikad na njoj nisam vidjela niti jednu jedinu bobicu. Što je muškarac bez brkova to znamo. A što je božikovina bez bobica? Išla sam i to tražiti i saznala u čemu je problem. Da bi božikovina rodila bobicama, mora postojati i muška i ženska biljke. OK., logično.
Samo što ja nemam ni najmanjeg pojma kojeg roda je ova moja, gdje da zavirim i pipam da to otkrijem, niti kako da znam pri kupnji novih koju sam dobila, mušku ili žensku. Stoga najljepše molim, ako itko od vas zna kako riješiti ovaj problem ili me može uputiti koga da pitam i gdje da tražim božikovinu, biti ću zahvalna.
:: šljive ::
Naše šljive obilato rode otprilike svake četvrte godine. Veći dio završi u rakiji, jer je riječ o 30 stabala šljiva, koju budući ne pečemo sami, djelimo, ali taman rakija potraje do idućeg obilatog uroda. Jedan manji dio ode u zamrzivač i kako tko voli varijante slatke zimnice.
:: priprema za knedle od šljiva ::
Nakon okućnice, riješila sam još i dio šljiva, mami sam napravila malo džema, marmelade, a još jednu popriličnu kantu odnijela kući i tijekom tjedna žele. To moji nekako najslađe pojedu, praktičan mi je za lijepiti kolačiće, za palačinke i lijepo izgleda.
:: žele od šljiva ::
:: žele od šljiva ::
I kad sam sve to napravila, konačno sam mogla odvojiti malo vremena za food igrice.
A to isto ću zamoliti i vas. Otiđite na kuVarigrice i dajte svoje mišljenje o prijedlogu koji sam iznijela.
:: kukuruzne okruglice sa šljivama ::
Ako ikako uspijem, napravit ću još nešto, zasad bi kukuruzne okruglice sa šljivama koje sljede bile moj doprinos ovomjesečnoj “Ajme koliko nas je ….. “,, a ovaj mjesec nas s temom kukuruz, ugošćava Mihaela u svojoj La casa de vainilla.
:: kukuruzne okruglce sa šljivama ::
:: kukuruzne okruglice sa šljivama ::
Kukuruzne okruglice sa šljivama
Ingredients
- za otprilike 16 okruglica
Tijesto:
- 1 l mlijeka
- 100 g maslaca
- 100 g oštrog brašna
- 150 g kukuruznog brašna
- 1 žlica šećera
- malo soli
- 2-3 jaja
Nadjev:
- 16 komada zrelih očišćenih šljiva bistrica
- 2 vanili šećera
- žlica cimeta
Za posluživanje:
- 100 g maslaca
- krušne mrvice
- žele od šljiva
Instructions
- Otopite maslac u mlijeku zajedno sa solju i šećerom, pa kad zavrije, maknite s vatre i umiješajte mješavinu brašna.
- Ostavite da se ohladi, prebacite u multipraktik, pa dobro izradite dodajući jedno po jedno jaje.
- Prstima namočenim u brašno čupkajte tijesto, formirajući rukama okruglice u koje utisnite po jednu šljivu u koju ste prehodno stavili pola čajne žličice mješavine vanili šećera i cimeta.
- Okruglice kuhajte u manjim količinama u kipućoj vodi, još minutu dvije nakon što isplivaju na površinu.
- Prepecite ili samo prelijte krušnim mrvicama preprženim na maslacu.
- Po želji poslužite uz žele od šljiva.
@nastasja hvala! 🙂
@Nadji, merci beaucoup 🙂
Ca a l’air tellement bon.
Je note pour essayer cette recette.
Bonne semaine et à bientôt.
mmmm… ja obozavam knedlice iliti gomboce kako se kod nas kaze 😉 ali ovaj nacin me odusevio i probacu prvom prilikom 🙂 predivno!!!
Hvala vam na komentarima i pohvalama vrtu! 🙂
Nova je biljčica izgubila svo lišče nakon ove kiše, ali mislim da je to obzirom na traumu transporta i presađivanja normalno i da će sve biti u redu.
Kukuruzne okruglice su mi već neko vrijeme na pameti, još dok su marelice bile aktuelne, ali nikako se uhvatiti i napraviti. Budući sam sama smišljala recept, bila sam i ja znatiželjna i pomalo u strahu hoću li dobro procijeniti količine brašna da dobijem tijesto kako sam zamislila. I upalilo je ovaj put bez popravaka. Komparacija sa krumpirovim knedlama je neminovna, a tu ne znam što bih vam rekla. Naša nepca su naučila na krumpir tijesto kad su knedle u pitanju, ali ovo ga prilično dobro prati. Timna je čak rekla da su joj kukuruzne bolje, ali nećete vjerovati, ona obožava krumpir, ali ne luduje ni za njokima, ni za krumpirovim knedlama, tako da…… morati ćete provjeriti sami. :))
fenomenalno ti izgleda vrt unatoč ovim problemima koje si imala, ali nadam se da će u proljeće opet sve biti ok 🙂 knedle izgledaju super, ali i ja najviše volim s krumpirovim tijestom 🙂 ali treba probati i ove 🙂 žele je čista petica!
Ajme kakav fantastičan vrt imaš, ja bi se tamo preselila. 🙂
Nažalost o uzgoju bilja i povrća ništa ne znam pa ti ne mogu ništa pametno ni savjetovati po pitanju drveća ali mogu pitati ove moje gorštake na poslu koju svakog vraga znaju. 🙂
Knedle sa šljivama obožavam ali za mene su obavezne one od krumpirovog tijesta. Zapravo obožavam to krumpirovo tijesto. 🙂 One su mi u planu od kad smo obrstili frendove šljive ali kako sam ostala bez plina, a sad sam na terenu nemam pojma kad ću ih stići napraviti.
Definitvno ću pokušati i s kukuruznim tijestom ali prvo se moram nauživati onih vulgaris. 🙂
Dobar ti đardin, 30 stabala šljiva uh, pa to je poso. A što se tiče božikovine, tu ti ne mogu pomoć, ja sam ti već u godinama kad više ni kod ljudi ne znam gdje treba pipnut da saznam ko je muško a ko nije, a gdje ću kod te tvoje božikovine. Na knedle cure sline.
A što se tiče pravila, nema smisla da pričam o tome, ja sam ipak od nedavno, pravo glasa trebaju imati barem od dvije godine staža.
Draga ti sve sto napravis izgleda vrlo,vrlo ukusno….:)nisam videla predlog za kuvarigrice,sada ću ga razmotriti.
Zavidim ti na slatkim mukama oko vrta. To mi je bila vikend zabava i slatki umor kad sam imala vrt. Sad samo sanjam o njemu. Sve što posadim na balkonu jedva da dospije procvjetati, a već se pozdravimo zauvijek. Ove sam godine digla ruke od svega i ostavila prazne saksije :((
Okruglice nisam nikad jela osim onih od krumpirovog tijesta, a i njih moja mama nikad nije voljela praviti (“previše pipavo”), brat se uvijek švercao kod strine čim bi ih namirisao.
Mama je još uvek glavna oko spemanja knedli, tako da ih ja još nisam pravila. I meni je novo ovo sa kukuruznim brašnom. Vi naprosto živite u bajci, i to je to (tačka).
Çok güzel, çok leziz ve iştah açıcı görünüyor. Ellerinize, emeğinize sağlık.
Saygılarımla.
Koje super okruglice! izgledaju mi tako slasno i mirisno !. Kukuruzna varijanta je i za mene novost i jako mi je interesantna. Uz domaće šljive i žele koji prekrasno izgleda (kako je divna boja) , savršeno ukusna kombinacija je zagarantirana !
Sviđa mi se kako uređujete grunt, dogode se i ti neki neplanirani momenti sa biljnim svijetom, ali sve su to čari priprode :). I ja sam kao i biljke koje si posadila, već očekujem rano proljeće i nadam se da će brzo doći kao i da će biljke lijepo niknuti i rasvjetati se a mi uživati u još jednima od tvojih divnih slika. Slike u ovom postu su ti prekrasne, tako tople i ugodne !
Knedle su fantasticne! Obozavam kukuruzno brasno i guram ga gde god stignem, ali mi jos nije palo na pamet da pravim knedle s njim. Nakon ovoga, svakako cu ih isprobati 🙂 Predivne fotke!!!
Fotografije su prekrasne. grunt vam je prekrasan i vjerujem da će na proljeće posebno zablistati sa svim tim cvijećem u prekrasnim bojama.
Šljive spadaju u moje draže voće i volim ih i svježe i u marmeladama, žele nisam probala ali predpostavljam da bi mi se svidio.
Kukuruzne knedlice sa šljivama mi izgledaju slasno i premda sam u fazi “slatko, ne hvala” jednu, samo jednu knedlicu ne bih odbila.
Tako mi kruli u zelucu i još su me ove knedle dotukle! Nikada nisam jela ovakve, ali budući da su s kukuruznim brasnom čiji sam fan, odusevila sam se na neisprobano!
Ovo je sasvim novi način pripreme knedli sa šljivama i jako mi se sviđa. Moja mama ih isto, u zadnje vrijeme, ne radi s krumpirovim tijestom, već slično kao ti, samo bez kukuruznog brašna. Moram joj dati ovaj recept, a i ja ću ga isprobati.