Sogan dolma

Neću vas ni mrvu slagati kad vam kažem da već jedno petnaestak godina, sogan dolma,

sogan dolma

stoji na popisu jela koja se spremam napraviti.,
Ni sama ne znam reći što me sprječavalo, ali vjerojatno je stvar bila u tome da me ideja o punjenom luku ipak podsvjesno odbijala, usprkos zaklinjanju mnogih da se luk uopće ne osjeti i da je to bolje od bilo koje sarme ili punjenje paprike.

A kad je na red došla FBI istraga Selminog bloga i ja je pronašla među receptima, stvarno nisam vidjela niti jedan opravdan razlog da sogan dolma konačno ne osvane i na mom stolu.
Tko god od vas nije nikad probao sogan dolmu, toplo mu preporučujem da to učini.
Obzirom na luk očekujete intenzivan okus, no to je zapravo relativno lagano, slatkasto a savršeno ukusno jelo i muž i ja smo bili ugodno iznenađeni i doista uživali u njemu.
Timnu sam natjerala da zažmiri i proba.
“Dobro je.”, rekla je, “ali nešto je ………”
“Što je nešto?”, pitam ja? , “Jel’ ti fino?”
“Ma je, fino je, ali kaj je ono drugo kaj nije meso?”
Kad je shvatila da je ono drugo luk, um je bio jači. Nije išlo.

No najveći problem koji se pojavio, kao i kod Ohridskog čomleka, bilo je pronaći male glavice luka.
Ovaj put sam se dosjetila jadu pa sam gulila one gornje slojeve dok nisam došla do odgovarajuće veličine. Slojeve viška ostavila sam spremljene u hladnjaku za narezati kad mi zatreba u nekom drugom jelu, a od već kuhanih glavica sam koristila po dva vanjska, veća sloja. Ono što mi je ostalo, stavila sam onako rastresito uz dolmice i bilo je jednako ukusno.
Budući ne koristim maslo, niti zapravo znam gdje bih ga našla, ja sam umjesto masla koristila 1 žlicu običnog suncokretovog ulja.
Praktički sva masnoća u jelu je ona koju pusti samo meso.
Nakon što sam konačno probala, doista sam oduševljena sogan dolmom i niti jedna riječ hvale za ovo jelo koju sam ikad čula, nije bila pretjerivanje.

punjeni luk