Kako je moj prethodni post izazvao više pažnje tekstom, nego receptom i to prvenstveno kod mama, a moj odgovor bi uzeo i vremena i prostora poput prosječnog posta, odlučila sam to i napraviti. Upakirati ga u post i konzervirati, ovaj put uz ukiseljeni matar ili motar. 🙂
ukiseljeni matar ili motar
Prije svega odgovor onima, koji su post doživjeli previše iskrenim i hrabrim. Iskreno jest, kao uostalom i svi moji dosadašnji postovi, a i sama sam spomenula prljave gaće, ali pretjeranu hrabrost baš i ne vidim, a nije ni da sam priznala težak zločin. 🙂
Glasno sam zavapila da plivam u dreku zbog kredita i života u Lijepoj našoj, kao i veliki postotak sretnog nam stanovništva iste. Oni drugi, zbog kojih većim djelom i jesmo gdje jesmo, ispijaju bahato u skupim odijelima i Rolexima na zapešćima kavice po centru grada, između ležernog svraćanja na sudska ročišta, dok nas, novinari zabavljaju popisom njihove imovine stečene ne naš račun i trenutnim rezultatom optuživanja kojim se međusobno časte.
Ako nikoga od njih nije sram, i imaju hrabrosti izgmizati na svjetlo dana više od onoga što je neophodno, a očito nije i imaju, doista ne vidim zašto bi mene bilo sram što grcam, u ovoj zemlji legitimnim, lihvarskim kreditima banaka.
matar – motar
No, slažem se s vama, treba čuvati živce i razlučiti bitno od nebitnog, ali dok sam se ja bavila matematikom kredita u švicarskim francima i životom kao takvim, muke po školi doista nisam očekivala i došle su mi kao točka na I, pogotovo što je riječ o više nego odličnom uspjehu, a opet se može dogoditi da ne bude dovoljan.
ukiseljeni matar ili motar
Tko je ili što je danas poludjelo, ne znam, ali znam da moji roditelji s nama nisu učili, nisu se s nama družili po HNOS-ovom dekretu, nisu radili projekte, osim tu i tamo kojeg utaknutog zrna graha u zemljicu u posudici od jogurta, da shvatimo kako nastaje novi život, a nismo imali niti približno toliki i takav izvor, niti dostupnost infomacijama i svejedno smo uspješno završavali škole i upisivale se u iduće.
I uopće ne želim zamišljati na što bi mi život bio nalik da doista moram učiti s Timnom, da moram visiti nad njom, kontrolirati, pregledavati, ispitivati, ponavljati i iskreno suosjećam s roditeljima koji su na to prisiljeni.
ukiseljeni matar ili motar
Ja to nisam činila, nisam učila s Timnom, osim kad je baš insistirala da joj u nečemu treba pomoć. I njezin uspjeh jest njen u svakom smislu. I moja je ljutnja djelomično upućena i na mene samu jer sam prekasno reagirala,a te dvije četvorke i to malo odstupanje može dovesti do toga da ne uspije upisati željenu srednju školu, a onih 6 godina izvrsnog uspjeha može objesiti doslovno mačku o rep 🙁
Nije da i ja znam što i kako bi trebalo, niti da imam recept koji bi i po djecu i po roditelje, a na kraju i po nastavnike i profesore bio manje stresan, ali već sad me lovi muka i od osmog razreda i od srednje škole.
A gdje je još matura? Iako, moram priznati da osim činjenice da su ove godine izborom Ujevićeve pjesme na arhaičnom dijalektu doista malo pretjerali i da bi se znanje hrvatskog dalo ispitati i na nekoj pitomijoj liri, (pritom skrušeno priznajem da sam više prozni tip i da pjesma do mene dopre samo ako mi je uglazbe), test koji je nakon što je digao silnu buru, konačno izašao u javnost, obzirom da je po sistemu zaokruživanja ponuđenih odgovora i da čitavu godinu dana unaprijed znaju teme, čak i na višoj razini, barem meni, nije djelovao nesavladiv i nisam djelila mišljenje izbezumljenih maturanata.
Možda djelom onih koji su pohađali strukovne škole, pa im je program hrvatskog jezika manjkav za takav ispit, ali svi koji idu u famozne gimnazije koje su ponovo uveli, trebali su ga moći riješiti.
Veći dio sam bez problema, samo preletjevši, riješila i sama, a prošlo je 27 godina od moje mature po Šuvaru, po kojem sistemu još i danas pljuju.
ukiseljeni matar ili motar
I dok bih joj četvorku iz zemljopisa nekako još i oprostila, obzirom na “nenormalno”, a normalno psihofizičko stanje u koje krupnim koracima ulazi, a u kojem joj je teško i samoj locirati gdje joj je dupe, a gdje glava, pa muke sa trećim kamenčićem od Sunca, koji tek ne zna gdje su mu navedeni ekstremiteti i nisu toliko neobične, ali četvorka iz hrvatskog…..To ne mogu prožvakati. Nisam s njom učila i možda sam doista zbog toga kriva, ali ne mogu nikako tu četvorku progutati. Iz svakog drugog predmeta bih lakše podnijela, iz hrvatskog je poput trna u peti, boli k’o kamen u bubregu.
Doživjela sam to kao osobnu uvredu, kao da mi je lupila šamar.
I s tim kiselim osmijehom na licu, donosim vam recept za ukiseljeni matar.
Ako uspijete, za razliku od mene, dočepati se mora, uz more, na kamenu, raste mesnata, razgranata biljka, žutog cvijeta, jestiva i vrlo ukusna. Bilo da je svježu sitno nasjeckanu stavljate u kajganu, da s njom punite foccaciu, pravite rižoto ili je ukiseljenu dodajete u salate, jedete uz pršut ili slaninu, slane ribice i sir, jednako je ukusna.
Specifičnog teka i mirisa, ali doista vrlo ukusna.
matar – motar
Kako su se muževi roditelji vratili sa svog prvog ovogodišnjeg boravka na Visu, dobila sam matara, lavande, limete i limuna, pa ćete ponešto napravljeno od tih sastojaka vidjeti i narednih tjedana na blogu.
Danas, ukiseljeni matar.
ukiseljeni matar ili motar
Koristite kao dodatak salatama od krumpira, tjestenine ili riže, poslužite uz nareske ili dodajte u sendvič.
ukiseljeni matar ili motar
Recept je ulaznica za igricu “Ajme, koliko nas je…! za travanj 2014. s temom samoniklo jestivo bilje, domaćice Ingrid, s bloga Prekratak dan.
matar – motar
- 300g matara
- 200ml kvasine ( vinskog octa)
- 200 ml vode
- ½ jušne žlice šećera
- ½ jušne žlice soli
- čajna žličica papra u zrnu
- Staklenku sterilizirajte i napunite je opranim i očišćenim matarom.
- Ocat i vodu pomiješajte, dodajte sol, šećer i zrna papra, zakuhajte i ostavite da kuha kraće vrijeme.
- Vruće ulijte u staklenku napunjenu matarom. Zatvorite, okrenite naopako i ostavite da se ohladi.
- Čuvajte na tamnom mjestu.
Ana says
May 19, 2016 at 11:27Dobar dan. Hvala na receptu, danas sam ga primijenila u svrhu projekta na faksu. Htjela sam da kolege kušaju taj motar, za kojega neki nikada nisu ni čuli. Ono što me zanima je da li se takav ukiseljeni, odležao jedan dan, može odmah kušati ili bi trebao stajati barem još neko vrijeme na tamnom mjestu?
Tadeja Bjažević says
May 19, 2016 at 15:38Ana, hvala na isprobavanju i javljanju. Kao i svaka zimnica i matar bi morao barem koji tjedan odstajati da bi ga mogli zvati ukiseljenim, no nema zapreke da ga isprobate i ovakvog. Vjerojatno će biti nešto intenzivnijeg teka po njemu samom, a manje po kiselini i ponešto tvrđi, što meni osobno ne smeta.
Zapravo će biti kao da ste ga napravili na salatu, pa slobodno dodajte i par kapi ulja i pojedite u slast s kakvim sirom i dobrim kruhom! ?
Sretno s matarom i još jednom hvala, lp
Tadeja says
July 31, 2012 at 07:08Čekaj, čekaj, dočekati ću ja tebe kad tvoja dva dođu do puberteta, pa da čujem koji ćeš onda refren pjevati! :)))
I da, znaš da često pomislim volite li se ti i taj moj matar ;)))
mamajac says
July 30, 2012 at 17:48Čekaj bre. Ode mi matar u drugi plan, poneo me probuđeni pubertet :)))
I dalje imam matara u teglici koju si mi onomad dala, štedim ga kao ekskluzivu do koje se teško dolazi, pa ga stoga i retko koristim (evo idem odmah da ga dodam na sendvič koji sam namerila da spremim sebi za večeru!). Matar ima neki super šmek, i gorčine, i kiseline (dobro, kiselo je od dodate kiseline), i baš ti zavidim što imaš izvor i matara, i uopšte tih morskih neprskanih plodova.
mamajac says
July 30, 2012 at 17:41“Malo” kasnim, ali… Ocene su brojevi. Ništa više.
Ovaj put, na Timninoj sam strani. Nije lako nositi teret tuđeg očekivanja da ćemo stalno biti isti, i postizati isti uspeh. Nekad nam prosto dođe da dozvolimo kiks, da učinimo malo nemara, čisto radi “sporta”, i nekog osećaja slobode.
Timna, u osmom razredu nemoj slučajno da imaš dve četvorke. Imaj tri! :))) A ako me tvoja mama strelja, reci joj da joj ne zameram 😉
:*
Tatjana says
July 4, 2012 at 18:05Ma viđam ja tu biljku,ali ono fakat nisam znala da se jede?????????
Just Cake Girl says
June 28, 2012 at 22:11blogovi postoje za to da se izjadamo i nakon svakog posta osjećamo bolje…pa da bar na tren zaboravimo probleme, iskreno nadam se da će kod vas uskoro na bolje….A matar sam vidjela ali nisam znala da je jestivo, zanimljiv recept, vrijedi probati pa presuditit 🙂
Branka - byB says
June 28, 2012 at 20:21Ja moram krenuti od fotkica koje su i više nego odlične i prekrasne i kojima se već tko zna koji put divim. Matar ili kako ga u Dbk zovemo motar dobijem svako ljeto od prijateljice ovako ukiseljen i prije nego ga na bilo koji način iskoristim pojedem ga kao prilog, salatu. I ovo ljeto očekujem svoju teglicu 🙂
Žao mi je zbog ove situacije sa Timnom, iako je sve zapravo dobro, nadam se ipak da će biti onako kako si napisala, škola za 8.razred u kojemu se ovo neće ponoviti i obje ćete na kraju zadovoljne slaviti.
Nevena says
June 28, 2012 at 15:18ja sam procitala oba posta al zbog nekompetentnosti necu davati roditeljsko misljenje:)
kad sam bila pubertetlija, bila sam mali dosadni odlikas a kad sam otisla u srednju skolu potpuno sam podivljala pa od odlikasa dosla na jedva 4. sirota moja mama kad se sad setim…pa tek kad sam pocela da trazim sebe po italiji:):):) al nekako sve je ispalo bas kako treba i moja mama je jako ponosna. i ja joj uvek kazem: ” vidis da si se bezveze nervirala “
jako su mi lepe fotke! nikad nisam cula za matar… jel mozes da mi priblizis ukus? kojem ukusu je najblizi?
Miki says
June 28, 2012 at 12:06Procitala sam oba posta u dahu… Razumem te dosta, ali se i secam mojih roditelja kad sam ja bila u pubertetu. Imala sam sve petice i u srednjoj i u osnovnoj i diplomirala sam treca u generaciji, ali oni su uvek trazili vise od mene… Nikad nisu bili zadovoljni… To mi i dan danas nekako pritiska…
Ali ja mislim da si ti super mama i da je ovo samo period…
Maja says
June 28, 2012 at 06:41Matar obožavam i jako mi je žao što je u posljednje vrime kod nas pomalo zaboravljen, još se sjećam da ga je moj dida kiselija i da smo ga jeli uz salate ili pečenu ribu. Pomalo je nestao s vidika, a kod nas na moru hvala bogu ima ga u obilju.
Što se tiče teme, draga moja, ja nemam djecu pa ne znam kako se sada osjećaš u svojoj koži, ali vrlo dobro poznajem Timnine muke.
Dilajla says
June 27, 2012 at 12:28U mojoj vali ga ima i napretek a i sviđa mi se ovaj način pripreme iako mi je mamina prijateljica
talijanka rekla da je odličan pohan iako ga nikad nisam probala pohanog, ova verzija mi je jako zanimljiva.
Krasja says
June 27, 2012 at 09:03Znala sam, da je ovo jestivo, ali da se ovako napravi nisam. Hvala za ovbaj post in recept 🙂
cookandplay says
June 27, 2012 at 07:31Odličan post o mataru. Zainteresirala si me da ga konačno probam.
Inače, jako mi se svidja ovaj blog.
odlični recepti, a prezentacija jela na fotografijama je divna, vidim trud i pažnju koju tome posvećuješ. svaka čast.
Shacky Kitchen says
June 27, 2012 at 06:35Potpuno te razumem, mada mene te muke tek čekaju, ali Timnino ponašanje me jako podseća na mene u tim godinama. Ista sam takva bila, preopuštena. Ali, sve to prođe, samo je pitanje koliko kilograma živaca će to tebe koštati. Na kraju sve lepo dođe na svoje, taman onako kako treba 🙂
Matar sam viđala na moru, nisam znala da se tako zove, a još manje da je jestiv. Na slikama deluje jako primamljivo.
Sandra Pecić says
June 26, 2012 at 22:41Pročitavši ovaj post,zainteresovala sam se i za prethodni…Stala i zamislila se.Nisam li ja ovo sve napisala,ili možda nekome svoje misli diktirala.
Podsetila sam se upravo identičnih situacija u vezi s mojim sinom(sada 16-godišnjakom)..Od prelomnog sedmog razreda kada više nije bio bitan prosek 5,pa preko muzičke škole koja je završena sa besprekornim uspehom samo na osnovu talenta i neznatnog truda(a gde bi kraj bio da da je uloženo bar još malo rada i volje),pa četvorka iz maternjeg jezika koja stvarno boli kao kamen u bubregu(mnogi me nisu shvatali,a trebali su mi dani da prebolim)…sve to uz švajcarca koji se nadvio nad nama kao nesvladivi div,..ma predmenopauza je uz sve to mačji kašalj,mada nije morala da se aktivira već u 42-goj.
Držim palčeve za sve male i velike bitke,a sve što nas ne slomi nek nas ojača.Veliki pozdrav
Taci says
June 26, 2012 at 21:19Matar sam morala da izguglam, prvi put cujem za njega. 🙂
Procitala sam i prethodno i ovaj post sada i uvek kada procitam neku tvoju muku koju istreses ovde, pomislim kako bi mi bilo dobro da mogu i ja tako. Nije tu ni hrabrost ni ludost, nego si ili otvoren tip osobe ili nisi.
… i takodje pomislim, kako smo bre to svi onako regionalno u istom sranju, cudo jedno.
Sto se Timne tice, znas da decu nemam, ali mislim da bih slicno reagovala. Ali taj sedmi je prokleto nezgodan, secam se sebe koliko sam pala sa uspehom u prvom polugodistu pa iscupala jedva 5.0 na kraju.
Inace moja kumica je upravo zavrsila osmi sa uspehom koji je po meni ocajan. Sa sve zavrsnim ispitom ima jadnih 60 bodova od 100. Sedimo tako pre neki dan, ona, njena majka i ja i listamo informatore jer mora da se popuni lista zelja. Gledam u ono i ne verujem. Ona sa tim uspehom moze bez problema da upise prirodno-matematicki smer u gimnaziji i hemijsko-tehnolosku skolu, ali zato ne moze da prismrdi zelejnom smeru pedijatrijske sestre, ekonomskoj i ima tako jos nekih smerova za koje je potrebno bas dosta poena sto je onako malo van logike. Ne znam kakva je situacija kod vas.
Posto je ova prica nastavak prethodne, onda cu jos samo ovo …
Sto se mene tice, nemas apsolutno nikakvu obavezu da ostavis komentar ako nemas vremena ili nisi raspolozena. Ja se nadam da svi koji prate blog stizu da bar povremeno nesto i procitaju. Volim komentare kao i vecina, ali nikada ne bih zamerila bilo kome ako komentar izostane.
kiss
Gordana says
June 26, 2012 at 19:25Za mene je matar skroz nov i nepoznat i bas si me sad zainteresovala da probam. Inace, slike su fantasticne, prekrasno prezentovano.
lusitania says
June 26, 2012 at 18:00matar nisam nikad jela, moram prvo uguglati da vidim kako bi se to kod mene zvalo. sto se ostaloga tice…evo prije nekog vremena citam na jednom hr portalu tekst – vjerojatno preveden sa drugog inozemnog – o tome koje profesije odoljevaju kriznim vremenima. nakon procitanog i realnog sagledavanja zivotne situacije zakljucila sam slijedece: najbolje bi bilo da otvorimo obiteljsko pogrebno poduzece jer jedino je takva djelatnost u svakom dobu isplativa i jedino takvo poduzece moje dijete kao dobit moze jednog dana naslijediti. sve ostalo je pusiona!
acrobatie says
June 26, 2012 at 15:54Uletjela sam u ovaj post bez citanja prethodnog jer mi je promakao (ne znam zasto ni kako) pa sam, da shvatim ovu pricu, otisla jednu stepenicu natrag.
Buduci da je ovo prije svega gastro blog, da cu i ja prije svega pohvaliti fotografije i recepte! Matar nisam probala, a ove godine puno citam o njemu i bas bih ga voljela probati.
O situaciji necu jer cu uci i u HR i u FR stranu price, a onda tomu nece biti kraja. Jedino cu reci: razumijem te i courage!
Snježa says
June 26, 2012 at 13:30Oh, šta da ti kažem? Gledam ja djecu koja se trude i koja se ne trude. Gledam pak, svoju poznanicu koja danima radi sa svojom djecom ne bi li uspjeli upisati fakultet koji žele. Oni koji imaju dobre veze sada su nesretni i nezadovoljni što ih zbog rržavne mature ne mogu iskoristiti. I, gledam i svoju djecu koja zvršiše i nemju posla i ko zna hoće li ga imati i kada u svojoj struci. Sjećam se prije par gdina je doktora bilo puni zavodi za zapošljavanje, a sada ih kao fali. Naravno, kada su doktori u politici a napravili su takve normative:) jedno vrijeme su svi htjeli biti informatičari a sada,… pa i njih baš i ne treba toliko. Bar ne u nas.
Djeca su tu da im pričamo, pričamo a koliko će doći do njih… e to je drugi par rukava!
A matar, rado bih ga ja a šta ću ovome mome… on bi se samo čudio, čudio i zaobišao! A ne može ni sve kroz moju proći!
Slike su ti genijalne, naročito atmosfera kao … ne znam što bih rekla, meni uvijek fali dobra riječ:)
Laka kuharica says
June 26, 2012 at 12:57Ta me matara uvijek zatekne, jer nit’ imam pojma šta je, nit’ mogu do nje doći:)) Slike su divne i primamljive, al’ matara! I draga moja, što se mature i svega ostalog tiče, uvijek sam govorila svojoj djeci, nećakinji i općenito: škola je za prosječno glupe, ma što mi roditelji mislili. Moji su sve lijepo završili, odguslali školu i faks, jedno radi za sitniž, drugo je bez posla. A ti o prosjeku:)) Znaš ono “nikak ni bilo da nekak ni bili i nikad ne bu da nekak ne bu”.
Tadeja says
June 26, 2012 at 10:35@Irenalana, ma nisam ja tvoj komentar niti doživjela kao kritiku.
A nije niti Timna s moje strane imala zahtjeve za 5,0 prosjekom, ali kad je takav prosjek već sama od sebe, bez ikakvog našeg roditeljskog uplitanja ili pomoći, imala kad i nije bio od presudne važnosti, onda ga je baš mogla zadržati i sad kad je važan.
A što se tiče traumi od mojih monologa i prodika, tek u to najiskrenije sumnjam, jer ja pjevam borbene, a ona se recimo za to vrijeme mrtva hladna gleda u ogledalo i češlja …. :/
irenalana says
June 26, 2012 at 10:26Razumijem ja tebe sto se tice ljutnje ali se isto tako sjecam moje majke koja je po svaku cijenu zeljela da imam sve 5 i mene tada koja jednostavno nisam mogla da shvatim da me neko mjeri kroz to imam li prosjek 5 ili 4 i nesto preko. Eto samo zelim da ti skrenem paznju na to da i njoj mozda padaju takve stvari na pamet
Tamara says
June 26, 2012 at 10:17nisam nikada probala matar, jako mi se dopada recept, prethodni post sam pročital ai komentirala, ja te skroz razumijem 🙂
What's for dessert? says
June 26, 2012 at 07:58Oduševila me atmosfera na fotkama. Zamišljam neku terasicu u sjeni uz more na kojoj je poslužena marenda, a oni koji jedu pričaju o svakodnevnim problemima. Totalno u skladu s postom. Samo, voljela bih više da je tema neka veselija, ali kao što sam ti i u prethodnom postu napisala, nadam se da će problemi ustupiti mjesto sretnim trenucima.
Tadeja says
June 26, 2012 at 07:02🙂 Dolce Fooda, kad god upala, dobro upala! 🙂
I definitivno si pobijedila. Lektira za trogodišnjake??? Ne bi li se oni trebali samo igrati? Ako s tri godine imaju išta obavezno osim igre i spavanja, a pogotovo obaveznu lektiru, do 13 im se knjiga mora zamjeriti. 🙁
@Vladuška, i ja sam ga otkrila relativno nedavno, pred nekih 5-6 godina na Lastovu i jako mi se svidio. Ako se sjetiš kad si na moru, naberi koji listić i za probu samo ispeci sa jajima, baš daje poseban tek. 🙂
@Opasna :), pa primjetila sam, ako ništa drugo kad je preko noći postala “širokogrudnija” od mene 😉 ali inat i lijenost su na sreću malo kaskali za tim, tako da je spomenuto stanje tek sad izazvalo posljedice i na drugim poljima 🙂
Opasna says
June 26, 2012 at 06:43Ne ulazi ona u to nenormalno, a normalno stanje, već je uuuuuuveliko u njemu i ako ti je ovo prvi znak da je tako – ti si onda srećnica! No, da ne ponavljam komentar iz prethodnog posta, samo mogu da dodam da mi imamo četvorke iz srpskog i francuskog, što je i meni nezamislivo. A osmi je daleko lakši (sećam se da je i meni bio), tako da budi bez brige. A ovde su sve petice potrebne za kuvarsku i frizersku školu (ma kako se zvale) – gimnazije i strukovne škole dozvoljavaju i poneku četvorku.
Vladuška says
June 26, 2012 at 06:07Za ta matar pa še nisem slišala in mi je to nekaj povsem novega. Verjetno tudi zato, ker ne raste pri nas, na morju pa smo navajeni nabrati kakšen lovor, rožmarin in podobno 🙂 Si težko predstavljam okus in bi bilo zelo zanimivo probati.
Dolce Fooda says
June 26, 2012 at 02:30Ja sam upala na ovaj post bez citanja predhodnog posta, tako da sam bila u cudu… red jadikovki, red slika hrane… Nadam se da ti je sad lakse, kad si nam otvorila svoje srce.
Btw. ja sam danas dobila reading list iliti lektiru za sina koji u septembru krece u obdaniste u grupu za trogodisnjake. Ne mogu da verujem.
Nemoj da se sekiras, sve ce biti ok. Hrana izgleda zanimljivo.