Pametan piše, budala pamti.

diy notes
Ne znam za vas, ali ja sve manje pišem. Tipkam, pinam, lajkam, sejvam za lejter, šaljem sama sebi mailove, pa ih još osiguram bumerangom, stavljam zvjezdice u bojama, razvrstavam po folderima i ……. ćorak. Nigdje plana ni programa.
Da mi nije još tu i tamo kojeg dead linea, zaplela bih se do kraja, k’o pile u kučine. Počnem nešto, napravim do pola, tri-četvrt, pa mi neki pin ili lajk, kakva krama koju usput poberem, odnese maštu u drugom pravcu, počnem i to, napravim ….. do pola …… pospremim da se o to ne spotičem, odem na posao, dok se vratim zaboravim na čemu sam radila i primim se nečeg drugog.
Pretpostavimo da nije baš već Švabo zakucao na vrata, nego da sam ja u svemu, što bih u ovo svog života i vremena koje mi je dano ugurala i željela napraviti, malo prelakoma i malo više kaotična.
Stoga je moja, uvjetno rečeno novogodišnja odluka, po tko zna koji put, bila, pokušati se sistematizirati. Napraviti planer po danima, tjednima, mjesecima. Sortirati želje i mogućnosti, sve ono što želim napraviti po kući i na blogu, sve ono što sam se obvezala napraviti i nekako to isplanirati, da mi se ne događaju dani u kojima odjednom radim 3 stvari, nakon čega sam 5 dana mrtva.
A zaključila sam da to neće ići ako i dalje sve bude negdje u kompjuteru ili još gore u mojoj glavi i da to mora sletjeti na stari dobar papir, mojom rukom napisano.
Prvo: Kad jednom napišem, teže ću smetnuti s uma.
Drugo: Kad konačno sve svoje ambicije i želje o tome što bih ja to sve rado napravila, stavim na jedno mjesto i pokušam rasporediti po danima ili barem tjednima, možda shvatim da ne postoji toliko dana, koliko ih moja mašta može rezervirati.
Ako tome još pribrojimo i dane u kojima život određuje što ću raditi, dane koje neplanirano dangubim i projekti koje ulete i dobiju primat tko zna čime izazvano, gotovo je sigurno da ću, kad i ako svoje planove popišem, iste lakše staviti u realne okvire.
Mmmmda, ali, ne bih ja bila ja, kad već samo popisivanje i papir na kojem ću to napraviti ne bih zakomplicirala.
Prvo sam odlučila da ću uzeti neki stari rokovnik. Možda čak i novi i presvući mu naslovnu stranicu. Ali, oni su tako hladni i bezvezni i uopće ne odgovaraju onome kako ja hoću, da ono što sortiram po glavi, izgleda na papiru. Znači moram kupiti nešto novo, ljupkije. Najbolje bi bilo kad bi bio crveni. S točkicama.
Ma, zapravo bi bilo najbolje kad bih ja njega napravila sama. 🙂
Ako ste se ikad pitali, zašto uvijek i sa svime toliko kasnim, toliko toga spomenem i najavim, pa se to otegne u nedogled, a kojiput i ostane negdje zaboravljeno, evo razloga.
Svaki put kad odlučim nešto napraviti, zaglavim do jajeta. 🙂 Samo što ne odem još i drva za papir sjeći i pamuk brati. 🙂
Uglavnom, slijedilo je istraživanje o uvezivanju, izrada priručnog tijeska za uvez, lovljenje vremena i svjetla da sve što radim i poslikam, jer u pravilu uvijek propustim dan i konačno, odluka da ne čekam da sve bude gotovo, nego da ovaj put priču podijelim u dva ili tri dijela.Od ideje da to bude rokovnik bijelih listova, u kojem ništa ne piše, poput crtanke, odmah sam odustala, što je značilo primiti se izrade stranica.
Znala sam da hoću popis podijeliti na “projekte” za kuću i one za blog, a unutar bloga na kuhinju i atelier, da hoću tjedne i dane da zapišem kad bih što trebala napraviti, da hoću i malo papira za zapisati druge stvari koje mi padnu na pamet, kao i nešto praznih papira za eventualne črčkarije. I naravno, pokoji cvjetić 🙂
Sve je nakon toga složeno na A4 papir i iskopirano, tako da nakon presavijanja dobijem format A5. Pritom, ako ne uvezujete samo bijele papire, morate paziti kako kopirate, da bi vam nakon presavijanja i umetanja, listovi dobro sjeli na svoje mjesto.
Svaki obostrano iskopirani list A4 presavinete na pola i umetnete jedan u drugi da dobijete bunt papira. Nemojte napraviti moju grešku i raditi buntove od 10 listova, jer to kasnije kod šivanja i spajanja radi probleme. Radije se odlučite za buntove od najviše 5 presavinutih listova. Šivanje će oduzeti nešto više vremena, ali će kasnije listovi manje stršati.
Vrijeme je da svoje pripremljene buntove posložite redom kojim ste predvidjeli i da ih prošijete.
Možete ih neko vrijeme ostaviti i u preši za uvez da se slegnu, a o izradi preše ćemo u jednom od narednih postova.
Pripremljene buntove složite tijesno jedan na drugi, poravnajte, pritisnite rukom i ravnalom i olovkom označite sredinu, a zatim sa svake strane označite na razmacima od 2,5 cm. Učinite to istovremeno sa svima, u ovom slučaju sa svih 5 buntova.
Biti će vam potrebno i šilo da izbušite rupice na označenim mjestima, na način da buntove raširite i istovremeno kroz sve papire, po hrbtu, na označenim mjestima, probušite rupicu.
Pripremite i nešto deblji, čvrsti konac i isto takvu iglu. Ako ste dobro probušili rupice, odgovarati će i ona za goblene, ali za tu namjenu će vam najbolje poslužiti deblja igla, oštrog vrha.
nastavlja se ….. 🙂
Genijalno, svaka čast! Volela bi ovakav notes da imam! A ko ne bi 😉
Svaka čast i na ideji i na izvedbi!
Ja sam potpuno, ali potpuno impresionirana!!!
S nestrpljenjem čekam nastavak, jer HOĆU I JAAAA SVOJ ROKOVNIK!!! :)))
p.s.
pre desetak godina, kad sam se zaposlila, zadesilo se sledeće stanje. Ja, po prirodi sva analitična i spora, i druga koleginica, pristigla u firmu kad i ja, pedantna na kvadrat, mašinac po struci, sve crta i šparta, i što treba i što ne treba… I nas dve pripravnice, učimo od jedne starije, iskusne koleginice, koja je matematičar, sve drži u glavi, ako nešto i zapiše to samo ona ume da pročita, a ljudina je na kub. I sad, ova “mašinac” koleginica, uzela i napravila neke forme u Word-u, isprintala u ne znam koliko primeraka, sa namerom da tokom nekih testiranja lako beležimo rezultate itd. I razdeli ona to nama. Krenulo testiranje, mi pripravnice pomažemo, a koleginica, ova iskusna, matematičarka, gleda onaj papir, pa ne zna šta bi s njim, i sve piše okolo, po obodu papira 🙂 Na kraju okrenu list i nastavi na praznoj površini 😀
Tako da – neke ljude ne možeš ukalupiti ma kako se trudila da im pripremiš tool za ukalupljivanje! Pa ti sad vidi da l’ si među njima 🙂
Hvala vam puno! 🙂 Nadam se da će rokovnik biti od koristi! 🙂
Ja sam totalno zbrčkana, nemam vremena, a i ono što imam radim sto stvari, dok kuham skočim do kompjutera, zadajem djeci zadatke, čitam recepte. Nakupujem hrpu namirnica jer mislim da ću isto toliko jela napraviti, pa mi to stoji jer ne stignem ni jedno. Ma prestrašno, zapravo zadajem si više nego što mogu stići. Zapišem pa se ne sjetim to ni otvoriti. Zabilježim na kompu, pa se uvijek vraćam starim receptima. i tako dalje i dalje…Super je rokovnik!
Stvarno genijalno, jedva cekam nastavak 🙂
Što je lepa ova fotka sa koncem! Divno!!!
Ja sve pišem. Ono što mi je na laptopu retko otvaram. Skroz sam staromodna. 🙂 Posebno recepte. One koje sam štampala sam i pogubila, a zapisane u svesci čuvam. 🙂
Odličan tutorijal… 🙂
Divno, baš dobra ideja!
E sad kad je doslo do najzanimljivijeg ti kazeš “nastavit će se”
:):):) u ovom uvodnom dijelu se totalno pronalazim, iako bi bez rokovnika/planera bila apsolutno izgubljena! uglavnom, veselim se nastavku! 🙂
Poznam to skakanje iz enega na drugi projekt in meni je vsaj deloma uspelo spravit stvari v red splanerjem. Ce bi imela tako lepega in doma narejenega kot ti, bi slo verjetno se lazje. Drzim pesti, da ti s planerjem uspe narediti vec stvari in da bo tvoje zivljenje vsaj malo bolj organizirano.
Odusevljava me sa koliko kreativne energije i entuzijazma pristupas svemu, jedva cekam nastavak.:)))
Pa ovo je predivno!