Sladoled za naš fast food vikend, kojeg smo sparili s domaćim Mc Donald’s pitama,

Domaći sladoled

radila sam po Majinom i Dadetovom receptu.

Meni je smjesa bila mrvu preslatka, što bih još i podnijela, ali ne volim intenzivan tek po slatkim jajima, koji je meni dominirao u sladoledu. To je i jedan od razloga što baš nisam pretjerani ljubitelj ni kremšnite ili krema u kojima se osjećaju jaja. Stoga sam u receptu napravila minorne izmjene. Postupak je, iako nije izgledalo tako, zapravo vrlo jednostavan. Ja sam čak pogriješila i promiješala mikserom desetak sekundi žumanjke sa šećerom, kad sam se sjetila da tamo piše samo vilicom, ali nije se dogodilo ništa.

Domaći sladoled

Pomiješano mlijeko i vrhnje koje je zakipjelo sam maknula s vatre, zamiješala žumanjke sa šećerom i mislim da sam se tu trebala zaustaviti i možda ga čak i ne vraćati na vatru ili na sasvim, sasvim laganu. Uglavnom, kod drugog zakuhavanja je krenulo da će se grušati i zagoriti, pa sam sve brzo maknula, procijedila i dalje se ponašala po njihovom receptu. Hladila vani, pa preko noći u hladnjaku. Napravila sam slani rastvor, u njemu desetak minuta miješala sladoled, zatim jedno par minuta mikserom i doista solidno naraste, a onda ga vratila u zamrzivač na konačno hlađenje do idućeg dana. Definitivno je riječ o sladoledu koji je više nego vrijedan pažnje, punog okusa i što je najvažnije postupkom hlađenja, ako nemate aparat za sladoled, izbjegnete pojavu kristala leda. Vrlo solidan temelj za sve daljnje varijacije na temu sladoleda sa ugađanjima po pojedinačnim ukusima.

Tadeja Bjažević