Sladoled za naš fast food vikend, kojeg smo sparili s domaćim Mc Donald’s pitama,

Domaći sladoled

radila sam po Majinom i Dadetovom receptu.

Meni je smjesa bila mrvu preslatka, što bih još i podnijela, ali ne volim intenzivan tek po slatkim jajima, koji je meni dominirao u sladoledu. To je i jedan od razloga što baš nisam pretjerani ljubitelj ni kremšnite ili krema u kojima se osjećaju jaja. Stoga sam u receptu napravila minorne izmjene. Postupak je, iako nije izgledalo tako, zapravo vrlo jednostavan. Ja sam čak pogriješila i promiješala mikserom desetak sekundi žumanjke sa šećerom, kad sam se sjetila da tamo piše samo vilicom, ali nije se dogodilo ništa.

Domaći sladoled

Pomiješano mlijeko i vrhnje koje je zakipjelo sam maknula s vatre, zamiješala žumanjke sa šećerom i mislim da sam se tu trebala zaustaviti i možda ga čak i ne vraćati na vatru ili na sasvim, sasvim laganu. Uglavnom, kod drugog zakuhavanja je krenulo da će se grušati i zagoriti, pa sam sve brzo maknula, procijedila i dalje se ponašala po njihovom receptu. Hladila vani, pa preko noći u hladnjaku. Napravila sam slani rastvor, u njemu desetak minuta miješala sladoled, zatim jedno par minuta mikserom i doista solidno naraste, a onda ga vratila u zamrzivač na konačno hlađenje do idućeg dana. Definitivno je riječ o sladoledu koji je više nego vrijedan pažnje, punog okusa i što je najvažnije postupkom hlađenja, ako nemate aparat za sladoled, izbjegnete pojavu kristala leda. Vrlo solidan temelj za sve daljnje varijacije na temu sladoleda sa ugađanjima po pojedinačnim ukusima.