Znate kako to u životu biva sa simpatijama i ljubavima. Jednostavno se dogode. I dok razloge za neke možete racionalno obrazložiti do u najsitnije detalje, neke su jednostavno, čak i u pojedinim slučajevima kad racio govori protiv njih, prisutne i ne možete si pomoći. Takozvani faktor X.
Sa Andreom i Voćem i povrćem kod mene stvari stoje sveobuhvatno pozitivno.
Ljubav se dogodila. Mogu vam je logično obrazlagati, ako baš mislite da je neophodno, jer …..volim njene postove, činjenicu da ne iskrca recept, a da nam prije toga ponešto ne ispriča, način na koji razmišlja, način na koji komentira druge, volim što voli putovati i što to podijeli s nama, jer volim i ja, ali mi nije uvijek moguće koliko bih i kako htjela. Nekad davno, toliko davno da sam gotovo i zaboravila, željela sam biti arheolog i bila odgovorena od toga jer samo rijetkima uspije ono što taj posao očima laika čini uzbudljivim, a sve drugo je u većini slučajeva dugotrajno i mukotrpno kopanje po knjigama i papirima, a tek rijetkim sretnicima se ostvari i kopanje po prašini, a i to sa upitnim rezultatom, a kad konačno uđem u Andreinu kuhinju, kao bonus se pojavljuje i famozni faktor X.
Teško je sebe samu ocijeniti kao kuharicu. Volim isprobavati, volim nove okuse, ali možda ipak negdje u meni za svakodnevnu uporabu čuči konzervativka u kuhinji. Priličan broj Andreinih recepata uključuje začine i jela koja izlaze iz “naše” kuhinje, ali su prezentirana vrlo friendly i upravo te zavode da se u njih “zaljubiš” i probaš. Fotografije su na sve to kao šlag na tortu, jer su većinom, ako ne i svaka vrlo uspjele, a fotografija uz kuhanje i još neke sitnice, ulazi u sferu mojih ljubavi, s tim da je fotografiranje hrane i za profesionalce izazov i posjeduje svoje zakonitosti i koliko god nekom fotografiranje kao takvo, relativno dobro išlo od ruke, zahvaljujući dijelom i današnjim pametnim aparatima, pa čak i relativnom poznavanju manuelnih postavki, još uvijek je hrana kao objekt bitno zahtjevnija za fotografiranje od mnogo toga drugog.
Sad kad smo ustanovili da se Voće i povrće i ja volimo tajno, vrijeme je da vam prepričam i naše dateove u posljednjih mjesec i više dana……., a povodom FBI rukavica, igrice koju je pokrenula Maja-Cooks and Bakes.
Nisam isprobala sve “egzotične recepte” koje sam željela iz više razloga. Djelomično stoga što sam kuhala uglavnom vikendima, pa se nisam htjela, ako im se ne svidi, zamjeriti kušačima, više stoga što se nisam uspjela dočepati svih začina. Većinu ih imam, ali piskavica, azijski kumin i mahuna zelenog kardamoma, su još uvijek na nerealiziranoj shoping listi.
Nisam isprobala sve “egzotične recepte” koje sam željela iz više razloga. Djelomično stoga što sam kuhala uglavnom vikendima, pa se nisam htjela, ako im se ne svidi, zamjeriti kušačima, više stoga što se nisam uspjela dočepati svih začina. Većinu ih imam, ali piskavica, azijski kumin i mahuna zelenog kardamoma, su još uvijek na nerealiziranoj shoping listi.
Pa počinjemo…….:)
U srednjoj školi sam imala frendicu Dalmošicu, s jednog od naših južnodalmatinskih otoka i neku tamo davnu 1980 i lijevu Novu godinu smo čekale svaka sa svojim društvom u Beogradu. Dočekali su nas, svatko svoju, stojimo mi tako na stanici čekajući vozilo javnog gradskog prijevoza, kad odjednom će moja Dalmošica iz sveg glasa: “Ajme majko moja!!!, šta je ovo???……nije tramvaj, nije autobus! Prema nama je išao trolejbus, a nas dvije smo bile glavna atrakcija na stanici. 🙂 Zašto ja to sad vama prepričavam?
Zato što sam otprilike tako ja zvučala kad sam ugledala …..
Zato što sam otprilike tako ja zvučala kad sam ugledala …..
Pita kruhBlinkala sam okicama k’o fetiva plavuša, dok sam u prirodi izrazita crnka…..”Ajme majko moja što je ovo? nije lepinja, nije tortilja…….mutiralo nešto??? Isti čas sam recept ubacila u košaricu…….a uputstvo kaže:
SASTOJCI:– 400 g brašna
– 150 ml vode
– 1 žličica soli
– maslinovo ulje
– za kvasac
– 1 kocka svježeg kvasca
– 50 ml vode
– 1 žličica šećera
– 1 žlica brašnaPOSTUPAK :
Kvasac izmrvite u malo mlake vode. Dodajte mu žličicu šećera i jednu žlicu brašna te ostavite na toplom mjestu da se digne. Brašno prosijte u posudu i dobro izmiješajte s žličicom soli. U brašnu napravite udubinu i u nju ulijte dignuti kvasac. Postupno dodajite toplu vodu i miješajte drvenom kuhačom. Kad se svi sastojci povežu prebacite tijesto na dobro pobrašnjenu površinu i nastavite mijesiti rukama da dobijete fino glatko tijesto. Oblikujte tijesto u kuglu, kuglu premažite s malo maslinovog ulja i ostavite na toplom mjestu da se diže. Kada se tijesto udvostruči opet ga prebacite na pobrašnjenu površinu i formirajte ga u deblju kobasicu. Kobasicu narežite na 8 – 9 jednakih komada koje svaki oblikujte u malu kuglicu. Kuglice ostavite pokrivene na toplom mjestu da se još malo dižu. Pećnicu zagrijte na 260 stupnjeva, također u pećnicu stavite i pekač na kojem ćete peći kruh jer i on mora biti jako zagrijan. Pekač smjestite u donji dio pećnice. Kruščiće ćete peći jedan po jedan na slijedeći način: uzmete jednu kuglicu i valjkom je razvaljajte na svega par milimetara debljine. Morate dobiti pravilan oblik poput palačinke. Kruh stavite u pećnicu na zagrijan pekač i pecite 4 minute ili dok se ne napuše. Kad se kruh napuše okrenite ga i pecite još par minuta s druge strane da uhvati boju. Postupak ponavljajte dok ne potrošite svo tijesto.
Kruh spremite u plastičnu vrećicu da omekša!
Prvi mi se nije napuhao. Nakon tog prvog sam uključila ventilator i stvar se počela napuhavati. 🙂 Jako su nam se svidjeli. Razmišljam da bi moralo biti jako ukusno sa dodatkom mediteranskog začinskog bilja, kao svojevrsni kreker uz umake, ako ga se razlomi na komadiće.
Ja sam ih svježe poslužila uz svinjetinu na kineski način 🙂
Panceta chip muffins su sami uskočili u košaricu 🙂 i namignuli samodopadno: “Nas moraš voljeti!” 😉
SASTOJCI:
– 200 g glatkog bijelog brašna
– 100 g kukuruznog brašna
– 25 g parmezana (ribanog)
– 1 žličica soli
– ½ žličice timijana
– ½ žličice bosiljka
– 1 prašak za pecivo
– 200 ml tekućeg jogurta
– 50 ml maslinovog ulja
– 3 jaja
– 80 g kremastog sira abc
– 50 g pancete
POSTUPAK :
Pancetu narežite na sitne komadiće.Izmiješajte brašno, kukuruzno brašno, sitno naribani parmezan, sol, začine i prašak za pecivo. U drugoj posudi izmiješajte jaja s maslinovim uljem, jogurtom i kremastim sirom. Dodajte suhe sastojke mokrim sastojcima te sve dobro sjedinite. Na kraju umiješajte narezanu pancetu. Ovom smjesom punite kalupe za muffine te ih pecite u zagrijanoj pećnici pri 180 stupnjeva 20 – 30 minuta.
Nestali su prije nego li uspiješ izgovoriti panceta chip muffins!!!
Timna je sakrila jednog, za ponijeti idući dan kao gablec u školu i u neko doba stiže meni sms: “Danas smo na tjelesnom učili plesati valcer, stavila me sa ……., cijelo vrijeme mi je gazio po nogama, a pod odmorom me ……….. gurnuo na hodniku i ispao mi je muffin :((( ” Odgovaram: ” Popij BIOAKTIV, ak’ ti i on nije ispao, a na gaženje po nogama se počni privikavati. Muffine bumo spekli ponovo! ” I budemo! 🙂
Predviđeni daljni tekući dnevni red sastanaka je uključivao
SASTOJCI:
– 400 g cvjetova brokule
– 120 g krumpira
– 1 glavica luka
– 2 režnja češnjaka
– 100 g gorgonzole + još malo za posipanje
– 800 ml vode
– maslinovo ulje
– sol
– papar
POSTUPAK:
Na maslinovom ulju pirjajte sitno narezan luk. Kad luk omekša i uhvati lijepu zlatnu boju dodajte mu nasjeckani češnjak te još malo pirjajte. Krumpir ogulite, operite i narežite na manje komade. Brokulu operite i natrgajte na cvjetove. Dodajte krumpir i brokulu prijanom luku, sve zalijte vodom i kuhajte dok povrće ne omekša. Gorgonzolu natrgajte na komadiće pa je dodajte omekšanom povrću. Sve dobro promiješajte i začinite solju i paprom po ukusu. Usitnite povrće štapnim mikserom u gustu juhu. Po potrebi i ukusu juhu razrijedite s još malo vode. Toplu juhu poslužite odmah, posutu s još mrvljene gorgonzole. 🙂
E, tu su pale prve ljubavne kolateralne žrtve i suze. Ja sam, pretpostavljajući razvoj situacije, dio brokule zamijenila šenonom, jer ga ja najviše volim od trojca cvjetača, brokula, šenon i mrvicu je pitomiji okusom od brokule, ali kod Timne niti to nije pomoglo. Doslovce su suze padale u zdjelicu dok je gutala. Povrijeđen ponos puno više nego što joj juha doista nije bila dobra, jer ona tome pristupa s predrasudom i stavom ja to ne jedem, uslijed čega je i većina mojih jela s povrćem zakamuflirana u nešto drugo, ne bih li postigla da pojede bar nešto od povrća, ali ovaj put nismo popuštali. Nisam imala srca fotkati je i dokumentirati vam taj suzni ručko-performance.
Meni i mužu se vrlo svidjela. Budući sam ja šenon lover, iduća će biti, meni za gušt samo od šenona, pola količine vode bih zamijenila mlijekom i dodala pinkicu vrhnja, a svu gorgonzolu ostavila u komadićima, jer mi je fenomenalno kad mi okupan juhicom, komadić gorgonzole dođe pod jezik.
E, ali zvukovi koje je gore navedena plačimačkica ispuštala kad su na stol došli…………
Juneći odresci u kesten umaku s njokima -polizala je i rajnglu :))
SASTOJCI:
– 500 g junećeg buta
– 100 g kuhanog, očišćenog i mljevenog kestena
– 2 dl kupinovog vina
– 2 žlice konšerve
– 1 glavica luka
– 50 g korijena celera
– 1 žličica sjecakanog peršina
– 1 žličica sjeckanog češnjaka
– lovorov list
– sol
– papar
– ulje
POSTUPAK:
Meso narežite na manje komade, malo ga izlupajte batom za meso te ga posolite i popaprite. Odvojite nekih 30 – 40 g mljevenog kestena i u njega uvaljajte meso. Luk i celer nasjeckajte na sitne komade. U dubljoj posudi zagrijte ulje, na njemu pirjajte luk i celer, a kad omekšaju dodajte češnjak i peršin. Pirjajate još malo te po potrebi dodajte i malo vode. Dodajte juneće komade i prijajte ih na luku dok ne uhvate boju sa svih strana. Zalijte ih kupinovim vinom, dodajte konšervu i lovorov list, te kuhajte na laganoj vatri sat i pol, po potrebi povremeno dodajte i malo vode. Pri kraju kuhanja umiješajte preostali kesten u umak i dobro promiješajte. Kuhajte još par minuta dok se umak potpuno ne zgusne.
Poslužite uz njoke.
SASTOJCI:
– 1 kg krumpira (brašnastog)
– 1 – 2 jaja
– 250 g glatkog brašna
+ za posipanje
– 1 žlica maslaca
– sol
POSTUPAK:
Krumpir operite i skuhajte ga u kori. Dok je krumpir još vruć očistite koru i zgnječite ga. Smjesu krumpira prebacite na obilato pobrašnjenu radnu površinu. U sredini napavite udubinu (poput kratera). U udubinu dodajte 2 jaja, maslac, sol i postupno dodajite brašno. Zamijesite mekano tijesto.Tijesto podijelite na manje pogačice (4 – 5) od kojih svaku formirajte u kobasicu. Kobasicu narežite na manje komade iste veličine. Komade među nabrašnjenim dlanovima formirajte u kuglicu. Prokotrljajte svaku kuglicu preko ribeža (na najsitnijim rupicama) tako da s jedne strane palcom napravite udubinu. Ribež dobro posipajte brašnom da vam se njoki ne lijepe. Ponovite postupak dok ne potrošite tijesto. Njoke kuhajte u kipućoj vodi svega par minuta odnosno dok njoki ne isplivaju na površinu.
Nemam nekih velikih mudrosti dodati po pitanju njoka,osim činjenice da sam u receptu koji sam ja uvijek koristila, a netragom je nestao, pročitala da ih treba ostaviti prije kuhanja, da barem sat vremena odmaraju i prosuše se i da se toga držim. I nemam nažalost ribež za njoke, ali priznajem i da ih najviše volim u formi glatkih jastučića, iako rebra na njima, osim estetike imaju i svoju funkciju jer zadržavaju umak.
Kod umaka sam umjesto kupinovog vina koje nisam imala, pomiješala decilitar soka od kompota višanja ( moje muke po višnjama su tema jednog od narednih postova ), sa decilitrom crnog vina i pred kraj kuhanja ubacila poneku višnjicu, uglavnom polizali smo sve!
Ali zapravo moj prvi susret sa Andreinom kuhinjom dogodio se još prošle godine uz
SASTOJCI:
za ražnjiće :
– 500 g purećih prsa
– 180 ml jogurta
– 2 režnja češnjaka
– 1 suhi peperoncin
– ½ žličice kurkume
– ½ limuna (korica i sok)
– sol
za salatu :
– 175 g bulgura
– 60 g luka
– 1 mango narezan na kockice
– 2 žlice sjeckanog peršina
– sok pola limuna
– maslinovo ulje
– sol
– papar
POSTUPAK :
za ražnjiće:
Puretinu narežite na kockice. Češnjak zgnječite, a peperoncin namrvite. Izmiješajte jogurt s kurkumom pa dodajte limunov sok i koricu, češnjak, peperoncin i sol po ukusu. Puretinu prebacite u dublju posudu i zalijte pripremljenom mješavinom od jogurta. Dobro promiješajte da jogurt obloži svu puretinu. Ostavite u hladnjaka marinirati par sati. Komade puretine izvadite iz marinade, nataknite ih na štapiće za ražnjiće pa ih pecite na dobro ugrijanoj gril tavi dok ne uhvate lijepu zlatnu boju. Jednom ih okrenite.
Bulgur stavite u zdjelu i prekrijte s vrelom vodom, poklopite i ostavite tako dvadeset minuta da bulgur omekša. Luk sitno nasjeckajte pa ga pomiješajte s maslinovim uljem i limunovim sokom te ga ostavite marinirati pola sata. Mango ogulite i narežite na kockice. Dobro ocijedite bulgur, pa mu dodajte marinirani luk, mango i nasjeckani peršin. Začinite solju i paprom po ukusu i poslužite uz pečene ražnjiće.
Savršena lagana ljetna večera. Marinada za meso je tako dobra da bi je čovjek žlicom jeo. Jedina izmjena koju sam napravila je što su ražnjići bili pileći, a ne pureći. Prvi put sam u životu jela bulgur, dotad sam samo cous-cous probala i bulgur mi je bolji, opisala bih ga okusom najsličnijim mljevenom ječmu.
S punim povjerenjem sam dalje napravila Piletinu u tempuri i slatko kiseli umak
SASTOJCI:
Za slatko kiseli umak:
– 1 mala glavica luka (oko 100 g)
– 2 srednje mrkve (oko 150 g)
– 1 mala zelena mesnata paprika (ne više od 100 g)
– 1 mala crvena mesnata paprika (ne više od 100 g)
– 150 g kolutića ananasa iz kompota
– 200 ml soka od ananasa iz kompota
– 200 ml pasirane rajčice
– 1 cm đumbirovog korijena (naribana)
– 2 režnja češnjaka
– 1 žlica octa (alkoholni ili neki prozirni)
– 1 žličica šećera
– vode po potrebi
– sol
– svježe mljeveni papar
– maslinovo ulje za pirjanje
– 500 g pilećih prsa
Za mariniranje piletine:
– 5 velikih žlica soja umaka
– 3 žlice prošeka
– 1 žlica aceta balsamica
– 1 žličica ribanog đumbira
Za tempuru:
– 100 g brašna
– 100 ml ledene vode
– pola žličice sode bikarbone
– prstohvat soli
– šaka leda
dosta ulja za prženje
POSTUPAK :
Za umak
Luk, papriku i češnjak sitno nasjeckajte. Mrkvu očistite i nasjeckajte na štapiće (julienne). Ananas narežite na manje kockice, a đumbir naribajte. Luk i papriku pirjajte na malo maslinovog ulja, kada smekšaju dodajte češnjak, mrkvu i ribani đumbir te sve nastavite pirjati dok mrkva ne omekša. Povrću dodajte sok od ananasa, ocat, pasiranu rajčicu i komadiće ananasa sve dobro promiješajte te nastavite kuhati uz povremeno polijevanje vodom. Začinite solju, paprom i s malo šećera, kuhajte oko 15 minuta ili dok se umak ne zgusne.
Za mariniranje piletine
Piletinu očistite od masnoća i narežite na kockice.Sve sastojke za marinadu izmiješajte te time prelijete piletinu i ostavite je marinirati barem sat vremena.
Za pohanje
Brašno stavite u zdjelicu izmiješajte ga sa sodom bikarbonom i malo soli te mu dodajte ledenu vodu. Kratko promiješajte štapićima (može i vilicom) da se sastojci sopoje. Odložite tijesto u hladnjak do samog pohanja ili ga napravite neposredno prije pohanja. Izvadite meso iz marinade. Smjesi za pohanje dodajte šaku kockica leda te u nju umočite komade piletine koje potom pržite u dosta ulja.
Poslužite uz rižu ili rižine rezance kao prilog.
Ovdje me privukla tempura. Kineska kuhinja ili barem osnova njihovog načina pripremanja hrane je česta u mojoj kuhinji, zbog činjenice da je brzo gotovo, uključuje uz meso i puno različitog povrća, ali najvažnije, to povrće ostaje čvrsto i hruskavo, jer ja baš nisam pretjerani ljubitelj prekuhanih ćušpajza i najviše volim zapravo sirovo povrće. S druge strane, rijetko pržim u dubokoj masnoći. Doslovce dva puta godišnje i onda napravim tonu pommes fritesa i pohanaca na svinjskoj mast ( ubija me miris prženog ulja) i ubijemo se u tome. Sve ostale prilike za to su eventualno restorani ili Timna uteče bakama na oblizeke. 🙂
Tempura me zaintrigirala. Marinada je mesu dala izvrstan okus, ali ja nisam postigla hrskavost tijesta, tako da to moram ponoviti. Pazila sam da tijesto bude hladno, stajalo je u hladnjaku i stavila sam led i jako zagrijala ulje i pržilo se, nije se kuhalo, ali svejedno nije bilo hrskavo, nego mekano k’o jabuke u šlafroku. Ali finooooo!
Slijedio je Rižot od bukovača s pinjolima
SASTOJCI:
– 200 g riže (okruglog zrna)
– 400 g bukovača
– 170 g luka (jedna galvica)
– 200 ml bijelog vina
– 600 ml laganog povrtnog temeljca ili vode
– 30 g pinjola
– 1 žličica maslaca
– maslinovo ulje
– sol
– papar
POSTUPAK :
Luk nasjeckajte, a bukovače obrišite i narežite na trakice. Na maslinovom ulju propirjajte luk dok ne omekša pa mu dodajte narezane bukovače. Sve prijajte dok sva tekućina iz gljiva ne nestane. Dodajte rižu te i nju kratko propirjate uz neprestano miješanje. Kad riža postane prozirna dodajte bijelo vino i kuhajte na laganoj vatri. Kad riža popije vino nastavite podlijevati s temeljcem, temeljac dodajite pomalo po potrebi. Dodajte sol i papar prema ukusu. U kuhani rižot umiješajte jednu žličicu maslaca. Pinjole popecite na suhoj teflon tavi pa ih dodajte rižotu.
Jako ukusan rižoto. Dodala sam meso, naravno, kod nas bez mesa teško išta prolazi! 🙂
I polako je došlo vrijeme da sastanak u Andreinoj kuhinji zasladim. Imala sam u planu sasvim druge slastice, ali je u priču ušao Japanac. Izgledao je tako žuto, mekano i podatno da mu nisam mogla odoljeti. Pa sam zakazala date i s njim. Htjedoh provjeriti koliko će mi se svidjeti, jer sam kad je cheesecake u pitanju, blago rečeno zajebana. Doslovce sam vodila ljude u slastičarnu “Torte i to” i plaćala im taj famozni cheesecake, da čujem što će reći na njega, jer ja ne shvaćam pomamu za istim. Otvorili ljudi forume, falsificirali recepte, čuda izvodili zbog, po meni, precijenjenog kolača. Jedini zaključak do kojeg sam došla je samo potvrda one stare “o ukusima se ne raspravlja”, prihvatiš ili ne. Ja sam prvi cheesecake napravila sama sebi po receptu koji sam pronašla u kuharici i to je zauvijek odredilo moje poimanje toga kakav cheesecake mora biti. Blagi okus po siru, niti presladak niti prekiseo. Umjerenog okusa. Točka. Budući Japanac kojeg je Andrea ponudila recept, nema tijesto kao podlogu, ali je zato u čitavu smjesu sira dodano brašno i gustin, koje recimo umjesto želatine i sl. dodataka koji u drugim cheesecake varijantama drže zapravo kremu od sira na okupu, pomislila sam da bi to moralo biti prema mojim mjerilima dobro. I bi tako, ……ali smo se Japanac i ja ipak triput našli, da potvrdimo ljubav.
SASTOJCI:
– 250 g kremastog sira (abc, philadelphia, z’bregov)
– 50 g maslaca
– 140 g šećera
– 100 ml mlijeka
– 60 g brašna
– 20 g gustina
– 6 jaja
– sok ½ limuna
– prstohvat soli
i još
– šećer u prahu
– 5 žlica pekmeza od šljive
– 2 – 3 žlice rakije
– aluminijska folija
– pek papir
– 1,5 l vode
POSTUPAK:
Maslac i sir ostavite na sobnoj temperaturi da malo omekšaju. Razdvojite žumanjke od bjelanjaka. Bjelanjke tucite mikserom dok se ne zapjene pa im dodajte šećer i prstohvat soli te nastavite miješati dok se ne formira čvrst snijeg. U posudu stavite sir i maslac pa ih kremasto izmiksajte na najmanjoj brzini. Dodajte limunov sok i jedan po jedan žumanjak stalno miješajući. Umiješajte mlijeko, promiješajte brašno i gustin pa i njih umiješajte u smjesu od sira. Kuhačom ili lopaticom nježno umiješajte bjelanjke u sir. Kalup za tortu s odvojivim rubom (promjera 22 cm) obložite pek papirom (i dno i rubove) s unutrašnje strane, a s vanjske strane ga obložite aluminijskom folijom i to u bar tri sloja. U tako pripremljen kalup isipajte smjesu za tortu. Pećnicu zagrijte 150 stupnjeva. Zagrijte 1,5 l vode do vrenja. Kalup stavite u veliki lim od pećnice, pa sve zajedno u pećnicu, potom u lim natočite kipuću vodu do polovine kalupa. Pecite 60 minuta i ni slučajno ne otvarajte pećnicu prije. Pečenu tortu odmah izvadite iz pećnice, pažljivo odmotajte foliju, odvojite stanicu kalupa i maknite pek papir. Tortu po želji ukrasite šećerom u prahu i poslužite uz rastopljeni pekmez od šljiva.
DATE #1
Nakon sat vremena na 160°C sam ga izvadila iz pećnice, otvorila i razlije se moj Japanac po svim meridijanima. Budući ga više nisam mogla obuhvatiti kalupom, strpala sam ga na suho natrag u pećnicu i pojeli smo ga kad se ohladio, a ja sam prethodno pretpostavivši da je problem u tome što sam ga preušuškala u kalup, pek papir i foliju, a moje pećnica je nježna, otišla na
DATE #2
Pekla sam ga 45 minuta na 180°C, pa idućih 15 na 160°5 i pustila da se ohladi u pećnici. Raspuče se sreća moja japanska k’o Marijanska brazda. E sad, da sam ja znala što će uslijediti, tu bi bio kraj, ne ljubavi, nego sastancima za ovaj tjedan, ali nisam. I budući smo jednog već gotovo pojeli, a smiješio mi se Medovik, strpam ja ovog Japanca u limenu kutiju, pošećerim dobro odozgo i odnesem na posao. I otvorim kutiju na poslu, a od pukotine ni P. Japanca smo pojeli, ponijela sam ja i džem od višanja. Da sam barem i fotoaparat. Uhvatila bih ga inflagranti u klinču s drugima, nije da samo nas dvoje ljubujemo. Ovako smo Japanac i ja zakazali i
DATE #3
Trećeg sam pekla na 160°C sat i petnaest minuta, izvadila i otvorila i to je bilo to. Budući su svi moji kalupi takvi da ih ne treba mazati i da u principu kolači u njima ne zagorijevaju, stavljajući pek papir i foliju, zapravo ne mogu postići da mi rubovi kolača budu spužvasti, oni uvijek ostanu malo zbitiji jer se dodiruju pek papira, koji uz paru od vode čini da rubovi ne mogu stvoriti one karakteristične spužvaste mjehuriće u tijestu, nego ostaju glatki. Unutra je imao lijepu teksturu, bez razlike između donjeg i gornjeg dijela tijesta.
Osobno mi je najbolji takav vulgaris, bez ikakvih dodataka u vidu pekmeza, namaza ili bilo čega drugog. Blagi, mekani, kad se rashladi djeluje kao krema. Koristila sam u sva tri navrata obični svježi punomasni kravlji sir.
I na kraju, ali nikako zadnji…..Čokoladni semifreddo s ušećerenim bademima
SASTOJCI:
– 200 g čokolade za kuhanje (ili tamne po izboru)
– 300 ml slatkog vrhnja
– 2 jaja
– 30 g šećera
– 1 žlica arome badema
i još…
– 140 g badema
– 140 g šećera
– 3 žlice vode
– kakao
POSTUPAK:
Ušećereni bademi
Prvo ušećerite bademe tako da pomiješate bademe, 140 g šećera i 3 žlice vode u posudi debljeg dna. Lagano sve zagrijavajte dok voda na ishlapi. Snažno miješajte dok se šećer ne počne topit i hvatati za bademe. Tada smjesu maknite s vatre i dobro ohladite. Polovicu ušećerenih badema grubo sameljite, a ostatak ostavite cijele. Ovo je jako jednostavan slatkiš kad imate malo iskustva, a ako nikad prije ovo niste radili savjetujem vam da skoknete kod Ana-Marije na blog i vidite postupak korak po korak objašnjen u fotografijama.
Semifreddo
Rastopite čokoladu kako to i inače običavate raditi, ja je topim na laganoj vatri u posudi debelog dna (zepter). Otopljenu čokoladu ostavite sa strane. Slatko vrhnje izradite u čvrst snijeg i odložite u hladnjaku do daljnjega. Priredite banja mariju (parnu kupelj). Izmiješajte jaja s 30 g šećera i aromom badema u metalnoj ili staklenoj zdjeli. Stavite zdjelu nad banja mariju i miješajte pjenjačom neprestano dok se smjesa ne stisne. Umiješajte rastopljenu čokoladu i ostavite smjesu da se malo ohladi, a u međuvremenu obložite duguljasti kalup prozirnom folijom. Kad se smjesa ohladi umiješajte tučeno vrhnje pa zatim i mljeven ušećerene bademe. Izlijte smjesu u pripremljeni kalup te hladite u zamrzivaču nekoliko sati. Kad je smjesa čvrsta pažljivo je izvadite iz kalupa, odstranite prozirnu foliju, a desert ukrasite kakaom i preostalim bademima. Desert servirajte izrezan na kriške.
Our favorite! Guštali smo k’o prasad! 🙂 Nestrpljivo čekamo nove recepte!
@Selma, slobodno ti sve ponovi, od viška glava ne boli! :), Hvala!
@Sweet Corner hvala! 🙂
sve si tako savrseno napravila, ove pitice su i mene osvojile, samo nisam stigla:(
Meni utisci stoje u draftu, kući. Izgledat će kao da ponavljam tvoje riječi, došle smo do sličnih zaključaka, i ja obožavam Andrein blog. Odabir ti je neobičan i hrabar. Čestitam i sve je tako fino, a Japanac je na kraju sasvim dobar. Ja sam svog pekla na 150 sat i desetak minuta.
Hvala Ružo! 🙂 Recepti su stvarno odlični!
Sve sto si napisala,citala sam s gustom!! u svakoj slici,zamisljala da je tanjur sa svime ispred mene 🙂 predivno,a inace mi se svidaju svi recepti,svaki na svoj nacin!!
@Snježo, hvala! 🙂
@Andrea, zadovoljstvo je bilo naše! 🙂
E, alal vjera! Nemam što drugo dodati!
Ajme sve sam u jednom dahu pročitala tako da bi trebala još jednom sve od početka.
Oduševila si me svime, a i pod dojmom sam koliko si toga stigla probati!:)
Drago mi je da si probala i ove malo složenije recepte poput junetine s kestenom, meni je to baš konkretno i zahvalno jelo. Drago mi je da si isprobala i pita kruh, ma sve…
Jedino mi je žao Timne koja se mučila s brokulom. 🙂
Što se simpatija tiče moram reći da jednostavno u životu s nekim ljudima kliknemo. Možemo to racionalizirati koliko hoćemo ali to je tako i objašnjenja su suvišna. 😉 Nama se to dogodilo.;)
Začini, začini… Opsjednuta sam njima. 🙂
Piskavicu sam kupila na trešnjevačkom placu i to ću ti nabavit jer je meni zgodnije doći do njega, kardamom isto samo što ga ovaj frajer ne prodaje u mahunama nego očišćenog, a kumin u svojoj lokalnoj Dioni. Sad vidim da imaju od istog proizvođača samo mljeveni ali okus i miris su isti.
Hvala još jedno na svemu… Sad moram gibat na kavu ali vratit ću se još jednom sve pročitati. 🙂