Potaknuta Jednostavnim stvarima koje nas čine sretnima by Laka kuharica-Κάθαρσις.Njen osmijeh,
kava u najdražem naslonjaču.
Miris zrelog proljeća
koji ulazi kroz širom otvoren prozor, miješajući se sa svježinom jučer opranih zavjesa i čiste posteljine.
Par stranica pročitane knjige
i odgađanje izlaska iz pidžame.
Trenutak u kojem u takvo jedno jutro,
prolazim kraj raštrkanih puzzli u kutu koje već skupljaju prašinu, jer koliko god u njih buljila i trudila se, niti jedan komadić ne sjeda na svoje mjesto,
a onda u jedno baš takvo jutro, samo letimičnim pogledom u prolazu, puzzla kao da pronađe samu sebe i treba joj još samo moja polurazbuđena kretnja da je stavi na mjesto, a ona kao čarolijom povlači za sobom sve ostale i ukazuje se slika. I iako znam kako će izgledati, trenutak kad se ukaže predamnom sastavljena i sa svim dijelovima, čini me sretnom. Ne uramljujem ih kad ih složim, iako sam jedno vrijeme imala ideju o tome. Uživam kratko u tom trenutku potpunosti, a onda ih rastavim. Želja ponovo ih složiti, iznova se javi, a nedjeljna jutra u kojima puzzle same od sebe sjedaju na svoje mjesto, draža su mi od jutara u kojima brišem prašinu sa davno složenih i zaboravljenih slika.
Tanja says
February 21, 2010 at 20:47predivno napisano,preljepe fotke..:))
Tadeja says
February 8, 2010 at 12:31@Snježana hvala :)i u ime mojih maca! 🙂
@Iv, posebno hvala, pretpostavljam da se moči kao i grah, ali javim ti kad probam! 🙂
Iv says
February 7, 2010 at 21:37uspjeh iskopat na pijaci negdje jedan lančić bamije (ono, nešto suho nanizano…) i to jedan jedini, prodano.. al mi nešto nije jasno.. jel to dovoljno za jednu porciju, jednu, četri ili koliko osoba.. mislim, nešto malo, suho… ne vidim kako se može najest od toga 🙂
Snjezana says
February 6, 2010 at 06:12predivno napisano i docarano.:) dira dusu>:)
macke su ti med medeni.:))))
Tadeja says
February 4, 2010 at 17:31Hvala stočiću! 🙂
stočiću postavi se says
February 4, 2010 at 00:00Divne fotografije i super post!
Tadeja says
February 3, 2010 at 18:51Hvala ti Branka, i meni je dan ljepši nakon tvog komentara 🙂
Branka says
February 3, 2010 at 09:19Divna razmišljanja, divno napisano i predivne slike. Draga Tadeja uljepšala si mi jutro i dan , hvala !
Tadeja says
February 2, 2010 at 18:22Hvala Andrea, vjerujem da ti je ovih dana dosta i posla i novina…:)
Andrea says
February 2, 2010 at 17:05Prekrasne su ti fotgrafije, ovo je bilo pravo opuštanje nakon napornog radnog dana. 🙂
Tadeja says
February 2, 2010 at 08:27Puno vam, puno hvala djevojke! 🙂
@Dunja, hvala, često fotkam svoje najmilije štetočine, ovaj gore siroti koji se ne da iz pidžame, je uspio preživjeti i pad na beton sa 5. kata. Čekam fotkice tvojih! 🙂
@Katarzis, mirisi, zvukovi, boje, djelići sekunde, riječ ili njezin izostanak, toliko mnogo toga …..
@Snježa, Selma, Andrea hvala!
Shangri La Food says
February 1, 2010 at 19:45Tadeja prekrasno..
A fotografije su stvarno odraz svega što si napisala. Svaka čast
cosmo2503 says
February 1, 2010 at 16:33Prekrasno je sve i tako nadahnuto napisano.
Κάθαρσις says
February 1, 2010 at 14:20Hvala na uključenju! Znam kako to ide s osmjesima, to je sigurno nešto najljepše, ali uživamo i u misrisima, atmosferi, neponovljivim trenucima, zar ne?
Dunja says
February 1, 2010 at 13:11Sve je prekrasno i puno sentimenta i romantike, ali mace… one su predivne, imam i ja jednog “gada” koji nam se uvuko pod kožu. Objavit ću par snimaka uskoro.
Snježa says
February 1, 2010 at 12:45Predivno… Tako nam malo treba…a ti si to tako lijepo napisala!
Tadeja says
February 1, 2010 at 12:43Hvala Nado, zastrašujuće pogođena analiza! 🙂
A dragost je subjektivan pojam, u ovom slučaju obostran! 🙂
Nada says
February 1, 2010 at 12:28Predivno Tadeja..treba uživati u svakom takvom trenutku, činiš mi se kao vrlo romantična, draga..tako nekako i pustolovna osoba,ako te smijem izanalizirati i zaključiti..:)..