Kad sam počela pisati ovaj blog i otkrivati druge,
Kremšnite – Millefoglie
jedan od blogova koji mi je bio više nego ugodno otkriće bio je blog Crtice iz Italije, koji plete Roman Tales. Osim što na blogu možete uživati u doista vrhunskom ručnom radu i pletenju, uz obilje savjeta kako, s Roman Tales je divno putovati, jer vodi vas na prekrasna mjesta.
Taj dan kad sam otkrila blog, čitavo sam prijepodne putovala zadubljena u njene putopise. Između ostalog odvela me i u Trst k Pepiju i iako sam prilikom naše posjete Križu, željela i ja svratiti do njega, vanjskih gotovo 40° C nikako nisu išli u prilog Trstu, pa tako ni Pepiju i kuhanoj svinjetini i kupusu, koliko god sam ja mahnita i lakoma i na jedno i na drugo. 🙂
Kremšnite – Millefoglie
Da se razumijemo. Ja ne volim kremšnite, ne jedem kremšnite i ne radim kremšnite. Posebno ne razumijem pomamu za samoborskim kremšnitama, neka se nitko pritom ne nađe uvrijeđen, ali one imaju tek po slatkoj kajgani, a k tome ih kao dodatak užasu, služe tople.
A odlomak u postu Roman Tales je glasio:
Po prelasku granice, koje danas više nema, između Slovenije i Italije, obavezno ulazimo u Basovizzu, prvo mjesto nakon granice, iz vrlo slatkog razloga. Odmah s desne strane, nasuprot seoske crkve, nalazi se slastičarnica kojoj se sada, da me ubiješ ne mogu sjetiti imena, ali jedina je na toj strani ceste odmah pored trgovine i u kojoj redovno kupujem slasticu koju prodaju pod imenom “crema carsica”. Na licu mjesta pojedemo po jedan dok 4 nosimo “za van”. Vrijedi svakog centa, a mislim da košta 1,60 euro komad. Sljedeći put pokušat ću ih zamoliti recept, jer krema u ovoj slastici nije obična slastičarska krema, ima još nešto u njoj, a ne uspijevam odgonetnuti o čemu se radi.
Slika ispod posta je sugerirala talijanski oblik kremšnita – millefoglie, a meni se to tako zapeklo u mozak, da sam morala otići do Bazovica i probati ih, u nadi da ću doista pronaći kremšnite koje će se i meni svidjeti i možda čak i otkriti tajni sastojak.
Bar Gelateria se doista nalazi preko puta crkve i spomenika u Bazovici, u ulici Ige Grudena, slovenskog pjesnika, pravnika i prevoditelja, koji mi je daleki rod jer su njegova mama Justina Košuta i moja prapranona Ana bile sestre. Što je izgledalo kao znak i bio dodatni motiv da otkrijem tajni sastojak kremšnita koje rastu u ulici koja nosi njegovo ime. 
I mislim da jesam. Otkrila sastojak. Ali ……… Ja nemam ni najmanje ideje kako do njega doći.
Jer po skromnom mišljenju mog istančanog nosa i nepca, riječ je o aromi ili likeru Erbe Luigie.
Nije riječ o limunskoj travi, ni limun metvici, niti limun timijanu.
Miriše bolje od svakog citrusa, vrlo profinjena, specifična citrusna aroma u koju sam se zaljubila. Ne znam joj hrvatski naziv, niti znam kako bih do nje došla, a i ne vjerujem da biljka može opstati na kontinentu. Ja bih se zadovoljila i sa dovoljnim brojem svježih listova da napravim liker, međutim iako sam ih pokušala nekoliko ponijeti sa sobom, do Zagreba su se osušili i izgubili veći dio arome.
Stoga ovaj recept, kao zamjenu, spominje liker od naranče i limuna, iako sam ja duboko uvjerena da je za specifičan tek koji imaju kremšnite iz Bazovica ili crema carsica, kako vam drago, zadužena upravo Erba Luigia.
Osnovni recept, kojeg sam ponešto modificirala, ali po kojem sam ih radila, dobila sam od Dade Zečić, novinarke koja je prošlo ljeto, netom nakon mog povratka iz Italije i Slovenije, napisala u Vjesniku članak o hrvatskim gastro blogovima.
Nekako se sve samo od sebe povezivalo i vodilo ka kremšnitama.
- ( dimenzije 23 x 23 cm )
- 1 kg lisnatog tijesta - recept
- 8 jaja
- 80 g glatkog brašna
- 80 g gustina
- 350 g šećera
- 2 vanili šećera
- malo soli
- sok jednog limuna i jedne naranče
- 1200 ml mlijeka
- 100 ml likera Erbe Luigie ( u nedostatku, može poslužiti liker naranče ili limuna )
- šećer u prahu
- Lisnato tijesto podijelite na četiri jednaka dijela, razvaljajte svaki na dimenzije kalupa približno 25×25 cm, nabockajte vilicom i na obrnutoj strani velikog lima pećnice pecite 15-20 minuta na 200°C.
- Na posljednjoj kori označite nožem dimenzije budućih šnita i lagano, ali ne do kraja, zarežite, kako biste ih kasnije lakše rezali.
- Dok se kore hlade, istucite bjelanjke s malo soli u čvrsti snijeg.
- g šećera prelijte sokom naranče i limuna i zakuhajte, pa kuhajte miješajući da se pretvori u sirup, koji zatim u tankom mlazu ulijevajte u smjesu bjelanjaka, dok ih istovremeno mikserom na najvećoj brzini i dalje miješate.
- Ako imate multipraktik ili postolje s mikserom koje se samo vrti, postupak će biti jednostavniji.
- Žumanjke istucite s preostalim šećerom i vanili šećerom.
- Dodajte brašno i gustin, a zatim postepeno i mlijeko i dobro izmiješajte, da ne ostanu grudice. Stavite na vatru i kuhajte i dalje neprestano miješajući.
- Kad se smjesa dovoljno zgusne, poput pudinga, još kratko vrijeme kuhajte dok se na površini počnu pojavljivati balončići.
- Maknite s vatre, dodajte bjelanjke sa sirupom, pa vratite na laganu vatru i vrlo oprezno miješajući, da ne ubijete bjelanjke, spajajte ih s kremom od jaja.
- Kad se smjesa ujednačila, ugasite vatru i dodajte liker, pa i njega oprezno umiješajte, a smjesu zatim podijelite na tri jednaka dijela.
- Slažite naizmjence kore i kremu, da dobijete tri sloja kreme.
- Dobro rashladite u hladnjaku.
- Prije serviranja obilato posipajte šećerom u prahu i po oznakama narežite na šnite.
Leave a Reply