Molim sve umjerene i ortodoksne vegetarijance svih profila,
pečeni fazan
radikalne zaštitnike životinja, osobe osjetljive na vizualne podražaje, kao i one bujne imaginacije, a slabih unutarnjih organa, da odustanu od daljnjeg čitanja ovog posta. Sve eventualne posljedice tog čina, od zgražanja do mučnine, snose sami i ja zbog toga nemam namjeru osjećati, niti ću osjećati grižnju savjest, kao ni ispričavati se ikome.
Citiram:
Selma: Što se tiče tebe, duguješ nam fazana i lovačku priču od prošle godine. Pozdrav.
Nigdje zagradice, ništa smajlić.
Khhmmm. 🙁
Pa sad, ako imate petlje, a vi nemojte izvaditi fazana iz arhive.
Ja nemam.
Stoga, evo konačno i fazana i priče koja uz njega ide.
pečeni fazan sa slatkim od luka smokava
Ja, to je više nego očito, jaaaaaako volim kuhati. To baš i nije problem sam po sebi.
Problem je što ja jaaaako volim i papati. A od babe Kate sam naslijedila DNA lanac širine trokrilnog ormara. Da je visina, ni po’ muke, ovako …….
Koliko god ja iskreno uživala u svim vašim i svojim kreacijama, igricama i inspekcijama, to uzima svoj danak.
Preciznije, dodaje ga.
Vrag je odnio šalu. Trebalo se barem zaustaviti, ako se već ne može vratiti kazaljka sata i skala vage, samo tako unatrag.
Stoga drage moje, ljutile se vi ili ne, ja neke stvari više ne mogu pratiti istim tempom, a osim toga moram pokušati i sanirati štetu.
Moja dosadašnja životna iskustva na tu temu, kao jedinu efikasnu, priznaju samo dijetu Rokera s Moravu: (molim mlađe generacije da pitaju mame ;),
Jedeš malo, skidaš salo, posle meriš šta ti ostalo!
U prijevodu, zapri gubček! Ali, ja više ne mogu biti gladna kao što sam to mogla u dvadesetima ili čak i ranim tridesetima.
Nekog vraga moram jesti.
U odlučivanju o tome na koji način ćemo u kući jedni drugima olakšati taj zadatak, jer je i ostatak tima zaključio da je bilo dosta, prevagnulo je, obzirom na prehrambene favorite, smanjiti ili potpuno izbaciti ugljikohidrate.
Da, u principu prilično, ako ne i sasvim LCHF prehrana.
Ja ne zagovaram niti jedan oblik prehrane, preciznije zagovaram svaki za koji se ustanovi da osobi pomaže, godi i ne nanosi štetu. A kako nismo svi u svemu isti, tako nismo isti niti u tome koji i kakav način ishrane nam odgovara.
Ono što ja sa svoje 44 godine iskustva skupljanja i skidanja kilograma mogu odgovorno izjaviti jest da JA najbolje funkcioniram bez ugljikohidrata ili sa minimalnom, gotovo apotekarskom količinom unosa istih.
Manje sam umorna, manje skupljam vodu čemu sam sklona i konačno manje sam i gladna. Fizički gladna. A posljedično onda manje unosim bilo kakve hrane. Druga je stvar ljudski mozak i okusi koje je memorirao.
fazan sa slatkim od luka i smokava
Zdravo i fino. Hehhhh. Ma mislim, nije neukusno. U konačnici ja to i pripremim na način da bude relativno ukusno, ali ……..fino?
Drek je fino! 🙁
Fino je kad se rumeni krumpirići uz PEČENJE zlate.
Fino je kad se tijesto valja u umaku od MESA.
Fino je kad se riža cakli uz pohance.
Fino je kad se masno zapeče, a još masnije cijedi korica BUREKA.
Fino je kad se ŠEĆER (RAFINIRANI), spoji na okrajcima pite ili savijače i zapeče pomiješan sa sokom voća.
Fina je 10 cm debela korica najlošijeg pjenastog bijelog kruha iz pekare ŽNJ kategorije utočana u sok od salate od paradajza ili pečenja ili mješavinu maslinovog ulja i češnjaka uz ribu sa gradela..
TO JE FINO!
Od ovog drugog se preživi i traži satisfakcija u tome da ćeš možda uspjeti ući u sve one silne kostimiće broj 38-40 koji siroti čame u ormaru. 🙁 I dok sam ja, vjerovale ili ne, od svega najviše sanjala tu vražju šnitu bezveznog bijelog kruha, koji u normalnim, svejedačkim okolnostima gotovo i ne konzumiram, Timni je najteže padao nedostatak slatkog, preciznije oni mousse, parfe i ganache čokoladni pripravci kojima smo obje sklone. Kompromis je napravljen na način da smo nakon mjesec dana i određenih rezultata ipak malo pokleknule, priuštile si neke stvari, poput kruha i pizze meni, a sladoleda i čokolade njoj, muža ne kontroliramo ;), zapele ovog časa u fazi stagnacije, ali generalno mislim da ćemo se još neko duže vrijeme ipak hraniti na način da izbjegavamo ugljikohidrate koliko god je to moguće, kao i kuhanje po zadatku i tematski, jer te to onda primorava da se više hranom uopće baviš, a baš mazohistice nismo. Uslijed svega toga i moje sistematsko zaobilaženje komentiranja.
Kliknem, vidim, padnem u apstinencijsku krizu, pa uteknem.
Zahvaljujem na razumijevanju. 🙂
Usput, da ne bi tko pomislio da se usprkos izostanku mojih tjednih biltena o stanju i količini baksuzluka koji nas prate, situacija smirila, nije.
Danas je muža tip dva puta udario autom na parkiralištu i zbrisao. Moj se toliko izbezumio da nije pogledao registraciju, očekujući da će čovjek stati, što ovaj nije, nego je opalio po gasu i nestao, a vikali su i drugi i mahali, ali niti su ga zaustavili, niti je itko zapisao registraciju, nekako pretpostavljajući da će to učiniti onaj drugi.
Očito je nedostajala ženska osoba u blizini koja u takvim situacijama bilježi minorne detalje poput brojeva na registracijskoj tablici.
Auto je srebrni AUDI, austrijskih registarskih oznaka (LINZ) ali ne znamo broj. Policija je napravila zapisnik i obavijestila granični prijelaz, ali dok su oni došli, ovaj je mogao tri puta napustiti zemlju.
Nekako ipak mislim da je to neki domaći sa stranom registracijom, pa ako slučajno negdje ugledate srebrni natučeni AUDI austrijskih registracija, zapišite, ne bilo vam zapovjeđeno.
fazan sa slatkim od crvenog luka i smokava
I konačno THE PRIČA.
Prošlogodišnji odmor, Vis, kojeg usput budi rečeno, uz svu ljubav prema Lijepoj našoj, vrlo vjerojatno ove godine nećemo vidjeti, jer lijepa naša ne voli nas, a trošak od gotovo 3.000,00 kn samo puta i trajekta za nas i auto na Vis i natrag, bez bivanja tamo, hvala, ali nemam.
Jučer smo pak imali priliku u izravnom prijenosu pratiti dopremanje lopine iz Austrije. Degutantno. Nije dosta da nas je sve popljačkao, nego ga još i dočekuju na sve strane i prenose to na svim mogućim programima.
A i ja se ne znam zaustaviti kad počnem.
Dakle Vis, sjećate se kupina?
Presunčali smo se dan ranije i odlučili ostati kod kuće. Popodne je mene već uhvatila dosada i odlučila sam da idemo brati kupine. Prije toga ćemo, jer otok je u pitanju, nabavka na veliko je samo “u Keruma” otići to obaviti, a onda u povratku u kupine, koje su ionako nekako po sredini otoka.
Vis vrvi fazanima. Konstanto vam pretrčavaju cestu, svaki čas vidite kojeg kako zamiče u vinogradima. Pri svakoj vožnji, mi u autu, u šali komentiramo kako bi bilo dobro da nam koji uleti za večeru. Jest, pazi što želiš, moglo bi ti se i ostvariti.
Nismo mi, časna riječ!
Auto prije nas ga je udario i produžio. Muž je stao, diže ga s ceste u namjeri da ga makne sa strane. U jednom trenutku mijenja smjer i kreće prema stražnjem dijelu auta. Klonuo je kaže, gotov je, evo, imamo večeru.
Jesi li ti normalan, ja nisam nikad čerupala kokoš, kaj ti je? – polako se počinjem uzrujavati. Pa nemre to biti neki problem. Pofuriš ga i očerupaš, uvjerava me on, sjeda u auto i mi nastavljamo s mrtvim fazanom u prtljažniku.
Zovem ja ipak mamu, kao da je i ona ne znam koliko peradi u životu klala i čerupala, ali za razliku od mene ipak jest, kaže, moraš mu dok je još topao prerezati grkljan da iscuri što više krvi.
Ma daj me nemoj!
Di da ga sad po cesti još i krepanog koljem? 🙁
Mislim si ja, lovci fazane ne love autom, love ih puškom i sačmom. I objese si ih onak’ o pas ili gdje već i tak’ ih nose doma. I koliko ja znam ništa im ne režu i ne bi ja rekla da se oni krvlju cijede po njima.
Nabrasmo mi kupina. Povratak kući. Vadi muž fazana, pokušao je u kadi s rezanjem grkljana da nešto krvi iscuri, ali naravno, za to je bilo prekasno.Ja grijem vodu.
Koliko topla/vruća voda? Koliko dugo?
čerupanje fazana
Za one koji ne znaju, mokro perje smrdi k’o kuga, miris se uvlači u nozdrve, imate osjećaj da vam se uvuklo u pore. Ljetne temperature toj aromi ne idu u prilog. Jesmo li previše namakali ili je voda bila prevruća, uglavnom kad smo krenuli čerupati, krenulo je i perje i koža. Očerupali smo ga doslovno.
fazan mariniranje
Kasnije sam pitala vlasnicu Konobe Pol murvu u Ženoj glavi, kod kojih uvijek kad smo na Visu svratimo na finu papicu, gdje sam pogriješila.Reče žena da je to tako normalno, da fazanu uvijek ode i koža kod čerupanja, ali meni se to iskustvo uopće nije svidjelo. Koristim Joker “zovi u pomoć internet”, tražim neki recept da fazana drugi dan pripremim, gotovo svaki navodi omatanje slaninom.
Pa sad, ako doista svakom ode kože, onda slanina definitivno ima svoju ulogu u cijeloj priči.
- fazan najmanje 1kg težine, poželjno i više
- 200 g mesnate slanine narezane na dugačke ploške
- grančica svježeg ružmarina
- sol
- limun narezan na ploške
- krumpir u količini po želji, narezan na ploške
- sol
- maslac, maslinovo ulje
- Fazana nasolite, u unutrašnjost mu stavite grančicu svježeg ružmarina i plošku limuna i ostavite preko noći u hladnjaku.
- Drugi dan ga obložite ploškama slanine, zavežite kuhinjskim koncem i zapecite sa svih strana na jako ugrijanoj mješavini maslaca i maslinovog ulja.
- Zatim fazana izvadite, a u masnoću koja je ostala uvaljajte krumpire narezane na ploške i posoljene, vratite fazana povrh krumpira, dodajte plošku limuna sa strane i pecite poklopljeno u pećnici na 200° C oko pola sata.
- Poslužite uz kakav slatkasti umak ili namaz poput slatkog od luka i smokava.
Tadeja says
July 26, 2011 at 18:16Ujna mi je s Korduna, rekoh kako je svijet mali još će ispasti da se možda zna s tvojima 🙂
Miki says
July 26, 2011 at 18:14U Topuskom. Moji su radili u toplicama.
Tadeja says
July 26, 2011 at 17:58@Miki, ako nije tajna, gdje na Kordunu?
Miki says
July 26, 2011 at 17:55Zaboravih ovde reći – tata je nekada davno bio lovac, dok smo živeli na Kordunu. Tada su oni, lovci, za sebe spremali divljač, ali ja se toga ni ne sećam. Ali odavno ništa takvo nije ubio, a verujem da ni neće… 🙂
Branka - byB says
July 23, 2011 at 12:26Odmah na početku – nedostajala si mi, zapravo T&T tim mi je nedostajao i veseli me da ste natrag !!
Recept, odličan ! Fazana nisam još probala, iskreno ne znam ni da li ću ubrzo, a bude li neka prilika sigurno ću ga pripremiti na ovaj način.
Što se dijete tiče, sve je kako si rekla, moja prijelomna godina kada su se kilice brže lijepile nego skidale bila je 38.-ma , i onda je pala odluka da stanem i vratim se na svoje, stala sam i osim što sam se vratila nakon 1-1,5 godinu pala sam još i ispod moje nekada redovne težine i evo i sada oko 1,5 do 2 nekako to održavam. To je super i paše mi ovako, ali nije bilo super prvih dana , to moram priznati, a poslije sam se već navikla na manje količine, ali svega. Znači, i slano i slatko i masno i,i, …., samo po malo. Baš kako kažeš, svaki organizam reagira drugačije i evo moj traži sve i dobije sve :)i držim se nekako.
Tebi želim da ustraješ i stigneš do tamo dokle želiš, odustaneš li opet će biti ok, na kraju, najvažnije je da smo dobro i da se dobro osjećamo !!
Žao mi je zbog peha sa autom i svaki put se razočaram kada čujem kako neki ljudi pobjegnu nakon što nešto takvo naprave, pa kakvi su to ljudi, uh.
I na kraju opet malo o fazanu, moram reći da mi toliko dobro izgleda da mi se čini da mi ne bi nedostajali ni korompiri , ni kruh, ….., ma odličan mi je ovako pripremljen fazan !
Maja says
July 23, 2011 at 05:46Nisam nikad jela fazana, ali mi svi rekoše da je fiiino meso. Ipak en bih imala hrabrosti ubit životinju, draže mi je dobit već očepurušanu 🙂
Tebe nema pa nema i onda nam se pojaviš sa ovom delicijom! Sivno 🙂
Tadeja says
July 22, 2011 at 09:37@Miki, pozdrav i tebi i hvala na praćenju i posjeti! 🙂
Nego, što se tiče svih vas djece lovaca, pa dobro gdje je sva ta silna divljač i recepti??!!! 🙂
Miki says
July 21, 2011 at 20:28Pozdrav dvojcu i od mene, novajlije… 🙂
Mada, vec dugo pratim vas blog i jaaakooo uzivam u vasim tekstovima! 🙂
Nas tata je lovac i sigurno smo jele fazana vise puta, ali nesto se nesacm sada. davno je to bilo. Ali miris osurenog perja jako dobro znamo. Cak i sada ponekad moramo pomagati tati u cerupanju kokoski… 🙁
Tadeja says
July 21, 2011 at 13:25Hvala vam svima. 🙂
Nisam ja bez razloga tajila dijelu, sad ćete me budnim okom pratiti, a ja volim proklizati! ;)))
Ne vjerujem da ću spremati baš dijetetska jela, ali ću pokušati objaviti barem prošlogodišnje zaostatke, kao što je i ovaj fazan. Ako to sad ne učinim, većina toga doista nikada neće ugledati svjetlo dana.
@Selmić :), neka si ti meni dobila tih deset, pa makar ja nikad svojih toliko ne skinula.
Nedostajala si, tek sad vidim koliko! 🙂
Knjiski Moljac says
July 20, 2011 at 20:26O, bas me je obradovao tvoj post. Procitala sam ga odmah, i bas me je zanimalo sta je razlog sto te nije bilo….i drago mi je da je djeta, a ne neto drugo. Inace sa istom se i ja sada mucim…i problem mi je kao i tebi hleb….ah sto ga volim!
Fazana nisam nikada jela al rado bih ga probala, narucito ovog sa slaninicom i ovim slatkim…
Roman Tales says
July 20, 2011 at 14:04Sjećam se čerupanja kokoši u Zagorju kod bake, i patki … ni one nisu posebno mirišale, tako da mogu misliti kako vam je to čerupanje donekle pokvarilo zadovoljstvo u jelu.
Želim ti uspjeha s dijetom, uvjerena sam da će biti uspješna jer je to obiteljska odluka. Odreći se brašna i šećera je više nego poželjno, ionako nije zdravo, a umjesto klasičnih kolača sasvim dobru zamjenu predstavlja sada svježe sezonsko voće.
Snježa says
July 20, 2011 at 13:19Oh, draga moja, uvijek mi je zadovoljstvo pročitati tvoje komenatare a možeš misliti koliko je čitati tvoje postove.Imam isti problem što se tiče metabolizma pa sam i ja jedno vrijeme zaobilazila ugljične hidrate u velikom luku. Dalo je to nekih plodova ali, za sada mi je dosta jer ostaću gola:) Ne smijem se i dalje ubijati njima ali si ponekada malo priuštim, naročito ako je to riža ručku, ponekada mali okrajak kolač, kao da krijem od same sebe:)
Fazan u slici i u receptu pravo uživanje… kako od svega uspiješ napraviti krasnu priču!
Prekrasno!!!
Neke spodobe neću ni spominjati kvare mi užitak!
Selma says
July 20, 2011 at 12:20Big smile 🙂 Već neko vrijeme imam problema sa komentarima na bloggeru, ne povezuje moj nalog sa mojim blogom, pa komentarišem kao Selma.
Ah…… potpuno mi odgovaraju tvoje FINE kombinacije., a naročito zlatno pečeni krumpirići uz fino pečeno meso ili ova od korice umočene u toč od pečenja, u sok od paradajza ili pak sa malo maslinova ulja, češnjakom i zrncem morske soli.
Ja sam prešla na proteinsku večeru i izbacila ugljikohidrate poslije 6 navečer, pa trebam vidjeti kako će to funkcionisati. Uz igrice sam nabacila 10 kilograma, što u mom slučaju i nije tako loše, ali više ne smijem. … Srećom, moja stara odjeća mi i dalje može, stoji mi dobro, pa se naprosto pitam kako li je visila na mom skeletu ranije.
Ono što sam davno opazila je da rapidno mršavim kada izbacim iz prehrane škrob, a paste, svježa peciva i rižu najviše volim. Pored mene mogu komotno proći desetine prekrasnih kolača, mogu se okretati janjci i volovi na ražnju, pustim da prođu i sočni bifteci, ali tijesto-jao majko! Tiijestu ne mogu odoljeti. A, inače, sam krvna grupa 0 i trebale bi mi odgovarati bjelančevine. Moja večera, mladi sir, dvije šnitice ementalera ili edamera, dvije šnitice šunke i šnitica pršuta, plus šolja kefira i milina jedna.
Fazanska priča je čista koma. Mislim da se ne bi mogla snaći da mi kakva kokoš tako uleti. Tebi svaka čast, izborila si se sa fazanom, što je ostao bez kože-ne znam šta da kažem, ako je to pravilo, onda je tako i moralo biti. Iskreno ja ne znam šta bi uradila sa iznutricama, ako bi kako i uspjela sa čerupanjem. Za smrad od mokrog perja sam čula i ranije, a moj kolega koji je u ratu čistio kokošinjce i svinjce na Ilidži (bio je zarobljenik u radnom vodu) kaže da kokoši smrde gore od svinja.
Recept mi se dopada, a spremljeno jelo izgleda stvarno fino. Slatko od luka volim i koristim ga kao dodatak hamburgerima, a tvoja ideja sa smokvama (koje također volim) mi se čini izvrsnom.
P.S. Meni se također čini degutantnim izravni prijenos dolaska Sanadera u zatvor, ali me na izvjestan način zabavlja ta sapunica. Čekajmo razvoj događaja.
Vama dvjema želim sreću sa dijetom, bez yo-yo efekata. Za Timnu, ti najbolje znaš, samo bez pretjerivanja. I još da se osvrnem na onu o visini i debljini, lično su mi slađe i ljepše mi izgledaju malene bucmaste žene, one poput loptica, nego one visoke i krupne koje mi izgledaju poput ormara. Kada stanem pored neke visoke i krupne, sama sebi izgledam ko mrva i imam neki neprijatan osjećaj.
Tamara says
July 20, 2011 at 11:39ajme koja divan priča, urla sam od smjeha, to je bila prava avantura.
jako me zanima taj recept, jel bio suh i žilav?? moji uzgajaju fazane i obično radimo šugo, budući da je meso dosta tvrdo i žilavo!!
rado ću isprobati ovaj tvoj način!!!
to je sve bilo naravno prije ove dijete o kojoj govoriš????
Ana says
July 20, 2011 at 11:10Dobrodosla nazad:)
Uh, dijeta…Nemam ti tu nista utesno reci, osim da probusis kasiku. Ja sam dete nutricioniste, znam sta pricam 😀
Fazana nikad nisam jela, a posebno cerupala. Cak i cerecenje pileta iz radnje prepustam dragom. Da, licemerno, s’obzirom koliko volim da pojedem dobro spremeljnu piletinu 🙂
Lepo izgleda sve na tanjiru, a sa ovim slatkim od luka me ubiste ovih dana. Ozbiljno razmisljam da ga spremim.
Pozdrav i nemoj opet da te dugo nema, slobodno spremaj ti nama i neka dijetetska jela, samo ih zacini sa dobrom pricom, kako inace umes:)
Lilly... says
July 20, 2011 at 08:07Hahahaha, obožavam tvoje postove! 😀 Ja gadljiva nisam, dapače, s lovcem u kući kod nas je fazan često na jelovniku, a da perje smrdi… E bogme, nema epiteta kojima bi se to moglo opisat. I, da, visi na rancu dok se obave sve te lovačke dužnosti pa se dođe doma, tako da to za puštanje krvi nemam pojma… nisam čula (trebala bi pitat ovu stariju ženskadiju doma) :))
A spremila si ga… ma da je svjestan uopće mu ne bi bilo žao što je zgažen!! 😀
What's for dessert? says
July 20, 2011 at 07:12Nikako se one slasne slike ne slažu s pričom o dijeti. Slinim na hrskavu pancetu!
Svaka čast svima koji se uspiju držati onih dijeta koje propisuju što jesti za svaki obrok. Mene bi to izludilo. Jedem što mi se u tom trenutku jede, ali ako zapustim fizičku aktivnost, kilogrami viška jako vole moje bokove.
Priča o fazanu, što reći? Nama su sada neki dijelovi dok čitamo tvoj post i smiješni, ali da se nađemo u istoj situaciji, ne bi nam bilo smiješno. Znam kako smrdi pofurena kokoš i mislim da ne postoji gori miris od toga.
Κάθαρσις says
July 20, 2011 at 07:06Posve suosjećam jer kile ne idu, pa ne idu dolje. Kada sam bila Jeleninih godina, sve je išlo dolje k’o po loju. Ali, s godinama se metabolizam usporava i koliko god jedeš manje, ne ide. Ove tvoje slikice mogu gledati do esvijesti, dapače, trebala bih ih priljepiti na frižider i sigurno bih ga manje otvarala. Čim poomislim na pernato, zaista mi dođe blaga mućnina. Ostali sastojci koje si uslikala prekrasno su primamljivi, ali zajedno u krevetu s fazanom???
Rea says
July 20, 2011 at 06:48Draga Tadeja, bravo. Svaka ti čast. Molim te, ne odustaj sada, pa kao što se obično događa, bacimo trud ‘u more’.
Uživala sam čitati ovaj post, a i gledati slike, bogme…sa vr še ne!!!!!!
Ljeto koje obiluje povrćem, pretvori u maštovite salate i jesen dočekaj u kostimićima iz ormara, živahna, zadovoljna, nasmijana!!!!!!
Podržavam te zdušno!
Vladuška says
July 20, 2011 at 06:23No, znova ena zgodba ob kateri se človek mora nasmejati, ker sem si zelo živo predstavljala te vaše dogodke s fazanom :)))) Fotke ponovno fantastične in bi si kar vzela kak košček iz njih. Verjamem pa, da tole s perjem ni bilo prijetno.
Si kar mislim, da je težko ob vsej taki krasni hrani držati kilograme, tako vsa čast, da sta se uspeli rešit nekaj kilogramov.
J e l e n a says
July 20, 2011 at 05:40E baš si me nasmejala. Eto vidiš ludi su različiti i svako ima neki svoj sistem. Ja sam od novembra do marta bila na striktnoj zdravoj ishrani i skinula 10kg, a sve do sad i dalje se zdravo hranim, skinula sam još 2kg lagano uz to da se lepo zasladim povremeno. Meni nije bio problem listati blogove, čitati i spremati sva ona peciva, čak mi je to i pomagalo da se virtuelno nahranim. Prvih mesec dana treba se striktno držati djete a meni se kasnije pokazalo da jednom nedeljno čovek mora lepo da pojede jedan obrok, što sm uglavnom komponovala sa posetama i odlascima prijateljima i tada mi se metabolizam ubrzavao i gubio na težini. Stvar je dugih staza, a ne kratkoročno. Ja i dalje jedem ražane pahuljice, med, cimet i mleko za doručak. Sport izbegavam u širokom luku, a toplo ga preporučujem.
Tata je lovac, ali nešto ne ide u lov već duže vreme, jednom do dva puta godišnje, a fazani su nam se popeli na glavu. Ja ga uvek pretvorim u paštetu, a idealan je sa suvim šljivama i onom malo masnijom slaninom sečenom na deblje šnite.
Meni dođe loše kad se npr. kokošija supa kuva sa nogicama, loše mi je od mirisa, pa mogu samo zamisliti miris perja. Tata to očerupa, ali nešto mislim da ga ne šuri. Moram pitati.