Dignite ruke svi koji ste me ikad imali prilike čuti kako izjavljujem da ne volim ljubičastu, lila i njima srodne boje. I da sam još kao bonus tome dodala da mi u sebi sadrže nešto …. hmmm …. terminalno.
pinca-sirnica
Da, toga sam se i bojala. Ima vas. Kad izjavljujem očito vodim računa o tome da me se jasno i glasno čuje. 🙂
pinca-sirnica
No, ne bi to bilo tako strašno, niti djelovalo da skačem sama sebi u usta da ja nisam odlučila, usprkos svim vašim ovogodišnjim pincama, objaviti konačno i svoj recept za pincu, istina, prošlogodišnju.
Radila sam je prošle godine za uskršnji vikend na gruntu, a kad smo se vratili, objavila sam Snježin vijenac , temu tadašnjih kuvarijacija i pinca je pala u zaborav.
A kako kod mene vozovi iliti vlakovi mahnito prolaze, a postovi ostaju u arhivi, da se ne uruši i stanica, sve skupa sa šefom, odlučila sam konačno izvući je na svjetlo interneta, taman bila milijunta koju ste ove godine vidjeli.
I u tom naumu krenula u svoju arhivu. Kad tamo, pinca ili sirnica, ali i ljubičasta jaja i lila mašna.
pinca
Gledam, ne vjerujem, teško da mi je netko podmetnuo.
Što ti bi ženo? 🙂 Ljubičastu koju ne voliš i kažeš da je terminalna upotrijebiš kao dekoraciju u postu za pincu, koja se pak radi za Uskrs, čije je značenje, vjerovala ti u njega ili ne, sasvim oprečno terminalnom. I dok sam se pitala zašto i listala pritom fotke, odgovor se ukazao u svoj svojoj ljepoti! ZATO! 🙂
tulipani
Prošle smo godine Uskrs proveli na gruntu. Pred kućom nas je dočekala visoka trava i u njoj još poneka narcisa, ali zvijezde okućnice su bili tulipani. U svim bojama, najviše su se isticali ljubičasti i bijelo-lila šatirani. Ove ljubičaste u pravilu deklariraju kao crne, ali zapravo ispadnu tamno bordo/ljubičasti.
Prizor upravo onako savršen kako ga samo priroda zna stvoriti. Više nego dovoljan da me natjera da u pogledu ljubičaste napravim iznimku i upotrijebim je kao boju za dekoraciju, usprkos svim objedama izgovorenim na njen račun.
pinca-sirnica
Kako su se sva uskršnja nakuhavanja prošle godine događala na vikendici, tako su sa mnom na taj produženi vikend, uz pincu koja se putem dizala u posudi, krenule i sve moguće boje za jaja, raznobojne mašne, kuhinjske krpe i stolnjaci, koke i pijetlovi, sa ciljem da spremna dočekam prirodu i njezina iznenađenja u pogledu boja koje mi je pripremila.
A iznenadila me u punom smislu riječi, dočekavši me u ljubičastom! 🙂
Zbog šarenih paprika u vijencu za kuvarijacije, taj post je dobio zelena, žuta i crvena jaja, uz crvene tulipane i bubamaru, a pincu je dopala ljubičasta.
crni tulipani
I ma koliko me ponovni pogled na prošlogodišnje tulipane na svoj način razveselio i potvrdio da se isplati svo moje silno škljocanje fotoaparatom kad sam tamo, pokazao je jednako tako da svako zašto, doista ima svoje zato.
Jer tulipani, iako nedvojbeno iznimno lijepi, takvi ljubičasti, ipak su procvali bojom koja, kako god okrenem kod mene na kraju završi vezana uz neku tugu. Post nije objavljen prošle godine, dočekao je ovu, a ove nam godine matematika neumoljivo, još uvijek nije dopustila, da odemo na grunt. Porez na dohodak je otišao gore, kao i PDV i benzin, što je plaću učinilo manjom, a kredit i švicarci su još uvijek aktualni, računica nemilosrdno pokazuje da put do grunta i natrag pojede benzina koliko mi +/- treba za tjedan dana vožnje na posao, grunt gubi bitku, a ja nikad neću saznati kako je ove godine izgledalo proljeće u našoj okućnici i koje su boje ovog proljeća u modi.
tulipani
A dok sastavljam ovaj post i u stanu je apsolutni mir, moji su gledajući nešto na TV-u, pozaspali, uključujući i naše dvije najdraže štetočine, agresivno mi se nameće misao, kako malo što tako volim i uživam u tome, kao što je to neradni ponedjeljak.
U subotu još pospremaš ili kupuješ, ako nisi stigao ranije. U nedjelju u pravilu nakuhavaš, primaš ili odlaziš u goste. Tek ponedjeljak, treći dan u nizu, donosi mir i doslovan odmor, pogotovo ako si žensko.
I silno bih voljela da neki od onih, pogotovo TV novinara, koji ne znaju o čemu bi pisali, odnosno pričali, pa početkom svake godine, a i povodom svakog idućeg praznika i blagdana u godini, krenu pobrojavati neradne dane, spajanja, navodne gubitke u proizvodnji kao direktne posljedice toga, pritom zaustavljajući ljude po ulici i pitajući ih što misle o tome, jednom napiknu i zaustave i mene, pa da im, uz već maloprije izraženo mišljenje o odabiru teme, kažem i što mislim o tim navodnim neradnim danima.
Praznici i blagdani su propisani zakonom. TOČKA.
Spajanja se oduzimaju od godišnjih odmora, koji su propisani zakonom i na koje imamo pravo. TOČKA.
Hoću li ja svoj godišnji iskoristiti dana X ili Y, a to ne utječe na proizvodnju, nebitno je.
Procesi i rad koji zahtijevaju neprestanu prisutnost nekoga, ionako ne podliježu nedjeljama, blagdanima i spajanjima.
Ne, nemamo ništa više praznika, niti blagdana nego što ih imaju drugi i ne, ne spajamo samo mi, spajaju i drugi i jedva to čekaju.
I prestanite mljeti gluposti i za potvrdu istih tražiti izjave od udruge poslodavaca, čiji će vam predstavnici izraziti očaj radi enormnih gubitaka koje imaju jer ste vi dan ili dva svojeg godišnjeg odmora, iskoristili danas, a ne za tri mjeseca, umjesto nikad, kad bi oni to najradije.
tulipan
Uskrs možda nije najbolji primjer za ovu temu, jer ne mogu taj neradni, Uskrsni ponedjeljak nikud izmjestiti, kad je već o ponedjeljku riječ, ali uvjerena sam da nije riječ baš o ponedjeljku, da bi mu već pronašli zamjerku i da bi bio višak.
Jer praznici, blagdani i godišni odmori su problem. Njihov višak.
Manjak tvornica, radnih mjesta, izostanak plaća, koperfildsko isparavanje društvene imovine svih ovih dvadeset godina nema s tim nikakve veze. Problem je što imamo previše praznika i blagdana, previše godišnjih odmora i previše spajamo. Srećom imamo novinare da nas na to redovito upozoravaju.
pinca-sirnica
I kad je već o TV novinarima riječ, to što manje više svaka TV kuća tri ljetna mjeseca vrti reprize, to nije spajanje. To je ljetna shema. Ali, budući me takva razmišljanja čine ne samo tužnom, nego i prilično ljutitom, a ako se ovako nastavi, za što je vjerojatnost poprilična, ionako ih nećete uspjeti izbjeći u nekom od slijedećih postova, sad ću se zaustaviti i vratiti se pinci, svjetlijim tonovima i laganijim notama.
pinca-sirnica
I Sretan vam Uskrs! Ovaj put nisam baš jako zakasnila. 🙂
A za pincu kako sam je ja pripremila, na radost mog muža koji je najskloniji kojekakvim verzijama slatkih kruhova, će vam trebati :
Pinca-Sirnica
Ingredients
- 1 kg namjenskog brašna za dizana tijesta
- 1 svježi kvasac 40g
- 500 ml mlijeka
- 6 žumanjaka
- 200 g maslaca
- 200 g šećera
- 1 vanili šećer
- naribana korica limuna
- 50 ml ružine rakije
- šećer u kockama
Instructions
- U mlako mlijeko dodajte žlicu šećera, pa u njemu otopite kvasac.
- Ulijte ga u sredinu koju ste načinili u posudi u koju ste prosijali brašno.
- Kad naraste, dodajte ostatak mlakog mlijeka, lagano razmućene žumanjke, otopljen maslac, šećer, limunovu koricu i rakiju ruža, pa zamijesite čvrsto tijesto glatke površine.
- Ostavite da se diže nekoliko sati, ali najbolje preko noći. Ja sam svoje zamijesila popodne prije odlaska i u posudi je odnijela na grunt, gdje se dizalo do drugog dana.
- Dignuto tijesto premjesite, pa podijelite u tri dijela, formirajte kugle, stavite na pleh prekrivenim papirom za pečenje i ostavite da ponovo naraste.
- Pećnicu ugrijte na maksimum, no nakon što stavite pince temperaturu smanjite na 180° C.
- Dignute pince zarežite na trećine, premažite žumanjkom i pospite krupno izmrvljenim kockama šećera, pa pecite 30-ak minuta na 180° C.
Nikad nisam probala pincu, ali volim testa, pa se mozda i odlucim da probam. Fotke su predivne, obozavam lale svih boja, a ove izgledaju gotovo nestvarno.
pinca je prelijepa a tulipani su fenomenalni! tako lijepe njezne slikice, boje pasu, ako se mene pita – savrseno :). nisam ove godine radila pincu ali sam se za slijedecu godinu uspjela inspirirati brojnim pincama kolegica blogerica :))
Pinca je zaista divna, ali mene su tulipani posebno odusevili! Posto smo se mi pre dve godine uselili u kucu, moj vrt tek raste i za sada imam samo 15ak tulipana… Ali, bice ih jos… 🙂
Mi u BiH zaista nemamo toliko neradnih dana . Pored međunarodnih praznika Nove godine i Prvog maja, koji se slave dva dana imamo i dva državna 1.mart i 25. novembar. Za vjerske praznike imamo ukupno dva dana. Tu se nalazi najbolja zvrčka… Za Bajram u firmama nema 90% ili još više ljudi, pa onda katolici i pravoslavni koji dođu uopšte ne znaju šta da rade. Oni također imaju svoja dva dana i koriste jedan dan za božiće i jedan za Uskrs/Vaskrs (ponedjeljak). U BiH znači imamo ukupno 8 neradnih dana.
Čini mi se da vi ipak imate dosta dana za vjerske praznike. Npr. to Tijelovo….Mislim da mnogi ljudi nemaju pojma o tom prazniku, a mnogi prije nego je postao neradni dan nisu ni čuli za njega. Meni se desilo da sam jedne godine za Tijelovo bila u Neumu i imala želju da skoknem do Dubrovnika, ali sam odustala zbog praznika. Naredne godine za Tijelovo sam bila u Zagrebu, pa mi je propao dan za šoping.
Što se tiče toga šta se i koliko gubi plaćenim neradnim danima to je baš priča bez osnova. Zanima me ko je napravio tu studiju i šta konkretno ona pokazuje. Spajanje praznika i vikenda je O.K, jer se koriste dani od odmora i stvarno ne vidim da bi tu neko trebao praviti bilo kakvo pitanje. Vjerovatno, kada bi sve sabrali godišnje i praznike imamo isti broj neradnih dana, ali su kod vas bolje raspoređeni.
Imala sam osjećaj da vam je taj grunt u neposrednoj blizini Zagreba i da praktično svaki vikend možete tamo provesti, ali sad vidim da i neje tako….Šteta jer vam je grunt predivan i cvijeće i voćnjak, parvo mjesto za uživanje i relaksaciju uz rad.
Ja nisam ljubitalj slatkih kruščića i peciva, ali bi taj šećer rado pokupila.
I ja sam razmišljala da ove godine ne odemo na Rab jer trajekt je preskup a i benzin je otišao u nebo ,ali su prvo klinci otišli s katamaranom kod bake onda i ja kao kraljica zamislia sama u autu a muž zadnji u subotu hvatao katamaran da stigne na vrijeme (radna subota)ali ovo je ipak neprocjenjivo kad smo svi skupa a do godina će zaista biti pitanje hoćemo si tom moći priuštiti,jer kako je moj muž rekao jučr imaš osjećaj da sve više radimo a imamo sve manje…
Pincu obožavam.
Koje lijepo cvijeće…baš mi je žao što ovog proljeća ne možeš znati koje su boje njihove haljinice :((
A za stanje u našoj državi…meni je svega preko glave.Od kada znam za sebe samo pričaju bit će bolje,poslije ovoga,poslije onoga,ovi izbori,oni izbori…I uvijek je isto.Shvatila sam da nam nikada neće biti bolje,da će nam uvijek biti tako kako nam je jer smo mi jenostavno takav narod…o kome bi se dalo puuuno toga reći!
Evo sad i ja skačem sebi u usta. Nedavno sam na blogu izjavila kako mi je proljetno cvijeće najdraže u onim starinskim bojama te tako doma imamo crvene i žute tulipane (te njihov mix nastao oprašivanjem). Kad sam ugledala onaj nježni bijeli tulipan sa lilastim rubovima sve što si mislim je “želim imati takve tulipane u vrtu!!” Prekrasan je!
Pogača je isto super, jako volim slatki kruh. Fotke su prekrasne!
Sjajan post, prekrasne slike, a pinca je super!
Ja mislim da bi trebali izglasati da svaki vikend treba trajati 3 dana jer se potpuno slažem, tek je taj treći dan onaj pravi odmor 🙂
Prekrasne fotografije 🙂 meni su ovi ljubičasti tulipani najdraži 🙂 ali isto kao i ti nisam ljubitelj ljubičaste boje. Sretan Uskrs cijeloj obitelji 😉
Srećni praznici draga Tadeja!
Uživala sam u tekstu i u slikama.
Obožavam tvoje postove,ova kombinacija ljubičaste i pince izgleda vjeruj mi savršeno,iako i ja nisam baš pretjerani ljubitelj ljubičaste,ali ovi tamno-bordo-ljubičasti tulipani krase i moj vrt i uživam u njima:)svako dobro tebi i tvojoj obitelji!
Obožujem tulipane in tvoje fotografije so naravnost čudovite, prikazala si jih v vsej njihovi lepoti. Kar se barv tiče, sem se sama že sprijaznila, da se tudi gede tega spreminjam in če včasih prav tako nisem prenesla teh istih barv, imam zdaj par kosov oblačil v tej isti 🙂 Kaj čemo 🙂 Upam, da si bote lahko vseeno vsaj nekajkrat privoščili vaš vikend in uživali v naravi, ki ga obkroža.
Pinca za 10!…Fotke prekrasne
Baš kao tvoj muž i ja bih se jako obradovala da mi neko napravi ovakvu pincu:) Sretni uskršnji praznici tebi i tvojima!
Svaka ti je na mjestu! A, znaš ti to! Ma, znaju i oni (mislim na novinare) ali, ne pišu oni što bi željeli nego što im narede! Sve je otišlo k vragu, pa i slobodno ili kakvo god hoćeš novinarstvo. Prodane duše, za reklame, politiku, gazde,… Najbolje bi ih bilo ignorirati… Ali, teško…. Pada mi na pamet ona:”stoka sitnog zuba”… da ne čuju… jer ništa ne može povrijediti kao okrutna istina.
A o pinci znaš šta bih ja rekla: meni paše ali, ovim mojim tu nešto fali: ni kolač ni kruh rekao bi mm.
Slike božanstvene i sva sreća di ti toliko štrokaš tim svojim fotićem pa evo i mi uživamo u tvojim prošlogodišnjim tulipanima!
Čestitke i želje dobre i tebi, draga T! Utkala si u pričicu neku mekotu, tugicu, zabrinutost, sjetu u sve ovo divno, pa sam se malo rastužila… Šaljem ti zagrljaj!
Super mi je tamno cvijece (cak i crni tulipani su mi divni), ali moram reci da mi nikada nije palo na pamet da izmrvim kocku secera (mozda zato sto nikada ni nemamo ‘kocku’) dok nisam imala gdje kupiti tzv. Hagelzucker :)) hvala na ideji!
Pinca ti je krasna, a ja ti moram reć da nikad nisam vidjela ljubičaste tulipane 😀
I još ti moram reć da mi je ljubičasta jedna od najdražih boja. Seže to još daleko, kad sam klinka bila jedno vrijeme sam na sebe oblačila samo ljubičasto. Sav moj ormar bio je u ljubičastom. Ni danas nisam sigurna kako su mi roditelji to dozvolili, ali možemo zamisliti kako je izgledalo 😀