Morati ću pronaći nekakav efikasniji način autocenzure.
Salata u staklenci
Ili barem nešto što će me spriječiti u gledanju informativnih programa, poljoprivrednih emisija, čitanju vijesti na internetu. Nakupim se žuči i onda je svaki put istresem vama.
Ovaj put sam to istresanje imala namjeru potpuno izostaviti i umjesto toga se pozabavati utrpavanjem jaja i šunkice još uvijek preostalih u hladnjaku nakon uskršnje trpeze,u staklenku, u formi salate, koju onda možete ponijeti i kao ručak na posao, ali, prije negoli sam sinoć sjela pregledati fotografije te iste salate napravljene pred neki dan i napisati post, odslušala sam i vijesti.
Uskrs 2012.
Ne postoji više niti jedna slobodna ladica u mojoj glavi u koju bih mogla potrpati sve gadarije kojih smo dnevno svjedoci i tamo ih procesuirati na način da mi ne naškode. Toliko se uzrujam, da nakon toga nisam u stanju ništa suvislo napisati i iz mene jednostavno sijeva.
Defiliranje fašista, neonacista i desničara svih profila u sinoćnjim i današnjim vijestima mi je bila doista, doista, točka na I.
A da sve dodatno začinim, nakon TV vijesti, odlučila sam konačno preletjeti i online tiskovine sortirane u readeru.
Svjesno sam pritom zaobišla kapitalizam, fašizam, pedofiliju, liječnički nemar i sve ostale grozote koje sam već čula i odlučila kliknuti na nešto što je djelovalo obećavajuće optimistično.
Salata u staklenci
I pročitala to. Jednom. Pa još jednom. I još jednom. Nikako nisam mogla odlučiti što o tome mislim. I je li moja prva misao o tome da je to užasno nakaradno, ispravna.
A članak je govorio o još jednom poduzetničkom projektu.Posljednji vrlo kreativan i domoljuban za kojeg sam čula je onaj Todorićev o ulaganju enormnih novaca u samouslužne benzinske postaje. Nek’ mi zamjeri tko hoće, ali meni je to zločin. Posjeduje pola Hrvatske doslovno i preneseno i ne nađe za shodno uložiti novce i/ili dići kredite nizašta drugo nego za samouslužne benzinske postaje u i na kojima će raditi jedva i ako, dva i pol čovjeka koje će plaćati vjerojatno jednako velikodušno kao i sve svoje zaposlenike. Sve to čini u trenutku kad benzin poskupljuje na dnevnoj bazi, a zemlja grca od nezaposlenosti. Ako on nije našao za shodno uložiti novac u ovoj zemlji u bilo što drugo što bi makar i jedan promil pomaklo stvari s mrtve točke, što očekivati da naprave mali ljudi, koje se svako toliko proziva da sami sebi ne žele pomoći i optužuje za bezidejnost i inertnost.
Ali vratimo se na spomenuti članak.
Osnovna ideja je, čitam dalje, izgradnja bioplinskih postrojenja, što uključuje zapošljavanje 40-tak ljudi, zbrinjavanje organskog i bio otpada, proizvodnju ekognojiva, a kao nusproizvod svega toga dobivala bi se toplinska energija.
I tu je sad kvaka. Osim što je šteta, u čemu se apsolutno slažem, da se ta energija ne iskoristi, takvo nam rasipanje, nakon što u nju uđemo, neće dozvoliti niti EU, pa treba smisliti što s tom energijom. A kao najpametnija i najizglednija se izdvojila ideja o ribogojilištu.
Nijemci to navodno već rade, pa bi uskoro mogli i Međimurci.
Do ovog trenutka sve, više nego savršeno štima. Meni osmijeh od uha od uha. Konačno netko i nešto konkretno. Maksimalna iskorištenost, ekološki, savršeno zatvoren krug.
A onda sam pročitala da oni namjeravaju uzgajati morsku ribu!
Usred Međimurja.
Salata u staklenci
Možda sam zaostala i konzervativna, ali ako se čime kurčimo, oprostili vi meni na izrazu ili ne, to je more, koje smo napiknuli k’o ćorava kokoš, izvrnuli se u kiflu samo da što više obale dohvatimo, pobrojali mu svih 1000 i sitno otoka i otočića i poslali razglednice i plakate o tome u svijet i što jest, držim da mu nema ravna, ali od sveg tog jadranskog bogatstva mi ćemo jesti međimurske skuše.
Pa da mi to naprave Bosanci, nakon što bismo par dana od toga svi radili sprdnju, imalo bi neke logike, nemaju more nego onu šačicu Neuma.
Pa recimo i Srbi, ionako smo im prodali negdje u Srbiju komiško postrojenje Neptuna za preradu srdela, da oni odluče tome pridružiti i bazenčić za uzgoj tih srdela i to bih shvatila. Što da ribe dovlače izdaleka kad već imaju tvornicu u dvorištu 🙂 .
Čak bih i Slovence shvatila. Zajebavamo s Piranskim zaljevom i ribolovnim pojasom i koliko je čije, pa da onak’ prčni kakvi već jesu, iz inata odluče tam’ negdje pod Alpama gajiti orade, ali pobogu, mi da na kontinentu uzgajamo morsku ribu?!
Jasno mi je da se ljudi sad već hvataju svega i svačega, što iz očaja, što iz pomodarstva, ali neka mi Međimurci oproste, ja te ribe ne bum jela.
I nadam se da će ipak u međuvremenu smisliti nešto prirodnije čemu im ta toplinska energija koju proizvedu može korisiti osim za ribogojilište morske ribe.
Salata u staklenci
I jel’ vama sada jasno zašto meni uvijek treba vječnost da napišem post?
Jer, prvo onako narodski, da ne kažem uličarski, istresem u originalu iz sebe 😉 a nakon toga se autocenzuriram. Ali i to nedovoljno, pa sam u potrazi za efikasnijim načinom.
Iznervirana svime u pokušaju da sastavim post, pobrala sam se sinoć na spavanje, s idejom kako ću to dovršiti sutra, nakon što obavim kupnju i financijske transakcije prebacivanja iz šupljeg u prazno.
Što sam i učinila, zatim skuhala ručak i konačno sjela sve privesti kraju.
Salata u staklenci
A onda me nazvala mama.
I izvjestila da se upravo vratila s Trga. S antifašističkog prosvjeda. Na koji je otišla sa svih svojih 76 godina, 150 cm, skelom u kičmi i štakom pod rukom. Čime me još i posramila, jer ja za to nisam našla vremena. A kao i uvijek kad je riječ o takvim njenim izlascima, tako me i sad o tome informirala post festum, znajući da bih je da je to spomenula ranije pokušala spriječiti.
Kad je prosvjedovala za povratak imena Trga žrtava fašizma dobila je s pendrekom po glavi.
Ali mi je ujedno ulila i nadu, rekavši da na prosvjedu nisu bili samo takvi kao ona, stari i sa štakama, da je bilo puno mladih, da je s nekima razgovarala i znam koliko joj to znači. Smanjuje osjećaj krivnje da su kao generacija dozvolili da se pretvorimo u ovo što smo sad i budi nadu da ipak nakon što oni odu, ostaje netko tko misli, osjeća i djeluje ispravno.
Salata u staklenci
Kad svemu tome pridružite posljedice petka 13., kojih se još uvijek pokušavam riješiti, ne second hand, nego najmanje third or four hand kompjuter na poslu na kojem radim, kojemu za svako otvaranje filea ili pospremanje istog treba i po pola minute, padanje interneta uslijed čega izgubite vezu s printerom kojem već tjedan dana šejkate toner, jer je na izdisaju, a novog nema, pa printa samo lijevo i desno od centra, doista zaslužujemo svi zajedno konačno probati tu salatu kojom sam ja tog petka trinaestog napravila pauzu.
Meni izlazak na pauzu i nije neki doživljaj jer smo smješteni “jak nemocnice na kraji mesta” i do prvog dućana mi treba suhe hrane za po putu.
A za salatu koju vam predlažem nećete baš đoletovski slagati red slanine, red šunke, ali vrlo blizu! 🙂
Salata u staklenci
Viđala sam naravno, dosad razne vrste slatkiša, krema i kolača utrpane u staklenke, što mi kao ideja za ambalažu i jednostavniji transport slastica, a prvenstveno kao poklon, odlično funkcionira, ali kako mi slatko za ručak baš i nije privlačno, tako se time nisam pretjerano bavila, dok nisam ugledala tako upakiranu salatu!
I mislim da sam konačno pronašla način na koji ću si trasnportirati ručak sve u jednom, od kuće. 🙂 Ako ne baš uvijek, svakako ću to pokušati što češće, a kako koju ručak-salatu složim, izvjestiti ću o tome i vas.
salata u staklenci
Ova je prilično na tragu salatice koju sam vam već predstavila, izmjene su uvjetovane dobom godine i već spomenutim uskršnjim ostacima.
salata u staklenci
Ja običavam na posao ponijeti i domaći zeleni čaj u termosici, kojoj je doduše zadatak očuvati ga hladnog, a ne toplog, ali meni takav prija, a izvanredno prija i uz ovu salatu.
salata u staklenci
- 5 manjih šampinjona, očišćenih, ostavljenih u cijelom ili narezanih na četvrtine
- 1 tvrdo kuhano jaje
- 2-3 rotkvice
- šnita šunke narezana na kockice
- šnita sira narezana na kockice
- šaka vrlo mladog špinata
- 2 cherry rajčice po želji
- sol, papar, ulje, ocat, sitno sjeckani peršin
- češnjak opcionalno
- Na dno tegle stavite očišćene i po potrebi na manje komade narezane šampinjone, a na njih na kriške ili ploške narezano tvrdo kuhano jaje.
- Pripremite preljev za salatu od soli, papra, ulja, octa, sitno sjeckanog peršina i po želji češnjaka i prelijte preko jaja, tako da se od preljeva dijelom rastopljeni žumanjak cijedi po gljivama i da se gljive na neki način mariniraju u tom soku.
- Zatim dodajte red rotkvica narezanih na ploške ili kriške, red na kockice narezane šunke, red kockica sira i završite s listovima svježeg mladog špinata.
- Po želji dodajte i cherry rajčice, zatvorite teglu i ostavite da prenoći u hladnjaku.
- Važno je da preljev ni na koji način ne dotakne špinat i tako ga “skuha”.
- Prije nego odlučite salatu pojesti, ostavite je desetak minuta okrenutu naopako da se preljev izlije i po ostalim sastojcima salate, pa je, ako vam je praktičnije premjestite u kakvu zdjelicu ili jedite izravno iz teglice.
Tadeja says
April 25, 2012 at 10:14Hvala Suzo, na komentaru i na praćenju! 🙂
Veliki pozdrav!
Anonymous says
April 20, 2012 at 17:14Draga Tadeja, svaka ti je na mestu….Svaka cast tvojoj mami na volji da pokusa nesto da promeni. Zao mi je samo sto se ti toliko zderes, a pritom nemas nikakav uticaj na svo ovo sr… A opet, kako da se ne zderemo pobogu ljudi, pa zivoti su nam u pitanju. I nasi i nase dece…
suza
Tadeja says
April 19, 2012 at 08:40I svima drugima, još jednom hvala! 🙂
Knjiški Moljac says
April 18, 2012 at 19:39Kada sam kliknula na mama-link nasmejala sam se od srca, kako nisam skoro.
Moram da se složim sa Majom. Nema svrhe uludo trošiti živce i vreme na politiku i vesti, osim ako nemaš dobar plan kako da utičeš na stvari koje se dogadjaju na tim poljima….Ne gledam vesti, niti čitam novine jer ne mogu da se nerviram i zbog toga….bojim svoj svet svojim bojama koliko god mogu. Ali bih se svakako pridružila tvojoj mami na antifašističkom skupu…to nešto znači, bar po nekim mojim merilima.
Salata odlična, i sa nestrpljenjem čekam još recepata na tu temu, baš sam nešto u fazi takvih jela…
Tadeja says
April 19, 2012 at 08:40Hvala :),ali moram priznati da nism shvatila što te točno tako nasmijalo na mama-linku??!
Petra Kranjica says
April 17, 2012 at 13:58Salata u staklenci je super ideja. A što se tiće vijesti; u zadnje vrijeme izbjegavam čitati novine i gledati vijesti samo da se nepotrebno ne uzrujavam.
mignonne says
April 17, 2012 at 05:06Tvoje fotke me uvek inspirisu, nisam mogla da ne primetim predivnu staklenu kuglu koja je posluzila kao vazna za lale i uskrsnja jaja, sa slojevima zemlje i rafije, skroz cool… bas kao i slojevita salata u teglici sa simpaticnim poklopcicem i salvetom na tufnice.:)) Nemoj se toliko sekirati, vesti na netu samo preletim jer toliko je lepsih stvari kojima zelim da posvetim svoje vreme i paznju… tebi i tvojoj mami saljem veliki pozdrav!:))
Miki says
April 16, 2012 at 20:19Meni ne smeta kad se ti ovako isresas na nama… 🙂 Skoro uvek se slazem sa tvojim misljenjem i zato ga volim i cuti. (Doduse, ne znam imena politicara ni privrednika jer nemam TV, ali stavovi su jasni)
A ideja za salatu je odlicna!!!
Zondra Art says
April 16, 2012 at 18:46Ideja ti je stvarno kretaivna, originalna… ma super!
Veliki pozdra Tadeja:)
Tamara says
April 16, 2012 at 17:56odlična ideja!! ma genijalna!
inače koristim za zamrzavanje one staklene zdjele od tescome ,a ovo je odlična ideja za marendu,piknik…
jubistacha says
April 16, 2012 at 10:00Ja imam kod sebe već toliko staklenki da nemam mjesta. Koristim ih upravo za ovo šta si navela. A možeš u njima ponijeti i juhu pa ako imaš mikrovalnu na poslu fino zagrijati i uživati. Uglavnom nastojim koristiti staklo češće od plastike. Tako imamo staklene boce za vodu, mlijeko i sl. Salata izgleda njam, pogotovo u ovo vrijeme 😉
Tadeja says
April 19, 2012 at 08:39Hvala 🙂
I mi smo svu plastiku, gdje god smo mogli zamijenili staklom, kako muž uzgaja i kefir i kombuchu, destilira vodu, kuhamo domaći zeleni čaj, a on još k tome i cijedi sok od voća, ja sam zbog tegli i boca, doslovno izgurana iz kuhinje i hladnjaka. Koji put ni meni samoj nije jasno kako neke stvari skuham i pripremim na onih 45 cm koje mi je ostavio. 🙂
Meni je ručak u staklenki jedino rješenje, da imam mikrovalnu na poslu, stvari bi bile daleko jednostavnije. 🙂
cosmo2503 says
April 16, 2012 at 09:37Međimurci bi mogli uzgajati ribu – O.K… Čitam dalje tvoj tekst, ali oni bi uzgajali morsku ribu. Iznad glave mi možeš zamisliti ogroman upitnik, ništa mi nije jasno. Dopada mi se kako podijeliš tekst, odvojiš fotkama i iznenadiš nas. Šokantna mi je zamisao da se na kopnu uzgaja morska riba. Nikada nisam razmišljala o toj mogućnosti. Kod nas u BiH postoji firma Tropik iz Banjaluke, moram sada pogledati gdje uzgajaju oradu i brancine. Može biti u Laktašima??? Ne bi me začudilo od Laktaša. To ti je mjesto odakle je Milorad Dodik i pravi je Eldorado srpskog entiteta.
Kod tolikog mora, orade, brancine i zubace gajiti u Međimurju jeste „Sjesti i plakati“… Od muke… Ne znam gdje sam pročitala neku kritiku na račun toga što se u Hrvatskoj jede tako malo ribe (osim što je fakat preskupa, što opravdava sklonost svinjskom mesu), elem taj što je kritikovao je napisao da riba neće doći na zvižduk. Opet, ne znam ima li mjesta takvoj kritici, jer često pogledam one poljoprivredne emisije nedjeljoim i stalno se govori o tome koliko je ribarima teško, koliko je more izlovljeno i kako se često vraćaju sa slabim ulovima ili bez ulova vrijednog pomena. Stvarno ne znam šta da mislim, da li je u pitanju to što nema volje da se riba lovi ili je riječ o stvarnim teškoćama, izlovljenog mora, slabih brodova i opreme. Ali barem kada nema ribara trebalo bi biti ribogojilišta, naravno uz morsku obalu kojom se sa pravom toliko ponosite.
BRAVO za kritku na račun Todorića. Ali on razmišlja čisto poslovnom logikom gdje je jedini cilj maksimiziranje profita. Nema on u interesu opšti boljitak, a ta ideja sa samouslužnim benzinskim stanicama je naprosto genijalna. Nego, nađi mi neki biznis u kojem Todorići ne učestvuju. Sve su uzeli. Čekam šta je sljedeće na redu.
Svaka čast za tvoju mamu i njeno učešće na prosvjedima. Svaka čast i mladima koji su podržali prosvjede svojim učešćem. Ipak su oni u crnini na Tomsonovim koncertima u manjini i na granici ekscesa, jer ako se nečega Hrvatska ima obavezu sramiti je NDH.
Nego, koji je to Trg žrtava fašizma? Kako su ga preimenovali? Ne bi me začudilo da se pojavi i Trg žrtava totalitarnih sistema.
IKONAČNO, dođosmo obje do tvoje salatice koja je naprosto genijalna. Uvijek sam u dilemi šta bih ponijela na posao, a da ne uključuje kruh i VOILA! Dopada mi se mnogo i nije nešto što hvalim iz puke učtivosti, već nešto što ću isprobati.
Tadeja says
April 19, 2012 at 08:31Hvala Selma, uvijek se veselim tvojoj posjeti i komentaru! 🙂
Jedino što rijetko kad imam što odgovoriti, osim hvala, jer smo odavno zaključile da se, zvijezda radi, u gotovo svemu slažemo! 🙂
Κάθαρσις says
April 16, 2012 at 09:07Ja ti čitam i ne čitam, gledam i ne gledam. Prepuna sam ružnih vijesti i nagovještaja i došlo je vrijeme detoksikacije. Kako već desetljećima živim u svojevrsnom egzilu, nastojim sve primati kao stranac kojeg se ovo i ne tiče. Jedino tako čovjek može preživjeti ovo doba gluposti i opačina.
Ideja za salatu je super i iako bih na poslu mogla na gablec (u 30 godina bila sam možda 3X), ne idem (gadljivost) pa mi je ovo odlična ideja kako donijeti odličan gablec od kuće (uz ogromnu torbu, manju torbu, vrećicu, ha, ha , ha:))))
Tadeja says
April 19, 2012 at 08:30Hvala, a vrećice i torbe? 😉 No, to valjda sve uvijek cukamo sa sobom!
Meni su ove zime pukle dvije torbe :), dobro nije da su baš bile ispod čekića, već sam ja njih prilično izraubala, ali …… 🙂
Vladuška says
April 16, 2012 at 07:17Tudi jaz moram priznati, da imam poln kufer novic, predvsem mislim slabih novic. Tako sem že lep čas nazaj nehala z gledanjem dnevnika. Poslušam samo še radio s kratkimi novicami in če me kaj posebej zanima, si grem in preberem. Nekateri me čudno gledajo ko jim to povem, češ da nisem na tekočem. Povej mi, kaj je dobrega v tem da si na tekočem samo s slebimi stvarmi. Ne gre za to, da me ne briga kaj se okoli mene dogaja, ampak za to, da imam svoj notranji mir. Butanje s slabimi novicami me je vznemirjalo, zdaj je veliko bolje. In prav nič mi ne manjka :))) Ja, mogoče pa mi nekaj manjka, ena ta tvoja solata, ki zgleda zelo zelo slastno 🙂
Tadeja says
April 19, 2012 at 08:23🙂 Joooj, kad si ja ne mogu pomoći, jednostavno ako ja i ignoriram vijesti, one ne ignoriraju mene. 🙂 Ali trudim se! 🙂
mamajac says
April 15, 2012 at 21:54U trenucima grozne emocionalne i svakakve slabosti, tvoj post me jednostavno oživi… Samo kad bi sebe pogledala mojim očima, ne bi te više vesti toliko pogađale. Ma kako odisale odsustvom logike i smisla. Moj zaključak je da se mora suziti krug ljudi čije će me reči uopšte doticati, ukoliko mislim da iole živaca sačuvam. S tim da sam živ primer ekstrema koji nikakve i baš nikakve vesti ne prati, TV ne gledam čak ni u prolazu, novine me ne zanimaju, jednom nedeljno dok čekam da mi spreme sendvič sa grilovanim suvim vratom u lokalnom fast food-u bacim pogled na štampu koja stoji na pultu, i nikad se nisam još nisam pokolebala što to ipak ne čitam…
Tadeja says
April 19, 2012 at 08:27Majo :*, hvala!
A što se tiče novina i vijesti, voljela bih da to mogu, ali ne ide.
Sjećam se kao dijete, pa i jedan dio mladosti, dok smo još mogli ignorirati vijesti, kako mi je gledanje dnevnika i političkih emisija mojih roditelja išlo na živce i kako nikako nisam mogla shvatiti koga vraga stalno jedno te isto slušaju i kako to mogu.
Ja sam barem uspjela stvari svesti na pokoji Dnevnik i Stankovića Nedjeljom u 2, ali onda pogledam i poljoprivrednu emisiju (tu se tek uzrujam), pa još ponešto i ode sve kvragu ….. 🙁
Marija says
April 15, 2012 at 16:44Pa Tadeja moja, zato sam ti ja sve više na twitteru, nekako uspijem skratiti jezik na 140 znakova x) Neke dane mi je teško, ali tih dana jednostavno preskočim svoj monolog hahaha
Neka si se ti istresla, ali ovo što si stresla u teglicu je još bolje… Doduše, ne znam u kojoj bi to mojoj torbi ostalo na istoj nadmorskoj visini i u skladu s polaznim stanjem na libeli, ali kad-tad ću neku varijantu ponijeti na posao… Oi!
Tadeja says
April 19, 2012 at 08:22🙂 naći ćeš ti već načina da središ i Twitter! 🙂 140 znakova za tebe? Puno premalo! 😀
A za teglicu nema veze kaj je šejkaš, samo je dobro zatvori, da ne bi bio ručak u torbi 😉
Tadeja says
April 15, 2012 at 12:06Hvala djevojke 🙂
I da, nije problem odnijeti salatu na posao, ali me je uvijek mučilo, a da ne nosim dressing, odnosno preljev posebno, kako zaštiti salatu da se ne “skuha” do trenutka kad je ja želim pojesti. Ovaj način, osim što je hrana u staklu, što je uvijek bolje od plastike i što je privlečnija, jer se vidi, omogućava slaganje u slojevima i postavljanje najosjetljivih sastojaka, poput zelenih salata na “visoko”, a okretanjem ih se onda začini u trenutku kad to zatreba. 🙂
Mare says
April 15, 2012 at 11:27za pocetak pohvale za fotografije, prelijepe su! ali to i nije kod tebe novost :).
ideja za salatu u staklenci je odlicna. ja sam nedavno radila cheesecake u staklenkama i bila jako zadovoljna rezultatom.
inace salate ja obicno pakiram u plasticne kutije s poklopcem ali ako dulje odstoje izvan frizidera, okus povrcu ne bude vise dobar (barem se meni tako cini). i ne moze se ovako lijepo upakirati dressing.
svidjaju mi se inace i ona jaja u okrugloj vazi, divno aranzirano 🙂
Snježa says
April 15, 2012 at 10:24Ah, draga moja!
Pun mi je kufer vijesti, dnevnika, političara, liječnika, zubara, naših serija i priča o njima, … a u posljednje vrijeme ne izlazi mi jedna iz glave.Moram to ovdje napisati, ne zamjeri, molim te jer ne mogu smisliti ni sindikate. I pitam se je li problem u meni ili društvu. Ja ništa ne podnosim!
Evo ovako: Moga učenika zezaju kolege što žica cigare a tata mu ima dobru plaću!
– Koliko?
– 15 000 kn!
– Šta je po zanimanju?
– Tesar!
– A što radi?
– Povjerenik sindikata Infrastrukture hrvatskih želejznica za grad Knin!!!
Je li ti sada sve jasno? A gledam da ti isti sindikati podržavaju Vladu za ovaj prijedlog o volontiranju mladih. A oni?!
Ne mogu više ništa reći o našem društvu! Ja sam jednostavno razočarana u društvo!
Oh, salata, ideja i sličice su čarobne. Treba se snaći a ti si stvarno to dobro učinila!
Dilajla says
April 15, 2012 at 07:37Zato je u većini slučajeva ni ne gledam dnevnik dosta mi je dok vozim dok slušam radio a vozim dnevno i više 200 km i ono malo štampe što pročitam ne netu.
A draga ljutiš se na mamu a vidim da i njenoga ima i u tebi ,bar osjećaj za pravicu.A marenda je ne samo originalna već i jako fina.
Tatjana says
April 15, 2012 at 05:38Ha?Skuše iz međimurja?Ups!
Ideja s teglom u meni već kombinira i pretražuje što bi sutra za posao mogla potrpati…I tvoju bih pojela.
Tamara says
April 14, 2012 at 23:15ovo ti je odlična ideja, zašto ne slani obrok u staklenci- super! jednom sam radila kolač u staklenkama – cheesecake – i stvarno super funkcionira u transportu 🙂