Jutros sam imala nervni slom.
pita od limuna i divljih kupina
Nakon što su moji napustili stan, sjedila sam i nezaustavljivo ridala više od pola sata. Nisam mogla disati, niti se pomaknuti.
Nisam se željela izvući iz pidžame, savladati prljavo jutarnje suđe.
Moraš, geni se!!!!! – urlao je glas u mojoj glavi.
Ne mogu. Ne mogu više.
pita od limuna i kupina
Nešto ili netko nas/me pokušava nokautirati.
Pred koju godinu sam išla na fit-box. Odlična stvar.
I za kondiciju i za rješavanje problema zakočenog i bolnog vrata, ramena i ruku, uzrokovanih pretjeranom uporabom miša i sličnih predmeta, kao i posljedica starenja. Osim toga oslobađa nakupljeni stres i prazni negativnu energiju. Malo vježbi na steperu za ugrijavanje, onda navučeš rukavice, dobiješ vreću i mlatiš po njoj školskim boks udarcima. I noge i ruke uključeni.
Ženica koju je dopalo dijeliti samnom vreću za udaranje, jedno je vrijeme pokušavala odgovarati na udarce s druge strane, onda se odmakla, gledala me i rekla: -“Gospođo, vama se ne’ko u životu grdo zameril!”
pita od limuna i kupina
Trebala sam jutros tu vreću upravo očajnički. Obnoviti znanje u zadavanju i uzvraćanju udaraca.
Ustajem ja i dalje poslije svakog udarca ispod pojasa koji me u zadnje vrijeme pogodi, ali posustajem.
Izranjam poslije svakog iskipavanja sranja na mene, ali gubim snagu.
pita od limuna i kupina
U tjednu koji je za nama, mužu su provalili u lokal. Nisu odnijeli puno više od pologa novca, ali su napravili materijalnu štetu.
Jutros sam još bila u krevetu kad se prije vratio nego što je otišao u pokušaju da ode na posao i rekao: – “Razbio mi je netko noćas auto, provalio.”
Nisam mogla ispustiti zvuk, nisam uspjevala ništa reći. Čak niti opsovati, a koristim se, tematski, zavidnim repertoarom psovki!
pita od limuna i kupina
Ja znam da su to u odnosu na zdravlje i život tričarije, ali ih je previše u kratkom odlomku vremena, događaju se gotovo na dnevnoj osnovi, kumulativno čine užasnu štetu, a zbog sad već neprekinutog trajanja više od godinu dana, utječu na sve.
pita od limuna i kupina
Negdje oko 13h, prije nego li će se Timna vratiti s talijanskog i od bake, ipak sam ustala, zgrabila usisivač i ljepljive trake za depilaciju dlaka koje moje štetočine u tjednu ostave posvuda i krenula u još jedan boj. Skuhala žestoki comfort food koji je uključivao mesinu i tijesto i na kojem je plivalo tri prsta masti, tako da su čak i moji rekli da ako nekim čudom preživimo sve ove baksuzluke, moju terapiju sasvim sigurno nećemo. 🙂
pita od limuna i kupina
“Što ćemo s Nikolom?” – pitala sam Timnu, razmišljajući kako doista nemam snage baviti se sad još i time. Ionako u njega ne vjerujemo, ali kad sva djeca oko nje nešto dobivaju, običavamo i mi njoj gurnuti nešto u čizmicu, obično neštšto joj treba i dobila bi neovisno o Nikoli.
“A ništa, čokoladu, onu najmanju! ” 🙂 – reče dijete, nakon što je protekli tjedan neovisno o Nikoli, donijela sve zajedno 7 petica i četvorku kući i spavala od petka u 18h do jutros, mrtva umorna od svega i svakako zaslužila barem majušnu nagradu.
Navečer sam krenula sve izbacivati iz sebe u ovaj post. Kažu da pomaže.
pita od limuna i kupina
Doista sam vas željela sve obići, kao što sam rekla i obećala, ostaviti komentare na vaše postove, posebno na Ferrero Rocher, ali i na sve druge. Pročitala sam i pogledala veći dio objavljen proteklog tjedna. Ima doista krasnih postova i ponosna sam kako nam svima zajedno to ide. Sa svakim krugom i svakim postom smo vidljivo sve bolje. Uključiv i fotografije.
Ali, ne budem vam došla. Ne danas.
pita od limuna i kupina
I molim da me ispričate. Smatrajte da sam kod svih koje pratim, bez obzira na temu bloga bila i da sam vam se javila, ali ovog časa nemam snage to učiniti pojedinačno i napismeno.
Isto tako vam svima još jednom hvala na svim ostavljenim komentarima i dobrim željama za godišnjicu braka, kao i na razumijevanju što sam pobrkala godine i pripadajuće godišnjice.
Od srca veliko hvala. Trebat će nam. 🙂
kandirani limun
Recept koji slijedi, pita od limuna i kupina, ljetni je, arhivski i pomalo kisi. Slatko je u tankom sloju na samom vrhu. Nekako mi je prigodan uz današnji dan i post, iako je ljetnog datuma rođenja i karaktera.
Ako zamijenite voće na vrhu, iskoristite smrznuto ili ga potpuno izostavite, funkcionira i kao zimska slastica.
pita od limuna i kupina
- (kalup otprilike 36x12cm, 2,5cm visok)
- 170 g glatkog brašna
- 100 g maslaca
- malo soli
- 50 g šećera u prahu
- 1 jaje
- ribana korica 1 limuna
- 50 g brašna
- 25 g maslaca
- 100 g šećera
- ½ žlice škrobnog brašna (gustina)
- 1 jaje
- 250 ml soka limuna
- 300 g kupina
- 70 ml želea ili marmelade od kupina
- 3 limuna
- 100 ml vode
- 100 g šećera u prahu
- 1 mahuna vanilije (sjeme)
- Od n!Tijesto:avedenih sastojaka zamijesite prhko tijesto, ostavite malo da odstoji u hladnjaku radi lakšeg valjanja ili odmah utisnite u kalup, nabockajte vilicom, pa ostavite 15-tak minuta u hladnjaku ili zamrzivaču.
- Pećnicu ugrijte na maksimum.
- U međuvremenu u 250 ml soka sobne temperature razmutite obje vrste brašna i šećer pazeći da se ne stvore grudice.
- Razmutite jaje i dodajte i njega.
- Kuhajte, miješajući na laganoj vatri dok se ne počne zgušnjavati.
- Ulijte na tijesto i pecite, prethodno smanjivši temperaturu pećnice na 180-200° C dok rubovi tijesta ne poprime zlatnu boju, otprilike 20-tak minuta do pola sata.
- Još toplu pitu premažite želeom ili marmeladom od kupina.
- Na ohlađenu poslažite kandirane limune i svježe kupine, a po želji poslužite s tučenim slatkim vrhnjem.
- Narežite limune na tanke ploške i odstranite sjemenke.
- Stavite šećer i vodu u široku posudu na slabu vatru dok se šećer potpuno ne rastopi.
- Dodajte ploške limuna i sjeme vanilije.
- Kuhajte na slaboj vatri otprilike 20-tak minuta sve dok limuni ne postanu želatinasti.
- Tekućina ne smije zakuhati, samo lagano kuhati.
- Ne dozvolite da vam se uhvati karamel, jer će limuni postati žilavi.
- Ako tijekom kuhanje ponestane sirupa, nadolijte toliko vode da su limuni pokriveni.
- Limune možete konzervirati i u većoj količini, pa ih zajedno sa sirupom spremiti u sterilizirane staklenke.
Tamara says
January 12, 2011 at 22:59Božanstveno!
Tadeja says
December 28, 2010 at 11:29Puno vam svima hvala djevojke! Uzvraćam zagrljaje i poljupce! 🙂
Maja (TouchSun) says
December 19, 2010 at 15:00Draga Tadeja, zbilja mi je žao zbog svega što vam se dogodilo ove godine. Neka ti bude utjeha šta je stara godina pri kraju, a ti ćeš dogodine bit jača nego ove. Znaš, sve ono što te ne ubije, nekako te ojača 🙂
Čuvaj zdravlje i djecu, a za ostalo ćete lako 🙂
Pita je odlična!
Zondra Art says
December 16, 2010 at 18:20E da, zaboravila sam ti reči da obožavam tvoj blog!!!
Pusa.
Zondra Art says
December 16, 2010 at 13:46Što reči nego prekrasno što se tiče recepta i fotkica!!!
Žao mi je što vam se desila provala…ako trebaš alarm…javi se na moj mail.
Hvala ti na komentarim koje si ostavila na mom blogu,velika pusa i čuvaj se.
mojamediteranskakuhinja says
December 12, 2010 at 21:56Draga Tadeja, stvarno mi je
žao čuti o svemu što vam se dogodilo. Ne znam što tu pametno dodat, s obzirom da gornji komentari sve govore; glavu gore i misliti samo pozitivno, na one lijepe stvari koje vas čekaju.
Čestitam odlikašici i čestitam na prekrasnim fotkama!!
Shangri La Food says
December 8, 2010 at 09:05🙁 Tadeja… ah, da.. fakat ti se nagomilalo.. ako poželiš stress out u nekoj kafani sa pićem ili dva previše.. tu sam
a pitu spremam … s obzirom na zaljubljenost u sve od limuna u zadnje vrijeme 🙂
Snjezana says
December 8, 2010 at 02:26hej, glavu gore! da si mi blize otrcala bih do tebe zagrliti te u jedan snazan, onako medvjedi zagraljaj.:) u tvojoj prici vidjela sam sebe, minus pljacke, ali ipak sebe u nekakvom zivotnom sranju do grla. od tvog posta i od komentara ispod suze su mi krenule jer se cisto pitam zasto se sve to dogada i sto je svrha? testiranje izdrzljivosti i zivaca? ucenje cijenjenja lijepih dogadaja, dobrote i nas samih? ma, ne znam ni sama ali samo znam da je zivot u danasnje ubrzano doba stresan takav kakav jest i bez dodatnih sranja…:)
pitica i fotke su ti mmmmmmmm!!!:))) zlatne poput toplog ljetnog predvecerja. sve si zamiljsam kakvog je okusa pita i voce.
Dilajla says
December 7, 2010 at 10:03Tako to dođe u životu nesreća kažu nikad ne dolazi sama već u troje,a nadam se da će proći i ova tvoja a onda se nasmiješi i reci naka je sve zlo u tome i pokušaj se vratiti svom fit-boxu ako te to čini zadovoljnom ,jer u mom slučaju uvijek se ja moram odreći nekih stvari u životu zbog dobrobiti mojih malih čudovišta.A da još jedna stvar ,glavno da je zdravlja.
Andrea says
December 6, 2010 at 13:18Draga Tadeja užasno mi je žao čuti za sve loše stvari koje su ti se zaredale i koje nikako da odu svojim putem negdje daleko. Duboko sam uvjerena da je samo pitanje dana kad će sve sjesti na svoje mjesto i ti ćeš prodisati punim plućima. Do tada znaj da smo svi tu uz tebe i piši, piši puno ako ti pomaže.
Pita izgleda divno, očarale su me boje i fotografije su čiste mamilice. Meni je samo pogled na tvoje fotke uljepšao dan. Eto da znaš. 🙂
cosmo2503 says
December 6, 2010 at 10:01Draga Tadeja,
Nakupi se čovjeku svaga i ružnih događaja u slijedu, pa zaboravi na one lijepe, a ne bi trebalo. Boks je jedan ispusni ventil za oslobađanje od svog tog bijesa, ali i suze pomažu.
Pita je prekrasna i ta krema od limuna neodoljiva (rekla sam da bi za cijeli život birala samo slatkiše od limuna – ovaj “lemon curd” obožavam).
Pozdrav i ne daj se, a ako je potrebno upiši opet boks i iskali se na vreći.
Nale says
December 6, 2010 at 09:09Još neki dan sam pročitala post, ali nisam imala vremena sve u tančine pročitati i komentarisati onako kako uveč činim. Prvo, želim da ti kažem da svi drugačije reagujemo na stres. Ti imaš ventile na koje puštaš preveliki pritisak da ne bi ceo sistem otišao u … pa se i dalje drži toga.
I, pošto je mnogo dobrih komentara već napisano ne bih da dužim, znaj da mislim na tebe i nadam se da će sve biti u najboljem redu.
P. S. Volim jednu malu, pametnu knjižicu, kojom se koliko mogu rukovodim – njen glavni lik, mudrost oličena u telu čoveka, je otac Tadej (odmah sam pomislila Tadeja – Tadej) koji za glavnu poruku i smisao života kaže: “Kakve su ti misli, takav ti je život.” Znam da neke stvari dolaze bez najave i bez logike za naš mali um, ali ostani mirna i svoje misli upućuj na pozitivno i svojim najdražima pružaj i dalje lepotu svoje ljubavi. Život je to, sve dođe i prođe.
Veliki pozdrav.
Κάθαρσις says
December 6, 2010 at 07:52Ej, Tadeja, znam kako se osjećaš, ali naravno, to ti ne može pomoći. Najbolje je da sve izbaciš iz sebe ili ovako ili maratonskom šetnjom ili spremanjem. Svojevremeno, kada mi je sasvim mali sin bio na operaciji i zatim prilično dugo u bolnici, do detalja sam spremila ujnin stan (boravila sam kod nje), jer bih inače sasvim šenula. Nisam mogla spavati, čitati, gledati televiziju, slušati muziku… Ništa nisam mogla, čak ni plakati, a osjećala sam se strašno, ukočena od brige, straha i nemoći. Spremanje je moj odgovor na stres ili igranje igrica na kompu. Drž’ se, ili kako divno Scarlett veli: o tome ću misliti sutra, tj. sutra je novi dan.
Dajana says
December 5, 2010 at 21:28Gledam i čitam, i ne znam što bih ti pametno mogla reći, a da to i sama ne znaš. Piove sul bagnato, rekli bi Talijani, u klinac i sreća i nesreća. Ja bih radije da život nema veze ni sa srećom ni nesrećom već da sami sebi “kuhamo” život kako nam je po mjeri. Valjda i svakom zlu mora doći kraj, daj, izdrži!
Pita ti je fenomenalno dobra, a slike su stvarno predivne, kao san.
Casa de vainilla says
December 5, 2010 at 20:54Evo me i ovde! Razumem da ne mozes da se ne nerviras kad ti sve krene nizbrdo, ali probaj (sto je moguce vise) sacuvati zivce…vrati se udaranju vrece 🙂
Kao sto sam ti rekla, kad je ugrozeno zdravlje nekoga koga volis najvise na svetu i situacija se svakodnevno pogorsava a ti nista ne mozes da promenis shvatis da je zaista najbitnije da ste svi zivi i zdravi.
Nadam se da ce sve ovo lose ubrzo ostati iza tebe!!! Mislim na tebe i saljem ti pozitivnu energiju 🙂
A pita je savrsena, ustvari ovo su savrsene fotke jos savrsenije pite 🙂
Knjiski Moljac says
December 5, 2010 at 20:22Maslinkina prica zaista zapecacuje usta….sta reci posle toga…
Definitivno postoji negativna i pozitivna energija i to je jedino u sta verujem.
Samo pozitivno gledaj ispred sebe i ne osvrci se.
Pita je odlicna, recept za kandirtani limun odmah belezim.
Lepo sto si primetila napredak svih, u pravu si…
Federica says
December 5, 2010 at 17:57wowwwwwwww che meraviglia!!!!!!!!complimenti!!!!
Lilly... says
December 5, 2010 at 17:32Kad te hoće, hoće te… Ma, znaš šta Tadeja? K´vragu sve, nek ste vi svi na okupu, sve drugo se da popraviti! Najbolje da se svi utopimo u ovoj slastici, šećer nekad popravi sve zar ne? Pusa draga i glavu gore! Znaš onu: “sve ću preživit…” :)))
anneminkızıyım says
December 5, 2010 at 11:27Hiiim nefis bir tart, el lerinize saglik, selamlar…
Tadeja says
December 5, 2010 at 11:20Hvala vam!
Prodisala sam. Odvalila 10 sati spavanja u komadu što si rijetko priuštim.
Jučer sam stvarno pukla k’o kokica!
Danas je već sunčanije.
@maslinka prvo ću tebi odgovoriti iako zapravo nemam što dodati na sve što si napisala. Jest, skupilo nam se i ima dana kad mislim da se nikad nećemo iskoprcati, naročito ako se ovaj trend loših događanja i ovim tempom nastavi, kako nama osobno, tako i u širem kontekstu, jer je ipak sve uzročno-posljedično, ali komentar poput tvojeg doista začepi usta. Jer o tako nečem poput ovog što si opisala ne želim niti misliti. Prošli tjedan nisam dva sata znala gdje je po snijegu i noći koja je već pala i mislila da ću izludjeti. Nisam mama kvočka, ne živim za nju, kroz nju i zbog nje, ali da joj se išta dogodi, ako bih i uspjela preživjeti, bila bih živi mrtvac ostatak svog života.
@Roman Tales, znam osjećaj, gotovo kao da te netko silovao 🙁
@Jelena, moram i ja priznati da nisam pobornik te selfhelp literature, a ni Oprah mi baš nije pretjerano dragi lik. I stvarno ne znam kuda ode sve što napišemo, ali da, vjerujem u energiju, kako pozitivnu, tako i negativnu i tu ću se s tobom složiti. Ja sam je možda izbacila iz sebe, ali sam je takvu negativnu prenijela dalje i proširila. I to jest nešto o čemu bih možda trebala razmisliti. 🙁
Hvala svima na lijepim željama i tješenju, ali s istom nadom da su sranja iza mene sam ušla i u ovu godinu, pa se ništa bitno promijenilo nije. Jednostavno je previše. Ne mogu više zatvoriti ladice. 🙁
Hvala i za pitu i fotke, tko god voli kiselkaste i limun kolače, vrijedi probati!
Jelena says
December 5, 2010 at 11:05Nisam veliki pobornik takve literature, ali sada pravac knjižara i sebi lepo pokloni za praznike Oprinu knjigu Secret. Znam ljude koji su zaista zle duhe oterali njome. Nažalost, pljačke, provale i sve ostalo su čini mi se samo ruski rulet ovih dana i godina. Kako Maslinka kaže ima mnogo gorih stvari, ali znam da je čoveku njegova muka najteža. Ovo sve što pišemo na blogu ode negde u vasionu, ni sami ne znamo gde i tako svi ti impulsi ostaju za svagda u etru. U sledećoj godini vam želim da diskutujemo samo o kolačima i finim stvarima na blogu i da se smejemo prošloj godini malera gde ćemo te sve malere ostaviti jednom za svagda.
ps kolač je naravno sjajan
Snježa says
December 5, 2010 at 10:53Moja mama bi rekla: prosula se pasja čorba:))
I stalno se pitam u kakvom to mi svijetu živimo, mi to nismo željeli, nikome i nikada.
Neka si se isplakala, neka si to sve nama istresla, briga kada se dijeli je manja, sutra je novi dan i svaki sljedeći će biti lakši. Izaći ćete vi iz svega toga, jači i sretniji.
Drži se draga, sve prođe pa i ta sranja!
Pita, slike,… sve je prekrasno, ponavljam se ali šta’š kada je tako!
Biberlee says
December 5, 2010 at 10:33Ne vjerujem da ti je to kazna, nego iskušenje i testiranje tvog strpljenja. Vjerujem i da za svaki loš dan, dobiješ dva dobra (možda i više, malo sam pobrkala računicu 🙂
Svaka čast Timni, vrijednica mala, a i tebi dobro ide s ovim utjehama…
Čuvaj se, proći će to. Šaljem ti pozitivnu energiju putem ovih redaka…
maslinka says
December 5, 2010 at 10:11Što je mnogo MNOGO JE… Zaista vas poteralo i mogu misliti kako sve to utiče ALI… imam i ALI iako si i sama rekla da znaš da je najbitinije da ste svi živi, zdravi i zajedno… ALI je moj primer od pre par dana… Bila sam nezadovoljna hiljadu i jednom gluposti koja nas snalazi konstantno a ne vidim kraj tunela, ne vidim izlaz a onda odemo po decu u školu i na putu kući na raskrsnici vidimo MALO DEČIJE TELO KAKO LEŽI NA PEŠAČKOM PRELAZU…Suze moje, suze dece, užas…Prvo našta sam pomislila su roditelji koji nemaju pojma da im dete leži na sred ulice… Ne znam kako je prošlo, nisam smela da stanem i da postanem deo ljudi koji su se skupili… nemam snage za to… I danima mi je samo ta slika u glavi, danima više ništa nije važno i više NIŠTA NIJE TAKO DRAGOCENO KAO NJIHOV ZAGRLJAJ… a ovih dana ih ne ispuštam iz zagrljaja…
Digni glavu i sva sranja više MORAJU prestati…jednostavno MORAJU…Mislim na tebe i uz tebe sam, šaljem ti samo lepe i pozitivne misli i nadam se da će one pomoći da se loše stvari prestanu dešavati…
Roman Tales says
December 5, 2010 at 10:01Ponekad su događanja takva da nam se uistinu čini kao da nas netko kažnjava i to kaznom daleko većom od grijeha. U cijeloj ovoj priči koja je po tvoj kućni budžet tragična, mene daleko više žalosti da je i Zagreb postao grad u kojem su pljačke dio svakodnevnice. Kada sam pisala o traumatičnom iskustvu pljačke usred noći, kada nas je probudila nepoznata osoba koja nam se šunjala po spavaćoj sobi, većina komentara je bila kako “kod nas” još nema takvoga kriminala … ima, samo to u crnoj kronici spada pod mikrokriminalitet, nema krvi, pa samim time nije za novine. Grozan je osjećaj da netko uništava tvoju imovinu, nešto za što si morao raditi i nisi krađom poput tih lopova stekao. Ja sam toliko kletvi uputila onome što me opljačkao i poslužio se mojim stvarima u mom stanu kao u trgovini, bacajući kroz prozor svojim suučesnicima, da do trećeg koljena neće imati zdravlja ni sreće, tako da u potpunosti razumijem plač nemoći i bijesa. S nadom da si danas bolje, da je i tvoj muž bolje, šaljem pozitivne vibre i dodajem par kletvi gratis na račun onoga koji vas je opljačkao i onoga koji je provalio u auto.
Tatjana says
December 5, 2010 at 08:25Jao ,što je ovo???U isto vrijeme mi je zabavno od duhovitog posta,a sama tema je žalosna.Ne znam ni koju rječ podrške da ti uputim,a da ima pozitivan učinak…Jer kad nas krene,krene nas.Želim ti da nevoljama što prije dođe kraj,kraj,kraj!!!Kraj i točka!
MICE TORBICE says
December 5, 2010 at 05:51Kao da si ispričala moju priču…Jedna stvar gora od druge,ali i ja mislim da bi mi ta box vreća JAAKOO trebala!!
Za sada se liječim torbicama i svim mojim dobricama,a od samog gledanja tvojih delicija sigurno sam se udebljala par kg-ali nije mi važno jer sam UŽIVALA!!
Drži se draga,mi smo neuništive!!!
Sweet Green says
December 5, 2010 at 00:06Bobice i limun – nema ljepse kombinacije. Sto se mene tice i za ljeto i za zimu, nemam nista protiv 🙂 zao mi je zbog okolnosti ali nadam se da je comfort food ipak malo ublazio bol. Sretno!
Branka - byB says
December 5, 2010 at 00:02Tadeja draga zbilja mi je žao zbog svega ovoga. Ali dobro, loše stvari su se dogodile, a ti si jutros to sve izbacila iz sebe i neka si. Sada duboko udahni, osmijeh na lice i krenuti će sve opet kako treba. Znaš da ovakve situacije dođu, nekada traju dulje a nekada kraće, a onda i prođu. Proći će i ova faza. A ti si jaka i preenergična da ne bi izgurala. Već jesi.
Želim ti što prije osmijeh na licu ! I da uživate vas troje, ne samo u ovakvim divnim pitama nego uvijek.
Pita je zbilja divna, od mog omiljenog voća, mirisna, ….., kada će opet ljeto da je i ja isprobam 🙂
Drži se i veliki pozdrav !
Nataša says
December 4, 2010 at 22:10Tadeja, baš mi je žao što vas toliko dugo tjera ovaj maler.. 🙁 Nadam se da će bar sljedeća godina početi veselo i sretno i bez malera. Meni je prošla godina bila užasna, ali preživjeli smo. Zato glavu gore i nema plakanja. Ljubaca milion i kataljardi triliona pozitive ti šaljem! :*
Pita zakon, fotke nezdravo dobre! 🙂
Just Cake Girl says
December 4, 2010 at 21:55Nadam se da će odsad sve ići na bolje 🙂 Pita je predivna! A tek slike, nevjerojatno!! Svaka čast 🙂
Ana says
December 4, 2010 at 21:18Joj, malera… Zao mi je zbog svega, ali se drzite, uskoro ce se i ova godina zavrsiti…
Ako je za neku utehu, pita je bozanstvena!
Pozdrav!