… ili može li se kako dobiti gastričko proširenje?
Pizza sa slatkim od luka i smokava
Što je babi milo, to se babi snilo! Al’ joj ipak ne može biti! :)Na trag slatkog od luka i smokava i temu mog prethodnog posta i vaših komentara naslanja se i ovaj post. Kako receptom, tako još jednom pričom, ali ovaj put ne mojom.
Prošlo sam ljeto na moru, dakle paralelno sa lovom na fazana i kuhanjem slatkog od luka i smokava čitala Tvrdo kuhanu zemlju čudesa i kraj svijeta, Haruki Murakamija.
Moram priznati da sam nakon prvih par stranica bila spremna odustati, jer je knjiga prijetila povući previše na nekakav Matrix sadržaj, radnje i ideje koje mene plaše, poput brisanja podataka i memorije iz mozga da bi se napravilo mjesto za šifriranu pohranu drugih podataka, prenošenje i čuvanje tajni, ali usprkos mom prvobitnom mrštenju, uspjela me zadržati.
I doista, iako su najviši, najčvršći i najneprobojniji zidovi, zatvori i svjetovi oni u koji same sebe zatvorimo, neću vam o tome pisati.
Pizza sa slatkim od luka i smokava
Glavni lik u knjizi između ostalih nevjerojatnih stvari koje čini ili mu se događaju, povremeno i kuha. I većinu vremena, a radnja se događa u Japanu, fino papa.
U jednom je trenutku, a to je detalj koji knjigu povezuje s mojim prethodnim postom i vašim komentarima, uslijedio ulomak koji me prvo ostavio raširenih usta, a onda bolesnu od zavisti. 🙂
Haruki Murakami: Tvrdo kuhana zemlja čudesa i kraj svijeta
Izašavši iz restorana otišao sam u obližnju knjižnicu. Za pultom za informacije sjedila je vitka mlada žena duge crne kose, zadubljena u broširanu knjigu.
Nekoliko stranica kasnije ta ista mu žena dolazi u stan, osobno donijeti knjige iz knjižnice.
Dok sam je čekao, pripremio sam večeru. Tučkom sam u mužaru zdrobio slane umeboshi šljive da načinim kiselo-slatki umak, ispržio sam nekoliko srdela s komadićima abura-age tofua u naribanom yama-imo putru od kozlaca; ispirjao prilog od celera i govedine. Sasvim pristojan obročić. Ostalo mi je vremena, pa sam popio pivo dok sam miješao divlji myoga đumbir prokuhan u soji i zeleni grah s umakom od tofua i sezama. Nakon toga sam se izvalio na postelju, zagledao u strop i slušao stare ploče.
Pizza sa slatkim od luka i smokava
Već je prošlo pola osam i vani je bilo posve mračno. No još uvijek ni traga od nje. Možda je bolje razmislila o cijelom naumu i odlučila ne doći. Jesam li je mogao kriviti zbog toga? Bilo bi razborito od nje da ne dođe. Ipak, dok sam izabirao iduću ploču, začulo se kućno zvonce. Pogledao sam kroz špijunku i tamo je stajala žena iz knjižnice s naramkom knjiga. Otvorio sam vrata ne skidajući lanac.
“Jeste li vidjeli nekoga da se smuca po hodniku?” upitao sam.
“Ni žive duše”, rekla je.
Skinuo sam lanac, pustio je unutra i hitro zaključao vrata.
Pizza sa slatkim od luka i smokava
“Nešto miriši jako dobro”, kazala je. “Smijem li zaviriti u kuhinju?”
“Samo naprijed. Ali jeste li sigurni da se nikakvi sumnjivci nisu motali oko ulaza? Netko da je obavljao ulične popravke ili jednostavno sjedio u parkiranom autu?”
“Nitko takav”, rekla je, spustivši uz tresak knjige na kuhinjski stol.
Zatim je podigla poklopac svakog lonca na štednjaku.
“Sve ovo radite sami?”
“Nego kako. Mogu pripremiti još štogod ako želite. Ovo je prilično svakodnevno jelo.”
“Ma kakvi. Luda sam za ovakvom hranom.”
Pizza sa slatkim od luka i smokava
Donio sam zdjele s jelom na kuhinjski stol.
Kad smo sjeli i počeli jesti, preneraženo sam promatrao kako, s ležernim samopouzdanjem tamani sve pred sobom. Imala je zapanjujući apetit. Natočio sam si veliki Old Crowd s ledom, na brzinu ispekao blok prženog atsu-age tofua i posuo ga ribanom rotkvom daikon da mi ide uz piće. Ponudio sam i njoj piće, ali nije ju zanimalo.
“Ali mogu li dobiti malo tog atsu-agea” upitala je.
Gurnuo sa preostalu polovicu k njoj i samo popio svoj viski.
“Ima i riže ako želiš. A mogu i začas smandrljati malo miso juhe”, rekao sam.
“Sjajno!” uskliknula je.
Slatko od luka i smokava
Pripremio sam katsubuoshi, juhu od sušene palamide i dodao wakame alge i ljutiku da skuham miso. Poslužio sam je uz zdjelu riže i umeboshi. Ponovo je sve to slistila u tren oka.
Ostalo je samo par šljivinih koštica. Potom je uzdahnula sa zadovoljstvom.
“Mmm, ovo je bilo dobro. Moji komplimenti šefu kuhinje.”
Kako dobiti gastričko proširenje
Nikad u životu nisam vidio neko tako vitko čeljade da jede u tako jezivim količinama. Kao kuhar bio sam počašćen i morao sam joj priznati da je obavila posao sa stanovitom sveproždirućom ljupkošću. Bio sam očaran. A možda i pomalo zgađen.
“Reci mi, jedeš li uvijek ovoliko?” bubnuo sam.
“Pa da. Ovo mi je normalna mjera”, rekla je, nimalo posramljena.
“Ali, tako si mršava.”
“Gastričko proširenje”, priznala je. “Nema veze koliko jedem. Ne dobivam na težini.”
“Mora da su ti računi za hranu prilični” rekoh. Činjenica je da se u jednom zalogaju gastrički proširila do moje sutrašnje večere.
“Zastrašujući”, rekla je. Većina plaće nestaje mi u želucu.”
tvrdo kuhana zemlja čudesa
Još jednom sam joj ponudio da nešto popije i ovaj put je pristala na pivo. Izvadio sam jedno iz frižidera i za svaki slučaj, dvostruku porciju hrenovki, koje sam hitnuo na tavu. Nevjerojatno, ali osim dvije hrenovke koje sam sačuvao za sebe, slistila je sve. Ta je djevojka pravi stroj za proždiranje! Kao posljednje pribježište, donio sam pred nju zgotovljenu salatu od krumpira, potom na brzinu smiješao dobru količinu wakamea i tunjevine. Ode i to s njezinim drugim pivom.
“Čovječe, ovo je raj!” prela je od zadovoljstva.
Ja jedva da sam išta taknuo i sada sam ispijao treći Old Crow s ledom.
“Kad je već tako, za desert imam kolač od čokolade”, predao sam se.
Naravno, bacila se i na njega. Promatrao sam je u nevjerici i gotovo vidio kako joj se hrana spušta niz grlo.
Pizza sa slatkim od luka i smokava
Posljedice koje je taj prizor po njega imao nisu bile toliko privlačne kao samo proširenje, jer ….
….. ali, to nije današnja tema i mene bi svejedno zanimalo kako bi si čovjek mogao povremeno priskrbiti jedno malo, majušno, umjereno gastričko proširenje! 😉
A dok se ja bacam u potragu, vi se možete, ako ste zainteresirani, baciti na pizzu sa slatkim od luka i smokava, još jedan prošloljetni arhivski recept.
Slatko od luka i smokava savladali smo u prethodnom postu pa sad slijedi ostatak sastojaka i recept.
Pizza sa slatkim od luka i smokava
- 150g krušnog brašna ili brašna za dizana tijesta
- 70ml mlake vode
- malo soli
- žličica šećera
- ¼ svježeg kvasca
- 2 žlice slatkog od luka i smokava
- po 100g ovčjeg i kozjeg zrelog sira
- 100 g pršuta narezanog na tanke rezance
- 2 žlice ukiseljenih kapara
- Od sastojaka navedenih za tijesto zamijesite dizano tijesto, ostavite da udvostruči obujam, pa razvaljajte tanko u krug ili po želji pravokutnik.
- Dvije žlice slatkog od luka usitnite nožem i premažite preko tijesta.
- Poslažite sireve narezane na tanke trokute, rezance pršuta i kapare.
- Pecite 10-15 minuta u pećnici prethodno zagrijanoj na maksimum ili najmanje 250° C.
Tamara says
July 24, 2011 at 20:49sve što vidim na ovim slikama su ove divne zrele smokve!!!hipnotizirana sam
Tadeja says
July 24, 2011 at 19:22Hvala svima!
@Jelena :), hvala na komentaru, kao i na ps prijedlogu, sve je davno provjereno, ipak sam ja doktorsko dijete.
Ovaj strojček koji sam dobila da u njemu obitavam jednostavno najbolja funkcionira na rezervi, ne voli puni rezervoar, kako to ja volim. 🙂
J e l e n a says
July 24, 2011 at 10:58Murakamija nisam čitala, jednostano stil mi ne odgovara. A gastrično proširenje, e o tome bi mogli naširoko i nadaleko pričati. Šta da se radi kad smo se sve okupile oko zajedničke pasije…hrane.
ps predlog…nije na odmet uraditi fT4, TSH i glikemiju, test tolerancije glukoze čisto da se vidi da nije pitanje metabolizma. Nekada te stvari otežavaju mršanje, a nedaju se primetiti
A... nakit says
July 24, 2011 at 08:48hm pizza, hm knjiga, hm fige, hm ove slike, da se čovjek zapita da li je ovo moguće, post mi LIKE ;D
Just Cake Girl says
July 23, 2011 at 22:14Pizza izgleda fantastično, a tek priča…..bilježim ovu knjigu za čitanje 🙂
Selma says
July 23, 2011 at 19:54I ja sam osjetila strašnu ljubomoru čitajući odlomak koji si nam prenijela. O gastričkom proširenju mogu samo sanjati, a živjeti sa doživotnim odricanjem. Dobro, ja baš i ne bi proždrljivo smazala sve te japanske delicije, ali pizzu sa džemom od luka i smokvama bi pojela u par zalogaja. I ja sam prošle godine imala pizzu sa smokvama (plus svježom mozzarellom) i meni je divno kada se tijesto natopi slatkoćom od smokava, a i inače volim slatko-slane kombinacije. Izvrsna mi je forma za pizzu koju si odabrala, fino drži ove preukusne sastojke na okupu. Pored moje nametnute dijete bez ugljikohidrata na neko vrijeme (duže od ljeta) o ovom mogu samo sanjati.
vera says
July 23, 2011 at 16:51Svidja mi se ova firma!Genijalan osmišljen post!
Tamara says
July 23, 2011 at 15:01Murakami…genijalac 🙂
Pizza je super, ovako izvan uobičajene forme pizze, i jako mi se sviđa ovaj nadjev
Branka - byB says
July 23, 2011 at 12:34Gastričko proširenje, ….., hm, nekada jako želim da me dohvati nešto takvo pa da jedem i jedem a ništa se ne primi. No, kada ovo pročitam i kada si jasno predočim kako to zapravo izgleda onda baš i ne želim da me stalno drži. Nekako, pa dobro mi je i ovako :). I bez gastričkog proširenja ovu pizzu ću si priuštiti. Fenomenalna je !! Osim što tako izgleda, skoro da je preko ekrana mogu i okusiti. Slatko od luka i smokava je uistinu interesantna kombinacija i kada se nađe u ovakvoj kombinaciji preostaje jedino uživati u okusima i mirisu.
What's for dessert? says
July 23, 2011 at 11:06Dok sam čitala ulomke iz knjige ispresjecane fotkama, imala sam dojam kao da sam zavaljena u fotelji s tom knjigom i grickam spomenutu pizzu. Hvala!!
Nadam se da si se ozbiljno bacila u potragu za gastritičkim proširenjem i molim da postoji mogućnost korištenja te opcije kada mi to sami poželimo. To bi baš bilo idealno – normalno jedeš, a kad se pred tobom nađe grešna hrana, samo uključiš gastritičko proširenje i uživaš 😀
Snježa says
July 23, 2011 at 10:24Oh, tako bih i ja voljela neko blago gastričko proširenje al, što je tu je! Zato ja kuham samo ono za što znam da će se sigurno pojesti…
Ja strašno volim luka a znam i da ga moja djeca vole bar u onoj mojoj focacci s dosta luka. A za gospodina mm sumnjam:)
Slike su ti famozne, ponavljam se ali…
Roman Tales says
July 23, 2011 at 08:29OK, odvalio me deja vu dok sam čitala citirani ulomak … tamo negdje 85. izvede me na večeru odvjetnik bogatog životnog iskustva (a može biti da sam ja bila balavica, pa me bilo lakše impresionirati), ugodan sugovornik, zanimljivih priča, fizički ne moj tip, ali definitivno fascinantan um … uglavnom fascinirao me dok nije došlo jelo za stol – kada je krenuo proždrljivo jesti glave spuštene nad tanjur, skoro s nosom u tanjuru, zaboravila sam na sve ugodne priče i samo čekala da počne i roktati. Ne mogu podnijeti ljude koji proždrljivo jedu, one koji izgledaju da im je svejedno što bacaju u sebe, ližu noževe isl. Tako da u potpunosti razumijem nedostatak erekcije 😉
Marina says
July 23, 2011 at 08:23Eh da nam je svima gastričko proširenje da možemo jesti koliko hoćemo 😀
Knjiski Moljac says
July 23, 2011 at 07:23Nikako da mi pod ruke dodje neka njegova knjiga a stalno se o njemu prica u mojoj okolini, mislim da je krajnje vreme da procitam neku! Jako mi se dopao citat i nacin na koji je opisao hranu i kako je hrana nestala 🙂
A i moj susret sa ovom picom bi bio verovatno slican 🙂
Lepe fotke, kao i uvek…
Vladuška says
July 23, 2011 at 06:10Dobra zgodba, ki sem jo brala ob mojem zajtrku. Še dobro, ker drugače bi bila zdaj zelo lačna :))) Tole zgleda izvrstno. Ker pa se bolj za klasične okuse, me res zelo zanima kakšen okus ima to. Slabo definitivno ne more biti. Me ima, da bi probala. Fotke pa znova božanske.
Tatjana says
July 23, 2011 at 05:36Ja bih htjela njega,tebe i gastričko proširenje za cijeli život.Njega da čitam,tebe da mi kuhaš.Koja kombinacija.Sočno i moćno.Ne mislim samo na njih već i na tvoje jelo…jela…
melrose says
July 23, 2011 at 04:28a bih tako rado napravila ovu marmeladu od luka (bas za ovakve stvari kao tvoja pizza), ali imam osjecaj da bih umrla od zgaravice:(
Kako god…uzivaj ako mozes, fotke su lijepe kao i uvijek!!!
I drago mi je da se se vratila. I ja imam isti ‘problem’, ako pisem postove/kuham, onda to mora neko i pojesti, jer mi je glupo da bacam hranu (a to se i ne radi). Onda jedino ostaje smanjiti frekvenciju!