Kad sam konačno uspjela nabaviti svježu bamiju, što mi je bila dugogodišnja želja, još od trenutka kad sam je prvi put probala u Mostaru, odlučila sam skuhati je s janjetinom.
bamija s janjetinom
Priznajem da sam bila prilično u strahu da taj moj postupak neće biti prihvaćen i da ću biti optužena da sam upropastila janjetinu i još im dala jesti nešto, njihovim nepcima neprihvatljivo. Jer, tada u Mostaru. dok sam ja jela bamiju, oni su se odlučili za sigurniju varijantu i naručili neku hrgu mesa. A nije bamija, da ne bi bilo zabune, ni pretjerano jeftina. 20-tak mahunica kao na slici s početka posta, stajalo je više od 20 kuna, što će reći kunu i nešto sitno komad.
bamija ili okra
Ali ipak sam hrabro nastavila s naumom i nisam pogriješila.
bamija s janjetinom
Ništa od mojih strahova koji su prethodili ovom jelu nije se obistinilo. Timna je na moje iznenađenje zgrabila žlicu i bez ikakvih prigovora pojela pun tanjur, komentirajući da je jako dobro. Jednako tako i muž.
bamija s janjetinom
Stoga, čim uspijete nabaviti svježu bamiju, oni kojima je kao meni relativno nedostupna, toplo preporučujem da ne oklijevate i isprobate recept koji slijedi.
bamija s janjetinom
Bamija s janjetinom
Ingredients
- 200 g svježe bamije ili okre
- 500 g janjetine od buta
- 1 veća mrkva
- 1 veća glavica luka
- peršinov list
- 5-6 svježih šljiva
- limunov sok
- ljuta papričica po ukusu
- maslinovo ulje sol, papar
- žlica brašna
- 500 ml mesnog temeljca
Instructions
- Bamiju isperite hladnom vodom, nožem odstranite peteljku i vrh i prerežite je po dužini na četiri dijela.
- Janjetinu narežite na kockice.
- Na zagrijanom maslinovom ulju popržite nasjeckan luk i mrkvu narezane na kolutiće.
- Dodajte janjetinu, posolite i pržite na laganoj vatri, povremeno mješajući dok sva tekućina ispari.
- Brašno razmutite s mesnim temeljcem, pa zalijte meso.
- Dodajte bamiju, prepolovljene i očišćene šljive, nasjeckani peršinov list i nasjeckanu ljutu papričicu po želji, sok limuna, papar, promiješajte i pričekajte da se umak počne zgušnjavati.
- Sad sve zajedno premjestite u vatrostalnu posudu s poklopcem i pecite oko sat vremena pokriveno na 180°C.
- Pred kraj ostavite otkriveno desetak minuta da se jelo zarumeni, ali nemojte dopustiti da zagori.
E draga moja,hvala ti puno za ovaj recept! Uzivala sam u citavom postu i napokon znam kako napraviti bamije:).U Americi ih ima svezih,znam da su jako zdrave ,ali nikada ih nisam probala niti sam imala dobar recept do sada! Veliki pozdrav iz Njujorka!
@Josipa, hvala, mislim da su doista nekad stvari bile osjetno kompliciranije, i da je dolazilo do tragikomičnih situacija. 🙂
Bamiju svakako probaj!
@Just cake girl, Shacky, hvala vam! 🙂
@Shangri La Food-Andrea, pokušaj na Kvatriću za suhu, a na Dolcu za svježu, ali mislim da sad svježe više nema. Tanjuri su prvi servis koji sam sama sebi kupila kad sam počela raditi. Još nisam ni poznavala svog budućeg muža. 🙂 Što se tiče janjetine i ja sam bila skeptična, pogrešno! Nevjerojatno meko i ukusno, čak se izgubi onaj njen specifičan miris i niti jedne sekunde nisam požalila što sam rastrančirala but.
@Selmić, hvala ti! Jest, jako im se svidjelo i ja bih rado da odemo opet, ali bih radije ako ulovim vremena otišla u Sarajevo u kojem također niti jedno od njih dvoje nije bilo, a Timna me već dugo cima i za Beograd. Ja pak ne znam kakva je sušena, eno jedan lančić čeka, pa ćemo vidjeti.
@Ebba probaj svakako. S janjetinom il’ bez nje, ako ne ide :), nisi ti izoliran slučaj, jako puno ljudi ne voli janjetinu, ali bamiju svakako pokušaj naći i probaj, baš me zanima što ćeš reći 🙂
@Snježo, čula sam za podatak o afrodizijaku 🙂 Eno i Izet u Lud, zbunjen, normalan lud za bamijom ;))
Nego ne mogu si zamisliti tu veliku poput paprike, ali pada mi na pamet tako velika punjena, mora da je besramno dobro.
@Branka hvala za komentar i kompliment tanjuru, pokušaj na Kvatriću, ja sam sušeno tamo našla i nije obavezna janjetina, mislim da bi i sa piletinom bila jednako dobra.
@Majo kao i drugima, kad je spaziš, zgrabi je 🙂 i ako voliš mahune, ovo bi ti se moralo još više svidjeti, ali ako ne, onda……, ali kažem vam, moja Timna je nedavno počela jesti povrće i još uvijek na većinu stvari frkće nosom, ali ovo je pojela bez da je trepnula, ja nisam mogla vjerovati.
@Dade, samo veliko HVALA! Pokrenuti ću se ja ali ne ide to samo tako. Treba malo vremena da se ova masa pokrene, ali onda i da se zaustavi! ;))))
@Ružo, Jelena, hvala vam!
@Andrea, hvala i prije svega priznanje da nikad nisam bila u Počitelju, u svakom slučaju ne da bih se sjećala i to moram ispraviti, a vjerujem ti da je prekrasan. Isto tako ti vjerujem da se nikako nisi uspjela sroditi sa bamijom, postoje namirnice koje bih rado, oči mi ih jedu, poput recimo bundeve, ali jok, ne ide! 🙂 O Međugorju dijelimo potpuno isto mišljenje, ali sam ja pokušala u ovom postu izbjeći negativnosti koliko god je to bilo moguće 🙂
Hvala vam puno svima!
@maxivida, nadam se da je ne jedenje mesa samo stvar tvog slobodnog izbora, a ne i nužde. Ja ne bih voljela da ga se moram odreći, ja VOLIM meso. I u proširenom značenju, a apropos tvoje opaske o bamiji kao opasnom povrću :))
@lusitania, drago mi je da si opet s nama, žao mi je zbog zdravstvenih tegoba, ne znam koliko su one uzrok što nema janjetine na tvom stolu. Ja je obožavam na sve moguće načine. 🙂
Bamiji sam se ja kao srednjoškolka čudila po placu, ali je nisam probala dok se mogla nabaviti, sad kad bih je jela, nema je. I stvarno ne znam kako joj se cijena kreće u BiH recimo, ali u Zagrebu je za moj pojam jezivo skupa. Doduše, kod nas je svo povrće i voće neobjašnjivo i neopravdano skupo, pogotovo ako iole nosi ikakav bio predznak, tako da na kraju ispada da se isplati samo po mesu mlatiti 🙁
@stefania, grazie! 🙂
@Biberlee, hvala, čitam te i oglasiti ću sei kod tebe, nadam se, uskoro. Nema u pravilu na internetu potrebe za persiranjem, osjećala bih se samo dodatno starom. 🙂
Komentar poput tvojeg mi posebno znači, jer puštajući vas, svojom voljom, ali ipak, puštajući vas u svoj svijet, misli, dijeleći s vama događaje, uvijek ostaje upitnik iznad glave, kako ljudi to doživljavaju i jesu li barem približno doživjeli ono što sam htjela reći ili je došlo do gubljenja u prijevodu 🙂
@Jubi, hvala 🙂 Jako je lijepa Hercegovina i šteta je ne vidjeti je. Međugorje k’o Međugorje, kao što rekoh, ljudi žive od toga i ja to tako i prihvaćam. Inače je osjećaj bio upravo onakav kako je Andrea napisala, ali sam se ja ovaj put suzdržala.
I Dubrovnik i Mljet će doći na red i u planu su, pa mi je drago da si pitala 🙂
@Dunja, hvala, jest, bilo je krasno. I imotska jezera stvarno treba posjetiti. A za prstiće mi vrag nije dao mira. Prije toga sam ih zadnji put jela kao dijete. I slažem se da ako su zaštićeni, onda su zaštićeni i ta priča s Neumom je mazanje očiju, jer su to sve jadranski prstaci, pa sad nebitno jel kilometar lijevo ili desno, ali već činjenica da ih se masovno ne vadi i prodaje ipak nešto znači. javim ti kako sam prošla sa bamijom, a ti samo drži fige! 🙂
@Maslinka, puno hvala i svakako probaj, ako naletiš na nju. Ti prilično voliš i koristiš razno povrće u prehrani, uvjerena sam da bi ti se svidjelo. 🙂
@Roman Tales i ja sam se kao dijete znala nekim stvarima čuditi k’o pura dreku, a kako je bilo njoj, samo bogovi znaju 🙂
Uživala sam u fotkama i drago mi je da si ih podijelila s nama. Prije, pa bit će isto četiri godine, i mi smo obišli Hercegovinu. Bolje da ne pričam što nam se događalo toga neobično vrućeg dana, no bez obzira na pehove ovaj kraj nam je ostao u divnom sjećanju. Moram priznati da je mene najmanje od svega fasciniralo Međugorje, meni je sve to skupa užasno. 😀 Iskreno nemam neki problem s vjerom i iako sama ne upražnjavam niti jednu mogu shvatiti da je netko religiozan i poštovati tu činjenicu. Ipak u Međugorju ja ne vidim ništa duhovno. Po mom mišljenju je tamo sve iskomercijalizirano i vrti se oko zarade na plastičnim kipićima gospe. No to je samo moje mišljenje…
Inače mi je Hercegovina predivna, a najviše me fascinirao Počitelj, to mi je mjesto kao iz bajke. 🙂
S druge strane bamija je nešto što me apsolutno nikad nije oduševilo. Ne mogu je ni pod razno, a imala sam je priliku jesti nekoliko puta. Uvijek joj iznova dam šansu ali ne ide pa ne ide. 🙂 Bez obzira na to ova variva s janjetinom obožavam i sigurno bi i ovo s guštom pojela, samo bi zaobilazila bamiju. 😀 😀
Krasnog li putovanja! Tužna srca moram da kažem da ni na jednom od ovih divnih mesta nisam bila, a još tužnija sam što i Srbiju u kojoj živim, koju čovek može preći uzduž i popreko za tili čas nisam obišla. Vozala sam se i đonove derala po belom svetu samo da vidim skrivene kutke koje svaki turista zaobiđe ali svoju zemlju i okruženje nekako uvek ostavimo za kraj. Bravo za putovanje. No, moram se ispraviti, pre dve godine napravili smo dvodnevni izlet do Oplenca gde je zadužbina i crkva Kralja Petra i ostala sam sa prelepim uspomenama.
Bamiju sam pre mesec dana spaziča na zemunskoj pijaci, i to sam je spazila jer je Dunja mislim pravila jelo sa meni egzotičnom i nepoznatom biljkom. Sigurno je ima na pijaci još, ali ja nisam znala šta da tražim niti kako da je kuvam. Učim, učim svaki dan!
u mostaru nisam nikada bila :(.predivni pejzasi ,mozda jednom i ja krenem u tom smijeru!!!
Bamje kod mene ima koliko hoces $7kg,uz janjetinu ,najbolja !!:))
Ćao Tadeja, sto godina te nisam čuo.
Baš ti hvala što si mi slikala te Bamije, da vidim kako izgledaju. Čuo sam za njih a nisam imao priliku da ih vidim. Može biti da toga ima i u Beogradu, ali ja pojma nisam imao kako izgledaju, pa sam verovatno prolazio pored njih kao i pored svega i svačega što se nalazi po rafovima u supermaketima, a uvezeno je iz Kine ili Zanzibara :))). Pošto nemam pojma kakvog je ukusa, neću ni da pričamo o tome. Nisam ni došao da pričam o hrani, hrane mi je dovde. Nego ne stižem da te malo “utešim” u vezi sa tim neprekidnim MALERIMA koji te prate zadnjih par meseci. Nemoj to da te brine. Ne bi valjalo da je obrnuto. Nemoj me gledaš tako zapanjeno. Evo zašto! Bog nikome ništa nde DAJE ako ne planira da mu nekoga ili nešto uzme. Kad te “krene” (dobiješ na lotuou i li nedaj bože još nešto bolje) onda počni da se brineš. Dok je ovo “normalno” stanje možeš bezbrižno da zviždućeš i vrtiš palčevima. Možeš ponekad da uradiš i ono što ja radim. Znam ja da ON ne postoji, ali tu i tamo mu se obratim: “Alo MAJSTORE, jel to sve što možeš… ako je to jedino što umeš, počni ozbiljno da razmišljaš o svojoj svemoći…”
Utešno je znati da ni kod nas nije ništa bolje. Mislim na onaj dom zdravlja i čekanje u čekaonici kolko beše sat – dva. Nekad mi dođe da u gepeku uvek držim džak cementa, i pedesetak cigala. Pa kad naletim na sličnu situaciju, povadim iz gepeka “pribor”, i krenem da zazidam ta vrata. Zamisli kako bi se doktorka prijatno iznenadila kad otvori vrata a ispred nje niko ZID.
Pozdravljam te Tadeja, odoh. Ovo je bilo samo na brzaka, kolko da ti malko dignem moral :)))
Stvarno lepi predeli, slike tako zivopisne…
Bamiju nisam probala, a jesam je jednom kupila na Kalenicu, kad sam slucajno nabasala, jer sam cula o njoj da je super, a nikad ni videla ni probala. I kupila malo, i to je stajalo, stajalo, posto nisam imala “spremno” sta bih sa njom, i tako, jbg, vrisnula. Ako naletim jos koji put, znacu sad sta cu da pravim 🙂
Divno putovanje Hercegovinom , jako lijepo si prikazala ovaj kraj. U Mostaru i oko njega sam bila puno puta i uvijek se vratim jednako puna srca iz tih krajeva. Odlična je tatina ideja da mamu nakon početnih šokova odvede na slapove, zbilja su prekrasni !
Bamija sa janjetinom je odlično jelo iako ja na žalost ne ljubim baš janjetinu. Bamiju ću svakao potražiti, ne znam gdje ali otvorim li malo bolje oči na placu i po trgovinama sigurna sam da ću je i pronaći.
I moram reći, prekrasan je tanjur !! 🙂
Prekrasne fotografije i nadam se da si napunila baterije!
Hercegovina je moj kraj, Mostar volim ali ne ovaj sadašnji nego onaj koji je u mom srcu iz nekih za mene sretnijih vremena. Naravno sve sam ovo obišla puno puta ali ove tvoje fotke su me ponovno podsjetile na ljepotu Hercegovine.
Bamiju volim, više sam jela suhu nego svježu. Prvi put sam svježu vidjela dok sam živjela u Iraku, ona je tamo kao paprika velika. Tada sam je i spremala zajedno sa svojim kolegama.
Volim je a znaš li da je ona afrodizijak:))
bamiju nikad do sad nisam jela, a čula milijun puta za nju.. baš me živo zanima okus.. vjerujem da može i bez janjetine, kao vege varivo :D, (znaam, grijeh što ne volim janjetinu?! :D..bar tako reagira okolina..nisam baš tip od mesa 🙂 fotografije su prekrasne, uživam u ovom putovanju i upoznavanju mjesta gdje nisam nikad bila kroz tvoj blog! 🙂
Vjerujem da se “stari kraj” dopao mužu i Timni. Ovo što si vidjela i prikazala je predivno. U Mostaru i Blagaju sam bila hiljadu puta i meni je tamo divno, ništa od pasivne Hercegovine “tamo gdje je Bog rekao laku noć” Ako je i imao kakvih predrasuda, predpostavljam da se muž uvjerio u pitomost kraja i ljudi.
U Međugorju nisam bila, a također ga posmatram kao nevjerovatan sociološki fenomen, ali zaista ne znam šta da kažem o tome.
Bamiju i ja volim, suha mi je ukusnija od zaleđene, a svježu nisam ni probala. Kombinacija sa janjetinom je sasvim u stilu arapske kuhinje, gdje je bamiji i mjesto (ako izuzmemo kreolsku ili pak kajunsku kuhinju, gdje se također može naći).
Svakidašnje jadikovke, meni se čini da si malo olakšam ako se istresem barem na blogu, pa ako je i tebi lakše možeš se požaliti.
Slikice sa putovanja su predivne. Mostar mi je jedan predivan i poseban grad.
Slapovi me oduševili 🙂
Bamiju još nisam uspjela probati, ne znam gdje bi ju nabavila.
Nisam baš od janjeta na juhu, ali voljna bi bila probati. Posebno iz ovog tvog cvjetičastog tanjura..
Gdje ga nabavi? Genijalan je ..
Oduševljena sam pričom, a posebno fotografijama. Ma svaka poseta Vašem blogu je pravo uživanje! Bamija je, ako mene pitate, egzotika. Nisam je nikada ni videla ni jela. Još jedna namirnica koju bi valjalo probati, naravno baš po ovom Vašem receptu!
Slike su prekrasne! sva ova mjesta sam i ja ove godine prošla i oduševila me dolina neretve gdje sve miriše na mandarine 😉 a i Mostar !
jako lijepe fotke! i ja bih jednom htjela posjetiti sva ova mjesta koja spominješ 🙂 a priča o tvojoj majci i ocu zvuči mi tako nestvarno… u današnje vrijeme je teško tako nešto zamisliti pa današnje generacije donekle i imaju sreću 🙂 bamiju nisam nikad ni vidjela i probala, ali ako je negdje nađem, uvjerila si me da ju je vrijedno kupiti 🙂
Više od recepta (a nije da mu nešto fali) dopalo mi se putovanje po Hercegovini … mogu misliti kako je bilo tvojoj mami Slovenki, nije ni mojoj Zagorki bilo ništa lakše 😉
Uživala sam u slikama i priči… Predivan post…
Bamiju nisam imala priliku ni videti a kamoli probati tako da ne mogu zamisliti ukus ovog jela ali definitivno ako se bamija i ja ikada sretnemo kupiću je i probati…
Krasno putovanje, odmah bi iz ovih stopa otišla na ono jezero poput tirkiznog stakla, mrak. A vidim da ste se počastili i “prstićima”. Bamija mi je omiljena, a sa janjetinom je naj bolja, kao da su jedno za drugo smišljeni. Usput, sadila sam bamiju, ali mi ništa nije uspjelo. Nadam se da ćeš imati više sreće.
Nisam imala prilike probati bamiju ni u kakvom obliku, a nisam ni veggie tako da bi mi ova tvoja janjetina sigurno fino došla. Lijepa je Hercegovina, stvarno se treba jednom uputiti na izlet i sve detaljno pogledati. Ja sam bila samo u prolazu i ništa nisam uspjela zapamtiti. Jedino sam bila u Međugorju, i imam slično mišljenje kao i ti. Ako imaš tako lijepih slika iz Dubrovnika ili Mljeta, može to jednom doći na red? To je ipak “moj” kraj 🙂
Oduvijek znam bamiju nanizanu na konac, suhu i dosta sitniju nego svježu…mene je pogled na svježe plodove iznenadio, a moram priznati da je nikad nisam jela, mada volim mahunarke, i inače, jesti “po bosanski, na kašiku”.
Ali ono što me fasciniralo, jeste prelijepa lična historija utkana između fotografija divnih predjela. Hvala što si to podijelila sa nama, imam osjećaj da sam te kroz postove baš upoznala i da si divna žena 🙂
Oprosti što te ne persiram :*
Bella la ricetta molto nuova per me interessante viaggio , ciao
krasne fotke mostara i bune koje me ispunjaju nostalgijom, drago mi je da su jos uvijek prekrasni kao i prije par godina kad sam ja prolazila onuda. ja cu se pridruziti maxividi – nema janjetine na mom stolu…ali…valjda ima jos negdje da se upotrijebi bamija. inace bamiju suhu i nanizanu sam prvi puta u zivotu vidjela u sarajevu i cudom se cudila sto bi to moglo biti 🙂
Bamija je opasno povrće. Više ne jedem meso, tako da ovaj recept nije za mene, ali mogla bih da smislim neku veggie varijantu. Divne slike iz Hercegovine!