Ja nisam vjernik,
Keksi Sv. Nikole
odnosno na izričito pitanje o vjeroispovijesti, izjašnjavam se kao ateist. Držim da je vjera osobna i intimna stvar svakog pojedinca i to maksimalno poštujem. Crkve kao institucije o kojoj god se radilo ne priznajem i ne rijetko prezirem. Smatram da su svojim “stadima” kroz ljudsku povijest kad se sve zbroji i oduzme i u širem, globalnom kontekstu, a pogotovo na našim prostorima i posebno obzirom na sredstva, mogućnosti i moć koju su unutar svih silnih tisućljeća imale, donijele više zla, negoli dobra. Što se tiče kršćanskog ili nauka bilo koje druge crkve, u dijelovima koji su prihvatljivi i uglavnom podjednaki, držim da su naprosto civilizacijska dostignuća, koja smo kao vrsta u jednom trenutku morali prihvatiti, ako smo željeli opstati. Iako, ako pogledamo naslovnice bilo kojih novina ili poslušamo udarne vijesti na TV-u, vidimo da nam to kao vrsti i nakon tih istih silnih tisućljeća i dalje prilično traljavo ide, čak i u ovo predblagdansko, duhom Božića obojano vrijeme.
Keksi Sv. Nikole
Isto tako živim na prostoru koji pripada zapadnoj kršćanskoj civilizaciji, na kojem su se udomaćili određeni običaji i blagdani, pa ih i ja obilježavam. Da živim u Japanu, vjerojatno bih puštala lampione niz rijeku i slavila trešnjin cvijet, ovako …
Do pred nekih dvadesetak godina, datumi i prigode za slavlja su bili nešto drugačiji, sad su neke nove uzance, točak se okreće.
Badnjak i Božić su blagdani koje ipak i prije svega vole djeca, a osim toga prigoda da obitelj, makar i po šavovima pucala tijekom godine, nađe par sati strpljenja, biti s mirom na okupu i oni za mene imaju određeno značenje, ne nužno vezano s učenjem Crkve.
A osim toga se tih dana i fino papa 🙂
Keksi Sv. Nikole
Kad je Timna krenula u školu trebalo je odlučiti što s vjeronaukom, koji je službeno “izborni” predmet, ali nije ponuđena alternativa, pa onda dijete ili ide na vjeronauk ili sjedi na hodniku. I ja se odlučim za vjeronauk. Neka ona čuje službenu verziju crkve, ja ću kod kuće korigirati što budem smatrala potrebnim, a osim toga sam sigurna, da dijete za to vrijeme ne baulja samo školskim hodnicima.
Došao i Sv.Nikola te godine, za zadaću iz vjeronauka treba nacrtati Sv. Nikolu, dijete vrijedno crta, pokazuje tati,odjednom čujem: “ŽENO! Reci joj da to NE MOŽE!”
Sva sam se stepla, rekoh daj da vidim, što ne može?
Ona, sva se pretvorila u nesretnu hrpicu, nosi onu tekicu u nadi da će moja presuda biti drugačija.
“NE MOŽE!” -viknuh i ja.
Dijete potpuno zbunjeno, “Zašto?”
“NE MOŽE!”
Prekrasan Sveti Nikola, sve po ps-u, halja, štap, vreća s poklonima, kapa.
Al’ na kapi, velika petokraka crvena zvijezda!
Nedavno je naučila u jednom potezu nacrtati zvijezdu i to joj se jako svidjelo, a crvena baš paše na zlatno i to je baš lijepo za ukrasiti, pa uostalom, to je zvjezdica?!
“Ma jest zvjezdica dijete moje, ali ne može baš tu i baš ta zvjezdica!”
Potrajalo je koju godinu i desetke priča iz povijesti, dok je donekle shvatila zašto je tada sa kape Sv. Nikole morala obrisati crvenu zvijezdu.
A nakon dvije godine smo zaključili da može i bez vjeronauka.
Čizmicu smo si još ostavili, a napravimo i pokoju zvjezdicu! 🙂
Kažu da Sv. Nikola voli i kad mu se ostavi čaša mlijeka. Ili je to Djed Božićnjak? Djed Mraz? Pogubila sam se. Kako god, uživajte u kolačićima. 🙂
PS. Znam da je Sv. Nikola bio pred dva dana, nisam stigla prije objaviti. 😉
badem zvjezdice
- 150 g badema
- 220 g oštrog brašna
- 100 g šećera u prahu
- 250 g maslaca
- malo soli
- naribana korica jednog limuna
- aroma maline
- crvena jestiva boja
- marmelada ili pekmez od malina
- 200 g šećera u prahu
- 5 žlica limunovog soka
- Bademe pofurite, ogulite i sameljite.
- Pomiješajte ih s brašnom, solju, šećerom i maslacem i umijesite prhko tijesto.
- U polovicu dodajte naribanu narančinu koricu, drugu polovicu obojite crvenom jestivom bojom i dodajte aromu maline.
- Ostavite barem pola sata u hladnjaku, a onda razvaljajte i izrezujte modlama čizmice ili čarapice od crvenog i zvjezdice od svjetlog tijesta, s tim da za zvjezdice na polovici količine kolačića napravite u sredini rupu.
- Pecite 5-7 minuta ma 180-200*C.
- Zvjezdice slijepite marmeladom ili pekmezom od malina.
- Čizmice premažite kistom umočenim u tu istu marmeladu, da dobiju sjaj, a onda im “sare” umočite u glazuru i ostavite na rešetki da se stisne.
- Za glazuru miješajte šećer u prahu postepeno mu dodajući limunov sok dok ne dobijete gustoću glazure kojom ste zadovoljni i u koju ćete moći umočiti čizmice, a da glazura na njima ostane.
Tadeja says
December 9, 2009 at 08:44Hvala cure! 🙂
Nada says
December 8, 2009 at 21:30Nasmijah se i ja, od srca Nikoli i petokraki..:))..malo kasno pišem ovaj komentar, jer sam upravo došla s posla, pa ću preskočuiti dio sa vjeronaukom i religijom, moglo bi se tu puno razglabati…keksići su pre preslatki i već ih zamišljam kao dio blagdanskog stola!
Sweet Corner says
December 8, 2009 at 16:15he he, nekako sam i pretpostavljala da si umrla od smijeha (tko ne bi) :))) a jos se uvijek kidam na komentar od Cosmo sto se tice smrtnog grijeha onog o prezderavanju:)))
i naravno slazem se apsolutno da vjera ne cini covjeka, vec ono sto je u covjeku, i bilo bi fora malo provesto blagdane i u Japanu:)))
Vali says
December 8, 2009 at 16:06Ja sam došla iz totalno ateističke obitelji u kojoj se slavila samo Nova godina. 🙂 Apsolutno te razumijem o čemu govoriš! Otkad sam sam svoj majstor, dragi i ja uvijek imamo bor, adventski vijenac, pečem kolače. Obožavam te mirise i ugodjaj koji blagdani nose. Možda to neki smatraju licemjernim, ali mene baš briga! Radim u srednjoj školi u kojoj su otprilike dvije trećine djece na etici, a jedna na vjeronauku.
Tadeja says
December 8, 2009 at 15:12@Selma, mislim da je ovo recept u kojem nam se osnovne namirnice u potpunosti slažu!
A što se tiče berbe, još uvijek ja tebe bez mrva srama mogu poslati po šibice ;))
cosmo2503 says
December 8, 2009 at 15:06Tadeja, ja sam berba ’72-ge. Isprva sam po tvojim vedrim postovima mislila da si dosta mlađa od mene, ali sam iz tvog komentara beogradske epizode sa unezvjerenim Japancem shvatila da smo tu negdje.
Nisam religiozna ni jedno jedino zrno, nemam ništa protiv religije, ali imam protiv isključivosti i naročito protiv lažnog morala kojeg je i kod hodža i kod popova najviše.
Vaspitanjem su mi usađene univerzalne ljudske vrijednosti i nema potrebe da znam deset božijih zapovijedi napamet jer se sve za mene podrazumjevaju. U pogledu sedam smrtnih grijeha, nekada pogriješim (kada se prežderem). Priznajem da sam i ljubomorna (ne zam da li je to smrtni grijeh).
Tadeja says
December 8, 2009 at 14:15Hvala vam djevojke!
Praznike svi volimo. Mirise, ukrase, ugođaj, druženja, mir i to tako mora i biti.
I vjerujem ti Ljiljo da je komercijalizacija blagdana u Americi prešla sve granice dobrog ukusa i upravo me ljuti činjenica, da iako toga svjesni, mi kročimo istim putem…..
@Jasenka, poštujem!
Moje prijateljice većinom imaju sve sakramente, ali njihova intimna uvjerenja i vanjska manifestacija vjere ne moraju se nužno uvijek poklapati.
Konvertiti su opet priča za sebe i o tome ne bih.
I misliš da ja nisam pukla od smijeha kad sam vidjela što je sirota nacrtala 🙂 Ušla je u obiteljske anale kao priča “Kako je Timna nacrtala Sv. Nikolu :))”
jubistacha says
December 8, 2009 at 14:14Keksići su prekrasni, malo više mi se dopadaju čizmice. Baš su slatke i privlačne za pojesti 🙂
Ljilja says
December 8, 2009 at 13:34Keksici su prefini, puter, bademi, fantasticno. Post me je kao i svi tvoji zabavio. Delim tvoje misljenje, nasa me crvka poprilicno razocarava u poslednje vreme. Praznike mnogo volim, ali kod nas u kuci nemaju religijski karakter. Akcenat stavljamo na porodicu i neku nasu porodicnu tradiciju, bez mnogo komercijalizacije koja je na ovom kontintetu uzela maha, pa se Bozic svede na soping i poklone.
Sweet Corner says
December 8, 2009 at 13:30he he, ja se kidam od smijeha na zvijezdu (ne znam da li bi se suzdrzala pred djetetom:))) cizme su mi mrak, predivno si ih napravila. a sto se tice vjere, svatko svoje zna i to je osobna stvar. ja sam odmalena odgajana da idem u crkvu i na vjeronauk, i morali smo skrivati katekizme da nam se ostala 90% djece ne rugaju. dosle su devedesete, ta ista djeca su u jednom danu obavila i krstenje i prvu pricest i krizmu, sa katekizmom u ruci….dakle, o vjeri se moze beskonacno rapsravljati:))))ali svjedno obozavam blagdane i sav urnebes oko njih:))
Tadeja says
December 8, 2009 at 12:52Hvala!
A ukrasići su u planu :))
Josipa says
December 8, 2009 at 12:29ja sam uvijek dijelila vjeru od religije… vjera je nešto osobno, duhovno i svatko od nas vjeruje u nešto ili nekog i ima pravo na to 🙂 nažalost, mnogi to tako ne shvaćaju pa ti žele nametnuti nešto njihovo… možemo slijediti neke religijske rituale jer smo to naslijedili od naših roditelja i to radim za njih, ali ne moramo nužno u njih i vjerovati…
čizmice su preslatke! u ovim bojama bi se moglo napraviti i zgodnih božićnih keksića kad je već Nikola prošao 🙂
Tadeja says
December 8, 2009 at 09:19Najljepše hvala svima na komplimentima za čizmice, a posebno na osvrte vezane uz temu posta i nadam se da njime nisam povrijedila ičija vjerska uvjerenja, jer nije postojala takva namjera, samo izražavanje mog osobnog stava o vjeri i crkvi i naglasak da poštujem svačija vjerska i sva druga uvjerenja dok god njima nekoga životno ne ugrožavaju.
@Andrea, možda je situacija ipak mrvu bolja. Kod Timne ih je nakon par godina, nešto malo više na hodniku, nego što je to bilo u početku, a nadam se da će i u srednjoj školi biti onih koji će radije izabrati etiku.
@cosmo2503, hvala na komentaru, savršeno mi je jasno o čemu pišeš i kad bismo iz učenja svake crkve izdvojili i ono prihvatljivo i dobro, a i gomilu bedastoća koja uz to dobro ide, bilo bi tu postova i postova. Imam osjećaj da smo generacijski tu negdje i da smo mi trebali biti generacija odgajana da neke stvari nikad ne doživi i da se nekako kad je trebalo nismo snašli ili nismo niti mogli i iskreno me još i danas često sram zbog toga, jer smo imali nešto vrijedno, ali…..
@aleksandra, znam, u ljudskoj je prirodi potreba za odražavanjem tradicije i običaja i obilježavanjem određenih datuma i slavljima i veselju, nekad davno smo zbunjeni, ali i zahvalni prirodi slavili proljeće, kišu, vatru i sl., kasnije su to odlučili nazvati Bogom i insitucionalizirati, što i nije preveliki problem, činjenica da su nas time kao pripadnike iste vrste podijelili, je već drugi par cipela.
Aleksandra1234 says
December 8, 2009 at 08:20Svaki čovek ima pravo da veruje ili ne i ne treba zbog toga da osuđujemo jedni druge.Delim tvoja razmišljanja vezano za crkvu kroz istoriju, ali neka sila postoji, da li ćemo je nazvati Bog ili nekako drugačije svejedno je. Ja svom tinejdžeru ostavljam pravo da sama odluči. Izabrala je građansko iako od malena u kući obeležavamo Božić i Uskrs i slavu. Kaže, treba poštovati i nasleđivati običaje naših predaka; ma koliko da su neobični u njima ima neke duše. Sve te pripreme, okupljanje porodice, ta pozitivna energija koja se protsto oseća u vazduhu, čine da se osećamo bolje…
Kolači su ti super, izgledaju divno:)
Shangri La Food says
December 8, 2009 at 08:17Zvjezda petokraka na Nikoli he he. Krepala sam od smijeha…
Čizmice su prekrasne 🙂
cosmo2503 says
December 8, 2009 at 08:17Draga Tadeja, dijelim tvoje mišljenje u pogledu religijskog zatuplivanja masa. Nisam vjernik i odrasla sam u okruženju u kojem se religija prezirala iako se poštovalo svačije pravo i uvažavali običaji. Tako i ja odgajam Zaru i Hanu. Kako moji roditelji ne slave Bajram, one na Bajrame idu u susjedstvo. Da ih na neki način razveselim napravim malu baklavu, čisto da im ne nedostaje kolača. Toliko o obilježavanju muslimanskih praznika. Kako nikada nisam imala Badnjake i Božiće, već Novu godinu, tako je i danas, pa se za novu spremaju i sitni kolačići i medenjaci i neka tortica. Novu godinu, kao praznik volim i uživam u ovim predprazničnim danima, šarenilu, vašarima i opštem veselju (unatoč krizi).
Sada malo o vjeronauku u školi. Moje djevojčice ne idu na vjeronauk i nemam blagog pojma kakav je program vjeronauka, ali ne bih mogla podnijeti da im bilo ko kaže da žena treba da bude korak iza muškarca (jer je on tobože njezin zaštitnik i ona treba zaštitu od muškarca). Uopšte islamsko vaspitanje mi ne ide u glavu, kao žena je tri stuba obitelji, ali je ipak uvijek podređena muškarcu (bezobzira što je on gluplji od nje) jednostavna, skrušena i skromna. Ma daj! Iz kojeg je to stoljeća.
Moja sestra išla je u katoličku osnovnu školu u koju su pored katolika išli i pravoslavci i muslimani, a imali su i pravoslavnog popa i mualimu ( muslimansku vjeroučiteljicu) za njihov vjeronauk. Dok je za muslimane i pravoslavce vjeronauk bio izborni, za male katolike je bio izborni, ali pod navodnicima. Jedan dječak, Ivan, nije išao na vjeronauk i časna mu je u đačkoj knjižici upisala četvorku kao zaključnu ocjenu. Njegova mama je digla toliku larmu da se cijela škola tresla kako ona nije izabrala da Ivan ide na vjeronauk i kako zahtijeva da se “to smeće” odmah izbriše i da mu se popravi u knjižici.
Epizoda sa crtanjem Svetog Nikole je baš vesela. Mi u Sarajevu imamo jednu kafanu (tipa bečkih) – Imperijal, inače je drži katoličko kulturno društvo Napredak i svake godine oni iznesu figuru Svetog Nikole ispred ulaza. Moje su curice zapazile da nema crveni mantil i da nije lijep kao Djed Mraz sa Coca Cola reklame.
Zvjezdice i čizmice, sve je preslatko (mala prednost, ipak zvjezdicama) i fotke su prekrasne. Vrijedi obradovati mališane, makar mi samo fingirali praznike.
Vera says
December 8, 2009 at 08:15Slazem se sa tobom,i ovde kod nas je skroz ista situacija.Čizmice su savrsene!
Andrea says
December 8, 2009 at 07:54Slažem se s tobom po svim navedenim točkama oko crkve i vjere.
Ja sam, onih nesretnih, devedesetih bila još mala i također se postavilo pitanje roditeljima oko vjeronauka. Tada se podrazumijevalo da svi “ispravni domoljubi” idu na vjeronauk, a samo “oni drugi” ostaju na hodniku tako da roditelji baš i nisu imali nekog izbora. Vidim da se zapravo stvari još nisu promijenile, a to je ono što je zapravo žalosno. Ja sam jedva dočekala srednju školu da umjesto vjeronauka odaberem etiku.
I mi na neki način obilježavamo ove tradicionalne blagdane koje i ja doživljavam više kao naše nasljeđe nego neki religiozni moment. Ponekad me čak i razvesele. 🙂
Keksi mi se sviđaju jer obožavam kekse s bademima, a čizmice izgledaju preslatko.