Ohrid.
Ljeto 1978.godine. Da, znam, primjetila sam i ja da mi svaki drugi post sadrži 20-30 godišnji vremenski odmak, al’ što da radim? :)) Nisam ja toliko stara, koliko dugo pamtim, ….botoxu se još ne dam (po onoj teoriji da žene nakon što uđu u neke godine mogu odlučiti hoće li sačuvati guzicu ili lice, ja zdušno čuvam lice 😛 🙂 )
Voljela bih da joj mogu slično priuštiti, jer mi je to i danas jedno od najljepših ljeta u životu, ali bojim se da su to, za isti doživljaj kakav smo mi imali, uprkos ili baš zahvaljujući svim anegdotama, ugodnog, živopisnog, edukativnog ( sasvim drugačije sam u kasnijim godinama čitala Andrića ili Stankovića ili si predočavala podatke iz povijesti) i vrlo sigurnog puta, ipak tempi passati i da su se neke stvari nepovratno izmijenile, ali čim izađemo iz razdoblja “secesije” 🙂 nadam se da ćemo se dokopati Makedonije.
Ajd’ dobro. 🙂Sastojci:
– 1 kg teletine
Uvek mi je zanimljivo procitati i neku lepu pricu uz receptic, nazalost ne stignem da i sama nesto napisem, najcesce na brzaka otkuckam recept i sve mislim sledeci put cu imati valjda vise vremena…fotkice bas mame da se isproba ovo fino jelo!;)))
Eh, kada je riječ o Čomleku u Kuharici moje prijateljice Lene se radi od junetine i nema Vegete. Ide i vino a jednog lijepog dana ću to, vjerujem, spremiti.
I još nešto: imaš nagradicu na mom blogu.
Post je kao i uvek super, a jelo i mene kopka, ja ga tek danas krckam u rerni. Mirise li mirise, valjda dobro ispadne :)))
Lijepo i slikovito opisasna avantura. Čitajući gotovo sam pomislila da sam ja na Ohridu, o kojem sam baš sinoć razgovarala s dečkima. :)Inače nikad nisam bila u Makedoniji, a to je putovanje koje planiramo, isto kad prođe recesija.
Sad si me s ovim “secesija” podsjetila da na poslu imam plakat izložbe “secesija u hrvatskoj” na koji sam crnim flomićem nadopisala “r”. 😀 😀
Čomlek nisam stigla isprobati iako ne vidim razlog da nam se ne svidi. Mi smo ko dvoje luđaka, jedemo luk na kile. 🙂
Hvala vam svima na komentarima!
Lijepo je znati da vas moje škrabanje razveseli i da ga volite pročitati, a posebno da budi vaša osobna sjećanja!
@romantales, posebno mi je drago da si svratila i da ti se post svidio, ja te polako čitam kad stignem, drag mi je post o Trstu, čim prvi put odem, moram do tog “Pepija” :), a volim vidjeti i sve tvoje uradke ručnog rada, pomalo ti zavidim na tome koliko si vrijedna, a znam da talijanke drže do ručnog rada i svojedobno sam kad sam bila u toj fazi (ali kako sam horoskopska ovca, ja moram sve probati, kad vidim da ja to mogu , onda me primi nešto drugo 🙂 ) gnjavila tetu iz Trsta da mi traži neke stvari koje ovdje nisam mogla naći, konce i panama platno i sl. 🙂 , budući ne govorim talijanski, možeš misliti kako je izgledalo dok sam si prevodila sve moguće vrste i načine veza iz Manni di fata, još ih negdje imam sortirane i arhivirane.
@Selma :), meni je to sve bilo super, još i danas su mi žive neke slike i zapravo je bio najbolji i najljepši način za saznati i naučiti i prihvatiti svijet oko nas, a drugačiji od našeg dvorišta, još dok smo bili djeca.
Izgleda da je većina došla do zaključka da Čomleku “something missing”, pa sam razmišljala i zaključila da je stvar u masnoći. Meso je krto, nema što ispustiti, ulja se dodaje minimalno, čak i luk koji se tako dugo kuha, ne daje jačinu kako bi čovjek očekivao, vrlo je blag i odlično se sjedini sa juhicom. Čitavo vrijeme od onog silnog mesa i luka očekuješ da ćeš zagristi u nešto čega će ti biti puna usta, a stalno je taj blagi okus, vrlo ugodan, ali ……da nema Vegete, stvarno bi bilo blago k’o dječja papica, tako da za naša nepca doista još nešto treba, ili još malo povrća da pojača ili kako kaže Maja dodati koji krumpirić sa strane i manje vina u startu, tako otprilike ja radim teletinu pod pekom. I ja sam se bojala kad otklopim da će nježna teletina izgorjeti, ali nije, malo sam promiješala pa sam one koje su dotad bili na vrhu ugurala u juhicu, a one s dna izvukla, meso je toliko natopljeno tom juhicom, da se nije posušilo i nije izgorjelo, ali nije se ni juhica dala. Čak mislim da bi čomlek podnio i bio jednako dobar i da se sve skupa kuha-peče i manje od dva sata, obzirom na činjenicu da je meso izrezano na komade, jedino ne znam kako bi se onda luk ponašao.
Oh, Bože! Fenomenalno, budi u meni sjećanja na moje ljto 1978. godine. Prvi godišnji odmor nakon faksa. Provela sam ga s prijateljicom u Brelima, pa onda u Zagreb i natrag u Konjic. Uf, uf,…
Prekrasna priča, …
A i čomlek… Izgleda mi fenomenalno.
Sjajno izgleda,ja nisam stigla napraviti.Uvek pises divne postovo,volim da ih čitam jer me razvesele!
Post ti je fenomenalan, duhovit, nostalgičan…Ta naša sjećanja, od prije 20 ili 30 godina. Meni sada ona od prije 20-tak godina dođu kao svježija, ipak sam maturant 1990-te .
Sjećam se i ja starih Lada. Moj je tata 1978 kupio stojadina, a čova (mislim da je bio samo čuvar u Bosna autu i sjećam se da se zvao Karišik)ga je nagovarao da uzme Ladu i da će mu on to srediti (i tada je bilo korupcije).
Putovanje je stvarno bilo doživljaj. Ezan u pet ujutro na godišnjem, LOL. Zapravo ne znam, ja ga ne primjećujem, a nekada me probudi tačno na vrijeme za posao. Sunećenje, mogu misliti kako ste to zamislili…Scene kao iz Kusturičinog filma mogu zamisliti.
I meni izgleda da se mojoj djeci čomlek svidio jer je dosta slan od Vegete, koju ni ja ne koristim baš pretjerano. Elem, one su umakale kruh i pokupile sav saft i rekle da je jelo super.
Nesto sam zabrljala,jer sam se smijala tvome putovanju,a kojih sam i sama imala jako puno !!:)
Pomenuti Comlek,sam probala kod prijateljice s posla,ali ga nisam nikada spremala,jer moja djeca nisu ljubitelji luka,cak ni onih sitnih komadica,a pogotovu cijelih glavicica!!Jelo je fino,no meni u njemu nedostaje nesto???,pretezno se u mojim jelima nalazi krompir ili noklice..doduse ja sam jela sa toplom pogacom,pa sam se po obicaju ,dobro najela i nisam obracala paznju,nego citajuci Vas i ja pocela razmisljati o tome,mozda cak i napravim !!??:)
Avanturisticka secanja, nema sta! Comlek ti je super! I ja sam se razmisljala da odlijem tu supicu i pecem otvoreno na kraju, ali delovalo mi je da bi meso pocelo da zagoreva dok je luk uporno ostajao beo tj. kuvan. Moj je neki zakljucak da bi tu trebalo bucnuti i par kriski krompira, da popije tu corbicu i smanjiti kolicinu vina za preliv u startu.
Jako jako lijep post, uživala sam čitajući ga!
Predivan post… predivno nostalgican… 🙂
Čomlek izgleda baš svjetski, toliko da mi rastu zazubice od ove fine i krte teletine, a obišla sam i ja kao dijete prije 20- tak i nešto godina sličnu rutu, samo smo se mi tada vozili vlakom, po noći u kupeima bi razvukli fotelje i taman se probudili negdje u Srijemu…drugačija vremena su to bila…Tvoje postove obožavam čitati!
odlicna mi je prica o putovanju i pustolovinama, ipak je to neprocjenjivo, cini mi se da je danas sve nekako drugacije, puno drugacije. tvoj comlek izgleda fenomenalno, ja sam nekako skepticna prema tolikoj kolicini luka, ali zvuci mi i izgleda jako fino.
joooj, ja sam se baš zabavila čitajući o putovanju iz 1978. da mi je bilo čisto krivo kad si krenula s receptom. Meni je slično putovanje bilo po BiH, spavanje u hotelu C kategorije – izgleda da smo vršnjakinje 😉
Kad si spomenula kako je teško naći male glavice luka, sjetila sam se koliko je to istina – u Hrvatskoj. Ja sam se odvikla velikih količina i velikih glavica luka, zapravo nisam ni bila svjesna koliko je to neophodna namirnica u našoj kuhinji, dok se od nje nisam udaljila. Jedna moja susjeda u Hrv koja ima navadu kuhati posuđenim, koje redovno nikad ne vrati, jednom mi je čak prigovorila da “zar samo tako mali luk imam?”