Znam da sam rekla da smo za ovu sezonu gotovi sa zimnicom, ali bio bi grijeh da su dunje propale.
Slatko od dunja
Još par komada tijesno uguranih na malo preostale slobodne površine polica mog stana, odašilje svoj nježni miris, ostale su udobno smještene u sirupu i čekaju svoj trenutak. 🙂
Dunja se ljudi rijetko prihvaćaju, što zbog činjenice da do njih ne dolaze baš jednostavno, što zbog izgubljene navike da išta s njima radimo, ali ponešto i zbog činjenice da su dunje izuzetno tvrde voćke, pa zbog toga ponešto zahtjevnije za obradu.
Stoga sam se i ja, duže nego uobičajeno, nakanjivala prihvatiti i tog posla.
dunje
Uopće sam posljednjih tjedana malo posustala na blogu, barem u onom dijelu vidljivom na van, ali u backstageu je i dalje radno i nadam se da ću uskoro uspjeti i pokazati ponešto, nastaviti gdje sam davno stala i konačno ispričati sve obećane priče, a i pokoju novu.
A u zalog toga mitim vas slatkim. I to ne bilo kojim, nego slatkim od dunja.
Mjere sam dala na 1 kg očišćenih dunja. Budući dunje tek kad ih otvorite pokažu svoju pravu narav i podstanare, predlažem vam da za dobiti 1kg očišćenih dunja počnete sa 2,5-3 kg dunja.
Slatko od dunja
- 1 kg dunja
- 1kg šećera
- sok jednog limuna
- začini po želji, vanilija, zvjezdasti anis
- Dunje stavite u posudu i ulijte vode da ih potpune prekrije.
- Nakon što zakuhaju, kuhajte 5-7 minuta, pa prebacite u hladnu vodu, ali sačuvajte sok, odnosno vodu u kojoj su se kuhale.
- Ogulite ih i očistite te narežite na manje komade.
- Skuhajte sirup na način da na 1 litru vode, stavite 1 kg šećera, a po želji dodajte i začine, mahunu vanilije, zvjezdasti anis, klinčić.
- Prelijte dunje vrućim sirupom, ali prethodno odstranite mahunu vanilije i sve ostale začine.
- Idućih dana ih u sirupu kuhajte po desetak minuta, pritom odstranjujte pjenu koja se eventualno pojavljuje, a između kuhanja, ostavljajte da stoje 10-ak sati.
- Ponovite kuhanje 4-5 puta.
- Kad primjetite da se sirup počeo zgušnjavati, a dunje dobivati staklasti izgled pri kraju ste, pa u zadnjem kuhanju dodajte sok limuna, čime ćete malo razbiti slatkoću, ponovo prokuhajte, odstranite pjenu i dunje spremite u oprane, sterilizirane, vruće staklenke.
- Dobro zatvorite poklopac i nakon što se ohlade, staklenke spremite na suho i hladno mjestu.
- Jednom otvorenu staklenku potrošite u što kraćem vremenu i držite je u hladnjaku, jer otvoreno i načeto slatko ima tendenciju brzog kvarenja.
Pravila sam slatko od dunja , ali je kod mene bilo sa nešto manje šećera uz dulje kuhanje. Ovo tvoje slatko mi super izgleda, vidim da sam propustila zvjezdasti anis na što ću drugi put obratiti pažnju jer vjerujem da se ovdje odlično uklapa. Slažem se da sa dunjama ne znaš dok ih ne prerežeš, ja sam ove godine imala sreću da sam imala baš dobre dunje , skoro da sam ih mogla jesti bez ikakve obrade.
Dunja je zakon, imam dva stabla i često su na jelovniku u ovo vrijeme.
odlično izgleda, nisam to jela već godinama.
Hvala djevojke! 🙂
@Suzana, ja nemam toliko iskustva sa slatkim, a pogotovo ne sa slatkim koje se kuha sa gašenim vapnom ili krečom. Znam da je to stari način i na taj način se godinama spremam napraviti slatko od šljiva, ali nikako poduzeti radnju traženja i nabavljanja gašenog vapna. Recepti kojima sam se ja vodila, recepti su kojima se dobije slatko koje je vrlo nalik tom “pravom” receptu sa gašenim vapnom, ali ga ne iziskuje. To stajanje voća u sirupu između prokuhavanja, služi tome da u tom vremenu voće ispusti sok, koji se onda sa sirupom opetovano prokuhava, dok ne dobijemo staklasto voće i voćno-šećerni sirup u kojem ga konzerviramo. Hvala na komentaru, vidjela sam već i ranije tvoj recept za slatko od šljiva i čim se uspijem pravovremeno organizirati i dočepati vapna, napravit ću i ja “originalno” slatko. 🙂
Kuvam razna slatka, izmedju ostalog i od dunja, ali prvi put čujem da se ovako kuva danima. Zaista interesantno, a sudeći po tome kako izgleda na tvojim slikama, rekla bi da se sav trud isplati na kraju.
Bas jucer sam i ja pravila slatko od dunja. Ovaj put od rendanih, a ubacila sam i saku seckanih oraha…
Ovo je savršeno, mislim da ću se primiti posla, a i kotonjata me intrigira već duže 🙂
Nekad je ovo bilo neizbježno i neizostavno u maminoj zimnici. Tad smo još imali dvorište s nekoliko stabala dunje koja je posadio djed. Polako su stabla posječena, a s njima je nestala i navika pravljenja slatka i kompota, i da znaš da mi je žao.
Ta sadez je res redko uporabljen in pravzaprav ga malo poznamo. Mene sicer ni navdusil s svojim okusom, ampak verjetno bi morala znova kaj takega poskusit. Tudi okusi se spreminjajo in morda bi mi bil okus zdaj boljsi 🙂 Tako kot gledam na tvoji fotografiji, bi ga vsekakor poskusila 🙂