Ako ste za upravo protekli Praznik rada očekivali da se s ovoga bloga zaori: “Ustajte vi zemaljsko roblje!” ne mogu vas kriviti za nesporazum.
Svinjska vratina s limun metvicom
Očekivala bih to i ja, ali je konkretni primjerak zemaljskog roba u mom liku, na sam Praznik rada, progledao tek oko 11 sati, nakon što sam do tri ujutro dovršavala post o printanju na tkaninu.
A i dan koji je predhodio dugoj blogerskoj noći nije bio ništa manje neradan. Osim što sam dovršavala zadnje printeve i šivanje, ispekla sam i vratinu s limun metvicom, fotografirala je, pa fotografirala sve predmete za post o printanju, vraćala stan u prvobitno stanje, budući sam u svrhu fotografiranja sve što se dalo izmjestila, a onda do ujutro sređivala fotke i pisala post.
I zasluženo odvalila do 11 sati, pa tek onda uzviknula: “Ustajte vi zemaljsko roblje!” 🙂
Da ne budem uvijek tako smrtno ozbiljna i depresivna, pokušavam barem malo okrenuti na šalu, iako se zapravo ovim uzvikom ne šalim i duboko sam uvjerena da je samo pitanje i to ne baš previše vremena, kada će se ako se stvari ne počnu globalno radikalno mijenjati, zaoriti ponovno.
Jer, previše toga na ovom svijetu, životno važnog, ne funkcionira. U 21. stoljeću, uz sva dostignuća i privid boljeg života, realno živimo osjetno lošije, nego što bismo to obzirom na količinu stvorenog bogatstva smjeli.
Svinjska vratina s limun metvicom
Nekako smo previdjeli, živeći taj privid boljeg života u koji su nas uvjerili, da se ponovo događa u krajnje nepoštenom i izrabljivačkom postotku podjela bogatstva i raspodjela moći na manjinu enormno bogatih, koji je nisu stvorili i onih drugih koji dan za danom gube sve više, do mjere da su im ugrožena osnovna ljudska prava.
I kao i svaki put dosada u povijesti, kvantitet tog nezadovoljstva se mora u jednom trenutku preliti i preći u novu kvalitetu. I voljela bih da se to dogodi bez nasilnih promjena i krvi, ali ta ista povijest govori da je to gotovo nemoguće.
Zadnji put sam se dotakla i neradnih dana i spajanja, koji su i kad govorimo o ovom 1.maju aktualni, jer smo sa spojenim ponedjeljkom dobili 4 neradna dana. Koja meni nemjerljivo znače. Nažalost, to doživljavam jedinom nagradom. Od plaće jedva životarim i sve čemu se veselim, jesu dani kad mogu, ako se uspijem toliko isključiti, pobjeći u svijet u kojem je sve točkasto, ružičasto, cvjetno, mirisno i fino.
A kad već govorimo o radu, o nekad i sad, sjetila sam se sintagme iz prošlog sistema, koja je kao šala trebala navodno otkrivati istinu o neradu u socijalizmu, negovoj iluziji i neodrživosti: Nitko me ne može tako malo platiti, koliko malo ja mogu raditi.
Pa, mislim da nema te lijenosti i nerada, koja bi nas stajala ovoliko i dovela nas u ovakvo stanje, koliko su nas i kuda doveli, potpomognuti teorijama i djelovanjem novovjekog kapitalizma, naši vrijedni i radini domaći lopovi, kokošari-neimari.
Svinjska vratina s limun metvicom
A dok pišem ovaj post, kao točku na I sam odgledala i epizodu: Policija na radnike, sapunice Jadrankamen. Uz obe strane medalje i sva siva područja, ostaje inicijalna činjenica da je teniskom pikzibneru za dadiljanje prvog hrvatskog predsjednika na teniskom igralištu i puštanje mečeva, poklonjeno poduzeće od kojeg živi čitav otok, koji su ljudi tog otoka i izgradili, a on ga doveo do propasti.
I pitam se hoće li ovaj narod ikad skupiti toliko kolektivnih muda, kad ih pojedinačno već nemamo, da konačno priupita i povrati, pritom čak zanemarimo sva izgubljena radna mjesta i dohotke, pa i predpostavljenu dobit, ali da nam netko konačno položi račun gdje su barem novci od svih prodanih nekretnina poduzeća i tvornica, kad se svemu drugom izgubio svaki trag, a koje su šakom i kapom doslovno poklanjanje novoprozvanim kapitalistima, pod čijom sposobnom rukom su trebale prosperirati, jer preplaćeni neradnici socijalizma, kao samoupravni dioničari to nisu bili u stanju tako suvereno i uspješno voditi.
A ne samo da je sve stvoreno u tom socijalizmu popapala maca odabranih privatnih džepova, nego im sad još pod formom sudskih postupaka plaćamo smještaj i prenemaganje dok dokazuju svoje neupitno poštenje i ispravnost, još uvijek se zdušno lupajući po srcu hrvatskom, za koje su krvarili, producirajući se na račun tuđeg prošlog i sadašnjeg rada, a da niti jedna lipa nestalog novca i imovine nije vraćena ni na koji način.Al’ nema veze, časkom će mi to nadoknaditi porezima na prastare vikendice i zemljicu koju su naši roditelji neradnici uspjeli priskrbiti, a mi eto po njoj ne čuvamo ovce niti oremo.
Iskreno sumnjam da će se itko dotaći privatnih otoka, vila, zamkova, dvora, jahti i svega onoga što je meni uopće teško i pojmiti.
Stoga, iako sa zakašnjenjem, Sretan vam Praznik rada i razmislite barem koji put, ako ne svaki, koliko i kakve posljedice, neka naša odluka, glas, djelovanje ili njegov izostanak, mogu imati za našu i budućnost naše djece i postoji li išta što možemo učiniti da se stvari počnu mijenjati na bolje.
Svinjska vratina s limun metvicom
Ako ste još uvijek tu, poslušno ste i strpljivo odčitali i apsolvirali moje ovotjedno moralno političko predavanje, zaslužili ste i dobre vijesti. 🙂
Bila sam! 🙂 Ipak sam jedan od ta 4 dana produženog vikenda bila na gruntu.
I doista napunila baterije, pa sad u odnosu na protekle tjedne i mjesece, gotovo bombardiram postovima. 🙂
Što da vam kažem, osim ahhhhhhhhh. 😉
Bilo je pasje vruće, ljetni ugođaj u svibnju, mene je pokosio ponovni susret sa svježim zrakom i prirodom, fizički rad koji se razlikuje od uobičajenog, vožnja tamo i natrag jer smo išli mojim autom, ali taj slatki umor prilikom konačnog svaljivanja u krevet bio je ravan onom nakon najspektakularnijeg orgazma.
maj 2012
I iako je priroda daleko manje zelena nego što je to bila u ovo doba prošle godine, nekako se sve vidi kroz nju, nema one punoće proljetnog zelenila i sve govori da će od voćaka možda biti svega koja višnja, uspjela sam u zadnji čas, prije nego li ih svuku, uloviti posljednje preostale tulipane u njihovim proljetnim opravicama,
maj 2012
leptire u igri skrivača,
maj 2012
bijele ljubičice u punom sjaju,
maj 2012
sramežljive đurđice,
maj 2012
šumske jagodice u najavi roda, ako im vrijeme bude imalo sklono.
maj 2012
Zametnula se i pokoja malina i ribizl, crni ribizl i borovnica su nažalost umrli, kao i moje peruanske jagode, osim ako se ne pojave kasnije. Ruže je ofurio mraz, hortenzije su se posušile i to tri, ali niču nove. Srećom sam ih proteklih godina često fotografirala, pa je ostao trag. Nisam ovo proljeće posijala ništa od sjemena povrća, sakupljenog prošle godine, kao i onog razmijenjenog sa Tamarom, tako da nemam svoje sadnice, ali obzirom na to da smo tek sad prvi put otišli na grunt i da je proljeće bilo izuzetno sušno, a bez našeg prisustva i vode, biljčice ionako ne bi preživjele, možda je tako i bolje. Nadam se da će sjeme preživjeti do iduće godine, da ću ja biti vrijednija, a priroda milosrdnija.
maj 2012
Ali zato je nekoliko začinskih biljčica niklo samo od sebe, od prošlogodišnjeg popadalog sjemena, poput sitnog bosiljka, vlasca i limun metvice i upravo me miris ove potonje, uz neuobičajeno visoke temperature, inspirirao na ponešto izmjenjeni prvomajski menu.
maj 2012
Vratina ovaj put nije išla na gril, obukla sam je u mentu i limun metvicu i poslužila s osvježavajućom salatom od svježih krastavaca, začinjenom limunom i limun metvicom.
Ja baš nisam pivopija, više volim dobro vino. Pivo volim popiti kad je jako vruće, ja jako žedna, a ono jako hladno. I onda mi godi onaj prvi gutljaj, točno onoliko koliko u tom prvom gutljaju uspijem popiti. Sve poslije toga je mučenje i mene i piva. Međutim, i svjesna sam da će svi poznavaoci i ljubitelji piva na ovo frknuti nosom, ja volim radlere. Imaju gorkasti after taste po pivu, nisu slatki, niti u toj mjeri gazirani kao sokovi, a opet nemaju onu težinu piva i ne umrtvljuju. I radler s limunom koji smo ovaj put odabrali, odlično je zalio ovako pripremljenu vratinu.
Svinjska vratina s limun metvicom
- nešto više od 1kg svinjske vratine u komadu
- 4-5 češnjeva češnjaka
- sol, papar
- ulje,
- žlica maslac
- 2-3 grančice metvice i isto toliko limun metvice
- U mužar stavite polovicu količine listića obje metvice, sol, papar, polovicu količine češnjaka, ulje i pretvorite sve u pastu kojom premažite meso.
- Po želji i potrebi još posolite i dodajte ulja, pa ostavite meso tako pripremljeno dva sata u hladnjaku, a najbolje preko noći.
- Pećnicu ugrijte na maksimum.
- Stavite meso u posudu za pečenje, dodajte vrlo malo masnoće, podlijte sa malo vode i pecite otkriveno na maksimalnoj temperaturi desetak minuta.
- Zatim ga izvadite, podlijte po potrebi, poklopite i pecite idućih sat vremena na temperaturi koju ste smanjili na 200-220° C.
- Na polovici pečenja provjerite, pa po potrebi ponovo podlijte.
- Za to vrijeme pripremite u mužaru maslac. Ponovo usitnite preostale listiće, češnjak, malo soli, dodajte maslac, pa dobivenom smjesom premažite meso i ostavite u isključenoj pećnici još nekoliko minuta.
- Poslužite uz salatu od svježih krastavaca začinjenu limunom i limun metvicom.
Tadeja says
May 10, 2012 at 15:00Hvala vam puno svima! 🙂
Petra Kranjica says
May 8, 2012 at 10:43Jako sam vesela što si se vratila, baš si mi falila sa svojim postovima. Drago mi je da si napunila baterije na gruntu, ručak izgleda fantastično. Gablec u staklenki je predobra ideja.
Branka - byB says
May 7, 2012 at 20:46Slike sa vikendice su mi uvijek posebno lijepe i provesti dan u toj ljepoti je sigurno pravo punjenje baterija. A lijepa mi je i ova vratina ovako fino, osvježavajuće “upakirana” :), sigurno je jako ukusna. U kombinaciji sa salatom od krastavaca pravi proljetni ručak.
Odlična mi je ova tvoja ideja sa ručkom u teglici, i ja sve češće nosim moj ručak na posao, smjestiti ću ga jednom i u teglicu umjesto u plastičnu posudu.
Lilly... says
May 7, 2012 at 14:24Ovo s teglicom je genijalno!! I moram ti priznati da, iako ovu salatu krastavaca i milerama nikad nisam simpatizirala, ova izgleda… a ono, da zagrabim vilicom kroz monitor! :))
Kiss!
mignonne says
May 6, 2012 at 17:26Svaku put me oduseve tvoje fotografije iz prirode, ali totalno sam se zaljubila u teglice sa salatom/uzinom, i proslog puta kao i sada, mada mi se svidja i rucak na tanjiru. Nadam se da si ovaj vikend mogla da posvetis necemu sto volis, nesto sto te veseli i ispunjava, nekada nam te sitne radosti tako puno znace i napune nas energijom za ceeelu nedelju.:) Saljem vam veliki pozdrav!:))
Vladuška says
May 6, 2012 at 08:23Jaz vsekakor verjamem, da je treba začeti stvari spreminjati pri sebi in to so potem začne širiti tudi navzven. Spremembe so potrebne in do njih bo tudi prišlo, v to sem prepričana in verjamem, da na bolje. Ostajam optimistična, to me rešuje ;))) Super, da si uspela do vikendice in nas tako lepo razvajaš s fotografijami. Hrana pa itak zgleda zelo slastno.
What's for dessert? says
May 5, 2012 at 12:18Baš su mi falili tvoji postovi i ovog sam s užitkom pročitala i uživala u fotkama.
Vratinu obožavam i draga mi je pripremljena na sve načine. Tvoji pumidori su presađeni u vrt i jedva čekam da dobiju plodove.Žao mi je što vi niste uspjeli zasaditi vrt, ali možda je i bolje tako nego da sve povene. Vrućine nisu tipične za svibanj i mi već sad zalijevamo dva puta na dan.
Što se Praznika rada tiče, užasno mi je bilo vidjeti kako svi trgovački centri na taj dan rade do 20.00 sati. Sjećam se da su na taj dan prije dvadesetak godina bile zatvorene sve trgovine, pumpe i kafići, a sada se nisam mogla načuditi kiosku koji je radio cijeli dan (i pretpostavljam prodavao novine od jučer).