Ako ste za upravo protekli Praznik rada očekivali da se s ovoga bloga zaori: “Ustajte vi zemaljsko roblje!” ne mogu vas kriviti za nesporazum.

Svinjska vratina s limun metvicom

Očekivala bih to i ja, ali je konkretni primjerak zemaljskog roba u mom liku, na sam Praznik rada, progledao tek oko 11 sati, nakon što sam do tri ujutro dovršavala post o printanju na tkaninu.
A i dan koji je predhodio dugoj blogerskoj noći nije bio ništa manje neradan. Osim što sam dovršavala zadnje printeve i šivanje, ispekla sam i vratinu s limun metvicom, fotografirala je, pa fotografirala sve predmete za post o printanju, vraćala stan u prvobitno stanje, budući sam u svrhu fotografiranja sve što se dalo izmjestila, a onda do ujutro sređivala fotke i pisala post.

I zasluženo odvalila do 11 sati, pa tek onda uzviknula: “Ustajte vi zemaljsko roblje!” 🙂
Da ne budem uvijek tako smrtno ozbiljna i depresivna, pokušavam barem malo okrenuti na šalu, iako se zapravo ovim uzvikom ne šalim i duboko sam uvjerena da je samo pitanje i to ne baš previše vremena, kada će se ako se stvari ne počnu globalno radikalno mijenjati, zaoriti ponovno.
Jer, previše toga na ovom svijetu, životno važnog, ne funkcionira. U 21. stoljeću, uz sva dostignuća i privid boljeg života, realno živimo osjetno lošije, nego što bismo to obzirom na količinu stvorenog bogatstva smjeli.

Svinjska vratina s limun metvicom

Nekako smo previdjeli, živeći taj privid boljeg života u koji su nas uvjerili, da se ponovo događa u krajnje nepoštenom i izrabljivačkom postotku podjela bogatstva i raspodjela moći na manjinu enormno bogatih, koji je nisu stvorili i onih drugih koji dan za danom gube sve više, do mjere da su im ugrožena osnovna ljudska prava.
I kao i svaki put dosada u povijesti, kvantitet tog nezadovoljstva se mora u jednom trenutku preliti i preći u novu kvalitetu. I voljela bih da se to dogodi bez nasilnih promjena i krvi, ali ta ista povijest govori da je to gotovo nemoguće.
Zadnji put sam se dotakla i neradnih dana i spajanja, koji su i kad govorimo o ovom 1.maju aktualni, jer smo sa spojenim ponedjeljkom dobili 4 neradna dana. Koja meni nemjerljivo znače. Nažalost, to doživljavam jedinom nagradom. Od plaće jedva životarim i sve čemu se veselim, jesu dani kad mogu, ako se uspijem toliko isključiti, pobjeći u svijet u kojem je sve točkasto, ružičasto, cvjetno, mirisno i fino.
A kad već govorimo o radu, o nekad i sad, sjetila sam se sintagme iz prošlog sistema, koja je kao šala trebala navodno otkrivati istinu o neradu u socijalizmu, negovoj iluziji i neodrživosti: Nitko me ne može tako malo platiti, koliko malo ja mogu raditi.
Pa, mislim da nema te lijenosti i nerada, koja bi nas stajala ovoliko i dovela nas u ovakvo stanje, koliko su nas i kuda doveli, potpomognuti teorijama i djelovanjem novovjekog kapitalizma, naši vrijedni i radini domaći lopovi, kokošari-neimari.

Svinjska vratina s limun metvicom

A dok pišem ovaj post, kao točku na I sam odgledala i epizodu: Policija na radnike, sapunice Jadrankamen. Uz obe strane medalje i sva siva područja, ostaje inicijalna činjenica da je teniskom pikzibneru za dadiljanje prvog hrvatskog predsjednika na teniskom igralištu i puštanje mečeva, poklonjeno poduzeće od kojeg živi čitav otok, koji su ljudi tog otoka i izgradili, a on ga doveo do propasti.
I pitam se hoće li ovaj narod ikad skupiti toliko kolektivnih muda, kad ih pojedinačno već nemamo, da konačno priupita i povrati, pritom čak zanemarimo sva izgubljena radna mjesta i dohotke, pa i predpostavljenu dobit, ali da nam netko konačno položi račun gdje su barem novci od svih prodanih nekretnina poduzeća i tvornica, kad se svemu drugom izgubio svaki trag, a koje su šakom i kapom doslovno poklanjanje novoprozvanim kapitalistima, pod čijom sposobnom rukom su trebale prosperirati, jer preplaćeni neradnici socijalizma, kao samoupravni dioničari to nisu bili u stanju tako suvereno i uspješno voditi.
A ne samo da je sve stvoreno u tom socijalizmu popapala maca odabranih privatnih džepova, nego im sad još pod formom sudskih postupaka plaćamo smještaj i prenemaganje dok dokazuju svoje neupitno poštenje i ispravnost, još uvijek se zdušno lupajući po srcu hrvatskom, za koje su krvarili, producirajući se na račun tuđeg prošlog i sadašnjeg rada, a da niti jedna lipa nestalog novca i imovine nije vraćena ni na koji način.Al’ nema veze, časkom će mi to nadoknaditi porezima na prastare vikendice i zemljicu koju su naši roditelji neradnici uspjeli priskrbiti, a mi eto po njoj ne čuvamo ovce niti oremo.
Iskreno sumnjam da će se itko dotaći privatnih otoka, vila, zamkova, dvora, jahti i svega onoga što je meni uopće teško i pojmiti.
Stoga, iako sa zakašnjenjem, Sretan vam Praznik rada i razmislite barem koji put, ako ne svaki, koliko i kakve posljedice, neka naša odluka, glas, djelovanje ili njegov izostanak, mogu imati za našu i budućnost naše djece i postoji li išta što možemo učiniti da se stvari počnu mijenjati na bolje.

Svinjska vratina s limun metvicom

Ako ste još uvijek tu, poslušno ste i strpljivo odčitali i apsolvirali moje ovotjedno moralno političko predavanje, zaslužili ste i dobre vijesti. 🙂
Bila sam! 🙂 Ipak sam jedan od ta 4 dana produženog vikenda bila na gruntu.
I doista napunila baterije, pa sad u odnosu na protekle tjedne i mjesece, gotovo bombardiram postovima. 🙂
Što da vam kažem, osim ahhhhhhhhh. 😉

Bilo je pasje vruće, ljetni ugođaj u svibnju, mene je pokosio ponovni susret sa svježim zrakom i prirodom, fizički rad koji se razlikuje od uobičajenog, vožnja tamo i natrag jer smo išli mojim autom, ali taj slatki umor prilikom konačnog svaljivanja u krevet bio je ravan onom nakon najspektakularnijeg orgazma.

maj 2012

I iako je priroda daleko manje zelena nego što je to bila u ovo doba prošle godine, nekako se sve vidi kroz nju, nema one punoće proljetnog zelenila i sve govori da će od voćaka možda biti svega koja višnja, uspjela sam u zadnji čas, prije nego li ih svuku, uloviti posljednje preostale tulipane u njihovim proljetnim opravicama,

maj 2012

leptire u igri skrivača,

maj 2012

bijele ljubičice u punom sjaju,

maj 2012

sramežljive đurđice,

maj 2012

šumske jagodice u najavi roda, ako im vrijeme bude imalo sklono.

maj 2012

Zametnula se i pokoja malina i ribizl, crni ribizl i borovnica su nažalost umrli, kao i moje peruanske jagode, osim ako se ne pojave kasnije. Ruže je ofurio mraz, hortenzije su se posušile i to tri, ali niču nove. Srećom sam ih proteklih godina često fotografirala, pa je ostao trag. Nisam ovo proljeće posijala ništa od sjemena povrća, sakupljenog prošle godine, kao i onog razmijenjenog sa Tamarom, tako da nemam svoje sadnice, ali obzirom na to da smo tek sad prvi put otišli na grunt i da je proljeće bilo izuzetno sušno, a bez našeg prisustva i vode, biljčice ionako ne bi preživjele, možda je tako i bolje. Nadam se da će sjeme preživjeti do iduće godine, da ću ja biti vrijednija, a priroda milosrdnija.

maj 2012

Ali zato je nekoliko začinskih biljčica niklo samo od sebe, od prošlogodišnjeg popadalog sjemena, poput sitnog bosiljka, vlasca i limun metvice i upravo me miris ove potonje, uz neuobičajeno visoke temperature, inspirirao na ponešto izmjenjeni prvomajski menu.

maj 2012

Vratina ovaj put nije išla na gril, obukla sam je u mentu i limun metvicu i poslužila s osvježavajućom salatom od svježih krastavaca, začinjenom limunom i limun metvicom.

Ja baš nisam pivopija, više volim dobro vino. Pivo volim popiti kad je jako vruće, ja jako žedna, a ono jako hladno. I onda mi godi onaj prvi gutljaj, točno onoliko koliko u tom prvom gutljaju uspijem popiti. Sve poslije toga je mučenje i mene i piva. Međutim, i svjesna sam da će svi poznavaoci i ljubitelji piva na ovo frknuti nosom, ja volim radlere. Imaju gorkasti after taste po pivu, nisu slatki, niti u toj mjeri gazirani kao sokovi, a opet nemaju onu težinu piva i ne umrtvljuju. I radler s limunom koji smo ovaj put odabrali, odlično je zalio ovako pripremljenu vratinu.

Svinjska vratina s limun metvicom

Print Recipe